www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 vel 2018 03:09

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 02 vel 2008 01:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2307
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Vjeroispovjest: RMK
2. veljače
Prikazanje Gospodinovo u Hramu ili Svijećnica

"Kad je prošlo i vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako je pisano u Zakonu Gospodnjem: 'Svako muško novorođenče neka se posveti Gospodinu!' i dadnu za žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, 'par grlica ili dva golubića'" (Lk 2,22-24).

Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan po porodu svećenici u hramu moraju blagosloviti porodilju. A za uzvrat roditelji djeteta dužni su žrtvovati janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Tome se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. Stoga je s djetetom pošla u jeruzalemski hram. Pratio ju je i njezin muž sveti Josip. Isus je bio Marijin prvorođenac pa ga je nakon obreda čišćenja morala prikazati Gospodinu. Nakon toga bio je otkupljen za 5 srebrnih šekela. Žrtva je Isusovih roditelja za njega bila žrtva ljudi srednjega stanja, a sastojala se od dvije grlice. Evanđelist sv. Luka izričito spominje kao žrtvu par grlica, dakle, ipak ne žrtvu najvećih siromaha, koja se sastojala samo od desetog dijela jedne efe ili jedne rukoveti žita.

Prikazanje djece u hramu bio je gotovo svakidašnji obred, no ovdje se radio o događaju koji je već u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija: "I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite" (Mal 3,1). Nitko nije ni slutio da će to sjajno proročanstvo po vanjskom obliku biti tako skromno ispunjeno. Gospodina nisu dočekale nikakve svirke, nikakvi poklici "Hosana"! Sve je prošlo tako tiho, neupadno i gotovo nezapaženo. I to je stil Isusova skrovita života, stil poniznosti i skromnosti.

Ipak je dvoje starozavjetnih pravednika bilo odlikovano od Gospodina da dočekaju Mesiju u hramu: Šimun i Ana. Oni su bili predstavnici onoga malog broja onih ispunjenih Duhom Svetim. Njihove su misli bile neprestano upravljene prema obećanom Mesiji.

Sv. Luka ovako opisuje Šimuna: "Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Imao je božansko nadahnuće. Njemu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega. Potaknut od Duha Svetoga dođe u hram. Upravo kad su roditelji nosili Djetešce Isusa da izvrše na njemu propis Zakona, uze ga na ruke, dade hvalu Bogu i reče:

'Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela.'

Njegov otac i njegova majka divili se onomu što se govorilo o njemu. Tada ih Šimun blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: 'Gle! Ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti - a tebi će samoj mač probosti dušu - da bi se otkrile misli mnogih srdaca.'

Također tada bijaše proročica Ana, Fanuelova kći, iz plemena Aserova, u veoma poodmakloj dobi. Poslije svoga djevojaštva živjela je u braku sedam godina, zatim sama kao udovica do osamdeset i četvrte godine. Ona nije ostavljala hrama. Noću i danju služila je Bogu postom i molitvom. Upravo toga časa pristupi i ona te počne hvaliti Boga i govoriti o Djetetu svima koji su očekivali otkupljenje Jeruzalema..." (2,25-38).

_________________
"Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama.
Tko hodi u tami, ne zna kamo ide." Iv 12,35


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 vel 2008 08:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Na danasnji dan si Ti Gospodine Isuse bio prikazan u Hramu.Mi Ti se klanjamo i blagoslivljamo Te i zahvaljujemo Ti za svu Tvoju ljubav.
Hvala Ti i Slava Isuse,hvala,hvala,hvala.

ISUSE UZDAMO SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 vel 2009 09:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
Slika


O blagdanu SVIJEĆNICE:

Do II. Vatikanskog Koncila taj se je blagdan slavio kao Marijin. Danas je prvenstveno blagdan Isusova PRIKAZANJA u Hramu.
U Jeruzalemu se početkom 5. st. slavio jednakom radošću kao Uskrs. U 6. st. postaje zapovijedanim blagdanom. Slavio se je 40-i dan nakon Bogojavljenja, a otkako je uveden blagdan Božića, slavi se 2. veljače.

Izvorni naziv na Istoku je bio BLAGDAN SUSRETA Gospodnjeg s izabranim predstavnicima naroda starcem Šimunom i staricom Anom.
Na Zapadu je bio Marijin blagdan. Svaki koji je došao u dodir s krvlju (Levitski zakonik), morao se je obredno očistiti, pa tako i Marija nakon rođenja Isusova.
Od 5. stoljeća na taj dan su poznate procesije sa svijećama.
Nakon liturgijske reforme na II. Vat. Koncilu, blagdanu se vraća staro značenje PRIKAZANJE GOSPODINOVO, i potiče na razmišljanje o svjetlu, vjeri ...

