www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 15:39

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 21 sij 2007 19:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Bl. Alojzije Stepinac, nadbiskup (1898. - 1960.)

(Brezarić, 8. svibnja 1898 - Krašić, 10. veljače 1960)
Alojzije Stepinac je peto od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penić. Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću u župi Krašić, četrdesetak kilometara od Zagreba. Kršten je slijedećeg dana na ime Alojzije Viktor.

Pučku školu završio je u Krašiću, a od 1909. kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija pohađao je gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svećeništvo.

Maturirao je 28. lipnja 1916. u skraćenom školskom roku, nakon čega je mobiliziran u austrijsku vojsku. Nakon šestomjesečnog časničkog tečaja na Rijeci bio je poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran.

Rimski student

Ujesen 1919. upisao se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali ubrzo napušta studij da se posveti poljoprivredi u rodnom selu. U isto se vrijeme aktivira u redovima katoličke mladeži. Po želji svog oca neko vrijeme razmišlja o ženidbi.

Ljeti 1924. napokon se odlučuje za svećeničko zvanje. Ujesen ga nadbisup Antun Bauer šalje u rimski kolegijum Germanicum-Hungaricum te od 1924. do 1931. studira na Papinskom sveučilištu Gregoriani.

26. listopada 1930. u Rimu je zaređen za svećenika. Mladu misu je slavio u crkvi Santa Maria Maggiore, uz njega je njegov mlađi kolega i poslije njegov nasljednik na zagrebačkoj nadbiskupskoj katedri i prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Franjo Šeper.

U srpnju 1931. godine, kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, vraća se u domovinu. U punom je jeku u tadanjoj Jugoslaviji vojna diktatura, uz osobito nastojanje vlasti da oslabi Katoličku Crkvu.

U nadbiskupskom dvoru obavlja službu ceremonijara. U nekoliko župa bio je kraće vrijeme upravitelj da razriješi sporove između vjernika i svećenika. U slobodno vrijeme se posvećuje karitativnom radu te nadbiskup Bauer na njegovu inicijativu 23. studenoga 1931. ustanovljuje dijecezanski Caritas.

Najmlađi biskup na svijetu

Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmlađi biskup na svijetu s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934. zaređen je za biskupa u zagrebačkoj katedrali. Nadbiskup ga odmah uključuje u najintenzivniji pasotral prostrane nadbiskupije.

Nakon smrti zagrebačkog nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. preuzima izravnu upravu zagrebačke nadbiskupije, a uskoro i predsjedništvo tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije.

Kao pastir Crkve zagrebačke nastoji se što češće izravno susresti s klerom i vjernicima diljem nadbiskupije. Promiče svestranu duhovnu obnovu, osobito euharistijsku i marijansku pobožnost. Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te što aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoličkoj akciji. Zalaže se za dobar katolički tisak (pokrenuo je katolički dnevnik “Hrvatski Glas”). Potaknuo je izdanje novog cjelovitog prijevoda Svetoga pisma. Osniva mnoge nove župe, njih 14 u samom Zagrebu. Posvuda uključuje u izravni pastoral gotovo sve redove i družbe. U Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj. Sa svim hrvatskim biskupima zauzeto planira proslavu 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641 - 1941) što je zbog rata odgođeno sve do proslave na Mariji Bistrici 1984.

Stepinčeva neustrašivost u vrtlogu rata

Za vrijeme II. svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, oslonjena na sile osovine. Stepinac se u to vrijeme ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju, sa svom slobodom i neustrašivošću javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima hrabro zahtijeva poštivanje svake osobe, bez razlike rase, narodnosti, vjere, spola i dobi. Vjeran Evanđelju, neumorno osuđuje zločine protiv čovještva i sve druge nepravde. Odmah po donošenju rasističkih zakona, već u travnju 1941. upućuje najoštriji prosvjed vlastima. Spašavao je progonjene Židove, Srbe, Cigane, Slovence, Poljake, kao i Hrvate komuniste.

