www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 11 pro 2018 18:55

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 14 pro 2007 10:35 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 22 lis 2007 11:46
Postovi: 60
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
"Iako se ne može sasvim sigurno utvrditi datum njegova rođenja, ipak se uzima gotovo sigurno da je Juan de la Cruz rođen god. 1542., vjerojatno 24. lipnja, na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, velikog Isusova preteče. Rodio se u malom i čednom Fontiverosu, varošici stare Kastilije, u biskupiji Avilskoj. Otac iz plemićke obitelji zvao se Gonzalo de Yepes; majka Katarina Alvarez. Ivan im je bio treći i posljednji sin.

Unatoč svom prezimenu koje govori o plemićkoj krvi i o slavnim precima, Gonzalo je ipak bio veoma siromašan. Možda je tom siromaštvu bio kriv i brak s Katarinom Alvarez, ženom kreposnom, ali siromašnom. Taj brak nije bio po volji Gonzalovim roditeljima, stoga Alfonza razbaštiniše. I prema tome možemo ustvrditi da se Ivan rodio kao siromah i da je posljedice toga siromaštva naročito osjetio poslije očeve smrti.

Ivan je bio još dijete kad mu se vrijedna i siromašna udovica majka preselila u Medinu del Campo, veliki trgovački grad, u ono vrijeme glasovit po sajmovima, kamo pritjecahu proizvodi iz stranih zemalja. Obiteljska okolina bila je zdrava i sveta. O Ivanovu djetinjstvu i dječaštvu nemamo mnogo vijesti. Dobro je spomenuti što znamo da mu se u dobi od 5 godina ukazao prekrasan lik Presvete Djevice koja ga majčinski spasi kad je pao u neku baru i već se počeo utapati.

Teške obiteljske prilike potrajaše i u Medini del Campo. Prijeka nužda bila je razlogom da su za Ivana počeli tražiti neko zanimanje. Shvativši potpuno teško stanje, Ivan stade učiti razne vrste zanata.

Jedan tesar ga uze za naučnika. Ivan je bio pun dobre volje i radinosti, ali ruka mu nije mogla strugati blanjom i rukovati pilom. Zato pokuša kod nekog krojača, no i tu doživi neuspjeh. Njegov duh zaustavit će se tek u promatranju Božanske Ljepote i u gledanju neizrecivog Božjeg ophođenja s Njegovim stvorenjem.

Ivan, ipak, neće zaboraviti svog nauka u raznim zanatima. On će, naprotiv, prikladnim usporedbama i primjerima iz svih zanata osvijetliti najuzvišenije pojmove i istine svoje mistične teologije. Bog je htio da se on drugdje zaposli, gdje će Mu se moći više približiti. Medina del Campo imala je veliku bolnicu koja je primala bolesne siromahe. Upravitelj bolnice don Alvarez de Toledo, vjerojatno nadahnut Bogom, pozove Ivana da dvori njegove bolesnike. I to je razdoblje bilo bez sumnje najplodnija priprava za njegovo poslanje. Kao bolničar imao je prilike vršiti kršćansku ljubav prema bolesnicima u kojima je dubokom vjerom gledao samoga Krista.

Usput je i studirao. Kao đak pobuđuje veliko udivljenje. Divno je napredovao u književnosti i u latinskom jeziku. Bio je oštra i duboka uma, duha otvorena i bistra, jasna i određena, a ljubav prema istini bila mu je životna potreba. U 20. godini morao se definitivno odlučiti za jedan životni poziv. Bio je to čas odluke kada je valjalo odrediti životni smjer. Izgledalo je da će to postići sasvim obično i lagano. Moći će završiti svoje nauke u Medini. Kad bude zaređen za svećenika, don Alfonzo će ga zadržati kod sebe kao bolničkog kapelana. To je najveća želja dobrog starca. A uz to će se dragi Ivan moći brinuti za svoju siromašnu majku. No na najveće začuđenje don Alfonza i majke Katarine Ivan odbije taj lagani i probitačni prijedlog. Pred njegovim očima zablista drugi ideal, dušu mu zaokupi drugi cilj.

Njega privlači ideal kontemplacije i zato pokuca na vrata Karmela. I 24. veljače 1563. obuče na se odijelo karmelićanina. Ivan de Yepez postaje poniznim novakom. Zašto je odabrao upravo Karmel? – Možda ga je privukla pobožnost prema Mariji? Ta ona se u tom redu toliko časti da je o njem rečeno: »Karmel je sav marijanski!« U toj pobožnosti sadržan je najljepši okvir kontemplativnog karmelićanskog života. Ili ga je, možda, privuklo pravilo strogosti i molitve? Budućnost će pokazati da ga je sama Božja providnost dovela u Karmel kako bi ga vratio prvotnoj strogosti i revnosti.

Prolazi godina novicijata i gorljivi novak radosno polaže svete zavjete. Novog zavjetovanika šalju odmah u karmelićanski zavod Svetog Andrije u Salamanku. Tu Ivan od sv. Matije, tako se naime zvao ispočetka kao redovnik, provodi kao student tri godine pokazujući se savršenim redovnikom i briljantnim đakom. Pod snažnom skolastičkom stegom njegov se um jača i hrani sigurnim i sjajnim tomističkim naukom. U tome toliko uspijeva da je imenovan nadstojnikom studenata, to jest povjereno mu je da s njima ponavlja predavanja.

Ali Ivan nije više sretan kao u početku. U njegovoj su duši blijeskom požara proplamsale veće želje za savršenstvom. Karmel ga više ne zadovoljava. Nije to više onaj nekadašnji Karmel starih otaca. Ublažena je njegova strogoća. Ivan gori silnom žeđi za strogošću, za neposrednom pripravom na božansku kontemplaciju. On osjeća strastvenu želju za Bogom, da Ga bolje upozna, da Ga više ljubi, da snažno po njemu živi. Bog i jedino Bog!

Neće li, dakle, duh naći svoje utočište u reguli koja jamči i štiti onaj ideal za kojim on teži? – Ivan je odlučio: kad svrši nauke, ostavit će Karmel i povući se u kartuzijanski samostan S. Maria del Paular, gdje se ljubomorno čuva baština sv. Brune. U međuvremenu zaređen je za svećenika, a mladu misu odslužio je u Medini.

Majka Katarina, među pukom, raduje se sa svojim sinom i zahvaljuje Bogu za onu nespretnost maloga Ivana u ručnim poslovima koja ju je prije – na pragu njegova života – toliko žalostila. Sada te iste ruke drže Sina Božjega.

Ne smijemo zaboraviti jedne pojedinosti toga presretnog dana. Gorljivi je mladomisnik kod mlade mise upravio Gospodinu ovu molitvu: »Bože moj, daj da Te nikada ne uvrijedim!« I toga dana osjetio je najvećom sigurnošću – on sam to svjedoči – da je stavljen u stanje savršene nevinosti i da nikada ubuduće neće počiniti teškoga grijeha.

U to vrijeme počela je jedna velika duša, sv. Terezija Avilska, osnivati samostane koji će živjeti po starom strogom karmelskom pravilu. To je bila velika Terezijina obnova ženske grane Karmelskoga reda. Dakako da je svetica u reformi nailazila na velike suprotivštine. God. 1567. došlo je do jednog susreta u Medini del Campo koji u povijesti Karmela i u životu samoga svetoga Ivana znači odlučan preokret. Ivan, koji misli na kartuzijanski samostan i već gleda kako mu se njegova svečana vrata otvaraju, sastaje se s Terezijom od Isusa. Čim je ona čula i shvatila Ivana, pokaže mu da će u reformiranom Karmelu postići svoje najviše težnje.

Terezija od Isusa, velikog srca i plamene duše, već je od nekog vremena ostvarila Ivanov san. Dana 24. kolovoza 1562. u siromašnim zidovima maloga Karmela sv. Josipa u Avili počeše neke Kastilijanke, pune žarke ljubavi i vjere poput svete Majke, novim životom karmelskog ideala, o kojem je Ivan sanjao.

Od 1562. do 1567. prošlo je pet godina. Terezija se nalazi u Medini radi osnivanja drugih samostana »Gospinih golubinjaka«, kako ih ona naziva. Dolazi do susreta. Ivan odmah uvidi da ima posla s velikom dušom, ženom izvanrednih sposobnosti, bogatom najboljim darovima naravi i milosti, ali iznad svega Božjom dušom. Terezija, s druge strane, odmah uviđa da je Ivan div ljubavi Božje, da je u njemu duh kontemplacije već dosegao najviši stupanj i da Ivan konačno može biti sretnim stupom muškoga reformiranog Karmela. Svetica je njime očarana. Dolazi do sporazuma: Ivan se odriče željene kartuzijanske odjeće, ali preporučuje Majci Tereziji i traži od nje da ubrza, da on ne mora toliko čekati.

I nije morao čekati. Već 28. studenoga 1568. u seocu Durvela, u jednoj bijednoj, poklonjenoj kući počela je reforma bosonogih karmelićana. Mizerna je to i jadna kuća. Terezija od Isusa, videći je, morala je uskliknuti: »Ako su prvi redovnici toliko hrabri da prihvaćaju bijedu Durvela, onda se, doista, možemo nadati uspjehu tako velikog pothvata!«

Nek bude spomenuto da je Ivan od Križa morao mnogo pretrpjeti za ostvarenje reforme muške grane Karmelskoga reda. Evo jedne tužne epizode: Noć je god. 1577. 4. rujna. Koraci u početku oprezni, a zatim užurbani, primiču se tihoj kućici u kojoj stanuje otac ispovjednik samostana od Utjelovljenja. Vrata su razvaljena. Neki svjetovnjaci na silu ulaze u stan, a prati ih o. Maldonado, izaslanik o. Tostada, izvršitelja odredaba izdanih na kapitulu i Piacenzi koje su se protivile reformi. Oba stanovnika: o. Ivan od Križa i o. German uhićeni su. Suviše je reći da je sv. Ivan glavna žrtva. On je lagani cilj zlo shvaćene revnosti. Izgovora ne manjka: nije li on, možda, buntovnik u zabludi? Zašto on, revan bosonogi redovnik, vrši službu u Karmelu ublažene regule? U redu je vladao mir, zašto je on počeo smetati počevši taj mutni pokret cijepanja? Sada ga je stigla »pravda«.

Odveden je u Toledo, zatvoren u tamnicu, u ćeliju najmanjih razmjera. Kroz jedan mali prozor, gore visoko, ulaze blijede slabe zrake, što uzalud nastoje unijeti svjetla u tamu koja vlada. Ivan se i po danu mora služiti svijećom da može čitati časoslov. U toj ćeliji proveo je 9 mjeseci. Dopušten mu je samo jedan način izlaska, a i taj mu nije olakšanje: svakoga petka odlazi u samostansku blagovaonicu gdje na podu blaguje kruh i vodu. Ukori, koje tu prima pred cijelom zajednicom, nisu baš evanđeoski, ni bičevi, koji padaju na nježna leđa, ne obaziru se na šutljivoga redovnika. Da utamničeniku povećaju muke, pred vratima njegove ćelije hotimice govore o pobjedama nad reformom koja je svladana i uništena.

Otac prior, dolazeći k njemu, postupa s njim surovo i poziva ga da odloži habit i napusti reformu. U neiskazanim mukama i patnjama svoga zatvora svetac nije nikad izgubio strpljivost. Naprotiv, pogled i držanje i vladanje Ivanovo odavalo je duboku poniznost, veliku herojsku dušu. Postupalo se prema njemu da nije moglo gore, ali on se nije nikada ni najmanje potužio. Zadržao je duševni mir u tolikoj mjeri da se po tom može lako prosuditi do kolike se visine uspelo njegovo moralno savršenstvo.

U početku reforme Ivan uzima kao svoje prezime pridjevak »od Križa«, a to i bijaše njegov ideal. Želja za patnjama sada je potpuno utažena. Božanski križ njegova je škola i ljubav. Zahvaljujući ustrajnosti i patnjama Ivana od Križa reforma je ipak pobijedila. God. 1580. papa Grgur XIII. svojom odlukom odobri osnutak jedne provincije bosonogih karmelićana pod jurisdikcijom o. Gracijana. Nova odluka pape Siksta V. dopušta osnutak više provincija, a papa Klement VIII. god. 1593. proglasi potpunu međusobnu neovisnost dviju grana Karmelskoga reda. Ivan je ostatak života i sila uložio da upotpuni svoju misiju »Oca« i »Učitelja« bosonogih karmelićana.

U njegovoj knjizi Živi plamen ljubavi čitamo: »Smrt svetaca mnogo je slađa i vedrija nego što je bio njihov duhovni život dok su živjeli na zemlji. Jer, oni umiru u najuzvišenijim zanosima i najslađim susretajima ljubavi. Oni su kao labudovi koji neposredno prije smrti najslađe pjevaju. Pravo je rekao David da je u očima Gospodinovim dragocjena smrt Njegovih slugu, jer u njoj se sabiru sva bogatstva duše. U času smrti utječu u more rijeke njegove ljubavi, koje su već toliko nabujale da izgledaju kao more. Tamo se skuplja prvo i posljednje blago pravedne duše, da je prati u času kad odlazi i kreće u svoje kraljevstvo, dok s krajnjih granica zemlje odjekuju hvale, koje su prema riječima Izaije, slava pravednika…« Tako je izgledala i svečeva smrt, samoga sv. Ivana od Križa.

U noći 14. prosinca 1591. samostanska zajednica bi sazvana da obavi molitve za umiruće. Brat je o ponoći zazvonio na Jutarnju i na prvi glas zvona Ivan usklikne: »Idem pjevati je u nebu.«

Još jedan pogled na raspelo, jedan poljubac prepun ljubavi, a onda »u ruke Tvoje predajem duh svoj«. Serafska duša odleti u nebo, na radostan susret sa svojim Bogom.

Imao je 49 godina i 6 mjeseci. Od toga je 28 godina proveo u Karmelu. Umro je iscrpljen patnjama, ali iznad svega kao žrtva svoje ljubavi. Silna ljubav uzdigla ga je do najužeg sjedinjenja s Bogom, upriličila ga raspetom Isusu i, preobrazivši ga, učinila je od njega diva kršćanske svetosti. Po »djelotvornoj kreposti« Ivan je otac i obnovitelj Karmelskog reda, a ta krepost preko progona i borbe stvara od njega autora posebne duhovnosti obnovljenog Karmela. Iz njegovih divnih djela, od kojih su najpoznatija Duhovni spjev, Uspon na goru Karmel, Tamna noć i Živi plamen ljubavi, izvire svjetlo velikog sjaja.

I među Hrvatima postoje dva samostana bosonogih karmelićana sv. Ivana od Križa. To je veliki samostan u Somboru te samostan u Remetama, gdje karmelićani imaju i svoje malo sjemenište i klerikat.

Isto tako i bosonoge karmelićanke sv. Terezije Avilske imaju nekoliko samostana kod nas. Prvi je u Brezovici nedaleko od Zagreba, koji je osnovao kardinal Stepinac. Kad je osnovao taj samostan, izrazio je njegovu osnovnu nakanu ovim riječima: »Ako vas tko upita zašto sam osnovao ovaj samostan, kažite mu da sam ga osnovao zato da, kad ja ne budem više na ovoj zemlji mogao moliti za svoje svećenike, da ovaj Karmel produži moju molitvu za njih.«

_________________
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

Psalam 51:12


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 pro 2007 10:38 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 22 lis 2007 11:46
Postovi: 60
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ivan od Križa (Juan de la Cruz)
(* 24. lipnja 1542. + 14. prosinca 1591.)


– Sin razbaštinjenog oca
– siromašno siroče
– neuspjeli tesar i krojač
– najvjerniji sluga bolesnika
– neumoran i darovit student
– nesuđeni bolnički kapelan
– gorljivi karmelićanin
– student, nadstojnik studenata
– nesuđeni kartuzijanac
– 1567. godine susreo se s Terezijom Avilskom
– prvi samostan mu bio ”betlehemska štalica”
– veliki zaljubljenik u križ
– tamnicu i zlostavljanje podnosio strpljivo i blago
– nikada se potužio nije na zlostavljanje
– teško bolovao bez prigovora
– od mladosti odan kontemplaciji
– obnovitelj Karmelskog reda
– naučitelj Crkve

Lijepo ime Ivan

_________________
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

Psalam 51:12


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 pro 2007 10:44 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 22 lis 2007 11:46
Postovi: 60
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Sv Ivan od Križa tvrdi: „Ljubiti Boga znači obnažiti se za Njega od svega što nije Bog.". Slika

_________________
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!

Psalam 51:12


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 pro 2008 20:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveti Ivan od Križa
[ 14.12.2008 ]

Učitelj i duhovni vođa, redovnički starješina i organizator. Na nagovor sv. Terezije Avilske postao je obnovitelj muškog karmela.

Sv. Ivan od Križa, karmelićanin, mistik, obnovitelj reda, crkveni naučitelj, jedan je od poznatijih pjesnika na području kršćanske duhovnosti. Rođen je u Španjolskoj 1542. godine u obitelji plemićkoga podrijetla, ali je proživio vrlo teško djetinjstvo u borbi sa siromaštvom. Od ranog djetinjstva bio je posebno pobožan Mariji, a u 21. godini stupa u karmelski red. Nakon što je postao svećenik, upoznao je svetu Tereziju Avilsku i sveci su se prepoznali u nastojanju oko obnove karmelskog života. Istina, Terezija je morala nagovoriti sv. Ivana da ne napušta Karmel iz želje za jačom molitvom i duhovnim životom. On je htio otići u kartuziju, ali mu je Terezija predložila da u Karmelu započne živjeti strože, s više pokore i molitve. Prihvatio je njezin prijedlog i postao obnovitelj muškog karmela.

Sv. Ivan od Križa bio je učitelj i duhovni vođa, redovnički poglavar i organizator. Jedno je vrijeme bio i ispovjednik karmelićanki na što ga je također nagovorila Terezija, velika obnoviteljica ženskog karmela. Kažu da s njim nije bilo moguće razgovarati o Bogu, jer bi on odmah došao u ekstazu a uz njega i svi drugi. Umro je 14. prosinca 1591. godine. Svetim je proglašen 1726. godine, a 1926. papa Pio XI. podigao ga je na čast crkvenog naučitelja.

Smatra se da je sv. Ivan od Križa najznačajniji crkveni naučitelj mistične teologije. Njegovi mistični spisi pripadaju najvažnijim klasicima novoga doba. Između više njegovih spisa izdvajamo 'Tamnu noć', veseli pjev duše koja postiže ujedinjenje s Bogom preko pobjede samoga sebe. Tu je i 'Uspon na brdo Karmel', prozno djelo o mističnom putu prema savršenstvu u aktivnom i pasivnom čišćenju duše.
'Duhovni spjev' je pjesma duše i Zaručnika, a 'Živi plam ljubavi' je pjev duše koja se ujedinjuje s Bogom. U svim tim djelima očituje se bogato duhovno iskustvo protkano dobrim poznavanjem Svetoga pisma i kulture onoga vremena.

I na kraju rubrike 'Svetac dana' upućujemo imendanske čestitke imenjacima sv. Ivana od Križa. Jeste li znali da je ime Ivan u nas i u svijetu jedno od najčešćih imena? Korijen imena je u hebrejskom jeziku i znači 'Bog je milostiv'. Od brojnih oblika imena izdvajamo: Ivo, Iva, Ivica, Ićo, Iko, Ivana, Ivanka.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 pro 2008 21:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7076
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
Kako Bog ljubi
(iz "Živog plamena ljubavi" Ivana od Križa)

Kad netko nekoga ljubi te ga obasipa dobroèinstvima, obasipava ga i ljubi prema svojim svojstvima i uvjetima.

Tako tvoj Zaruènik, nastanjujuæi se u tebi, pruža ti milosti onakav kakav On jest.

Buduæi da je svemoguæ, mudar i neizmjerno dobar, ljubi te i daruje te svemoguænošæu, mudrošæu i dobrotom.

Svet i pravedan, ljubi te i daje ti milosti sa svetošæu i pravednošæu.

Buduæi da je milosrdan blag i milostiv, ti doživljavaš njegovu milosrdnost, blagost i milostivost.

On je jako i nježno Biæe, pa osjeæaš da te ljubi jako i nježno.

Istinit i èist, ljubi te istinski i èisto.

Darežljiv te ljubi i miluje darežljivo, bez ikakvog raèuna, samo da tebe obdari.

On koji je sama krepost najveæe poniznosti najponiznije se snizuje do tebe i ljubi te najveæim poštovanjem, izjednaèuje te sa sobom.

I po tom putu svojih saopæenja On ti se sam pokazuje sladak i raspoložen, s onim svojim licem punim ljepote, pa ti u ovom sjedinjenju - ne bez razigranosti tvoga srca - kaže: “ja sam tvoj i sav pripadam tebi. I uživam da sam ovakav kakav jesam, da budem tvoj i da ti se darujem."


Slika

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 pro 2009 08:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 771
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Molitva sv. Ocu Ivanu od Križa
SlikaO slavni Sveti Oče Ivane od Križa, uzvišeni Učitelju Crkve, radi iskrene svoje želje da postaneš sličan Isusu Raspetome nisi sve do posljednjeg časa svojega svetog života ništa žarče želio nego trpjeti i biti prezren od svih.
I tako je goruća bila tvoja žeđ za patnjom, da je tvoje velikodušno srce kliktalo od radosti usred najgorčih muka i trpljenja.
Molim te, ljubljeni Sveti Oče Ivane, poradi slave koju si zaslužio svojim velikim patnjama, izmoli mi svojim zagovorom od Boga ljubav prema patnji, te milost i jakost da snosim sve žalosti i protivštine kao sigurno sredstvo, da postignem krunu koja mi je pripravljena u nebu.
O predragi sveti Oče Ivane, usliši s uzvišenog prijestolja slave, na kojem sada slavno stoluješ, moj vapaj,
da po tvojem uzoru uzljubim križ i patnju i tako zaslužim postati dionikom tvoje slave. Amen.

_________________
Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva je samo organizacija, autoritet se stječe nadmoću, misije su stvar propagande, liturgija ništa doli prisjećanje prošlosti, kršćansko življenje ropski mentalitet.
(Ignacije od Latikona)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 pro 2010 10:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Danas je Sveti Ivan od Križa... :)

Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 pro 2011 21:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
14. prosinac

Sveti Ivan od Križa


Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 pro 2011 22:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 1130
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Sv. Ivan od Križa, Juan de Yepes, rodio se u Fontiveros u Kastilji (Španjolska) 1542. u jednoj jako siromašnoj obitelji sa troje djece (sinova). Vrlo je rano ostao bez oca, a majka je bila vrijedna radnica kako bi uspjela prehraniti djecu. Ivan je pohađao školu, jedna vrstu sirotišta koje je djeci pružalo hranu, odjeću i smještaj te osnovnu naobrazbu uz vjersku poduku. Imao je priliku postati šegrt u nekom obrtu, ali za to nije imao smisla. Radio je kao bolničar i ravnatelj bolnice mu je pružio priliku i za nastavak školovanja na novootvorenom isusovačkom učilištu koje je bilo jedna vrsta napredne srednje škole humanističkog usmjerenja. U školi su bila temelj predavanja iz gramatike, retorike, filozofije te latinskog i grčkog jezika. Tako je budući pjesnik došao u dodir s latinskim i španjolskim klasicima. Pri završetku školovanja, ravnatelj mu nudi sigurnu budućnost: zaređenje za svećenika i mjesto bolničkog kapelana. Na iznenađenje sviju, Ivan kao 21 - nogodišnjak ulazi u novicijat kod karmelićana.

U Karmel ga je privukla njegova čežnja za Bogom, kontemplativni duh i osobita ljubav prema Majci Božjoj. Nije se pomamio za karijerom i slavom nego je tražio Boga. Kasnije je briljirao i na studiju filozofije i teologije na poznatom sveučilištu u Salamanki. Isticao se po svojoj osobitoj nadarenosti i zalaganju i već je kao student bio nadstojnik. Ova služba podrazumijevala je dnevnu poduku studenata, obranu javnih teza i rješavanja pritužbi. Međutim, mladi karmelićanin je ipak bio nezadovoljan. Možda zbog atmosfere na sveučilištu gdje se promicanje znanja lako pretvorilo u promicanje sebeljublja, želje za titulama, promaknućima, uglednim mjestima i nagradama? Je li ovo on tražio kad je položio zavjete u Karmelu? Postaje svećenik u 24., otkriva u sebi veliku želju za radikalnim i strogim životom posvećenim šutnji i kontemplaciji. Često je razmišljao da ode u kontemplativni red Kartuzijanaca. Iako se Ivanu dopadao studij, kontemplativni život koji ga je na prvom mjestu privukao u Karmel sada se borio za prvo mjesto.

U tom razdoblju upoznaje sv. Tereziju Avilsku koja mu nudi rješenje pozivajući ga da sudjeluje u obnovi Karmelskog reda. Njih dvoje su postali najbolji prijatelji iako je Terezija bila starija od njega čak 27 godina! Karmelićanin, odgojitelj novaka, privlači mnoge mlade koji žele živjeti na isti način kao on. Uz strog pokornički život i nevjerojatne patnje koje je proživio radi reforme, proživljava i mistična iskustva. Piše poeziju i traktate koje sažimaju njegovo mistično iskustvo i duhovnu nauku. To su djela: Tamna noć, Uspon na goru Karmel, Duhovni spjev, Živi plamen ljubavi. Njegov govor je pun slika i simbola, govor strasti i ljubavi u kojoj izgara. Njegov Isus je Prijatelj i Zaručnik duše. Umire 1591. god. u 49 – oj godini života. Proglašen je svetim 1726. god., a crkvenim naučiteljem 1926. sa titulom „doctor mysticus“.



DANAS I NAMA GOVORI: Hajde, samo odvažno, ustani i kreni! Nemoj ostati u jednoj površnoj pobožnosti. Nemoj biti vjernik koji će ostati podno brda čeprkati po prolaznim i nevažnim stvarima. Nemoj se zaustaviti ni na prvom proplanku i zadovoljiti se oskudnim piknikom i mrvicama. Pogled sa vrha je puno ljepši! Nisi rob nego dijete i Nebeski Otac ti je pripremio gozbu. I to ne samo u vječnosti već i ovdje i sada. Shvatiti da ti Bog želi ono najbolje i nudi ti najbolji put da to ostvariš. Ne ostani na površini života jer stvoren si za dubine i visine! Odlučno se uputi na uspon vjere, nade i ljubavi, kroz noći i svitanja, odvaži se osvajati vrhunce duha, ljubavi, slobode i radosti!


Iz „Uspona na goru Karmel“ sv. Ivana od Križa:

Onaj koji bi sada htio Boga nešto ispitivati ili iskati od njega koje viđenje ili objavu, zapravo bi Bogu nanosio uvredu, jer ne bi svojih očiju usmjerio posve na Krista tražeći izvan njega još kakvu stvar ili novost. A Bog bi mu mogao ovako odgovoriti: Ako sam ti već rekao sve u svojoj Riječi, a to je moj Sin, i sad više nemam druge stvari da ti mogu objasniti, upri svoje oči samo na njega; jer sam ti u njemu rekao i objavio sve, i naći ćeš u njemu još i više od onoga što tražiš i želiš. Ti tražiš od mene samo jedan dio objave ili viđenja, dok gledajući u njega imat ćeš u potpunosti, jer je on sve moje govorenje, sve moje viđenje i sva moja objava, koju sam vam već rekao, očitovao i otkrio, kad sam vam ga dao za brata, prijatelja i učitelja, kao cijenu i kao nagradu. Od onoga dana kad sam na brdu Tabor rekao nad njim sa svojim Duhom: Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina; njega slušajte (Mt 17,5) od tada, velim, podigoh ruku od svakog onog načina poduke i odgovaranja i postavih je na njega. Slušajte, dakle, njega samoga, jer već nemam druge vjere da objavljujem, ni da očitujem drugih stvari... Pogledaj dobro, u Kristu ćeš naći već učinjeno i dano sve to, i još mnogo više. Ako hoćeš da ti ja kažem još koju riječ ohrabrenja, gledaj moga Sina kako je poslušan, mučen visi meni za ljubav, i vidjet ćeš kako će ti slatkim riječima odgovoriti. Ako želiš da ti objasnim skrivene i tajne stvari, upri oči u njega i otkrit ćeš

najskrovitija otajstva, mudrost i čudesa Božja, koja su sva u njemu pohranjena...

_________________
Facebook: http://hr-hr.facebook.com/mladi.karmelabsi

Web stranice:
http://www.karmelbsi.hr
http://www.karmel.hr
http://www.zamakdushe.bloger.hr
http://www.hrkarmel.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 pro 2011 22:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 1130
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
evo i jedan tekst koji je jedan karmelicanin napisao povodom dana ovog sveca i naucitelja Crkve

vrijedi skinuti i procitati :wink: :wink:

http://www.karmel.hr/web/tekstovi/litur ... 0danas.pdf

_________________
Facebook: http://hr-hr.facebook.com/mladi.karmelabsi

Web stranice:
http://www.karmelbsi.hr
http://www.karmel.hr
http://www.zamakdushe.bloger.hr
http://www.hrkarmel.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr