www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 24 kol 2019 15:17

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 09 ožu 2008 13:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2307
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Vjeroispovjest: RMK
7. ožujka



Sveta Perpetua i Felicita, mučenice

(† 202/203)



U velikom amfiteatru grada Kartage dogodilo se mučeništvo ovih dviju žena i trojice muškaraca: Revokata, Saturnina i Satira. O njima imamo sačuvan vjerodostojan izvještaj koji je pravi biser u knjizi Acta martyrum. Sastavio ga je po svoj prilici Tertulijan, slavni kršćanski pisac prvih vremena. Perpetua je bila žena odlična roda. Otac joj je bio poganin, a majka kršćanka. I sama je bila majka jednog djeteta. Felicita joj je bila vjerna sluškinja, koja je svoju gospodaricu pratila i u smrt. U tamnici Perpetua je rodila kćerku. U porođajnim je mukama uzdisala. Stražar joj je na to rekao:

"Ako već sada toliko kukaš, što ćeš tek raditi kad budeš bačena pred divlje zvijeri?"

Sveta mučenica odgovorila mu je: "Sada trpim sama, tada će u meni biti netko drugi koji će za me trpjeti, jer će se to dogoditi na Njegovu slavu."

Perpetua je ostavila dijete, starca oca, braću i pošla u smrt. Vjernost Kristu pretpostavila je svemu. Isto tako i njezina služavka Felicita. Obje su bile bačene pred divlju kravu da ih razdere. Izdržale su hrabro to okrutno mučeništvo. Izvještaj o njihovu mučeništvu čitao se svake godine na njihov smrtni dan po svim kršćanskim zajednicama sjeverne Afrike sve do provale Vandala i kasnije Arapa, koji su bogate primorske gradove sjeverne Afrike pretvorili u ruševine. Imena tih dviju svetih mučenica ušla su i u rimski kanon, tzv. prvu euharistijsku molitvu, i spominjala se stoljećima kod najsvetijeg kršćanskog bogoslužnog čina da primjer njihove hrabrosti i vjernosti bude poticaj za mnoge.

Mučeništvo sv. Perpetue i Felicite zbilo se 7. ožujka 202. ili 203. godine za vladavine rimskoga cara Septimija Severa, koji je vladao od godine 193. do 211. Podrijetlom je bio Afrikanac. Na početku vladavine pokazao se prema kršćanima osobno sklon. Nakon nekog vremena promijenio je držanje. Povod su bile česte bune Židova, a i to što je na kršćanstvo prelazio sve veći broj onih iz viših slojeva. Zato je godine 201. izdao zakon o zabrani prelaženja na židovstvo po obrezanju, a malo poslije toga zabranio je i pristup kršćanskoj vjeri. Progonstvom se oborio osobito na katekumene, tj. pripravnike na krštenje i novokrštenike. Povjesničar Euzebije zabilježio je o tome dragocjene izvještaje s mnogo pojedinosti, osobito za područje Egipta, gdje je u Aleksandriji poginuo sv. Leonida s mnoštvom katekumena svoga slavnoga sina Origena, koji ih je poučavao u vjeri u glasovitoj katehetskoj školi.

Krist je prorekao da će njegovi sljedbenici trpjeti progonstvo, ali im je obećao i pobjedu. Svaka mučenička smrt, doista, jest i pobjeda, jer je rođendan za nebo, za vječno blaženstvo. Kršćanski mučenici vjerovali su Kristovim riječima i nadali se Njegovim obećanjima. Ta vjera i nada davale su im onu snagu kojoj su se divili i sami njihovi mučitelji. Njihov primjer udivljenja je vrijedan i za nas i zato nam ih Crkva i danas stavlja pred oči.

