www.tebe-trazim.com

SVETI JOSIP iz Copertina (1603-1663)

>> 18. rujna


Kad je na današnji dan god. 1663. umro u Osimu franjevac konventualac otac Josip iz Copertina, njegovo ime bijaše već poznato po cijeloj Europi. On, doduše, nije osnivač nikakvog novog reda ni pisac kakve knjige niti je u dušobrižništvo unio kakve nove, originalne metode. On ne samo da nije bio nadaren političkom i diplomatskom mudrošću, a još manje osposobljen znanstvenom spremom da bi se mogao uključiti u sukob Crkve s počecima prosvjetiteljstva i državnog apsolutizma, već mu je nedostajala i osrednja sposobnost da u samostanu preuzme bilo kakvu odgovorniju službu. Po čemu je onda bio tako poznat? - Po svetosti i izvanrednim nadnaravnim mističnim pojavama koje su je pratile.
Schamoni navodi mišljenje jednog svjedoka koji je bio prisutan kad su sv. Josipu iz Copertina u njegovoj zadnjoj bolesti donijeli svetu pričest. "Tada se na svečevu licu na začuđenje sviju prisutnih pojavio neobičan sjaj svjetla. Prečasni g. generalni vikar iz Osima, kad je vidio to prekomjerno svjetlo i preobraženo lice, pozva me, jer sam stajao na mjestu s kojeg se to nije moglo vidjeti, te i ja promatrah isto djelovanje."
Giuseppe Maria Desa - naš svetac - rodio se 17. lipnja 1603. u Copertinu, u talijanskoj pokrajini Pugli, i to u pravoj pravcatoj staji kao i Spasitelj. Bio je posljednji sin Feliksa i Franceschine, rođene Panaca. Djetinjstvo je proveo u velikoj neimaštini. Pošao je i u školu, ali ju je zbog bolesti, koja ga je gotovo preko pet godina držala nepokretnim, morao prekinuti.
Kad je ozdravio i već poodrastao, u njemu je dozrijevala misao da stupi u red konventualaca. No oni ga zbog njegove "odviše male izobrazbe" ne htjedoše primiti. Tada pokuca na vrata kapucina i ovi ga primiše. Obukao je njihov habit na sam blagdan Velike Gospe 1620. god. No i ne dovršivši propisanu godinu novicijata, zbog neprikladnosti, bi iz reda otpušten. Posredovanjem svoga ujaka konventualca primljen je kao sluga i trećoredac u njihov samostan u Grottelli. No kasnije bude obučen u njihov habit, a 18. ožujka 1628. po Božjoj providnosti zaređen i za svećenika.
I sada se počeše i na vani pokazivati njegovi mistični darovi koji mu brzo stekoše glasovitost, ali i mnoge "žive križeve". On sam je nastojao ostati ponizan, skroman, a prihvatio je upravo herojski zakon pokore, mrtvenja, posta i odricanja. Naročito strogo je obdržavao siromaštvo i poslušnost.
Zbog svojih ekstaza i lebdenja probudio je sumnju inkvizicije pa je 21. listopada 1638. morao napustiti svoj dragi samostan u Grottelli te poći u Napulj da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se ponovilo u kapeli ženskoga samostana Sv. Grgura pred samim sucima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u Rim samoj Kongregaciji Sv. Oficija, koja oca Josipa oslobodi sumnje da ide za nekom afektiranom svetošću i da zlorabi pučku lakovjernost. No ipak mu bi zabranjeno da se vrati u Grottellu, već naređeno da bude poslan u koji drugi samostan u kojem će biti "udaljen i odijeljen od susreta sa svjetovnjacima".
Poglavari ga poslaše u Asiz, gdje ostade 14 godina, gdje je i dalje imao one izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i svećenici i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete. Odredbom Svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u Pietrarubbiju kod Macerate, u kapucinski samostan Svetog Lazara. Napokon je papa Aleksandar VII. 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može vratiti svojoj redovničkoj subraći i to ovaj put u samostan Sv. Franje u Osimo kraj Ancone. Tu je proveo posljednje godine svoga života. Umro je sveto u zoru 18. rujna 1663. Blaženim je proglašen god. 1753., a svetim god. 1767.
Zanimljivo je da ga zazivaju u pomoć đaci i studenti, osobito oni koji idu na ispite.

O sveti, dragi blaženi Josipe - pomozi meni nevoljnoj da počnem učiti uz pomoć Tvog zagovora i uz nadahnuće Duha Svetoga!

Hvala Ti, voljeni Josipe Kupertinski!! Pogledaj na mene i na sve moje drage, osobito na nas koji se još "mučimo" s knjigama!

Sveti Josip Kupertinski
[ 18.9.2009 ]

Obdaren mističnim darovima. Tisuće ljudi dolazili su ga moliti za savjet i zagovor

Crkva se danas spominje sv. Josipa Kupertinskog, zagovornika studenata i učenika koji se pripremaju za ispite. Poput Isusa, rođen je u štali 17. lipnja 1603. u Copertinu u talijanskoj pokrajini Pugli i dobio je ime Giuseppe Maria. Živio je u velikom siromaštvu, a započeto je školovanje morao prekinuti zbog bolesti.

Kada je ozdravio, želio je poći u red konventualaca ali ga nisu htjeli primiti zbog njegove nepismenosti. Pokucao je zatim na vrata kapucinskoga samostana. Njihov je habit obukao na Veliku Gospu 1620. godine, ali su ga prije isteka novicijata otpustili zbog neprikladnosti.

Posredovanjem ujaka, Josipa su kao slugu primili konventualci. Poslije su ga ipak primili u red i zaredili za svećenika. Tada su se počeli očitovati i njegovi mistični darovi. Zbog ekstaza i lebdenja za vrijeme molitve pobudio je sumnju inkvizicije.

U Napulju je bio podvrgnut strogom ispitivanju pred sudom. Dok je za vrijeme ispitivanja molio, dogodilo se čudo levitacije i pred sucima pa je slučaj predan Rimu. Kongregacija Svetog oficija oslobodila je Josipa optužbi, ali mu je naređeno da se preseli u drugi samostan u kojem će biti daleko od javnosti.

Njegovi premještaji u Asiz pa u Pietrarubbiju nisu mogli zaustaviti tisuće ljudi koji su sa svih strana dolazili moliti Josipa za savjet i zagovor. Papa Aleksandar VII. dopustio je Josipu da se vrati svojoj prvoj subraći u samostan pokraj Ancone 1656. godine.

Kada bi ga uhvatio zanos, morao je pjevati, a kada je počeo pobolijevati, u ćeliju su mu stavljene orgulje. Netko bi mu svirao a on bi pjevao. Tako je i umro na današnji dan 1663. godine. Blaženim je proglašen 1753. a svetim 1767. godine.

Na kraju rubrike 'Svetac dana' čestitamo imendan onima koji nose ime Josip. Smatra se da je ovo ime među najpopularnijim imenima u kršćanskim narodima. Europom se počelo širiti tek od 18. stoljeća. Oblik imena došao je k nama preko grčkog i latinskog jezika. Korijen mu je u hebrejskom Johosef.

Složen je od hebrejskih riječi 'Jo' što je kratica od Jahve i glagolskog oblika 'jasaf' – dodao je, umnožio je. Kao što je to kod biblijskih imena slučaj, tako je i ime Josip zapravo rečenica – Bog neka doda! Kod nas se ime razvilo u brojne oblike. Navodimo samo neke: Joško, Jozo, Joža, Joja, Pepa, Zefo, Josipa, Sipa, Jozefa, Jozefina, Pepica, Jocka.

Danas je Sveti Josip Kupertinski;

Molitva sv. Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu


(za studente i đake)

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ.
Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.
Daj da uvijek budem radosna srca.
Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem.
Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.
Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita,
ali je doživio i radost da za svoj trud - uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije - bude nagrađen.
Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje
dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim.

Amen.


U studentskim danima utjecala sam se njegovu zagovoru ovom molitvom.
Neka je svima vama koji ste studenti i đaci na pomoć i blagoslov!