Evanđelje današnjeg blagdana (Lk 2,22-40) nam govori kako je kod Prikazanja Isusova u Hramu nazočno samo par "sitnih" ljudi, mada je Isus dugo očekivani Mesija. Osim roditelja Isusovih, tu su starac Šimun i starica Ana. Oboje mali ljudi, pravedni i pobožni i puni nade, da će prije smrti vidjeti Mesiju. Oni su pravi predstavnici Izraela. U tom malom djetetu, njima biva dano od Duha Svetoga, da prepoznaju Mesiju.
Šimun, pravedan i bogobojazan i Ana, pobožna, koja usprkos svoje teške sudbine nije skrahirala, nego "postom i molitvom" služi Bogu, oboje smiju na kraju svog ovozemaljskog hoda doživjeti, da njihovo iščekivanje Mesije nije bilo uzalud.

Doživljavaju:
Veliki, uzvišeni Bog obraća se malim ljudima. On im govori:"Nisam vas previdio, nego sam vam blizu." Starim ljudima govori:"Kod vas sam, kod vas koji ste stigli na kraj vašeg zemaljskog puta, puta s njegovim radostima i žalostima, nadama i razočaranjima. I ja računam s vama, makar ste od ljudi, ponekad i od najbližih, ostavljeni, napušteni, gurnuti u stranu..."
U primjeru starca Šimuna i starice Ane vidimo da Bog računa ne računa samo s mladima, dinamičnima, aktivnima, s onima u najboljim godinama, nego su mu isto tako važni i stariji, koje snage napuštaju, ali koji su usprkos toga otvoreni za poticaje koji dolaze od Njega.


Šimun i Ana smiju na kraju svog života u susretu s Isusom iskusiti:"Isplatilo se da smo svoj život živjeli u vjeri u Boga". Oboje su hvalili Boga i zahvaljivali mu, jer im je On Isusa darovao kao svjetlost u njihovom životu. I sad su spremni s tim svjetlom zakoračiti i kroz tamna vrata smrti.
"Kad dođe moj čas, htio bih isto tako u miru umrijeti, odstupiti poput starca Šimuna, koji je u Isusu susreo ispunjenje svojeg nadanja: sasvim drugačije nego je mislio. Šimun osjeća da može u miru na počinak, jer je svojim očima vidio da njegovo nadanje, njegovo trpljenje, njegov "izdrži" nije bio uzalud. I sad odstupa jednostavno s pozornice povijesti i polaže svu svoju vjeru, nadu i povjerenje u to dijete Isusa, kojem je pripravljao put. Šimun razumije da je njegova misija završena.
Kroz to dijete i njegovo životno djelo svijetli svjetlo, koje je Izrael, koje je Šimun nosio kroz povijest. To svjetlo sada svijetli svim narodima.


Šimune, ti si svoj život, svoju zadaću, svoju misiju ispunio. Uzeo si dijete u naručje i za taj dar zahvalio Bogu riječima: "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio, pred licem svih naroda, SVJETLOST NA PROSVJETLJENJE NARODA, slavu puka svoga izraelskoga."
Šimune, kad ja budem jednog dana star i umoran, tada bih htio imati tvoju veličinu: da mogu odstupiti -
I u meni stranim oblicima vjerovanja budućih generacija-
Vidjeti onu istu nadu, koju sam i ja njegovao - i da se mogu radovati u vjeri,
Da moj život nije bio uzaludan, da nije bio uzaludan, nego da teče dalje.
Slika

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 vel 2009 09:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
Slika


SVIJEĆNICA
(Prikazanje Gospodnje)

Piše fra Ivica Vidak

Blagdan Gospodinova prikazanja (2. veljače) spomen je na događaj koji je opisan u Lk 2, 22-39 kada su Marija i Josip prikazali dječaka Isusa u hramu 40 dana nakon njegova rođenja i kada se on tom prilikom susreo sa Šimunom i Anom. Ovaj blagdan, uz blagdan Naviještenja Gospodinova ili Blagovijesti, spada u božićne blagdane koje slavimo izvan božićnog vremena, a koje završava blagdanom Isusova krštenja na rijeci Jordanu. U početku su oba blagdana smatrana Marijinim blagdanima, ali zbog otajstava koja se u njima časte kasnije su se počeli slaviti kao Kristovi blagdani.
Na Istoku je ovaj blagdan, o kom već govori hodočasnica Egerija, nazvan "blagdanom susreta", Isusova susreta s hramom, Šimunom i Anom. Prvi su ga počeli slaviti kršćani Jeruzalema, a uveli su ga na traženje hodočasnika koji su željeli molitvom i razmišljanjem obilježiti mjesta Isusova života. Kršćani Istoka uveli su vrlo rano i procesiju na ovaj blagdan, a koja je označavala spremnost sudionika za susret s Gospodinom koji dolazi. Kad je tijekom VII. stoljeća blagdan uveden i u Rimu, pape su toj procesiji dale pokorničko obilježje. Zbog toga je sve do 1960. godine bila obveza nošenje ljubičaste boje liturgijske odjeće na taj dan, kako bi se dozivalo u pamet pokorničko obilježje procesije. Početkom veljače pogani Rima su vršili svečani mimohod kroz grad uz popratne nemoralne običaje.
Kršćani su zapaljenim svijećama željeli izraziti svoju vjeru u Krista kao svjetlo svijeta. Obred blagoslova svijeća za tu procesiju nastao je u Francuskoj u X. stoljeću i postupno je prihvaćen u cijeloj crkvenoj zajednici Zapada. Od blagoslova svijeća i procesije nastao je hrvatski naziv "Svijećnica" za ovaj blagdan. Ako pogledamo život jedne svijeće shvatimo da svijeća živi samo onda kad gori za druge. Prikazanje Isusovo u hramu zapalilo je svijeću – svjetlo koje obasjava svakoga čovjeka i čitav kozmos. Svatko od nas traži sreću, traži mir, zdravlje, složnu obitelj, prijateljstvo. U toj potrazi potrebno nam je svjetlo, da ne zalutamo i ne izgubimo se. Stoga nas ovaj blagdan potiče da tražimo svoj put u putovima onih koji su prepoznali Krista kao svjetlo svijeta: u Marijinoj poniznosti, u Šimunovoj spremnosti da pomogne bližnjem u nevolji, u Aninom služenju cijeli život. Oni su prepoznali svjetlo i pustili ga da gori u njihovu srcu te tako pokazuje put drugima. Dopustimo i mi da nas obasja Svjetlo života, kako bi time i naš život bio vrijedan i ispunjen.


Slika

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 vel 2011 09:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Danas slavimo Prikazanje Gospodinovo u hramu, blagdan Svijećnice... :)

Slika

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 vel 2016 15:04 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Prikazanje Gospodinovo u hramu - Svijećnica

Blagdan nas podsjeća na Krista kao Svjetlo svijeta
koji vjernicima obasjava put i omogućava da se Evanđelje živi kao radosna vijest.

Danas slavimo Prikazanje Gospodinovo u hramu ili Svijećnicu.
Taj nas blagdan podsjeća na Krista kao Svjetlo svijeta, Svjetlo na prosvjetljenje narodima.
Blagdan ima utemeljenje u stvarnom događaju iz Isusova života kada su ga,
po židovskom običaju 40 dana nakon rođenja, roditelji prikazali u hramu.
A kao prvorođenca morali su ga otkupiti prinošenjem žrtve, jednog janjeta ili,
za one koje su bili siromašniji kao što su bili Isusovi roditelji, prinosom dviju grlica ili dva golubica.
Naime, prvorođenci su trebali ostati u hramu i služiti Bogu, ali su se mogli i otkupiti žrtvovanjem,
a zauzvrat su svi muškarci iz plemena Levijeva bili u službi u hramu.
Isus je bio iz Judina plemena. U hramu se tada dogodio i susret s proročicom Anom i starcem Šimunom.

Svijećnica se počela slaviti u Jeruzalemu u 4. stoljeću, i to 14. veljače.
U Carigradu se blagdan počinje slaviti 534. godine za cara Justinijana I.
U Rimu se započinje slaviti u 10. st. Bogoslužje današnjega dana ističe
da je Krist svjetlo koje nam obasjava vjernički put i omogućuje da živimo Evanđelje,
kao radosnu vijest. Zatim, Crkva ide u susret Kristu koji je hram Božji
u kojem svako stvorenje susreće svoga Stvoritelja.
Treći smisao današnjega blagdana nalazimo u Duhu Svetom
koji nam osvijetljava put susreta s Bogom koji se događa u osobi Isusa Krista.

Danas slavimo i sv. Kornelija, biskupa. Njega je kršćanska zajednica
kao poganina koji se pokrstio primila u svoje zajedništvo i doskora izabrala za svoga biskupa.
Vjerojatno je bio biskup u Cezareji gdje je za Neronova progona podnio mučeničku smrt.

U Djelima apostolskim opisano je njegovo viđenje u kojem mu anđeo
potvrđuje da su njegove molitve uzišle k Bogu, a Petar apostol je imao viđenje
u kojem su mu pokazane razlicite životinje, čiste i nečiste,
za koje mu je rečeno da ih kolje i jede. Petar je, nadahnut Duhom Svetim,
shvatio da ga Bog potiče da i pogane primi u zajedništvo kršćana.


Izvor;HKR

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 vel 2018 19:38 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 22 ruj 2014 20:58
Postovi: 72
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
Zanimljivo kakav duh je Gospodin dao Sv. Šimunu.. neće umrijeti dok ne vidi utjehu Izraelovu..

Možemo moliti da dobijemo udio tog Duha nade, traženja, iščekivanja.. Duha koji spašava od smrti i očaja.. moliti da nam Radosna Vijest ne prestane biti Vijest i da kao i Sv. Šimun doživimo radost koja izbavlja od propadljivosti i grijeha..

poput Šimuna, vidjeti Njegov dan, i umrijeti..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr