www.tebe-trazim.com

Sveti Luka jedan je od četvorice izabranih: on je evanđelist malenih, evanđelist djetinjstva Isusova, evanđelist najelegantnijeg jezika; dobro poznaje tadašnji suvremeni grčki. Piše s lakoćom, otmjeno, što pokazuje osobito kad ispravlja literarne nesavršenosti svog izvora – Markova evanđelja. Lukino je evanđelje pravo evanđelje – radosna, vesela vijest. Anđeo Gabriel je veselom viješću obradovao starog Zahariju. Elizabeta, nerotkinja, rodila je u kasnim godinama. Gabriel je i Mariju iznenadio i donio joj silnu radost. Ona će roditi Sina Božjeg. Lukino evanđelje upravo zvoni od hvalospjeva!
Luka je zabilježio Marijino klicanje Bogu: 'Veliča duša moja Gospodina'!
Kod Luke starac Zaharija zahvaljuje Bogu za sina dobivena u starosti: 'Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov'!
Iz Lukine knjige zvoni božićna pjesma anđela: 'Slava na visinama Bogu a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim'!
Kod Luke čitamo radost starca Šimuna koji sav sretan na rukama drži dijete – Božjega Sina: 'Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje'!
Neodoljivi su njegovi opisi Božjeg milosrđa. Bog ostavlja 99 da nađe jednoga, ostavlja 9 da se raduje jednome. U jednome hipu podjeljuje spasenje: 'Danas ćeš biti sa mnom u raju' .
Sjetimo se i oca koji čeka izgubljenog sina da ga zagrli, odjene i da mu se raduje. Siromašak Lazar raduje u Abrahamovu krilu. Radost, odabranje i milosrđe oduševilo je svetoga Luku.

'Ono što očarava u Lukinim izvještajima nije toliko stil ... nego neka psihološka nota, dubok smisao za svijet duše, prodorni ton, nešto što od srca dolazi i u srce dira' (A. Loisy). Uistinu, mnogi smatraju Lukino evanđelje najljepšom knjigom.

Pažljivije nego ostali evanđelisti, Luka upozorava na sinkronizam Isusova života sa tadašnjom suvremenom poviješću. Piše Kristov život u svijetlu uskrsnuća, a Krista oslovljava sa Kyrios – Gospodin, Gospodar. Ovaj naziv upućuje na srodnost i blizinu Lukine misli i izraza s Pavlom. Kyrios Iesus – Krist je Gospodin (Fil 2,11). Krista voli prikazivati osobito kao prijatelja siromaha, milosrdna i obzirna prema grešnicima. Isus se u Lk 19,10 izjašnjava da je radi grešnika poslan. U tom je smislu glava 15. srce njegova Evanđelja sa tri parabole o božanskom milosrđu prema grešnicima koje kulminira u paraboli o izgubljenom sinu.

Luka ima oko da zamijeti i pero da izrazi kako sa svima Isus postupa, tako da je u njemu utjelovljen ideal ljudskog savršenstva, o kojem je sanjala grčka duša: kalokagatija– ljepota i dobrota. U tom smislu već je Dante istaknuo da je Luka scriba mansuetudinis Christi – 'pisac Kristove dobrote'.

Drago mi je Natanael da si o evandjelistu Luki pisao upravo ti koji si pokrenu stranicu imenom posvecenu bas njemu .

Da, sasvim slučajno sam jučer odlučio dovršiti (hm, započeti i dovršiti ) link o njemu.
Ovo je trećina teksta, uvodni dio.

Potka je - dva dana prije njegova spomendana.

Potka je - tjedan i dva dana.
Eto kako djeluje besana noć ..........................

Nakon ovoga trebat će mi jedna džojica da dođem k sebi ...

baš lijepo natanael što pišeš o sv. luki, u mojoj obitelji on ima posebno mjesto jer se po tom svecu zove moj sin

U to ime, Jelena, evo nastavka:

Sveti Luka je bio Sirijac, rodom iz Antiohije (Dj 11,28 – duži grčki tekst). Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio suputnik, učenik i suradnik svetoga Pavla.

Uz Pavla ga nalazimo prvi put na apostolovu drugom misijskom putovanju, tamo od Troade do Filipa: Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. Otputovasmo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol ... (Dj16,10-11). Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do god. 57. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće god. 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje je odmah uspostavio vezu s apostolom Jakovom. Tamo je također imao priliku susresti barem neke od onih žena što ih on jedini od evanđelista spominje u Evanđelju. Mogao je isto tako susresti i one 'službenike riječi' koji su jedan od izvora njegova evanđeoskoga spisa.

Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak najveći utjecaj imao Pavao.

Napisao je dvije knjige: Evanđelje i Djela Apostolska, obje prijatelju Teofilu koji je po svoj prilici bio ugledni rimski građanin. Pavao Luku zove ljubljenim liječnikom (Kol 4,14), a biblijski stručnjaci otkrivaju u njegovim izvještajima smisao za veću medicinsku točnost. O Lukinu zvanju govori i 400 liječničkih izraza u njegovim djelima. Svakako je (Lk 8,43) prema liječnicima mnogo obzirniji nego paralelni Mk 5,26 . Vjeran je pratilac svetoga Pavla. I pismeno ga je pohvalio izmučeni i zatvarani apostol: 'Luka je jedini sa mnom' (2 Tim 4,11). Pavao piše Filemonu da je Luka jedan od njegovih suradnika (Flm 1,23). Vjerojatno je Luka osobno dobro poznavao Isusovu Majku Mariju, kad je tako lijepo napisao evanđelje rođenja i djetinjstva Isusova. Zapaženo je kako pažljivo ističe nazočnost žena u Isusovu djelu: Marija – 'najblagoslovljenija', Elizabeta, javna grešnica, Nainska udovica, žene u pratnji Isusovoj ...



Simbol svetog Luke je krilati bik. Prikazuju ga za spisateljskim stolom, sa svitkom knjige i bikom kao žrtvenim govedom kraj njega. Vidjet ćemo ga i s pločicom s likom Gospinim, a u Nizozemskoj ga od 15. stoljeća prikazuju pred slikarskim štafelajem pred kojim sjedi Bogorodica da mu pozira. Neki ga slikari prikazuju s kirurškim priborom.

Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Istočnjačka hagiografija, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu, zvanom Prolog, pridaje sv. Luki 84 godine života. Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis daje sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke. Isto tako način smrti. Jedni drže da je umro naravnom smrću, dok drugi misle da je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan – 18. listopada - liturgijsko ruho crvene boje.

Da, tako ti je to kad po cijelu noć moliš.

isto nemoj vele da se knjige koje te cekaju ne ohlade ili omrznu, pa da se kasnije tesko dadnu otvoriti