www.tebe-trazim.com

Knjiga sv. Terezije “Povijest jedne duše”, u kojoj je opisala svoj vlastiti životni put, postala je putokaz mnogima kako valja koračati putem duhovnoga djetinjstva posve predan u volju Božju.
Sveta Terezija od djeteta Isusa crkvena je naučiteljica i zaštitnica misija. Rođena je 1873. godine u gradiću Alençonu, u Normandiji. Kada je imala četiri godine umrla joj je mama a otac je svu svoju pozornost usmjerio odgoju najmlađe kćeri. Za Tereziju je izvanredan doživljaj bila prva Pričest. Doživljaj susreta s Isusom u Euharistiji u njoj je umnožio djetinju ljubav prema Isusu. Tada u Crkvi nije bilo dopušteno dnevno pričešćivanje, no njoj je svećenik dopustio pet puta tjedno pristupiti stolu Gospodnjem.

Terezija je već kao djevojčica imala želju postati redovnica. Prilikom jednog hodočašća u Rim zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u samostan. Protiv svih pravila ušla je u najstroži samostan u Lisieuxu sa samo 15. godina 'da spašava duše i moli za svećenike'. Kako je Terezija provodila život u samostanu može se pročitati u njezinoj autobiografiji 'Povijest jedne duše'. Knjiga za koju kažu da u rukama djeluje kao žeravica, prevedena je u roku od 25 godina na 35 jezika i tiskana u milijunskoj nakladi.

Prvih pet godina redovničkog života Terezija je puno patila zbog duhovne suhoće i osamljenosti. Veličina njezine osobnosti izazivala je zavist i protivljenje sestara. Doživjela je samo jedan mistični doživljaj. Ali baš taj obični molitveni život čini se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Umrla je sa samo 23. godine života 1896. godine.

Papa Pio XI. proglasio ju je svetom 1925. godine, a 1927. imenovao zaštitnicom misija. Godine 1997. papa Ivan Pavao II. imenovao ju je crkvenom naučiteljicom.

Njezino neraspadnuto tijelo čuva se u katedrali u Lisieuxu. Na slikama je često prikazuju s ružama jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže, ruže milosti koje kod Boga isprosi na ljude.

O njoj sam puno čitao, jedna mi je od najdražig svetica.


Kao što je prije reda ušla u samostan sa 15 godina, tako je prije reda, s posebnom dozvolom, proglašena blaženom 1923. (tj. prije isteka trideset godina od smrti da se nekoga može proglasiti blaženim). 1925. proglašena je svetom, 1927. proglašena je zaštitnicom svih misija uz sv. Franju Ksaverskog najvećeg misionara svih vremena. 1944. proglašena je suzaštitnicom Francuske, a 1997. proglašena je naučiteljicom Crkve kao treća žena po redu, a 33. od svih naučitelja. I još k tome najmlađa naučiteljica u povijesti od svih ostalih!

Bog joj je podario izvanredne naravne darove i sposobnosti: jaka inteligencija i veliko pamćenje; već od najranije mladosti pokazuje osjećaj za umjetnost, za književnost, lijepo izražavanje. Sve to svoje naravne darove već od najranije dobi stavlja službu Bogu, u službu vjere.

Svojim životom Mala Terezija potvrđuje da Bog ima sasvim drugačija mjerila po kojim mjeri vrijednost naših djela, naših čina. Božji kriteriji po kojima ocjenjuje i vrednuje ljudske djela jesu sasvim drugačiji od onih ljudskih. To znači da naša obična djela, molitve, žrtve mogu pred Bogom zadobiti veliku vrijednost i postati plodna, korisna za druge ovisno o nakani na koju se obavljaju, ovisno o duši koju udahnjujemo u ta djela, ovisno o namjeri s kojom ih činimo.

p.s. Majka Terezija je po sv. Maloj Tereziji dobila redovničko ime.