
Sveta Anđela Merici, djevica (1474-1540)
Osnivateljica uršulinki, sv. Anđela koju Crkva danas slavi, rođena je 1. ožujka 1474. u Desenzanu, a umrla je 27. siječnja 1540. Odlikovala se izvanrednom pobožnošću prema Srcu Isusovu, Kristovoj muci i presvetoj Euharistiji. Anđelu Merici, rođenu u skromnoj seoskoj obitelji, već kao djevojku njezini su suvremenici zapazili po mudrosti, dobroti i spremnosti da svakom pomogne. Velika očekivanja opravdala je ustanovljenjem Družbe svete Uršule, a osobito i institucije za odgoj i vjersko poučavanje mladih svjetovnih djevojčica, napuštenih od svojih roditelja. Po njezinu odgojiteljskom djelovanju sv. Anđelu Merici s pravom se moglo nazvati prethodnicom suvremenih pedagoga, a po mnogim stavovima i razmišljanjima utemeljiteljica uršulinki
Sv. Anđela Merici razvila se u jednu od najzaslužnijih djelatnica za odgoj ženske mladeži. Iznad svega je u svojim zapisima tražila da odgojiteljice vode računa o osobnosti svojih štićenica.
“Imajte posvemašnju milinu prema svima, pazeći nadasve da se prisilno ne bi vršilo što naređujete”, istaknula je u svojoj oporuci sv. Anđela Merici (1474. - 1540.) kao savjet učiteljicama i odgojiteljicama koje su je slijedile i tada već djelovale u mnogo odgojnih zavoda. Godine 1535. udružile su se u Red sestara uršulinki, koji danas okuplja više od 20 tisuća redovnica u 50-ak zemalja. One su uglavnom djevojke s visokom naobrazbom, koje kao profesorice djeluju u srednjim i visokim školama. Francuska revolucija bila je zatvorila mnogo njihovih škola i zavoda, ali se Red osobito od 19. stoljeća ponovno povećava. Prvi je njihov samostan u Hrvatskoj otvoren u Varaždinu 1703. i odmah uz njega osnovna škola, pa viša djevojačka škola, pa glavna škola za izobrazbu učiteljica za cijelu Hrvatsku, domaćinska škola i gimnazija. Hrvatska provincija, koja je od 1972. samostalna, ima sedam kuća i samostana. Sv. Anđela Merici nazvala je svoj red po sv. Uršuli, glasovitoj djevici i mučenici iz 5. stoljeća koja je u svoje doba okupila više tisuća djevojaka. Anđela Merici, rođena u skromnoj seoskoj obitelji, razvila se u jednu od najzaslužnijih djelatnica za odgoj ženske mladeži. Praksom i promišljanjem dovinula se do pedagoških stavova koji su i danas često nedostižni. Tako je, primjerice, tražila da u jednom razredu ne bude više od 20 učenica. Iznad svega je u više svojih zapisa tražila da odgojiteljice poštuju osobnost povjerenih im djevojaka. “Nemojte nasilno i pritiskom odgajati sebi povjerene štićenice, već dokazivanjem, pozivanjem, savjetovanjem”.