Svete mučenice Perpetua i Felicita s ostalim mučenicima daju nam divan primjer bratske i sestrinske ljubavi u Kristu, kojoj su ostale vjerne sve do smrti. Takvo je držanje u mladoj Crkvi prvih stoljeća bila općenita pojava. Prvi kršćani su ostvarivali onu Isusovu: "Svi ste braća" (Mt 23,8). Sam Isus nakon uskrsnuća s posebnim je naglaskom Svoje učenike nazvao braćom jer je Magdaleni rekao: "Idi k braći mojoj!" (Iv 20,17). Kršćani su stoga već od početka svoje zajednice počeli shvaćati kao bratstva u jednom posve novom smislu, u kojima su jednakopravne bile i sestre. Oni su jedni druge priznavali za braću i sestre i kao takvi se među sobom i ljubili. To je za mentalitet tadašnjega vremena bilo nešto nečuveno i neviđeno pa su kršćani i po tom za društvo bili silna novost. A time su malo-pomalo pridonosili obnovi ljudskoga društva te stvaranju novih ljudskijih odnosa među ljudima.

O svetoj Perpetui i Feliciti postoji vrlo bogata ikonografija. Mozaici nadbiskupske kapele Sv. Andrije u San Apolinareu Nouvo u Ravenni te kod nas u Poreču prikazuju nam najstarije slike tih dviju slavnih afričkih mučenica. Potresna i uzbudljiva povijest njihova mučeništva, bogata pobožnošću i ljubavlju nadahnjivala je mnoge umjetnike, od majstora mozaika u Ravenni i Poreču pa sve do našega stoljeća. Lik je svete Perpetue u ikonografiji jače istaknut što je, s obzirom na okolnost da je rodila u zatvoru, posve razumljivo. Obično je prikazuju s palmom i divljom kravom, kojoj je bila izložena u areni.





Sveta Terezija Margareta od Presv. Srca Isusova (1747-1770)



U povijesti pobožnosti Srcu Isusovu ima svoje zapaženo mjesto karmelićanka Terezija Margareta od Presv. Srca Isusova, u svijetu zvana Ana Marija Redi. Ta je odabrana duša na ovom svijetu živjela samo 22 godine, a sva je bila upravljena prema Srcu Isusovu. U postupku za proglašenje blaženom njezin je ispovjednik o njoj izjavio ovo: "Blaženica je promatrala Srce Isusovo kao središte ljubavi iz kojeg nas je Riječ ljubila od vijeka... Njezina se pobožnost tome Srcu sastojala u neprestanom uzvraćanju ljubavlju za tu ljubav. Željela je da bude zvana i za to je ponizno molila, 'od Srca Isusova', kako bi to Srce ljubila svom dušom." Tim je riječima sažet sav njezin skroviti život, koji nije bio ništa izvanredno, osim izvanredne ljubavi prema Srcu Isusovu. Ona je bila kao neka "Mala Terezija" XVIII. stoljeća.

Ana Marija rodila se 15. srpnja 1747. u Arezzu od plemenite obitelji Redi. Već od malena zadojena je dahom duboke neusiljene pobožnosti. Već u šestoj godini postavlja pitanje: "Recite mi tko je taj Bog?" - Na to i mnoga druga pitanja odgovarale su joj njezine odgojiteljice benediktinke u samostanu Sv. Apolonije u Firenzi. One su joj dale i profinjeni liturgijski odgoj. Život se djevojčice neprestano produbljivao u euharistijskoj, marijanskoj pobožnosti, a nadasve u pobožnosti Src Isusovu. Kod toga ju je pomagao i odgajao i njezin nadasve pobožni otac Ignacije, koji je bio i otac njezine duše. Vrativši se iz samostana u obitelj, brzo je očitovala želju da stupi u Karmel. Kako se radilo o pravom zvanju, a ne samo o nekom prolaznom raspoloženju, ona ga je i ostvarila pa je 1. rujna 1764. stupila u samostan Sv. Terezije u Firenzi, gdje je 11. ožujka 1765. odjenula karmelski škapular te svoje ime promijenila u Terezija Margareta od Presv. Srca Isusova.

Negdje nakon godine 1765., kad je stupila u samostan, poklonio joj je otac, koji ju je silno ljubio, životopis Margarete Marije Alacoque. Životopis je napisao biskup Languet na francuskom, a brzo je preveden na talijanski. Čitanje tog životopisa zapalilo je srce Terezije Margarete te i ona sva uroni u žarku pobožnost i ljubav prema Srcu Isusovu. O tome svjedoče njezine duhovne bilješke.

U njima nalazimo izrečene ove žarke želje: "Da, moj Bože, Ti dobro znaš da nemam druge želje osim da budem žrtva Tvog Presvetog Srca, posve žrtvovana kao žrtva paljenica u ognju Tvoje svete ljubavi... Tvoje će Srce, o moj Bože, biti oltar na kojem ću se posve žrtvovati, a Ti ćeš biti svećenik koji će prinositi tu žrtvu u vatri Tvoje svete ljubavi. Budući da me Ti nadahnjuješ da postanem sveta, Tebi u svemu slična, onda, koliko samo budem mogla, želim Te nasljedovati u onim krepostima koje su se tako sviđale Tvome ljubljenom Srcu, a to su poniznost i poslušnost." Život ove ponizne i jednostavne duše snažan je dokaz da u Boga možemo više zaroniti ljubavlju nego razumom. Tako su prije mislili i mnogi veliki sveci.

Terezija Margareta proživjela je u Karmelu niti punih 6 godina, ali te su godine bile ispunjene velikim milostima kontemplativnog života u kojem je sve dublje i dublje prodirala u smisao Ivanovih riječi: "Bog je ljubav" (1 Iv 4,16). Zanimljivo je da je ulazeći u njihov smisao, sve više shvaćala kako iz ljubavi prema Bogu i, jer je Bog ljubav, mora ljubiti i svoje bližnje.

Kako je u samostanu vršila jedino službu bolničarke, nastojala je biti mala sluškinja ne samo svojih bolesnica već sviju sestara, uvijek spremna na svaku uslugu, ljubazna sa svima, obavljajući sa smiješkom na usnama i najteže poslove, skrivajući brižno umor i poteškoće. U školi Srca Isusova naučila je da i sama mora imati veliko srce, a to znači veliku ljubav prema svima. Živjela je malo, ali je ljubila mnogo i zato, kad je 7. ožujka 1770. peritonitis ili upala potrbušnice dokrajčila njezin zemaljski život, ona je pred svoga Gospodina stupila s mnoštvom zasluga. On je htio da njezin lik zasvijetli još mnogima i zato ju je stavio na svijećnjak "da svijetli svima u kući", da ljudi "vide njezina djela ljubavi te slave Oca nebeskoga" (Mt 5,15-16). Papa Pio XI. proglasio ju je 9. lipnja 1929. blaženom, a 13. ožujka 1934. svetom. Umjetnica A. Piatolli naslikala je njezin lik, koji se danas čuva u generalnoj kući u Rimu. Taj lik svima govori da je od svih putova koji vode k Bogu najljepši put ljubavi, jer Bog sam je najveća ljubav. Sveta Terezija Margareta od Presv. Srca shvatila je i svojim životom ozbiljno prihvatila Isusove riječi: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: 'Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode.' To reče za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega" (Iv 7,38-39).

Njezin duhovni vođa o. Ildefonso od sv. Alozija Gonzage svjedoči o njoj: "Rekla mi je da je Božja ljubav kojom sam Bog sebe od vijeka ljubi Duh Sveti, a tko je u ljubavi taj je u Bogu i Bog u njemu pa tako na neki način živi samim Božjim životom." Te spoznaje i duhovna iskustva hranile su u njoj i njezinu silnu pobožnost prema nestvorenoj Božjoj ljubavi, prema Duhu Svetom. Njemu se utjecala s pouzdanjem i sigurnošću moleći Ga da u njezinu srcu nikad ne bude dokon, već da ga što više ražari ljubavlju. I Duh Sveti je uslišio njezine molitve pa je u njoj rađao velike apostolske želje koje su je tjerale na molitvu i žrtvu za dobro Crkve i duša. I tako ona stroga kontemplativka postade ipak i velika misionarka vršeći tako na najbolji način svoj karmelićanski poziv, jer karmelićanke ne žive, ne mole i ne žrtvuju se u Karmelu zbog sebe, već zbog Krista, Crkve i duša. Njihov život, iako sakriven u Bogu, oplođuje napore onih koji rade u izravnom apostolatu. A na sudnjem će danu njihov prilog izgradnji Božjeg kraljevstva zasjati isto tako kao i najvećih misionara.

_________________
"Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami, ne zna kamo ide." Iv 12,35


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ožu 2010 10:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Svete Perpetua i Felicita
[ 7.3.2010 ]

Mučenice za Krista. Lik svete Perpetue u ikonografiji jače je istaknut jer je u zatvoru rodila dijete

Svete Perpetua i Felicita, u prvim su kršćanskim stoljećima svojim životima posvjedočile vjeru u Krista. Perpetua je kao kršćanka dospjela u zatvor početkom 3. stoljeća. S njom je, kao vjerna pratiteljica, bila i njezina sluškinja Felicita. U zatvoru je Perpetua rodila kćer, a zabilježeno je da joj je - dok je uzdisala u porođajnim bolovima, stražar zlobno dobacio da će tek vidjeti što su boli kad bude bačena pred divlje zvijeri. Ona je odgovorila da se zvijeri ni najmanje ne boji jer će time proslaviti Krista, koji će joj dati snagu. U takvoj vjeri Perpetua je ostavila dijete, staroga oca, braću i pošla u smrt. Vjernost Kristu bila joj je iznad svega, kao i njezinoj služavki. U amfiteatru u Kartagi Perpetua i Felicita bačene su pred divlju kravu i podnijele su okrutno mučeništvo.

Bilo je to na današnji dan 202. ili 203. godine za vrijeme vladanja rimskog cara Septimija Severa. Premda je u početku pokazao naklonost prema kršćanima, car je zbog čestih pobuna Židova promijenio mišljenje i počeo krvave progone kršćana. Posebice se progonima obrušio na katekumene - pripravnike na krštenje i novokrštenike.
O svetoj Perpetui i Feliciti postoji vrlo bogata ikonografija. Lik svete Perpetue u ikonografiji jače je istaknut, što je razumljivo s obzirom na to da je u zatvoru rodila dijete. Obično je prikazuju s palmom i divljom kravom kojoj je bila izložena u areni.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ožu 2011 11:16 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Današnje svetice dana: Sveta Perpetua i Felicita i Sveta Terezija Margareta.

Slika
Sveta Perpetua i Felicita

Slika
Sveta Tereza Margareta Redi

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 sij 2019 19:21 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 13 sij 2019 18:04
Postovi: 4
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rimo katolik
Dobra vecer,

jeli tko od vas zna molitvu sv. perpetui i Felicitas?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 sij 2019 21:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Sibenik napisao:
Dobra vecer,

jeli tko od vas zna molitvu sv. perpetui i Felicitas?


Njihova su imena zapisana u Rimskome kanonu ili prvoj euharistijskoj molitvi. Te molitve nisu molitve za laike već su dio sv. Mise koji moli svećenik. Iz tog razloga ih nisam postavio. Svećenik ih moli prije "Po Kristu i s Kristom..."
Koliko sam letimično prelistao neke knjige nisam vidio molitve.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 sij 2019 18:35 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 13 sij 2019 18:04
Postovi: 4
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rimo katolik
Hvala što si se zauzeo :) . U pravu si, baš se sjećam da sam u ožujku poslušala našeg svećenika kako ih spominje sa svim svecima. Hvala.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr