www.tebe-trazim.com

Sveta Narcisa od Isusa

Naša "nova" svetica, Narcisa od Isusa Martillo Moran, koju je 25. listopada 1992. godine beatificirao papa Ivan Pavao II, je rodjena 1832. godine u mjestu Daule, Ecuador, kao šesto od devetoro djece Petra Martilla i Josephine Moran.
Kada je mala Narcisa imala šest godina, 1838 godine, njezina majka umire. Njena starija sestra zajedno sa profesorom je podučava raznim vještinama, kao što su čitanje, pisanje, pjevanje, sviranje gitare. Takodjer, učila je da tka, veze i kuha. Medjutim, najviše je voljela glazbu. Veoma često su njene molitve postajale pjesme, koje su bilo veoma duboke i pobožne, koje su dosezale do samog Srca Onog, koji ih je zaslužio.
Župu u kojoj je Narcisa rodjena su već tri stoljeća vodili braća Dominikanci. Imala je jasnu sliku što to znači svetost, osobito posle krizme, koju je primila sa sedam godina. Privučena isposničkim načinom života, često je odlazila u obližnju šumu, gdje je u tišini i samoći mogla kontemplirati o Božanskoj stvarnosti. Drvo Guayabo, blizu kojega se toliko molila, danas je mjesto brojnih hodočašća. Takodjer je jednu malenu sobu u svome domu preuredila u kapelu, u kojoj se podvrgavala velikim pokorama, kako bi se što više suobličila Raspetom i kako bi i ona sudjelovala u otkupljenju svijeta. Na njenom tijelu su uvijek bili vidljivi znaci Gospodinovog raspeća.

Tokom svoje rane mladosti, pomagala je u kućnim poslovima, ali i u radu na poljima. Bila je mlada, sretna djevojčica, mirna i poslušna, velikodušna i suosjećajna prema siromašnima. Pokazala se i kao veoma vješta vjeroučiteljica, koja je svojoj obitelji i drugoj djeci vješto navješćivala poruku ljubavi Božje.
Siječnja 1852, umire njen otac Petar, nakon čega se Narcisa u 19 godini seli kod veoma ugledne obitelji, koja živi blizu katedrale u Guayaquil-u. U ovome mjestu je živjela do 1868. godine. Za život je zaradjivala kao krojačica, a u slobodno vrijeme se potpuno posvetila siromašnima i bolesnima.
Sa vrijemena na vrijeme je mijenjala kuće u kojima je živjela, kako bi zaštitila svoju privatnost, te na miru prakticirala pokore. Ponekad je dijelila kuću sa blaženom Mercedes de Jesus Molina.
U želji za još većom svetošću 1868. godine odlazi u Limu, gdje živi u Dominikanskom samostanu kao trećoredica. Gospodin joj je tamo pokazao kako mu je ugodan njezin život, koji je u potpunosti posvetila Njemu.
Krajem rujena 1869. oboljela je od vrućice, koja se nikako nije mogla izliječiti, no uprkos tomu, Narcisa nastavlja obavljati svoje svagdanje dužnosti.
Nakon sv. Mise 8. prosinca 1869, pri rastanku sa sestrama, rekla je da mora otić na dalek put. Sestre su ovo uzele kao šalu, medjutim kada je nešto kasnije časna majka davala blagoslov po sobama, osjeti kako iz Narcisine sobe dolazi izvanredno lijep miris. Zatekla je Narcisu kako je svom krevetu spokojno preminula.
Nešto kasnije se saznalo da je ona učinila privatne zavjete čistoće, poslušnosti, pokorničkog života, redovitog posta na kruhu i vodi, mrtvljenja tijela.
Danas tijelo sv. Narcisse de Jesus počiva u Guayaquil-u, gotovo potpuno očuvano, i odatle nam svima svijetli kao izvanredan primjer kršćanskoga života.