www.tebe-trazim.com

27. prosinca
Sv. Ivan Evanđelist († oko 100)

Bio je sin Zebedeja i Salome. Kao učenik Ivana Krstitelja prvi je s Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijega, brata svog, rekli bismo, kao neko povlašteno mjesto. Na posljednjoj večeri kao »onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio se za stolom Isusu do krila« (Iv 13,23). A najveću vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem.

Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao na primjer kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko godine 50., uz Petra i Jakova Mlađega ubraja se među stupove prvotne Crkve. Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima priznaje: »Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, dadnu desnice meni i Barnabi u znak međusobnog zajedništva, da mi idemo među pogane, a oni među obrezane« (2,9).

Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Odlična predaja, koja potječe iz II. stoljeća, tvrdi da je Ivan, počevši od godine 60., djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle negdje oko godine 100.

On u sebi ujedinjuje ne samo apostolsko i poapostolsko doba, već u svojim knjigama jasno odražava novu situaciju kršćanstva koja je nastala razorenjem Jeruzalema godine 70. Njegovo evanđelje, koje je Klement Aleksandrijski nazvao »pneumatsko«, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. On u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije. On, na primjer, u Evanđelju ne opisuje samo gole činjenice, već i upozorava na njihovu dubinsku uvjetovanost i otkriva njihovo simboličko značenje.

Biblijski sladokusac starine, Origen, piše početkom III. stoljeća: »Cvijet Biblije jesu evanđelja, a cvijet Evanđelja jest Ivanovo evanđelje.« Ivanove poslanice mogu se nazvati, a navlastito prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol »ljubiti« te 21 puta imenica »ljubav«. On nam je njima dao i najdivniju definiciju Boga: »Bog je ljubav!«

Otkrivenje je proročka knjiga, teško se razumije, no ipak vrijedno je i nju češće uzeti u ruke te čitati jer ćemo u njoj naći mnogo ohrabrenja u podnošenju životnih poteškoća i mnogo nade u konačnu pobjedu Isusa Krista.

Kako je ova knjiga namijenjena široj publici, našem puku, želimo baciti pogled na svetog Ivana Evanđelistu i na jednostavniji način, onako kako ga je pučki opjevao u desetercu o. Milan Pavelić.
Šetnju šeta Spas čitava svijeta,
Po obali, što zelena cvjeta
Podno gora i podno timora
Ukraj jasna Galilejskog mora.
Namjera ga namjerila bila
Na dva momka, do dva brata mila,
Dva ribara iz malena grada,
Baš Jakova i Ivana mlada.
»Hajte za mnom«, reče Isus njima,
I oni se rastaše sa svima,
Sa mrežama oca ostaviše,
Za Spasom se smjesta otpraviše.

Al gle, djeva, sjetna oka crna,
Doskakuta potiho ko srna
Pa k Ivanu prikuči se bliže,
Šapćuć zbori, biser-suze niže:
»O Ivane, od očiju draži,
Kamo krećeš, što ti duša traži?
Zašto rodnu ostavljaš kućicu
sv. Ivan Evanđelist
I još mene svoju zaručnicu?

Kakvu to se tamo nadaš jadu?
Zašto sreću razaraš nam mladu?«
Tiha bola Ivi srce para,
Ne gledeć je njojzi odgovara:
»Da i život sav mi je u tebi,
Sestro moja, uzeo te ne bih.
Otkupitelj svijeta došao je
I u društvo pozvao me svoje,
Meni red je za života moga
Ljubit, služit Njega jedinoga,
Njemu živjet, Njemu umirati,
Dušu, tijelo Njemu darovati.
Sestro moja, Bog nam veze neće,
Pa gdje u njoj bilo bi nam sreće?
Budi, seko, duše uzvišene,
Sjekni srcem i pregori mene,
Još momaka rodila je mati,
Bog će tebi boljeg druga dati,
A djevom li ostaneš do kraja,
S lijerom ćemo naći se sred raja,
Tu će ljubav združiti nas nova
Čišća, slađa, trajnija neg ova.«

Gleda djeva duše zadivljene,
A Ivana Božje motre zjene,
Iz njih ljubav silnog Srca teče,
Kojom rane svakakve se liječe.

