www.tebe-trazim.com

Krštenje Isusovo



Blagdan Isusova krštenja slavi se po kalendaru u nedjelju nakon svetkovine Bogojavljenja (Triju kraljeva). Po svom sadržaju povezan je s Bogojavljenjem. U svetkovini Bogojavljenja, naime, slave se zajedno tri sadržaja ili događaja: Isusovo rođenje, krštenje i prvo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj. Povijesno gledano Isusovo se rođenje prvo slavilo na Bogojavljenje (6. siječnja), a tek kasnije i danas 25. prosinca. A od godine 1960. Isusovo krštenje na Jordanu je uvedeno i kao zasebni blagdan. Time se želi vjernicima istaknuti važnost toga događaja. Naime, kad je Isus, došavši na rijeku Jordan, zatražio od Ivana da ga krsti krštenjem pokore (to znači solidarizirao se s ljudima, grešnicima), u toj su se prilici, zabilježili su evanđelisti, zbili događaji važni za Isusovo spasenjsku ulogu i djelo. Bog Otac i Bog Duh Sveti posebnim znakovima potvrđuju da je Isus božasnka osoba, Sin Božji. Zatim da je on Krist to (hrvatski) znači Pomazanik, Božji poslanik koji će svojim djelom donijeti spasenje ljudskom rodu. U tom događaju se također posvećuje voda (simbol i izvor života!), koja postaje znakom oproštenje grijeha u sakramentu krsta. Isusovo krštenje, dakle, nije samo obični ili neobični događaj, nego ima svoj teološki sadržaj, to znači vjerski sadržaj i poruku. Krštenjem na Jordanu Isus započinje svoje spasiteljsko djelo i otada kroz tri godine javno nastupa kao Učitelj i Mesija.

16 Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17 I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"

KRŠTENJE GOSPODINOVO

Za svetkovinu Krštenja Gospodinova slavimo još jedan vidik Božjega očovječenja. Bog se pojavio ne samo u tijelu, nego i u elementima stvorenja. Silazeći u vodu Jordana Isus posvećuje stvorenje. U vodi kao praelementu Bog je dodirnuo sve stvari ovoga svijeta. Sada Boga možemo naći u svim stvarima. Ikone su prikazujući Isusovo krštenje na Jordanu uvijek prikazivale i riječne bogove. I oni su posvećeni Isusovim krštenjem. Sam Bog silazi u svoje stvorenje. Sada ga možemo naći posvuda, u snazi vode, u ljepoti cvijeta i u visini brda. A zemaljski elementi mogu posredovati Boga. Krsna voda daje nam udjela na božanskome izvoru Duha Svetoga koji teče u nama. Prva je Crkva preuzimala poganske običaje grabljenja vode na blagdan Isusova krštenja da ovom vodom poškropi kuće i lađe i zaštiti ih od nesreće i opasnosti.
Drugi vidik Isusova krštenja jest da Isus silazi u vode Jordana, u kojima je s ljudi prana njihova krivica. On dalde stoji u Jordanu koji je ispunjen krivnjom čovječanstva. Postaje solidaran s nama grješnicima. Dok stoji u vodi, nad njiimse otvara nebo i odzvanja glas: Ti si moj ljubljeni Sin, u tebi mi sva milina. Ovo vrijedi i za nas. Kad iz poplava svoje krivnje i iz voda svoga straha pogledaš gore prema nebu, i nad tobom se otvara nebo. Tvoje srce se širi. Ne moraš više sebe mrcvariti predbacivanjem krivnje. Iz otvorena neba čuješ Božju riječ koja ti obećava bezuvjetno pravo na opstanak: Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kći. U tebi uživam. Volim te takva kakav jesi. Ne moraš se najprije opravdavati. Ne trebaš kupovati svoje pravo na opstanak. Smiješ biti jer te volim. Sviđaš mi se takav kakav si.
Isusovo krštenje podsjeća te na vlastito krštenje u kojemu si divnim obredima posvećen u tajnu kršćanskoga života. Ti si kao Krist pomazan za kralja, proroka i svećenika. Ti si kraljevski čovjek, netko tko sam živi, umjesto da drugi ravnaju tvojim životom. Ti si prorok, netko tko svojim postojanjem nešto izražava, nešto što samo ti možeš predstavljati. Ti si i svećenik, netko tko povezuje Boga i svijet, netko tko zemaljsko preobrazuje u božansko, netko čije je čovještvo propusno za Božju slavu. Kršten si. Ne moraš zasluživati svoje pravo na opstanak. Ti si bezuvjetno prihvaćen i voljen. Blagdan Isusova krštenja hoće ti ovu istinu ne samo reći, nego ju i duboko utisnuti u tvoje srce, njome čak prožeti tvoju podsvijest, vode tvoga lordana, da bi sa svime što jesi, onim svjesnim i onim podsvjesnim, svojom snagom i svojom slabošću, svojom ljubavlju i svojom laivnjom, mogao bezuvjetno prihvaćati i ljubiti.

Anselm Grun