www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 lis 2020 14:44

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 26 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 07 pro 2007 23:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 ruj 2006 07:42
Postovi: 420
Lokacija: ...Daljina Tvoje Ljubavi cini me jakom...
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
8. prosinca
Bezgrješno začeće

Slika

Crkva nas uči da je jedno stvorenje ostalo savršeno na svom mjestu usred općeg nereda. Taj je nered prouzročio grijeh naših praroditelja koji je prešao na sve ljude i zove se izvorni grijeh. To je stvorenje ostalo nepokolebljivo jer ga nije pokolebao istočni grijeh kao druge smrtnike i koji su prema tome potrebni da budu ponovno postavljeni u stanje prije izvornoga grijeha, to jest u stanje milosti Božje. To je stvorenje ostalo netaknuto od sveopće zaraze i nije bilo potrebno liječenje; ostalo je na ispravnom putu i prema tome nije ga trebalo popravljati. Ono u izvorima svoga bića nije poznavalo nikakav nered. To je stvorenje Blažena Djevica Marija. Ona je među nama jedina ostala netaknuta, u tijelu, ali posve čista, u vremenu, ali ipak u vječnoj istini.

II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:

»Nije čudo da je kod svetih Otaca (sv. Germana, Anastazija Antiohijskog, sv. Andrije Kretskog, sv. Sofronija) nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna…«

Naša pučka popijevka pjeva:

Začeće bezgrješno Tvoje mi štujemo,
Buduć da od Crkve utješno čujemo
Da Ti si jedina od sveg svijeta ljudi
Začeta nevina!

Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.

Crkva i danas želi da nam Marija bude znak pouzdane nade i utjehe. Stoga najvažniji dokument II. vatikanskog sabora, dogmatska konstitucija Lumen gentium završava ovim riječima: »Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji svijetli putujećem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.

Ovom svetom Saboru velika je radost i utjeha da i među odijeljenom braćom ima onih koji iskazuju čast Majci Gospodina i Spasitelja, osobito kod Istočnjaka, koji se žarkim oduševljenjem i pobožnošću srcem natječu u štovanju Bogorodice vazda Djevice. Neka svi kršćani upravljaju vruće molitve Majci Božjoj i Majci ljudi da ona, koja je svojim molitvama pomagala Crkvu u početku i sada na nebu uzvišena nad sve blažene i anđele, u zajednici sa svim svetima posreduje kod svoga Sina, dok se sve obitelji brojnih naroda, bilo one koje nose kršćansko ime, bilo one koje još ne znaju za svoga Spasitelja, sretno ne sjedine u miru i slozi u jedan Božji narod, na slavu presvetog i nerazdijeljenog Trojstva.«

Četiri godine nakon proglašenja dogme o bezgrješnom začeću uslijedila je milosna Gospina ofenziva ukazanjima u Lurdu, koja još i danas traje ne samo u Lurdu, već i u Fatimi i Sirakuzi. Recimo nešto i o toj Gospinoj milosnoj ofenzivi.

Kada je u petak 19. veljače god. 1858. Bernardica Soubirous opet klečala u Masabjelskoj špilji, i po četvrti put joj se ukazala prelijepa Gospođa. Djevojčica, sva zadivljena, promatra nadzemaljsku ljepotu. Oči joj se žare od neopisive sreće, obrazi gore, a usne nešto šapću. Bila je kao nevin anđeo koji se bacio na koljena pred napola otvorenim rajskim vratima.

Najedanput začuje iza sebe divlju riku, kao da se svađa i prepire razjareno mnoštvo. Od nepoznate buke dolazio je glas: »Spasi se, spasi!« Nebeska je prikaza pogledom koji zapovijeda pogledala prema rijeci Gavi, odakle je iz podzemnih dubina dolazila buka. I u tren oka umuknuli su glasovi, kao da se razbježalo mnoštvo.

Općenito misle da je ta buka i vika dolazila iz paklenog bezdna. Podigao ju je sotona sluteći koliko će mu duša oteti Imakulata svojim ukazanjima u Lurdu, za kojima će slijediti ukazanja u Fatimi i suze u Sirakuzi.

Paklena se zmija naročito u zadnjih 100 godina svojim puzavim hladnim tijelom ovila u spirali oko ljudskih srdaca, oko braka i obitelji, oko društva i svijeta, dapače i oko same Crkve. Uspjelo joj je kod tolikih ugušiti glas savjesti i zavesti ih uz pomoć pornografske štampe i kina, mode i golotinje, plesova i plaža na put nemorala i nečistoće.

Tko danas još može ponavljati s Godfridom Bouillonskim: »Moja je desnica jaka, jer mi je srce čisto!«

Silni nemoral i nečistoća urodili su nevjerom. Zašto je danas tolikima teško vjerovati? Na to će im pitanje pametno odgovoriti genijalni Pascal koji kaže: »Svladajte strasti i neće vam biti teško vjerovati!«

Znade to dobro i paklena zmija i zato propovijeda na sva usta: »Jedite samo od zabranjenog voća i postat ćete kao bogovi raspoznavajući dobro i zlo!« I bezumni sinovi Evini posižu za zabranjenim voćem i, kad ga okuse, javlja se u njima glas savjesti: »Nisi smio to učiniti!« – Ali, oni ga guše, nastojeći uvjeriti sam sebe da ne postoji sveznajući Sudac kome će jednom morati položiti strogi račun.

Tako je sotona lancima nečistoće i nevjere okovao tolika srca, tolike duše.

U naše se dane ispunjava strašno proročanstvo Apokalipse koje glasi: »Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!« (Otk 12,12). I drugo proročanstvo: »A kad prođe tisuću godina, sotona će biti pušten iz svoje tamnice. Izići će da zavodi narode…« (Otk 20,7–8).

Sad nastaje sudbonosno pitanje: Ima li ipak netko tko će izvršiti sud »nad zvijeri iz mora« i nad »zvijeri iz zemlje« i nad »bludnicom, velikim Babilonom, koji je pijan od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih«?