Već u prvim mjesecima nakon osnutka hrvatske države hitno intervenira i poručuje: "Po katoličkom moralu nikada nije dozvoljeno ubijati taoca za krivice, koje su drugi počinili." A 25. listopada 1942. u zagrebačkoj katedrali izjavljuje: "Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: 'Oče naš koji jesi na nebesima!' I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?” Protivio se nasilnim vjerskim prijelazima, a kad ih nije mogao spriječiti, daje kleru povjerljivu instrukciju: da one koji zatraže prijelaz - da bi na taj način spasili svoj život - prime u Katoličku Crkvu bez ikakvih uvjeta, jer “kad prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prođe, vratiti u svoju”.

Njemu su se sa svih strana utjecali siromasi i prognanici. Prihvatio je tristotinjak svećenika protjeranih iz Slovenije. Njegov je Caritas pomagao ne samo ugroženim Hrvatima nego i svima drugima:, Srbima, Židovima, Slovencima, Poljacima i td. Zbog svega toga, a osobito zbog osuda fašističkih i nacističkih progona, postao je vlastima nepoćudna osoba. Hitlerov je GESTAPO pripremio plan da ga ubije, a vlasti su više puta tražile da ga Sveta Stolica makne s nadbiskupske stolice u Zagrebu.

Komunistički napadi na Stepinca

Nakon završetka II. svjetskog rata u Hrvatskoj je, kao i u čitavoj Jugoslaviji, vlast preuzela Komunistička partija zadojena boljševičkom ideologijom, osobito militantnim ateizmom. Nadbiskup Stepinac bio je već 17. svibnja 1945. uhićen, u zatvoru do 3. lipnja. Već sutradan, 4. lipnja, sam ga je Tito u Zagrebu pozvao na razgovor. Iz toga razgovora, a osobito iz razgovora što ga je dva dana ranije Tito vodio s predstavnicima katoličkoga klera u Zagrebu, bilo je jasno da novi režim hoće "narodnu Crkvu", neovisnu o Svetoj Stolici. To je za Stepinca značilo dirnuti u srce katoličkoga jedinstva. Ubrzo se pokazalo da je na djelu planirani žestoki progon Crkve koji se okomio ne samo na biskupe i svećenike nego i na vjernike.

Razmahala se neviđena medijska kampanja protiv Crkve, posebno protiv nadbiskupa Stepinca. Ta će kampanja potrajati s različitim intenzitetom sve do povijesnog silaska komunizma s europske političke scene.

U rujna 1945. Stepinac je stoga sazvao Biskupsku konferenciju da razmotri novonastalu konstelaciju. Biskupi su 22. rujna izdali pastirsko pismo koje dokumentirano i hrabro iznesi sva nasilja i nepravde što ih je nova vlast počinila u ratno i poratno vrijeme protiv vjere i Crkve, ali i protiv slobode savjesti svojih građana. Uslijedio je još bješnjiji progon, usredotočen na zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Počelo je i s tvornim napadima, kao npr. kamenovanje u Zaprešiću kraj Zagreba 4. studenoga 1945. Nakon toga je nadbiskup bio prisiljen da više ne izlazi po pastirskom poslu. U siječnju 1946. vlasti su preko novog papinskog izaslanika Hurleya čak zatražile da ga Sveta Stolica makne iz službe zagrebačkog nadbiskupa.

Nevin optužen na montiranom sudskom procesu

Nakon sve žešćih pogrda i napada na njegovu osobu, ponovno je uhićen 18. rujna 1946. te je 30. rujna izveden pred već montirani politički sudski proces. Znamenit je njegov govor pred sudom 3. listopada, koji nije samo obrana nego optužnica nepravednog suda i vjeroispovjest za koje je svetinje on spreman položiti i život.

Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava.

19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a po svoj prilici i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje. Po svjedocima u procesu za beatifikaciju bio je na popisu zatočenika osuđenih na likvidaciju.

Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti su prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.

Plodonosno Stepinčevo uzništvo

U zatočeništvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuće stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima više od 5000 pisama od kojih je sačuvano oko 700. U pismima, kao čovjek žive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tješi i potiče, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na suđenju i u cijelom zatočeništvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale. Molitva za neprijatelje i praštanje svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i triju oporuka.

Zatočenička smrt u rodnom Krašiću

Od proljeća 1953. godine kobno su se razvijale, već od Lepoglave, “policitemia rubra vera”, tromboza nogu i bronhijalni katar. Bio je potreban sustavne bolničke njege, premda su liječnici, strogo kontrolirani od režima, činili sve što su mogli. Odbijao je svaku povlasticu liječenja koja bi mogla značiti da je pokleknuo pred nepravednim sucima i pred režimom te tako pokolebati kler i druge ljude u vjerničkoj izdržljivosti. Tako su sve teži bolovi postali dio njegova zatočeničkog života, ali je on to strpljivo podnosio sve do smrti.

Sveto je umro 10. veljače 1960. još za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne. Umro je kako se to u mučeničkom rječniku kaže “ex aerumnis carceris” - od “zatvorskih tegoba”, ali moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: “Oče, budi volja tvoja!"

Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima.

Molitva u čast blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika

Gospodine, Bože naš,
Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti.
Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju.
Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja.
(Po njegovom zagovoru udijeli mi milost...)
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Hrvatsko nacionalno svetiše Majke Božje Bistričke

U Mariju Bistricu su u listopadu 1998. bile uprte oči svijeta. U tom najpoznatijem hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje, papa Ivan Pavao II. proglasio je 3. listopada blaženim zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca koji je na brojne načine povezan s Marijom Bistricom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 vel 2007 18:56 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 27 lis 2006 22:29
Postovi: 82
Lokacija: Požega
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
U subotu, na sam blagdan Bl. Alojzija Stepinca, kod nas u Požegi, sv. misu predvodio je msgr. Franc Kramberger (Mariborski nadbiskup)
Taj čovjek mnogo je iznio o Bl. Alojziju Stepincu!
Zhvaljujući Bl. Alojziju Stepinu, protjerani svečenici Mariborske nadbiskupije smješteni su u Hrvatskoj, ali najviše njih u Požegi u konviktu (današnja zgarda biskupije). Bl. Alojzije je čvrstim vezama povezao Maribor i Požegu. Bio je to velik čovjek!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 ožu 2007 12:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Blaženi Alojzije, moli za nas!

Bože, blaženi te je biskup Alojzije proslavio svojim mučeničkim svjedočanstvom, a kroz njegov lik sjaji svjetlo tvoje Crkve. Daj da se u tomu svjetlu prepoznajemo kao braća i sestre i revnim svjedočanstvom života pronosimo kršćansku nadu te tako pridonosimo izgradnji boljega svijeta. Po gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vjeke vjekova. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 stu 2009 22:34 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 24 lis 2009 22:26
Postovi: 75
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
prilikom posjete crkvi u Krašiću osjetio sam mir i zainteresirao se za Alojzija Stepinca.Zna li itko objasniti proceduru proglasenja svetim,znam da su potrebna tri čuda,ali dali se kasnije daje u javnost tijek procedure?usput pitanje.kakav je vas odnos spram Blazenika Alojzija Stepinca?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 stu 2009 22:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 30 srp 2007 15:48
Postovi: 374
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ja osobno nisam toliko upućen u slučaj Stepinac, za to treba znati i razumijeti mnogo više našu povijest i okolnosti i tsl.

u njemu gledam prije svega osobu koja svijetli našem narodu, kao i ostali sveci i ugodnici Božji...

ne vidim za svoj duhovni život potrebu da o nečemu znam detalje tih okolnosti, sudski proces... što je i kako bilo...

dovoljno je moliti mu se i utjecati u zagovor LP


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 stu 2009 23:06 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 24 lis 2009 22:26
Postovi: 75
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
dugi napisao:
ja osobno nisam toliko upućen u slučaj Stepinac, za to treba znati i razumijeti mnogo više našu povijest i okolnosti i tsl.

u njemu gledam prije svega osobu koja svijetli našem narodu, kao i ostali sveci i ugodnici Božji...

ne vidim za svoj duhovni život potrebu da o nečemu znam detalje tih okolnosti, sudski proces... što je i kako bilo...