Od Isusa Ivan već se ne da,
Za Njim ide, Njega posvud gleda,
O Njem misli, o Njem u snu sniva,
Dan za danom sličniji Mu biva.
Čist ko dijete, pun ljubavi žarke,
Za tog svijeta on ne mari varke;
Od svih bolje Učitelja shvaća,
A Učitelj ljubavlju mu vraća:
S prva trena izabire njega
Za drugara, svoga najdražega,
Kod večere glava Ivanova
Ćuti kucaj Srca Isusova,
Isus s križa njega raspoznaje,
Majku svoju za majku mu daje,
Silnog orla krila pripinje mu,
Poput munja oči daje njemu.
U visine duh Ivanov leti,
Gdje se vidi Bog tri puta sveti,
Gdje od svega divnija i slađa
Riječ se vječna od svog Oca rađa.
Tu besjede on božanske piše
Sve krasote i strahote diše
Tajinstvenih čudesnih viđenja,
Što ih priča knjiga Otkrivenja.
Do starosti drevne živujući
U Gospodnjoj on revnuje kući,
A kad smrt mu u pohode zađe,
S Majkom Isus kod njega se nađe,
Dušu svoga ljubimca uzeše
I u rajske dvore je odniješe.

Silna, krotka dušo Ivanova,
Bjelja i od snijega Libanova,
Plamenija od munje za tmina,
Poletnija od orla s visina:
Gledni Crkvu, gdje u jada trista
Rat ratuje s vojskom Antikrista!
»Sine groma«, gromom s neba smjeri
Grdnu glavu stare strašne zvijeri;
S našom Gospom, s pukom svetitelja
Moli, moli našeg Spasitelja,
Da rasplamsa svećeničke grudi,
Sveti zanos u momcima budi,
Muževima muški duh da prene,
Snagom paše starce, djecu, žene,
Očajnima uzme misli crne,
Zalutale iz propasti vrne,
Da sred tmica Crkva Zaručnica
Sine Mu ko slavna Pobjednica!

Sv.Ivan apostol
[ 27.12.2009 ]

Ljubljeni Isusov učenik, pisac četvrtog evanđelja, proročke knjige Otkrivenja i triju poslanica
Sv. Ivan apostol, pisac četvrtog evanđelja, proročke knjige Otkrivenja i triju poslanica, nadživio je sve apostole. Bio je jedini apostol koji je unatoč više pokušaja da ga se ubije, umro prirodnom smrću. Rođen je u prvom stoljeću u Betsaidi uz Genezaretsko jezero. Njegov brat je bio Jakov apostol. Prije apostolskog zvanja bio je ribar. Evanđelja za Ivana donose da je odano ljubio Isusa i da je jednako tako od Isusa bio ljubljen. On je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem i jedini u uskrsno jutro s Petrom trčao na grob. Njemu je Isus povjerio brigu o Majci Mariji.


Prema crkvenoj predaji, Ivan je oko 69. godine došao u Efez, odakle je vodio sve Crkve koje je već prije utemeljio. U 95. godini života bio je uhićen u progonima kršćana koje je provodio car Domicijan i podvrgnut teškom mučenju. Prema predaji bio je bačen u kotao s vrelim uljem, a kada mu ulje nije naškodilo, prognan je na otok Patmos. Tu je napisao Otkrivenje. Kada je car umro, Ivan se vratio u Efez i napisao Evanđelje. Ivan ističe sjaj Isusova božanstva, naziva ga Logos – Riječ. Umro je u dubokoj starosti, u 101. godini. Kao evanđelista slikaju ga s orlom i knjigom.

Danas je blagdan Svetog Ivana evanđelista i apostola...

SVETI IVAN APOSTOL I EVANĐELIST

Ivan apostol podrijetlom je bio iz Betsaide, grada u Galileji, na sjevernoj obali Genezaretskoga jezera.
Roditelji su mu bili Zebedej i Saloma, a brat Jakov Stariji. Bili su dobrostojeća ribarska obitelj.
Kada su upoznali Gospodina, bez dvoumljenja su mu se u potpunosti priključili.
Ivan i Jakov, odgovarajući na Isusov poziv, »ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim«.


Ivan je bio učenik Ivana Krstitelja kada je ovaj
u kraju uz rijeku Jordan ugledao Isusa i rekao: »’Evo Jaganjca Božjega!’
Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom
i ostadoše kod njega onaj dan.« Sveti Ivan nikada nije zaboravio taj susret.
Ništa nam nije htio kazati o čemu je onoga dana razgovarao s Učiteljem.
Jedino znamo da ga od tada nikada nije napustio. Kada je već star pisao evanđelje,
nije propustio zabilježiti vrijeme kada je susreo Isusa: »Bila je otprilike deseta ura«, tj. četiri sata poslijepodne.

Za svetoga Ivana, kao i za sve nas, poziv daje smisao i najmanjoj pojedinosti u životu.
Cijeli je život podložan planovima koje Gospodin ima sa svakim od nas.
»Otkriće osobnoga poziva najvažniji je trenutak. Čini da se sve u nama mijenja,
iako se izvana nije ništa promijenilo, kao što je krajolik, premda uvijek isti, različit kada grane sunce,
kada ga obasja mjesec ili ga prikriju magle. Svako otkriće pridaje novu ljepotu stvarima
i biva uvod za nova otkrića i nova, još ljepša, svjetla.« Čitav Ivanov život bio je usmjeren
prema njegovu Gospodinu i Učitelju; smisao svojega života pronašao je u vjernosti Isusu.
Nije se nimalo opirao pozivu i ostao je na Kalvariji kada su svi otišli.
Takav treba biti naš život sve ako nam Gospodin i ne uputi poseban poziv,
budući da je cije­lo njegovo propovijedanje jedinstven poziv,
poziv da ga slijedimo u novom životu čiju tajnu samo on posjeduje: »Hoće li tko za mnom…«

Kao i Petar, Ivan je primio od Gospodina osobite znakove prijateljstva i povjerenja.
U evanđelju Ivan sebe navodi izravno kao »učenika kojega je Isus ljubio«.
To nam ukazuje da je Isus prema njemu bio osobito naklonjen.
O tome svjedoči i činjenica da se u svečanom trenutku na Posljednjoj večeri,
kada im Isus nagoviješta da će ga jedan od apostola izdati, Ivan ne ustručava pitati Gospodina,
naslonivši glavu na njegove grudi, tko će biti izdajnik. Najviši izraz povjerenja u »ljubljenoga apostola«
Učitelj je iskazao kad mu je s križa povjerio najveću ljubav koju je imao na zemlji: svoju presvetu Majku.
Ako je u Ivanovu životu bio značajan trenutak kada ga je Isus pozvao da ga slijedi
i ostavi sve za sobom, sada na Golgoti prima najosjetljivije i najdraže zaduženje: brinuti se za Majku Božju.

Svi mi kršćani, predstavljeni u Ivanu, Marijina smo djeca.
Moramo naučiti od svetoga Ivana ophoditi se prema njoj s povjerenjem.
»Marija je povjerena Ivanu, Isusovu ljubljenom učeniku; on je primi u svoju kuću i u svoj život.
Duhovni su pisci u tim riječima svetoga evanđelja željeli vidjeti poziv
za sve kršćane da isto tako prime Mariju u svoj život. Gotovo da je suvišna ta izjava,
jer nema sumnje: Marija želi da joj se utječemo i obraćamo puni pouzdanja,
da se pozovemo na njezino materinstvo i da je molimo: monstra te esse matrem, Majkom se pokaži.«

Možemo zamisliti ogroman utjecaj koji je Blažena Djevica izvršila na dušu mladoga apostola.
To nam može biti i bliže ako se prisjetimo onih trenutaka u svojemu životu
– možda upravo ovih sada – kada smo se obratili Majci Božjoj na sasvim povjerljiv način.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite
nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

MOLITVA

Bože, ti si nam po apostolu Ivanu otkrio tajnovite dubine svoje Riječi.
Daj da i umom proniknemo riječi života što nam ih on tako divno navijesti.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Izvor;bitno.net