Samo je jedan jači od jakoga, a to je Krist Gospodin. On jedini može pobijediti paklenu zmiju i prisiliti je da preda oružje. I, doista, On progovara i prelazi u protuofenzivu. Metahistorijski – nadpovijesni Božji utjecaj javlja se u obliku silnog veta. Na tamnom nebištu naše umorne kulture javlja se žena obučena u sunce, s mjesecom pod nogama i s krunom od 12 zvijezda na glavi. Po Njoj – po Mariji – Krist će paklenoj zmiji satrti glavu. A kako? Ne oružjem! Ne divizijama! Ne atomskom bombom! Nego majčinskom ofenzivom ljubavi Marija će osvajati srca majčinskim bezgrješnim Srcem. I već 100 godina traje ta čudnovata ofenziva majčinske ljubavi. Imakulata je udarila u Lurdu, u Fatimi i Sirakuzi tri uporišta, iz kojih osvaja i oslobađa svijet.

Alexis Carrel, nobelovac, otpratio je kao bezbožac jednu neizlječivu bolesnicu u Lurd i ondje je ona ozdravila pred njegovim očima. Carrel se obratio. Godine 1948. izdaje knjigu Voyage à Lourdes (Putovanje u Lurd). U besnenoj noći vapije u suzama: »O blaga Djevice, vjerujem! Daj da čistim srcem vjerujem!«

Dr. Friedrich Fröhlich, nekadašnji šef liječničkog udruženja u Frankfurtu, bio je god. 1950. svjedokom dvaju čudesa u Lurdu, koja je liječnički ispitao. On je dao izjavu: »Objektivan promatrač nalazi u Lurdu prodor sile iz nadsvijeta u sferu neizlječivih organskih oboljenja.«

U Lurdu su sedamdesetih godina radili najmoderniji rentgenski aparati i kontrolni laboratorij. U njemu je surađivala organizacija od 300 liječnika – Association medicale internationale de Lourdes. Znanstveno je ispitano preko tisuću ozdravljenja. Najmarkantija je opisao dr. Le Bec i dr. Leuret u knjizi Raisons medicales de croire au miracle (Liječnički razlozi za vjerovanje u čudesa).

U Lurd dolazi godišnje 3 milijuna hodočasnika, 20.000 bolesnika, preko tisuću liječnika.

Drugo veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Fatima. I onamo hodočaste milijuni, i tamo Imakulata vraća srca natrag Bogu. Dapače, iz Fatime se dala Imakulata kao hodočasnica – romarka, na put oko zemlje, da osvoji što više srdaca. Prošla je kroz brojne zemlje, dočekivana svuda neiskazanim slavljem i to ne samo od katoličke nego i od protestantske, muslimanske, budističke i animističke djece. Svi su duboko osjetili i proživjeli kako prolazi zajednička Majka. Svi su osjetili blagu ofenzivu ljubavi.

Treće veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Sirakuza, otkako je Gospa u jesen godine 1953. proplakala u kući radnika Angela Giusta. Događaj je filmom snimljen, suze su kemijski ispitane. Započeše hodočašća do 30.000 ljudi. Otvorila se apokaliptička slika »razbaštinjenih« i svake vrste bolesnika. Događala su se svaki dan čudesa. Do 15. III. 1954. javilo se 653 ozdravljenja. Komisija psihijatara, ortopeda, rentgenologa i drugih specijalista smatra izvanrednim 500 ozdravljenja.

Sirakuza se duhovno preporodila. Mnogi pijanci, psovači i preljubnici uskrsnuše na nov život. Udaljeni od sakramenata i kreposti približili su se Srcu Isusovu i Imakulati u tolikoj mjeri da se može govoriti o pravom i čudesnom obraćenju.

Osušene duše cvatu u Lurdu, u Fatimi, u Sirakuzi. Toliki se po zagovoru Imakulate, taknuti majčinskom ofenzivom ljubavi, obratiše iz blata grijeha i nečistoće na pokorničku nevinost i svetost, iz tame nevjere i sumnje, na svjetlo vjere, pouzdanja i ljubavi.

Uključimo se i mi u majčinsku ofenzivu ljubavi! Po primjeru Imakulate sklopimo vječno prijateljstvo s Kristom i navijestimo vječno neprijateljstvo paklenoj zmiji i time ćemo biti kadri da se odupremo i da pobijedimo demona nečistoće i nevjere u sebi i u svojoj okolini. Položimo danas prisegu vječne vjernosti na barjak Imakulate!

Tvoj barjak sveti odabrah, Djevo,
Njeg ostavit neću, kunem Ti se evo!

- ovo ne propustite pogledati - -->Hvala Ti - joakime = Srce si ---->! BTB :lol: viewtopic.php?p=40508&highlight=#40508


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 pro 2009 07:43 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije
[ 8.12.2009 ]

Dogmu je proglasio papa Pio IX. na današnji dan 1854. godine.
Crkva danas slavi svetkovinu Bezgrješnog začeća Djevice Marije. Ovim danom zahvaljujemo Bogu što je u bezgrešnoj Mariji sebi pripravio dostojan stan i tako divno odlikovao svoju i našu Majku. Ona je kao njegova majka mogla, te u nekom smislu i morala, biti oslobođena svakoga, pa i istočnoga grijeha. Svi smo mi drugi od tog oslobođeni na dan svoga krštenja.

Svetkovina se u Crkvi polagano razvijala, kao i čitavo Marijino štovanje. Pritom je veliku ulogu imao i osjećaj vjere naroda Božjega da je Bog Mariju od prvog trenutka življenja pod Aninim srcem izuzeo od izvorne ili sveopće ljudske grešnosti, jer je imala biti majka Sina Božjega. To je potvrdio i papa Pio IX., proglašavajući na današnji dan 1854. godine dogmu o bezgrješnom začeću. Definicija glasi: 'Posebnom milošću i povlasticom svemogućeg Boga, zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, blažena Djevica Marija bila je izuzeta od svake ljage istočnoga grijeha.'

Svetkovina Bezgrješnoga začeća u Rimski kalendar unesena je u 15. stoljeću, a posve se učvrstila kad je papa Pio IX. tu istinu svečano proglasio dogmom. Imenom 'Ja sam Bezgrješno začeće' Marija se i sama predstavila maloj Bernardici Soubirous, prilikom 16. ukazanja u Lurdu. Bilo je to četiri godine nakon proglašenja dogme, na dan 25.III., što je mjesnom župniku i biskupu, uz sve ostalo, bilo velikim poticajem da ozbiljno shvate sva lurdska zbivanja te ukazanja proglase istinitim.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 pro 2009 08:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 771
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Bezgrešno začeće blažene djevice Marije

Ovo se slavlje, kao uostalom i čitavo Marijino štovanje, u Crkvi polagano razvijalo. Najprije je Crkva u sukobu s krivovjercima bila pozvana točno odrediti istine vjere - da je utjelovljeni Božji Sin pravi Bog i pravi čovjek, da mu je, nadalje, božanstvom jednaka treća božanska osoba, Duh Sveti. A to je onda osvijetlilo i, 431. godine na efeškom saboru, potvrdilo činjenicu da je Marija, budući je rodila Bogočovjeka, prava Bogorodica.

Ovo se slavlje, kao uostalom i čitavo Marijino štovanje, u Crkvi polagano razvijalo. Najprije je Crkva u sukobu s krivovjercima bila pozvana točno odrediti istine vjere - da je utjelovljeni Božji Sin pravi Bog i pravi čovjek, da mu je, nadalje, božanstvom jednaka treća božanska osoba, Duh Sveti. A to je onda osvijetlilo i, 431. godine na efeškom saboru, potvrdilo činjenicu da je Marija, budući je rodila Bogočovjeka, prava Bogorodica.

Ljudi Crkve su promišljali i istraživali, u Svetom Pismu i Predaji, kakvim je ostalim “povlasticama” Bog obdario svoju Majku. U Lukinom se evanđelju (Lk 1,28 ) čuje pozdrav anđela Gabrijela Mariji riječima: "milosti puna". Budući da je to izjava samog neba, došlo se do uvjerenja da je Marija morala biti tako obdarena već od prvog časa svoga postojanja. Bila je, dakle, oslobođena svake ljage u istom trenutku kad je bila začeta ljubavlju svojih roditelja. Mnogima je takav nauk bio čudan, teško prihvatljiv, jer su mislili da bi Marija bila otkupljena prije nego je došao Otkupitelj. Korak dalje u tom promišljanju je pojašnjenje da je to Bog u Mariji izveo “zbog predviđene smrti svoga Sina”. Tu misao ćemo čuti i u zbornoj molitvi svete mise: "Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu. …"Kako se o svemu tome raspravljalo, tako se i u radosti Bogu zahvaljivalo u liturgijskim slavljima.
Od 15. st., kad je taj dan kao blagdan unesen i u Rimski kalendar, još se više širila vjerska istina Marijinog bezgrešnog začeća. Posve se učvrstila kad je papa Pio IX. godine 1854. tu istinu svečano proglasio dogmom.

Imenom. "Ja sam Bezgrešno začeće" Marija se i sama predstavila, prilikom 16. ukazanja u Lourdesu, maloj Bernardici. Bilo je to četiri godine nakon proglašenja dogme, na dan 25.III., što je mjesnom župniku i biskupu uz sve ostalo bilo velikim poticajem da ozbiljno shvate sva lurdska zbivanja te da ukazanja proglase istinitim.

Vlč. Stjepan Šprajc

_________________
Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva je samo organizacija, autoritet se stječe nadmoću, misije su stvar propagande, liturgija ništa doli prisjećanje prošlosti, kršćansko življenje ropski mentalitet.
(Ignacije od Latikona)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 pro 2009 08:24 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 771
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ja sam bezgrešno začeće!

Slika
Premda je svima bilo jasno da ono nebesko biće, što se ukazivalo u Lurdu prije stotinu pedeset godina, nije nitko drugi nego Blažena Djevica Marija, opet su ipak svi nestrpljivo čekali da kaže sama svoje ime i tako svečano potvrdi ono što su svi slutili da jest. I to se dogodilo prigodom šesnaestoga ukazanja, na sam dan Navještenja Marijina godine 1858. Željno je tu izjavu Gospinu iščekivala i sv. Bernardica, to više što je župnik uporno tražio od nje da želi znati ime nebeske pojave, prije nego bilo što poduzme s crkvene strane.
Bernardica nije mogla spavati cijelu noć, kažu ljetopisci. U zoru toga dana pošla je uz dopuštenje svojih roditelja prema špilji ukazanja. Kad je stigla tamo, već je golemo mnoštvo ljudi bilo ondje, uvjereno da će se toga dana nešto posebno dogoditi. Kako li se Bernardica silno začudila kad je ušavši u špilju opazila kako sva sjaji nebeskom svjetlošću. Gospa je već bila tu i čekala s blagim materinskim osmijehom na usnama. Dok je molila u svom zanosu, osjeti Bernardica u sebi pravu potrebu da pita nebesku prikazu za ime. I konačno, ne mogavši više u sebi suzdržati te čežnje, progovori: ''Gospođo, iskažite mi milost i recite mi Vaše ime!''. Na ove je riječi Gospođa uz Ijubezan smiješak priklonila malo glavu, ali nije ništa rekla. Uza sav muk, Bernardica se opet usudila ponoviti svoje pitanje. Na ustima nebeske pojave lebdio je opet blagi smiješak, ali nije progovorila. Nato je Bernardica sklopila ruke i vruće ponovila po treći put svoju molbu. Odmah nakon toga, sklopila je nebeska pojava svoje ruke i podigla ih iznad prsiju, pogledala u nebo, zatim polako rasklopila ruke i nagnuvši se nešto malo prema Bernardici progovori drhtavim glasom: ''Ja sam Bezgrješno Začeće''. Tek što je te riječi izrekla, Blažene je Djevice nestalo.

