28. svibnja
Blažena Marija Bartolomeja Bagnesi
(1514-1577)
Njemački isusovac Peter Lippert (1879-1936) po svojim spisima ostaje prosvijetljen svjedok iskonskoga kršćanskoga humanizma. On ga je znao naviještati, pretakajući ga u konkretnu poruku za svakoga pojedinca. To je bila njegova karizma, a on je bio uvjeren da karizme i izvanredne darove ne valja gušiti. Zato je u svome Credu pisao: "Svako biće u svom duhu čuva svjetlo što može osvijetliti put jednog drugog bića prema Bogu. Svatko u sebi posjeduje snagu - malo je važno koju - što za prvog prolaznika može postati kruh vječnoga života; svatko u sebi krije prostore i nutarnje sposobnosti, gdje drugi protiv draži zla i pada mogu naći utočište. Tako svaka žena u svom majčinstvu za krug u kojem živi posjeduje izvor utjehe i ozdravljenja. Za koliko li je srdaca plemenitost i zračenje jedne djevojke postala otvorenost prema jednom čistijem svijetu? U svojoj muževnosti i čvrstoći svaki čovjek čuva snagu potpore za drugoga; njegove oči kao i njegove ruke mogu postati slika i simbol božanske mudrosti i providnosti. A tko bi mogao izreći broj raspiskanih i neiskorištenih darova za službu drugoga? Na to pitanje teško zbog odgovornosti odgovara Gospodinova opomena: 'Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskoga' (Mt 6,16). I dalje: 'Badava ste primili, badava i dajte' (Mt 10,8), kao da bi htio reći: to što je za vas bila Božja milost, neka postane milost i za drugoga.
Talenti i naravni darovi od te činjenice poprimaju novo i daleko veće značenje. Ima bića prirodno obdarenih inteligencijom i mudrošću, a njihova nutarnja bogatstva mogu neprestano hraniti drugoga; njihova dobrota i snaga duha za one zgažene životom može postati utočište i oslobođenje... Čovjek koji je u Božjem kraljevstvu primio milost pozvan je, dakle, da je dariva onima oko sebe..."
U svjetlu tih misli želimo upoznati život blažene Marije Bartolomeje Bagnesi. On može biti veliko ohrabrenje osobito bolesnicima. Kad je to bio za njezine suvremenike, za sve one koji su je upoznali, zašto ne bi bio i za nas?
Blažena Marija Bartolomeja Bagnesi rodila se godinu dana prije sv. Filipa Nerija, tj. 15. kolovoza 1514., u Firenzi, samo što taj grad nije nikad napuštala. Rano je ostala siroče bez majke pa je za kuću morala sama preuzeti brigu. Po naravi je bila sklona molitvi i slobodno je vrijeme posvećivala razmatranju i razgovoru s Bogom.
Jednoga dana pohodila ju je teška, bolna bolest, te kroz 45 godina gotovo nepokretnu prikovala uz krevet. I sada je došao njezin čas. Ona je u toj kušnji pokazala toliku strpljivost da je zamalo izišla na glas kao svetica. Svi su se divili hrabrosti s kojom ona nosi svoj križ i od nje učili kako u životnim poteškoćama, pa bile one ne znam kako teške, valja biti strpljiv i Bogu odan. Njezin bolesnički krevet postade stjecište mnogih duša, što su joj se preporučivale u molitve i od nje tražile savjeta.
Bartolomeja je god. 1547. dobila dopuštenje da može ući u treći dominikanski red, no ostati i dalje u svojoj kući, u njoj moliti, trpjeti, davati dobar primjer i s posjetiteljima duhovno razgovarati. Duhovno su je vodili i pomagali dominikanci i pobožni svećenik Antonio Campi. Pričešćivala se gotovo svaki dan, a često joj je to bila jedina hrana. Bila je veoma povezana i s karmelskim samostanom Santa Maria degli Angeli, u kojemu će nakon smrti 28. svibnja 1577. naći i svoje počivalište.
Bog je svoju vjernu, uzornu i strpljivu službenicu poslije smrti proslavio čudesima. Na njezin je zagovor ozdravila od teške bolesti i slavna firentinska svetica Magdalena De' Pazzi. Primjer ljubavi prema Bogu i bližnjemu Marije Bartolomeje Bagnesi, kojim je duhovno obogatila mnoge, govori jasno kako i bolestan čovjek, ako zna ljubiti, može veoma mnogo dobra učiniti. Dok promatramo život te blaženice, koja je mnogo ljubila, jer je mnogo trpjela, vjerujemo u svu istinitost Pascalovih riječi, koji napisa da "sva tjelesa i svi duhovi i sve što oni mogu proizvesti nije toliko vrijedno koliko najmanji pokret ljubavi". Jasno je da je tu riječ o čistoj ljubavi, koja je sposobna sebe zaboraviti, a drugima se davati.
|