dovoljno je moliti mu se i utjecati u zagovor LP

u redu,ali iz detalja njegova zivota mozes spoznati njegovu čvrstinu i širini.mogu zaključizi da je bio atipičan svećenik.steta sto mu praktično djelovanje i rad nije izaslo iz granica ovih prostora.pravi pastir i svećenik,mogu reći moj miljenik.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 stu 2009 09:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 732
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
mogu ti reći samo da ga obožavam i divim mu se..
znala sam za njega,ali tek onda kada sam vidjela časopis Alojzije i kada sam počela čitati o njemu...onda sam ga zavoljela..
čitati njegova pisma,događaje,ponašanje za vrijeme zatočeništva,politička namještanja i laži..kako je sve prihvaćao s mirom,ljubavlju..prema svima...to može samo čovjek Evanđelja molitve...s toliko dostojanstva....divim se svakome tko u takvim trenucima,teškim ..
ostane nepotkupljiv...
a to za granice,ma nije važno...izašlo je vjeruj mi..a i da nije izašlo je ondje gdje je bilo potrebno,gdje je htio Bog...ionako je dao život za ove granice ,za svoj narod...tu je posijan kao sjeme koje je umrlo da bi dalo plod...
bio je poseban,da..njegova je majka cijeli život molila i postila za njega..ne samo da bude svećenik..nego da bude svet svećenik...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 stu 2009 11:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
nepozvan napisao:
prilikom posjete crkvi u Krašiću osjetio sam mir i zainteresirao se za Alojzija Stepinca.Zna li itko objasniti proceduru proglasenja svetim,znam da su potrebna tri čuda,ali dali se kasnije daje u javnost tijek procedure?usput pitanje.kakav je vas odnos spram Blazenika Alojzija Stepinca?


Osobno je za mene jedan od najvecih Bozjih sluzbenika za koje znam.
Odrzao je vjeru medju toliko bezboznika i krvnika, neki su najveci u povijesti covjecanstva (Hitler, Staljin, Tito) a tu su bili i Pavelic, Musolini i Mihajlovic. Nije prihvatio niti jednu od opcija spomenutih nepravednika, vec onu svete Katolicke crkve. Svaki dan ga po nekoliko puta zamolim da se moli za nas.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 stu 2009 23:11 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 24 lis 2009 22:26
Postovi: 75
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Leo napisao:
Osobno je za mene jedan od najvecih Bozjih sluzbenika za koje znam.
Odrzao je vjeru medju toliko bezboznika i krvnika, neki su najveci u povijesti covjecanstva (Hitler, Staljin, Tito) a tu su bili i Pavelic, Musolini i Mihajlovic. Nije prihvatio niti jednu od opcija spomenutih nepravednika, vec onu svete Katolicke crkve. Svaki dan ga po nekoliko puta zamolim da se moli za nas.


bio je u velikom uvjerenju da su za nedaće na ovim prostorima i stradanja krive psovke i psovanje,slazem se s time.mislim da nema naroda koji ima toliko ruzne i odvratne psovke kao mi i neki nasi susjedi.ja osobno nemogu na poslu a i u privatnom zivotu ne čuti gotovo sav repertoar psovki.naročito me začuđjuju sto zagorci često psuju isusa a imaju svetište i pobozne bake i djedove.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 stu 2009 22:45 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 11 lis 2009 23:11
Postovi: 42
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ne znam otkud započeti. polako ću. dakle, napokon o njemu.
na sudu je rekao , moja savjest je čista. montirani proces....Alojzije im je bio trn u oku. zašutkivali su ga, branili mu propovijedati, u zatvoreništvu su ga trovali hranom. otpustili su ga ,,prije vremena" zbog bolesti, bio je gotovo sav modar, ... za mene je on svetac, mučenik, uzor svim svećenicima, i nama, kako pri svemu zadržati mir, potpuno vjerovati u Božju providnost i predati se Božjij volji.On je ostao dosljedan do kraja.
Znam za jedan bračni par nisu mogli dugo imati djete, i zavjetuju se njemu, dječak se rodio upravo 10.2.. Njemu se trebamo često moliti, i moliti se da bude proglašen svetim.ako sam u krivu neka me neka dobra duša ispravi.
:grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr