|
26. siječnja
Sveti Timotej i Tit, biskupi
Po blagdanu Obraćenja sv. Pavla Crkva odmah slavi i spomendan dvojice njegovih najvjernijih učenika i pomoćnika: Timoteja i Tita.
Sveti Timotej bio je rodom iz Listre u pokrajini Likaoniji u Maloj Aziji. Rodio se od oca poganina i od majke Židovke, imenom Eunike. Iz Druge poslanice sv. Pavla Timoteju znamo i za ime njegove bake koja se zvala Loida. Timoteja je obratio sv. Pavao na svom prvom misijskom putovanju i on mu postade najmiliji učenik. Kad se sv. Pavao nalazio u Rimu u drugom sužanjstvu, potkraj života g. 67., piše mu ovako: "Kad se sjetim tvojih suza, spopadne me vruća želja da te vidim, da se napunim radosti. I oživljujem sjećanja na iskrenu vjeru koja je u tebi; na onu vjeru koja se najprije nastanila u tvojoj baki Loidi i u tvojoj majci Euniki, a - siguran sam - i u tebi" (2 Tim 1,4-5).
Obrativši Timoteja na kršćanstvo smatrao je ipak sv. Pavao da ga mora podvrgnuti obrezanju. Bez toga bi mu židovski čistunci odviše smetali u njegovu apostolskom radu. Na drugom i trećem Pavlovu apostolskom putovanju bio mu je Timotej vjeran drug i pratilac. O drugom Pavlovu misijskom putovanju Djela apostolska pišu da je prolazio Sirijom i Cilicijom utvrđujući tamošnje crkve. "Poslije toga stiže u Derbu, zatim u Listru. Tu bijaše neki učenik imenom Timotej, sin pokrštene Židovke, a oca Grka. Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. Pavao ga odluči povesti sa sobom te ga obreza zbog Židova koji su se nalazili u onim mjestima: svi su, naime, znali da mu je otac Grk. Dok su prolazili kroz spomenute gradove, nalagali su im da vrše odredbe što su ih donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu. A crkve se utvrđivahu u vjeri i svaki dan bivahu brojnije" (Dj 16, 1-5).
Kad je Pavao pisao poslanice iz prvog rimskog sužanjstva, bio je s njime i Timotej. Evo dokaza za to: "Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svim svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i pomoćnicima" (Fil 1,1). "Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, i brat Timotej, Kološanima, svetoj i vjernoj braći po Kristu" (Kol 1,1). "Pavao, sužanj Krista Isusa, i brat Timotej Filemonu, našem ljubljenome suradniku, i sestri Apiji, našem suborcu Arhipi i crkvi koja se sastaje u tvojoj kući" (Fil 1,1-2).
Kad se prvi Pavlov postupak u Rimu sretno završio, Timotej se vratio na istok, vjerojatno sa samim apostolom naroda. Tu ga je on ostavio za predstojnika crkve u Efezu. "Kao što sam te molio kad sam odlazio u Makedoniju (tako te i sada molim) da još ostaneš u Efezu, da naložiš nekim ljudima da ne naučavaju krivih nauka i da se ne bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima, koja više promiču prepiranja nego Božji naum spasenja osnovan po vjeri" (1 Tim 1,3-4).
Poslije toga nemamo više podataka o Timoteju, osim što ga sv. Pavao u teškim okolnostima svoga drugog rimskog sužanjstva kao najmilijeg i najvjernijeg suradnika poziva u Rim. "Gledaj da dođeš brzo k meni, jer me Dema ostavio iz ljubavi prema ovome svijetu i otišao u Solun. Krescent je otišao u Galaciju, Tit u Dalmaciju. Jedini je Luka sa mnom. Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom, jer mi je vrlo koristan za službu! Tihika sam poslao u Efez. Kada dođeš, donesi mi kabanicu koju sam ostavio u Troadi kod Karpa i knjige, osobito pergamene! Kovač Aleksandar zadao mi je mnogo zla; platit će mu Gospodin po njegovim djelima. Njega se i ti čuvaj, jer se vrlo protivio našem propovijedanju. Za prve moje obrane nitko mi nije pritekao u pomoć; štoviše, svi su me ostavili. Neka im to Bog ne uračuna!" (2 Tim 4,9-16).
Kao svome najmilijem i najvjernijem suradniku sv. Pavao je upravio Timoteju dvije poslanice. U Prvoj ga kao mladog crkvenog starješinu upozorava da bude budan protiv krivih učitelja. Poučava ga o disciplini unutar crkvene zajednice, o odnosu prema vlastima i o biskupskim dužnostima. U njoj se nalazi i jedna od najstarijih kršćanskih molitava: "Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova! Amen" (1 Tim 1,17). U Drugoj poslanici Pavao, predosjećajući skori svršetak, potiče vjernog suradnika Timoteja da sve sile posveti Evanđelju te da čuva pravovjerje. Tu poslanicu mnogi smatraju Pavlovom duhovnom oporukom. Vjerujemo da je sveti Timotej primio k srcu pisma svoga dragog učiteljaj Pavla i da je prema njima dobro izvršio svoj životni zadatak.
Sveti Tit potječe iz poganske grčke obitelji. Obratio ga je vjerojatno sam Pavao koji mu u poslanici piše: "Titu pravom sinu po zajedničkoj vjeri" (1,4). S Pavlom je pošao i na apostolski sabor u Jeruzalem gdje nije bio primoran da se obreže. Apostola naroda pratio je na njegovu trećem misijskom putovanju. O tome piše sv. Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima: "Kada dođoh u Troadu da propovijedam Kristovu Radosnu vijest, iako mi se tu otvoriše vrata u Gospodinu, ne imadoh duševnog mira budući da tu ne nađoh svoga brata Tita. Zato se oprostih s braćom i zaputih se u Makedoniju" (2 Kor 2,12-13).
Kad je sveti Pavao poslije prvog rimskog sužanjstva u Rimu pisao poslanicu Titu, on je upravljao crkvom na otoku Kreti. Apostol ga je zvao u Nikopol, grad na obali Jonskog mora. Tit je kasnije otišao u Dalmaciju.
Poslanica Titu daje naputke o svojstvima kandidata za crkvene službe, o različitim skupinama vjernika, o odnosima kršćana s vlastima i ostalim građanima te o budnosti protiv krivih učitelja. Tit je bio među najrevnijim kršćanima pa je takav bio i kao dušobrižnik. Bio je osoba Pavlova velikoga povjerenja pa ga je apostol poslao u Korint da ondje sredi crkvene prilike. Kasnije ga šalje opet u Korint kao nosioca Druge poslanice Korinćanima i kao organizatora sabiranja milostinja za jeruzalemsku Crkvu.
U Poslanici Titu sv. Pavao piše za sve nas i ove utješne riječi: "I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti, odurni mrzitelji jedni drugih. Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas - ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu - spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu, da, opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo. Ovo je sigurna riječ, i hoću da ovo uvijek tvrdiš, da bi se oni koji vjeruju u Boga nastojali posvetiti vršenju djela ljubavi. To je dobro i korisno ljudima" (Tit 3,3-8).
Sveta Paula, udovica
Jedan od četiri velika zapadna sveta oca, naš zemljak sveti Jeronim, opisao je životni lik žene svoga vremena koju je nekoć duhovno vodio. To je rimska gospođa sveta Paula.
Ona je potjecala iz tadašnjega visokog društva. Još veoma mlada sklopila je brak s uglednim građaninom Taksacijem. Brak je bio sretan i blagoslovljen s petero djece. Kad je Pauli bila 31 godina, iznenada joj umre muž. Bio je to za nju silan udarac pa je mislila da ga neće moći podnijeti. Vjerojatno bi se to i dogodilo da nije tražila snagu i utjehu u vjeri. Počela je žarko moliti, a molitva ju je dovodila do smirenja i predanja u volju Božju.
U to vrijeme, a bilo je to oko godine 380., došao je u Rim slavni učenjak i prevoditelj Svetoga pisma sv. Jeronim. Paula ga je upoznala i predala se njegovu duhovnom vodstvu. S njime je ulazila u dubine Biblije i sve više otkrivala Božji glas koji joj preko nje govori. Kad je sv. Jeronim otputovao opet u Palestinu, Paula se s njim dopisivala, a on ju je u dugim pismima poučavao u duhovnom životu. Konačno je stvorila odluku da će se odreći svih zemaljskih dobara i posve se posvetiti Spasitelju i to na onom mjestu gdje se on rodio, u Betlehemu.
Od petero djece troje joj je umrlo, kćerka Blesila se udala, a najstarija je Eustohija pošla s majkom na daleki put prema Istoku. Najveći dio svoga imutka Paula je podijelila siromasima. Mali dio je zadržala te u Betlehemu podigla gostinjac za kršćanske hodočasnike i samostan za žene koje su bile njezina duha. U Betlehemu je provodila život u razmatranju Svetog pisma, dvorbi bolesnika i hodočasnika. Mladež je poučavala u kršćanskoj vjeri. U takvu plodnom načinu života dočekala je i smrt te umrla u 57. godini. Bilo je to godine 404. Njezina kćerka Eustohija opisala je život svoje majke koji je sv. Jeronim uvrstio u svoje spise. Sveta Paula, razborita i bogata gospođa, uzor je kršćanske žene koja se posvetila duhovnom životu i djelima ljubavi.
Sveto pismo puno je preporuka, savjeta i pohvala ženama. Pohvale se odnose, dakako, na one koje su bile vrijedne svoga poziva.
"Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu!" (Izr 31,30).
"Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene kao što je i Krist glava Crkve - on, Spasitelj svoga Tijela! Štoviše, kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima!" (Ef 5,22-24).
"Prava udovica, ona koja je ostala sasvim sama, stavila je svoju nadu u Boga i provodi noć i dan u prošnjama i molitvama. Naprotiv, ona koja se odaje nasladama, mrtva je sve ako i živi. Ovo im prenesi, da budu besprijekorne! Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika..." (1 Tim 5,5-8).
|
Login
FAQ
Chat
Traži
