SVETI TOMA AKVINSKI, redovnik i crkveni naučitelj
(zaštitnik katoličkih škola, akademija i sveučilišta)
Sveti Toma spada u jednog od najvećih crkvenih umova. Rođen je 1225. kao plemićki sin u očevu dvorcu Akvino u južnoj Italiji. Bio je posve drukčije dijete od svoje brojne braće. Tih i debeljuškast rado je vrijeme provodio u molitvi i razmišljanju, dok su braća kao grofovski sinovi voljeli oružje i silu. Vidjevši otac najmlađeg sina tako mirna i skromna, odlučio je da jednom postane opat bogate benediktinske opatije Monte Cassino.
Tako je već petogodišnji Toma odveden u Monte Cassino k benediktincima na odgoj. Kasnije ga, kao vrlo sposobna, pošalju na školovanje u Napulj. Tu upozna Red svetog Dominika i sa sedamnaest godina odluči da i sam postane dominikanac.
Majka, otac je već bio umro, i braća usprotive se Tominu planu. Bila bi sramota za grofovsku obitelj da njezin član postane pripadnik prosjačkog Reda. I dva brata silom otmu Tomu i odvedu ga u jedan obiteljski zamak gdje ga zatvore u toranj. Tu su ga u zatočeništvu držali gotovo dvije godine. Gnjevna braća dovedu mu u toranj neku razvratnicu. No flegmatik Toma, kad je shvatio paklenski naum svoje braće, natjera zavodnicu gorućom cjepanicom koju je izvadio iz ognjišta. Tada konačno oslobode sestre zatočenog brata. I Toma godine 1245. u Napulju položi kao dominikanac redovničke zavjete.
Toma je studirao u Bologni, Kolnu i Parizu. U Kolnu mu je bio učitelj sveti Albert Veliki, tada najpoznatiji učenjak koji je rekao za svetog Tomu: "Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti".
Kada su Alberta pozvali u najglasovitije sveučilište u Pariz, on je taj poziv prihvatio uz uvjet da s njim ide i Toma. U Parizu se je Toma upoznao i sprijateljio s franjevcem svetim Bonaventurom. Albert Veliki vraća se u Koln gdje je ravnatelj visoke škole, a Tomu uzme za svog glavnog pomoćnika. Tu je Toma zaređen za svećenika. Nedugo potom zovu Tomu u Pariz gdje položi doktorat i s jedva 26 godina života postaje profesor bogoslovlja.
Jednom je Toma bio pozvan na kraljevsku gozbu. Kralj Ludovik IX. postavio je Tomu da za stolom sjedi do njega. Tih je dana Toma sastavljao obranu kršćanske vjere od krivovjerja. Kod stola je malo govorio, više je šutio i razmišljao. Odjednom, usred gozbe, udari šakom u stol i vikne: "Ovaj argument će slomiti maniheizam!" Nastalo ja zaprepaštenje na takvo Tomino ponašanje za kraljevskim stolom. No, kralj se samo nasmiješio i naredio pisaru da brzo zabilježi tu Tominu misao koja će pobiti krivovjerje.
Kao glavni dominikanski propovjednik uspio je mnoge obratiti. Bio je velik štovatelj Euharistije. Ispjevao je i poznate himne: "Hvali Sion Spasitelja", "Usta moja uzdižite" i "Klanjam ti se smjerno". Od mnogih njegovih filozofskih i teoloških djela najznačajnija su: "Teološka suma" - sustavna obrada cijele teologije, i "Suma protiv nevjernika" - u kojoj se razračunava s arapskom filozofijom. "Teološka suma" je najslavnije djelo kršćanske teologije i filozofije.
Posljednjih godina života Toma je imao nadnaravne doživljaje: viđenja i ekstaze. Bio je mistik. Umro je na putu u Lyon kamo ga je papa pozvao na Sabor. Imao je samo 49 godina. bilo je to 7.ožujka 1274. godine. Svetim je proglašen 1323. godina, a 1567. i crkvenim naučiteljem.
Nazvan je i "anđeoski naučitelj". Njegov nauk hvaljen je od papa, a Drugi vatikanski sabor ga preporučuje.

Molitva sv. Tome prije studija:
"Udijeli mi, milosrdni Bože, da ono što se tebi sviđa žarko žudim, razborito tražim, istinski spoznam i savršeno ispunim na hvalu i slavu tvoga imena".
Govoreći o Crkvi sv. Toma izriče i ovu lijepu misao:
"Isus je prihvatio muku iz velike želje koju je imao da sebi ujedini Crkvu kao svoju zaručnicu".
Sveti Toma združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Učenost bez pobožnosti ne bi baš mnogo vrijedila. On je bio i odviše bistar duh pa je to dobro znao, ali nije ostao samo kod znanja, već je i svim srcem gajio iskrenu i duboku pobožnost.