|
Danas se spominjemo jedne velike žene...svete Monike...
Pronašla sam jedan lijep tekst o njoj....
...i samo bih još dodala svim majkama...koje strepe za svoju djecu...neka nikada ne posustaju i ne gube nadu....neka imaju vjere i strpljenja...jer sigurno Bog čuje molitvu majke...
...i kad je nijema...i kad je izgovarana bez riječi...i kad je pronikla iz očaja...i kad je ispunjena strahom...
...Čuje je uvijek...sigurno...
Budimo ustrajne ...nijedna suza i nijedan uzdah...neće biti uzaludan.
Neka nas zagovorom prati naša Nebeska Majka...i sveta Monika koje najbolje razumiju srca svih majki...
Augustinova mama - Sv.Monika
Kao majka moliteljica za drugoga, dostigla je savršenstvo u ljubavi, pokornosti, poslušnosti - jednom riječju do potpunog predanja nebeskom Ocu.
Čitamo u tisku, saznajemo preko svih sredstava informiranja o sve večim problemima, s kojima se suočavaju majke našeg vremena. I uvijek ostaje otvoreno ono prešućeno pitanje TKO je kriv za ovo što se dešava? Naći ćemo mnoštvo odgovora, mnoge ponuditi i sami, ali se stanje neće bitno promijeniti.
Pušenje, rasne ovisnosti, neposluh, razilaženje u mišljenju sa roditeljima, težnja za što većom samostalnosti, sve je to, kao rezultat našeg ubrzanog, nekako i napuhanog tempa života, zar ne? Uz to smo ubijeđeni da prije NIJE bilo problema te vrste. Kad bismo pročitali životopis sv.Monike, shvatili bismo mnogo toga i možda čak uzdahnuli: "Pa moj problem i nije toliko velik"! Monika je, naime, majka dobro poznatog, prvo velikog grješnika, a kasnije još većeg sveca, sv. Augustuna. Moleći za njegovo obraćenje, Monika postiže i svoju svetost.
Kolike supruge imaju problema sa muževima? U starom sustavu je to bilo još izražajnije: on "ateista", tj. komunista ona vjernica i kako odgajati dijecu? To je bio i Monikin problem: dijete je raslo nekršteno. Sv. Monika ja govorila sinu o dobrom nebeskom Ocu u kojeg treba imati povjerenja, ali Augistin nije bio glup: ako je njegov otac zao, možda su svi očevi takvi? - pitao se - i mrzio je obojicu.
Uzalud majčini savjeti. Sv. Monika je posegnula za jedinim, i odavno uskušanim kao djelotvornim sredstvom,kad se čovjek osjeća bespomoćnim: POČELA JE MOLITI, ŽARKO, iz srca. Samo Bog joj je ostao...Pri teškoj bolesti, Augustin je ipak bio kršten ali, ako se sjećamo Voltera, koji je nakon bolesti, čim je ozdravio, ponovo krenuo svojim putem bez Boga - ni Augustin nije bio bolji.
Monika počinje moliti za obraćenje sina intenzivno, ali se činilo da što ona više moli da njezin sin upada u sve teže i teže grijehe: nekadašnji nestašan učenik postaje izvrstan student, koji upija sve "kao spužva ". Ali ne samo znanje na studiju. Kao da je želio upiti sve načine na koje se mode uživati i griješiti. Udaljuje se od majke, ali ona ne prestaje moliti. Dapače, što je Augustin dublje ili niže padao, njena je molitva bila žarča, snažnije, sa sve većim pouzdanjem u Boga, znajući da Bog NIJE bez razloga stvorio to pametno dijete. Vjerovala je u Božje Milosrđe i u vrijednost uporne molitve.
Draga majko, zamisli da 18 godina moliš svom dušom i srcem. I - ništa! Odjednom, Bog uslišava tvoje molitve. I tog bi trena shvatila Ivančićevu poruku: "Nije problem u ocu koji pije, ili sinu koji je razuzdan. Problem je u tebi koji ili koja ne činiš ono što jedino TREBAŠ. Bog dopušta neku poteškoću, napast ili zlo u tvojoj obitelji, ali ne da bi se očajavalo, nego MOLILO! Moleći za drugoga, da bi ON bio ozdravio(i od grijeha!)i ti sam, ili sama ozdravljaš sebe: moliš li za drugoga, moliš i za sebe; sebe liječiš, učiš se pouzdanju u Boga, a time privodiš i onoga za koga moliš - k Bogu".
Koje li radosti za majku Moniku, kad joj sin postaje svećenikom! Milanski je biskup često tješio Moniku riječima: "Nije moguće da tolike prolivene suze majke ne budu uslišane".
Uz to, Bog je "radio" tiho i na svoj način. Željan znanja, Augustin se nekako sprijateljio baš s tim biskupom. Preko njega, kao Božjom produženom rukom, Augustin dolazi do životopisa sv. Antuna Pustinjaka. Zašto baš TOG SVECA - zna samo Bog. Bog je VJERAN onima koji su vjerni njemu.
Monika je najbolji primjer vjernosti: nikada nije posumnjala u Božju dobrotu. Moleći za obraćenje svoga sina, sama sebe je dovodila do onih stupnjeva, o kojima je govorio i Isus. Kao majka moliteljica za drugoga, dostigla je savršenstvo u ljubavi, pokornosti, poslušnosti - jednom riječju do potpunog predanja nebeskom Ocu. I SVETOSTI.
Težnja za svetosti nije trka oko oltara, već skrušeno povlačenju od buke svijeta i u tišini susretanje s Isusom. Tolikim ucviljenim roditeljima Isus želi pomoći, da im usadi pouzdanje u svoje Milosrđe, jer ono što nitko ne može, može On, Isus.
Ali ga prvo treba zamoliti, pa ako treba i kao Monika: moliti, moliti….moliti, jer to je i Isus činio, povlačeći se u osamu.
Zdrave
|
Login
FAQ
Chat
Traži