Dušu Bernardičinu prelio je val nebeske radosti. Riječi što ih je čula bile su za nju nove i nepoznate, ali je dobro slutila njihovu važnost. Narod ju je okružio silnom znatiželjom da čuje što se dogodilo. I kad im je opetovala riječi nebeske Gospe, neizmjerna radost obuzela je sav onaj vjerni puk, i vijest se za čas prenijela po Lurdu i po čitavoj okolici. Cijeli dan na blagdan Navještenja Marijina dolazili su ljudi u špilju, željni da dadu oduška svojoj zahvalnosti i poljube onaj kamen što ga se svojom blagoslovljenom nogom dotakla nebeska Kraljica Marija.

Odahnuli su konačno i roditelji male Bernardice kad su čuli za ime nebeske pojave, jer su morali mnogo pretrpjeti kroz sve ovo vrijeme. Odahnuo je konačno i mjesni župnik, iako je još ostao na oprezu sve dok biskup ne kaže svoje.

1. Vidite li ponajprije, braćo i sestre, divnu providnost Božju? Četiri godine prije toga ukazanja, na dan 12. prosinca godine 1854. proglasio je kao članak vjere blage uspomene papa Pio IX. ovo: ''Na čast svetoga i nedjeljivoga Trojstva, na slavu i ukras djevičanske Majke Božje, na uzvišenje katoličke vjere i na unaprjeđenje kršćanske religije, proglašujemo i odlučujemo Mi snagom punomoći primljene od Gospodina Isusa Krista i svetih apostola Petra i Pavla kao i našoj vlastitoj, da je nauka, koja stalno drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga Začeća na temelju jedinstvene, njoj od svemogućeg Boga udijeljene milosti i odlikovanja, s obzirom na zasluge Otkupitelja ljudskoga roda Isusa Krista, od svake ljage istočnoga grijeha ostala sačuvana, (da je ta nauka) od Boga objavljena, i zato je svi vjernici čvrsto i postojano imaju vjerovati''.

Kad je papa Pio IX. proglasio kao članak vjere istinu o Bezgrješnom Začeću Majke Božje, silna se oluja digla u protivnom kršćanskom taboru širom svijeta. Među ostalima je npr. profesor protestantske teologije Eduard Preuss napisao knjigu pod naslovom ''Unseres Gottes Wort'' (Riječ Boga našega) da obori nauk o Bezgrješnom Začeću Majke Božje. Istini za volju moramo reći da je baš taj profesor postao kasnije najvatreniji branitelj ove povlastice Majke Božje, nakon što je našao put u Katoličku crkvu. Ali, kako rekosmo, silna se podigla bura protiv ovoga nauka Katoličke crkve, nakon što ju je papa Pio IX. proglasio člankom vjere.

A eto, što vidimo tek četiri godine nakon proglašenja ove velike povlastice Majke Božje člankom vjere? Vidimo kako nebo stavlja svečani pečat na odluku Svetoga Oca i kaže: ''Tako je!''. Kada je to bilo? U času kad se Majka Božja na pitanje skromne pastirice Bernardice, nakon njezinih nekoliko puta ponovljenih pitanja, udostojala dati odgovor: ''Ja sam Bezgrješno Začeće!''.

Koliko je navala bilo na Sveto pismo sa strane svih mogućih protivnika! A sada, što vidite? Vidite sjajnu potvrdu na istinitost izvještaja Svetoga pisma iz raja zemaljskoga, kad je prvi čovjek pao na lijepak zmiji paklenoj i prekršio zapovijed Božju. Bog izriče presudu nad sotonom: ''Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu'' (Post 3, 15). Govor je izravno prema hebrejskom tekstu o Kristu, ali se sigurno odnosi i na Majku Njegovu. Da li bi ipak satrla glavu zmiji, da li bi bila potpuna pobjednica nad sotonom da je i jedan čas bila u njegovoj vlasti, njegova ropkinja?

''Ja sam Bezgrješno Začeće!'' - kako su lijepa potvrda ove riječi Majke Božje onom pozdravu anđelovu, kad je po nalogu Božjem sišao s neba u njezinu skromnu kućicu u Nazaretu i pozdravio je onim divnim riječima: ''Zdravo, milosti puna!'' (Lk 1, 28 ). Zar bi bila milosti puna, zar bi se mogla tako nazvati kad ne bi od prvoga časa svoga začeća bila izuzeta od vlasti Sotonine? Nešto bi Joj sigurno manjkalo, i ne bi se mogla nazvati milosti puna.

''Ja sam Bezgrješno Začeće!'' - kakva sjajna potvrda ova riječ Majke Božje velikim ocima iz prvih vremena kršćanstva, kad se Marija uspoređuje s Evom i s većom milošću obdarenom naziva negoli je to bila naša pramajka. Kakva potvrda njihovim riječima da je Marija najčišća, potpuno neokaljana, da grijeh nije nikada gospodovao njome, da je svetija od svih svetaca, da je čišća od anđela, jedina nevina, jedina neokaljana, jedina sva blagoslovljena.

''Ja sam Bezgrješno Začeće!''. Kakva su divna potvrda ove riječi Majke Božje velikom branitelju njezina Bezgrješnog Začeća Dunsu Scotu, napose za njegov argument za Bezgrješno Začeće: ''Potuit, decuit, ergo fecit! Bog je to mogao učiniti, pristojalo se da to učini, i učinio je''.

''Ja sam Bezgrješno Začeće!''. Kakva su divna potvrda te riječi Majke Božje svetom Općem crkvenom saboru u Tridentu! Kad je taj Sabor izdavao dekret o istočnom grijehu, svečano je izjavio da nije njegova nakana obuhvatiti ovim dekretom, gdje se radi o istočnom grijehu, Blaženu i Neokaljanu Djevicu Mariju Bogorodicu.

I kad je ta istina proglašena za članak vjere godine 1854., kao što smo rekli, i kad se digla vika na tu odluku Svetoga Oca, eto četiri godine nakon toga dolazi potvrda s neba: ''Tako je!''. Istina je što je Papa kao vrhovni glavar Crkve rekao, a ne što viču neprijatelji istine.

Koliko moramo biti zahvalni Majci Božjoj za ovu riječ i danas, sto pedeset godina nakon njezina ukazanja u Lurdu! To nam je nova potvrda da sve ono što uči i naučava sveta Crkva katolička, nisu ljudske izmišljotine, nego je to nauk Božji, koji Crkva čuva i brani kao predstavnica Božja. I što budu žešći napadi i izrugivanja na istine svete vjere, to čvršće uz njih moramo prianjati, jer će sigurno doći dan kad će istina koju Crkva naučava zasjati nebeskim sjajem, a posramljeni ostati svi neprijatelji istine.

2. A onda, braćo i sestre, koliko mora porasti u našim dušama pouzdanje u zagovor Neokaljane Majke Božje Presvete Djevice Marije. Nakon pada u raju zemaljskom čovjek uvijek dršće pred Bogom, svjestan svoje krivnje, svoje nečistoće pred neizmjerno svetim i divnim Bogom. Odatle i ono živo nastojanje umilostiviti Boga žrtvama, koliko je samo moguće, ne bi li radije primio molitve čovjekove. Povijest dokazuje da su stari Rimljani nastojali pomoći u toj nevolji tako, da su imali posebne djevičanske duše koje su čuvale njihovu svetu vatru, prozvane vestalinke. No, iako su možda živjele djevičanskim životom, dakako da su usprkos tomu i one nosile na sebi pečat istočnoga grijeha, koji čovjeka isključuje od gledanja Boga i čini ga nedostojnim da se pokaže pred neizmjerno svetim Bogom. Ljudski je rod silno trpio nakon pada Adamova i silno čeznuo za Otkupiteljem. A taj je došao preko Neokaljane Majke Božje. Svijest da među milijardama sinova i kćeri ljudskih, koji su živjeli ili žive ili će živjeti na ovoj zemlji, ipak ima bar jedno neokaljano biće, na kojemu oko Božje oduvijek počiva s miljem, napunja golemim pouzdanjem srce čovjekovo jer zna da molitva takve duše, kao što je Majka Božja, mora imati posebnu moć kod Boga, i što takvo biće zamoli u Boga, jedva se može i zamisliti da bi Bog to mogao odbiti, kad rado uslišava i molitve grješnika koji se žele vratiti k Njemu.

Godine 1956., obratio se u Londonu i stupio u Katoličku crkvu lord Craigmyle, pastor Episkopalne crkve u Škotskoj. Bile su mu trideset i dvije godine. Nekoliko mjeseci prije bio je oženio Anteu Rich, kćerku poznatoga anglikanskoga teologa Edwarda Charlesa Richa, koji je u svojoj šezdesetoj godini također bio prešao na katoličanstvo. Međutim, lord Craigmyle izričito je izjavio da njegovo obraćenje nije plod neke sentimentalnosti prema supruzi, koja je s ocem bila prešla u Katoličku crkvu. To je, veli on, bila potreba njegova duha, jer u svim tim Crkvama izvan Katoličke nije vidio rješenja sumnjama koje su ga mučile. Ali onda isti obraćenik dodaje jednu drugu stvar, koja mu je odlučno pomogla u traženju istine. Ljudi bez vjere rekli bi da je to slučaj. Jednoga dana dok je išao nekamo, nađe na zemlji medaljicu. Sagne se, digne je, očisti i dobro pogleda. Na medalji je bila slika Bezgrješne Majke Božje (takozvana čudotovorna medaljica, koja se kuje i širi u milijunima primjeraka po cijelom svijetu od vremena sv. Katarine Laboure). Počne čitati natpis oko medaljice: ''O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!''. Lord Craigmyle je ponovio tu molitvicu. Marija Bezgrješna Djevica nije ostala gluha na vapaje njegove duše. Pomolila se za njega koji je iskreno tražio istinu. Dovela ga k Isusu koji je rekao nekoć: ''Ja sam Put, Istina i Život!''. A kad je došao k Isusu, nemoguće je da ne bi našao put u ovčinjak Isusov, a to je Crkva katolička.

Braćo i sestre, molimo i mi rado: ''O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo!''. Ništa draže Majci Božjoj, nego se zauzeti za one koji traže njezinu pomoć. Zato se i javila u Lurdu riječima: ''Ja sam Bezgrješno Začeće''.

_________________
Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva je samo organizacija, autoritet se stječe nadmoću, misije su stvar propagande, liturgija ništa doli prisjećanje prošlosti, kršćansko življenje ropski mentalitet.
(Ignacije od Latikona)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 pro 2009 11:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
BEZGREŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi "bolji" kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji "sve znaju" obično ga "tumače" po svom (ne)znanju. I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: "bezgrešno" i "začeće". Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak. Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti. Ljudi nisu bezgrešni, ,naprotiv svi su grješni; "Svaki je čovjek grješnik", kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je - kako crkveni nauk kaže - nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek - po nauci Crkve - rađa. Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh "istječe" od prvog ljudskog para (od Adama i Eve) i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se "istočni" grijeh uklanja, "briše" krštenjem.
S tim malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reći, što znače izrazi i ime blagdana "Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije". Znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola "isteći"), praroditeljski grijeh. Bog ju je od istočnog grijeha sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Teologija nastavlja da Marija nije učinila ni osobnih grijeha.
Upravo zbog tog nadasve uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve uz druge i ovaj marijanski blagdan "bez istočnog grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije".


Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 pro 2010 09:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Danas častimo Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije...:D

Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 pro 2010 19:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 23 stu 2008 23:28
Postovi: 1225
Lokacija: MOLVE
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Marijo moli za nas koji se k Tebi utječemo :a1250: :a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 pro 2011 14:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
08. prosinac

Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije


Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 stu 2019 19:17 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 793
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Francisko Iveković – Razmatranje o Neoskvrnjenom začetku blažene Djevice Marije

Nauk Crkve katoličke, da je blažena Djevica Marija u prvi tren svojega začetka po osobitoj Božjoj milosti bila očuvana od svake skvrne istočnoga iliti našljednoga grijeha. Da bude naime ona dostojno prebivalište Sinu Božjemu. Bog nju namah u čas postanka njezina po zaslugama naprijed viđene smrti istoga Sina svoga uščuva od svake skvrne iliti ljage grješne.

Što radosnije obuhvatamo upućenje Sina Božjega, što dublje poznajemo spasenje naše u Isusu Hristu, to više budemo nagonjeni, da se prikučimo prvim počecima čudesnoga djela ovoga. Začetkom Djevice Marije položi se temelj zgradi otkupljenja, domu Božjemu na zemlji; s toga već u davnoj davnini, kad je vjera i ljubav živo plamtjela u srcima vjernih kršćana, svetkovao se blagdan začetka preblažene Djevice Marije: na Istoku u petom stoljeću, na Zapadu pak raširi se svuda ova svetkovina od vremena svetog Ildefonsa arhibiskupa Toledskoga (+667.).

U onaj čas kad se zače Marija, počela su se ispunjavati obećanja starozavjetna: zvijezda, koja imađaše izaći iz Jakova i nama javiti svjetlost i spasenje, pustila prvu zraku; zora novoga zavjeta prvi put se zabijeljela u istoku; u vrata vječna, na koja imađaše uljesti kralj slave, zadio se ključ, da se otvore. Iz korijena Jesejeva, iz kojega imađaše izniknuti drvo od života, izašla je prva šibljika. Smrzao zimska, od koje odrveniše duh i srce staroga vijeka, počela se topiti; glas grličin začuo se u zemlji našoj, cvijet se pomolio iz zemlje, došlo vrijeme pjevanju, doba duhovnoga proljeća. Marija se začela, začela se Djevica, koju Bog odabra, da rodi onoga, koji će nas iz ponora propasti izvesti na visine života i blaženstva. Zato je ova svetkovina dan radosti duhovne.

Crkveni učitelji drže, da je prorok Jeremija začeo se u grijehu našljednom, ali bio još u utrobi materinoj očišćen od njega, pak se rodio bez grijeha, jer mu Gospodin reče (1. 5): »Prije nego si izišao iz utrobe, posvetio sam te.« I rođenje Ivana Krstitelja bilo sveto, bez grijeha. Ivan je naime bio također odriješen od našljednoga grijeha već u utrobi matere svoje, kad je posjeti presveta Djevica Marija; jer kad Elisabeta ču pozdrav Marijin, poskoči dijete u utrobi njezinoj i ona se napuni Duha svetoga. (Luk. 1, 41.). No blažena Djevica Marija svetija je od Jeremije proroka budući kraljica proročka, svetija i od svetog Ivana Krstitelja, budući kraljica svih svetijeh, pače svetinja je od svih angjela nebeskih i od samih heruba i serafa budući kraljica angjelska; a ne bi bila svetija od svih angjela, kad bi samo za časak imala na sebi ljagu grijeha našljednoga. I doista previšnje dostojanstvo Hrista Boga čovjeka donosilo je, da bude čista, neoskvrnjena, bezgrješna mati, koja zavrijedi da njega začne od Duha svetoga i rodi; dolikovalo je, da mati Božja ne bude ni časak neprijateljica Bogu i kraljica nebeska ne bude ni tinji čas podložnica gjavolu; a dok bi bila u grijehu, bila bi neprijateljica Božja i podložnica gjavolova.

Zato sveti oci i učitelji crkveni blaženu Djevicu Mariju uzvišuju nad sva stvorenja. Sveti Ivan Zlatoust. patrijarah Carigradski (+407.) kaže: »Veliko doista čudo, braćo ljubazna, bješe blažena vazda Djevica Marija. Jer što se veće ili izvrsnije od nje ikada i u koje vrijeme našlo ili će se ikada moći naći? Ona je sama nebo i zemlju dostojanstvom nadvisila. Što li je svetije od nje? Ni proroci ni apostoli ni mučenici ni patrijarsi ni angjeli ni prijestoli ni gospodstva ni serafi ni herubi ni drugo što među stvorenim stvarima vidljivim ili nevidljivim može se naći veće ili uzvišenije. Ona je i službenica Božja i mati, djevica je k jednu i roditeljka. Mati je onomu, koji je prije svega početka od Oca rođen, kojega angjeli i ljudi priznaju gospodarom od sviju stvari. Hoćeš li da znaš, koliko je ova djevica izvrsnija od nebeskih sila? One sa strahom i drhtom. stoje krijući lice svoje, a ova ljudski rod prikazuje onomu, kojega rodi. Po ovoj i oproštenje grijeha postižemo. Zdravo dakle majko, nebo, djevojko, djevice, prijestole, Crkvi našoj nakite, slavo i tvrdoćo, jednako za nas moli Isusa sina svojega i Gospodina našega, da po tebi mogbudemo naći milosrđe u dan sudni.« Sveti German biskup Auxerreski (+448.) ovako pozdravlja presvetu Bogorodicu: »Zdravo Marija milosti puna, od svetaca svetija i od nebesa uzvišenija i od heruba slavnija, i od serafa časnija, i nad svako stvorenje poštovanija.« Sveti Sofronije patrijarah Jerosolimski (+636.) ovako govori blaženoj Djevici: »Više njih je prije tebe cvjetalo izvrsnorn svetošću. Ali nikomu nije kao tebi udijeljena puna milost; nitko nije kao ti do tolike uzvišenosti uznesen; nitko nije kao ti pretečen očiščavajućom milošću; nitko nije kao ti zasjao se nebeskom svjetlosti; nitko nije kao ti nad svaku visinu izvišen. I pravo je; jer nitko kao ti k Bogu tako blizu ne pristupi; nitko kao ti Božjima se darovima ne obdari; nitko kao ti Božje milosti ne bi dionik. Sve nadmašaš, što god je među ljudima uzvišeno; sve nadvišuješ darove, koji izliveni od Božje podatljivosti siđoše na ostale. Jer se bogatiš više od sviju imajući Boga na stanu. Nitko nije mogao tako Boga u sebi obujmiti; nitko nije mogao tako uživati nazočnost Božju; nitko se nije našao dostojan, da bude tako od Boga osvijetljen.« Sveti pak Tarasije patrijarah Carigradski (u osmom stoljeću) diči Mariju: »Kakvim da te hvalama obaspemo, Marija? Djevojko neoskvrnjena, djevice neokaljana! Tebe poštujem jagnjicu neoskvrnjenu, tebe slavim milosti punu, tebe opijevam Božje obitavalište čisto i neoskvrnjeno... Zdravo milino Očeva, po kojoj se je do skrajnjih krajeva zemaljskih raširilo poznanje Božje. Zdravo Sinov stane, iz kojega je on tijelom obučen izišao. Zdravo Duha svetoga obitavalište neizrečeno. Zdravo svetija od heruba; zdravo slavnija od serafa; zdravo od neba šira; zdravo od sunca svjetlija; zdravo od mjeseca sjajnija; zdravo mnogostruka svjetlosti od zvijezda.«

Uznosita je vjera, da se Marija začela bez našljednoga grijeha, puna je slave i dike za Mariju, puna radosti i utjehe za nas. Marija jedina je odabranica, jedina milosti puna među potomcima Adamovim, jedina neoskvrnjena, koja nam pokazuje potpuno, izvorno visočanstvo čovjeka na sliku i priliku Božju stvorena; ona stoji među nebom i zemljom kao savršena, sjajna slika dostojanstva čovječjega. Dakle ima ipak na licu zemaljskom zelen vis, kojega opći potop ne poplaka; ima u tmini života zemaljskoga zvijezda nepotammjela, među trnjem i korovom cvjeta ruža bez trnja, ljiljan bez skvrne; ima među pupoljcima i cvijećem ljudskoga roda biće, kojega nikada ne zadahnu zadah grješni, srce, kojega požuda grješna nikad ne zapahnu, savjest, koja nikad ne izgubi grančicu maslinovu mira s Bogorn, duša, koja bješe čista i sveta i ostade čista i sveta od prvoga kucaja srdačnoga do pošljednjega uzdaha! Zato radosno pokliknimo sa svetim Bernardom: »S kim da te usporedimo, majko lijepe ljubavi? Sjajno svjetlilo, kolika li srca razveseljavaš!« Odasvud nas opkoljava grijeh i zamama grješna, salijeće nas napast i požuda; neka nam sveta Djevica bez skvrne grješne začeta izmoli milost, da oganj ljubavi Božje očisti grješna srca naša, kako bismo Bogu služili sa čistom dušom i sa čistim tijelom.

Sveta umjetnost prikazuje Mariju bez grijeha začetu kao veličanstvenu djevicu u bijelo odijelo zaodjenutu, sa krunom od dvanaest zvijezda oko glave i sa ljiljanom u ruci, na krugiji zemaljskoj stojeći i glavu zmiji satirući. Kruna od zvijezda znak je uzvišenosti nebeske, ljiljan znak bezazlenosti i čistoće djevičanske, zmija pak sa jabukorn u ustima – znamo što znači; Djevica dotiče se samo prstima nožnim zemlje, jer osim loze čovječje u nje nema ništa zemaljsko.

Pomolimo se.

Bože, koji si po neoskvrnjenom Djevičinom začetku pripravio dostojno Sinu svojemu prebivalište. molimo, da koji si poradi naprijed viđene smrti istoga Sina svojega nju učuvao od svake skvrne, nama također čistima po njezinu odvjetovanju k tebi doći dopustiš. Po Hristu Gospodinu našem. Amen.

[vrelo: Francisko Iveković, Životi svetaca i svetica božjih, dijel četvrti,
Knjižara dioničke tiskare, Zagreb, 1898, 356-361.]



Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 stu 2019 19:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 793
Podijelio: 24 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Ivan Evanđelist Šarić – Pouka na blagdan Bezgrješnog Začetka Blažene Djevice Marije

Molitva prije pouke

Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.

Evanđelje Luk. 1, 26-28.

U ono vrijeme posla Bog anđela Gabriela u grad Galilejski po imenu Nazaret k Djevici zaručenoj mužu po imenu Josipu, iz doma Davidova; i Djevici bješe ime Marija. I ušavši Anđeo k njoj reče: Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovena ti među ženama!

Pouka na temelju svetog Evanđelja


Sveta čistoća

Svojim Bezgrešnim Začetkom podignuta je Blažena Djevica iznad sve Adamove djece. Svi drugi rađamo se u istočnom grijehu. Samo je Blažena Djevica Marija po osobitoj milosti Božjoj sačuvana od svake ljage istočnoga grijeha. Ona je po tom među ljudima kao ljiljan među trnjem. Kao ona izabrana Zaručnica Božja, o kojoj veli Duh Sveti: »Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema ljage na tebi.« [Pjes. nad pjesm. 4, 7.] Ona je kao onaj novi kovčeg, koji u općem sverazornom potopu pliva nad vodama. Ona je druga škrinja zavjetna, napravljena od drveta, što ne trune, presvučena iznutra i izvana najčistijim zlatom, određena da čuva u sebi onu pravu nebesku Manu. Sve Njezine haljine mirišu smirnom i ljiljanom. Nikada nije svijetom prolazila djevica sjajnije čistoće. Dobra djeca Marijina raduju se toj osobitoj časti svoje Nebeske Majke, pa joj danas sa svetom Crkvom govore i pjevaju: »Sva si lijepa, o Marijo, i ljage istočnoga grijeha na Tebi nema! Tvoje haljine bijele su kao snijeg. I Tvoje lice sjajno je kao sunce. Ti slava Jerusalima, Ti radost Israela, Ti dika puka našega!« Ali mi ćemo našoj Neoskvrnjenoj Gospi najbolje ugoditi time, ako joj danas obećamo, da ćemo uvijek brižno čuvati čistoću svojega srca. Lijepe duše vole svetu čistoću. Hoćemo, mi ćemo se ugledati u našu Neoskvrnjenu. Mi ćemo, kao i Ona, bdjeti i mo1iti se, samo da ostanemo čisti, samo da očuvamo u duši svojoj milost posvećujuću. Dakle bdjeti i moliti se! I Gospa je naša bdjela nad svojom neoskvrnjenom čistoćom. Makar da je ona bila posve slobodna od svake zle požude, ipak je najbrižnije pazila na svoju svetu čistoću. Anđeo joj navješćuje, da će roditi Sina, da će biti Mati Jaganjca Božjega. A ona ga odmah pita: »Kako će to biti, kad ja ne znam muža?« [Luk. 1, 34.] I Gospa istom onda pristaje na blagu vijest Anđelovu, kad je on uvjeri, da će ona po Duhu Svetom začeti, dakle bez gubitka svojega djevičanstva. U očima je Gospinim bila eto njezina neoskvrnjena čistoća tako dragocjena, da je voljela i ne biti Majka Božja, nego izgubiti svoje sveto djevičanstvo. Tolika je cijena svetoj čistoći! Pa stoga koliko je moramo čuvati i koliko bdjeti nad njom! A to tim više, jer se ona može lako izgubiti. O njoj valja riječ svetoga Pavla Apostola: »Ovo blago imamo u zemljanim sudovima.« [2. Kor. 4, 7.] Treba nam, dakle, dobro pripaziti na te zemljane sudove. Treba pripaziti na naše srce, na naše misli, na naše želje. Ugledajmo se u Neoskyrnjenu! »Ona«, kaže sveti Ambrozije, »nije pustila u svoju dušu ništa, što bi moglo i najmanju samo sjenku baciti na njezine svete i prečiste osjećaje.« Pa i mi pazimo na svoje oči, da se kroz njih ne uvuče što pogibeljno, nečisto u dušu našu! Sveti Job učinio je vjeru sa očima svojim, da ne pogledaju ništa pogibeljno. [Job 31, 1.] Pripazimo i na svoje uši! »Zli razgovori kvare dobro čudorede«, kaže sveti Pavao. [1. Kor. 15, 33.] Pripazimo i s kim se družimo! »Tko dira smolu, zamrlja se njom«, kaže Duh Sveti. [Crkv. 13, 1.] Upamtimo dobro i ovu svetoga Pavla: »Ne opijajte se vinom, u kojem je nečistoća!« [Ef. 5, 18.] Tako bdijmo i stražimo, da neprijatelj ne zasije u srca naša korov nečistoće! Ali uz to i molimo se po primjeru Neoskvrnjene! »Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straži stražar«, veli Psalmist. [Ps 126, 1.] Ovo osobito valja za svetu čistoću, za tu anđeosku krepost. Jest, potrebita je stroga pažnja s naše strane, da očuvamo svetu čistoću, ali to nije još dosta. Neprijatelji svete čistoće, svijet, tijelo i sotona, jaki su i lukavi. Sami se ne možemo od njih obraniti. Tu je svakako potrebita pomoć Božja, da ne podlegnemo u toj borbi. Ovu pomoć Božju dobivamo s neba po molitvi svojoj. I zato nam veli naš Gospodin: »Bdijte i molite se!« [Mat. 26, 41.] Dakle hoće se obadvoje, da se odupremo napastima proti svetoj čistoći. Lijepo kaže sveti Ivan Zlatoust: »Duša bez molitve jest kao grad bez zidina, u koji neprijatelj lako ulazi.« Neoskvrnjena Gospa prednjači i u svetoj molitvi. Ona, jedva je imala tri godine, posvećuje se Bogu u hramu. Stara predaja kazuje nam, da ju je Anđeo našao u molitvi, kad joj je donio s neba blagu vijest, da će biti Majka Božja. I kad je Gospa pohodila Elizabetu, izrekla je onu uzvišenu pjesmu »Veliča duša moja Gospodina«, koja je sva samo jedna najljepša molitva. [Luk. 1, 46. sl.] Gospa eto moli, i kad je sama i kad je sa drugima! Ona se moli i tako čuva ljiljan svoje neoskvrnjene čistoće, Ona, koja je bila slobodna od svake zle požude. Koliko više moramo se onda moliti mi, »koji smo zarobljeni zakonom grijeha, što je u udima našim!« [Rimlj. 7, 23.] O, upoznajmo svoju slabost i molimo se Bogu, Bogu jakosti! Šapćimo sa pobožnim Psalmistom svakidan: »Odvrati, Gospodine, oči moje, da ne vide taštinu!« [Ps. 118, 37.] »Čisto srce stvori u meni, Bože!« [Ps. 50, 12.] Daj mi čiste, visoke misli i jake osjećaje, da mi duša ne upane u nečist! Da mi duša bude lijepa i čista kao sunce! I sa svetim Bernardom govorimo, kad nas napane nečista napast, nečista misao i želja: »Moj Isus visi na križu, a ja da se zar podajem toj ružnoj požudi i nečistoći!« I oduševimo se svi za svetu čistoću onim lijepim riječima u Knjizi Mudrosti: »O kako je krasan naraštaj čist sa sjajnošću! Besmrtan je spomen njegov, jer je znan i kod Boga i kod ljudi.« [Mudr. 4, 1.] I ovo napokon istaknimo, da nema jače ljubavi od ljubavi čista srca. Čisto srce jedino zna ljubiti »svim srcem«. A to hoće Isus od nas. Od1učujem u ime Božje, da ću, ako je već ne znam, naučiti onu divnu molitvu »O Gospoja moja«, pa je svakidan izmoliti ujutro i navečer. [O Gospo moja, o Majko moja! Tebi se sasvim predajem, i da ti se pokažem odanim, posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce, upravo svega sebe. Kad sam dakle sav tvoj, o premila Majko, čuvaj me i brani me kao stvar i svojinu svoju. – Zdravo, Marijo...; oprost od 100 dana, ujutro i uvečer, ako se izmoli ova molitva; potpun oprost, ako se moli tako kroz čitav mjesec uz obične uvjete] Ona će me čuvati u mojoj staleškoj svetoj čistoći. Ona će mi, ako već nije kasno, izmamiti na usta besjedu: Gospodine, evo me! I ja hoću da budem kao ljiljan, hoću da budem bijel i čist ! Hoću da Te ljubim »svim srcem«! Pomozi mi, o Neoskvrnjena Gospo!

Molitva poslije pouke


Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 26 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr