www.tebe-trazim.com

Iz knjige: SVECI
Ivan Sirovec
Izdavač: Karitativni fond UPT
"Ne živi čovjek samo o kruhu"
Đakovo, 2003.

SVETI TOMA BECKET, biskup i mučenik


Sveti Toma Becket ubraja se među najdojmljivije crkvene osobe srednjeg vijeka. Papa Aleksandar III. prilikom njegova proglašenja svetim nazvao ga je: "mučenik crkvenog prava i crkvene slobode".

Toma Becket se rodio 1118. godine u Londonu kao sin trgovca. Nakon odlične izobrazbe i studija u Parizu, Bologni i Auxerreu postao je arhiđakonom Canterburya. U starosti od 37 godina, kralj Henrik II. imenovao ga je kancelarom i osobnim savjetnikom. Između kralja i Tome nastalo je pravo prijateljstvo. Becket je podupirao vladara u svim pothvatima i imao je znatan utjecaj na njegove političke odluke.

Kralj Henrik II. progurao je i imenovanje kancelara Tome za nadbiskupa Canterburya. Očekivao je da će tako imati jači utjecaj u crkvenim poslovima. Toma Becket je to i naslućivao pa se nije naročito obradovao tom imenovanju. Ipak je preuzeo izbor i 1162. godine u lipnju bio je posvećen za biskupa.

Poslije zaređenja Toma se posve promijenio. Prije je cijenio raskoš i u tom se potpuno slagao s kraljem, a od tada je sve dohotke dijelio siromašnima. Nosio je jednostavno benediktinsko odijelo i živio strogom asketskim životom. Prije se zalagao za interese svog kralja, a od tada je znao samo za crkvene probitke. U crkvene poslove nikomu nije dopustio miješanje. Uvijek je naglašavao slobodu Crkve nasuprot vladaru.

Sukob između nadbiskupa i kralja bio je neizbježan. Vođeni su i sudski postupci protiv Tome Becketa. Bio je i novčano kažnjavan. a samo dvije godine nakon vršenja biskupske službe morao je bježati u Francusku. Tu je sreo papu i zamolio ga da mu dopusti odstupiti od biskupske službe, ali papa to nije prihvatio. U Francuskoj je boravio šest godina i otuda je vodio bitku za slobodu Crkve u Engleskoj.

Nakon prividnog pomirenja s kraljem, vratio se nadbiskup Becket 1170. godine u Englesku. No sukob se opet nastavio i 29. prosinca 1170. godine četvorica kraljevih ljudi umorila su nadbiskupa u katedrali pred oltarom.

Narod ga je odmah poslije smrti častio kao sveca, a svetim ga je papa proglasio već 21. veljače 1173. godine.

Godinu dana kasnije kralj se je na grobu svojega nekada prijatelja, pa potom nepoželjnog nadbiskupa javno pokajao. No, jedan od njegovih nasljednika, Henrik VIII., pokušao je sva sjećanja na crkvenog velikana Tomu Becketa izbrisati, ali u tome nije uspio. Naprotiv. Svečevo se štovanje uskoro protegnulo i na cijeli kontinent.

*************************************************************

Danas često slušamo kako život zahtijeva kompromise, toleranciju i uvažavanje tuđih mišljenja. No, za karakterna čovjeka i dosljedna kršćanina postoje vrijednosti kojih se ne smije ni djelomično odreći; ima čina koje se ne smije nikome dopustiti, ima mišljenja kojima se mora uvijek suprostaviti, Potkrijepimo to Isusovim držanjem!

Navješćujući Euharistiju, opazivši kako ga radi neslaganja s njim slušatelji napuštaju, Isus se okrenuo prema svojim apostolima i rekao im da ga i oni mogu ostaviti, ali on ostaje pri svojim riječima. A jednom drugom prilikom, inače vrlo uglednim, licemjerima i lašcima uputio je najoštrije riječi: "pobijeljeni grobovi" i "zmijska legla".

Toma Becket, pun Isusova Duha, dobro je osjećao gdje kao Isusov učenik i apostolski nasljednik ne može i ne smije za volju nekog lažnog mira i suživota ni najmanje odstupiti od kršćanskih načela. To ga je dovelo dotle da je bio pred samim oltarom usmrćen. Ali, to ga je dovelo i dotuda da mu je danas mjesto na samom oltaru.