www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 11:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 03 vel 2008 01:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
3. veljače
Sveti Blaž, biskup i mučenik († 317)

Na današnji dan svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: "Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i od svakoga drugoga zla!" Taj je blagoslov takozvana blagoslovina naše Crkve. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Sveti Blaž bio je također jedan od onih nebrojenih junaka prvih stoljeća crkvene prošlosti koji su svoje uvjerenje zapečatili krvlju i životom. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji. Već kao dječak i mladić više je mislio na posvećenje svoje duše, na stjecanje vrlina nego na radosti i užitke ovoga svijeta. Veoma rano učinio je ono što mi danas nazivamo "fundamentalna opcija", posvemašnje opredjeljenje za Krista, njegov nauk i za potpun kršćanski život. Bio je za ono doba izobražen čovjek i vršio je službu liječnika. U njoj je bio veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već još više kao kršćanin koji je u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i obljubljena osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. I tako on od liječnika postade apostolski nasljednik i pastir Kristova stada. Novu, još odgovorniju, službu vršio je svim žarom.

Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku opet strašan progon kršćana. Prvi su na udaru bili pastiri. Progonitelji znaju da najprije treba udariti po pastiru pa će se onda i stado lako raspršiti i uništiti. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Njega su svećenici molili da se skloni pred neprijateljima, što je on i učinio. Ali su ga ipak otkrili, zatvorili i mučili ne bi li ga prisilili na otpad. Sveti biskup je hrabro podnio sve okrutne muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta je glava kao dragocjena relikvija godine 972. došla u naš hrvatski Dubrovnik. Grad ga je izabrao za svoga zaštitnika i već 1.000 godina stoji pod njegovom moćnom zaštitom. Na njegovim zidinama nalaze se svečevi kipovi, a podignuta mu je i veoma lijepa crkva.

Dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici sa strahopočitanjem ljube. Dubrovnik i sveti Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv. Blaža, nerazdruživi su.

I u hrvatskoj metropoli Zagrebu diže se lijepa crkva Sv. Blaža, pravo remek-djelo arhitekture našega stoljeća. Uz crkvu prostire se i jedna od najvećih župa našeg Zagreba. Mučenik i svjedok vjere sv. Blaž može svakome vjerniku služiti kao uzor vjernosti Kristu i kao primjer kršćanske dobrotvornosti prema bližnjemu.

Sveti Oskar, biskup (801-865)

Među svece koji su ušli u opći kalendar, a prije nisu bili, valja ubrojiti i apostola sjevernih krajeva Europe svetoga Oskara ili Ansgara. On se rodio godine 801. za vladavine cara Karla Velikoga u franačkoj pokrajini Pikardiji. Odgojili su ga monasi u Gorbieu. Na ozbiljniji život potakla ga je smrt Karla Velikoga, "najslavnijega od svih vladara, koga je vidio u slavi njegove moći". A ipak i taj i takav vladar, koji je velikom mudrošću upravljao velikim carstvom, morao je jednom umrijeti. Rimbert, Oskarov životopisac, piše da ga je ta smrt potresla, da je odbacio svaku lakoumnost i da je počeo sve više težiti za onim što je Božje, što je neprolazno. Ta težnja navela ga je i na izbor zvanja. Postao je monah.

Vježbanjem monaških vrlina postao je pravi Božji borac koji se dao voditi jedino Božjim svjetlom. Jedne noći, a bilo je to uoči svetkovine Duhova, ugledao je neki lik i čuo čudesno sonoran glas koji mu je govorio: "Pođi, a vratit ćeš mi se s mučeničkom krunom!" Taj Božji glas Oskar nije nikad više zaboravio i odmah se počeo polako spremati za sve ono veliko, ali i tegobno, što ga je čekalo.

Prva njegova djelatnost bilo je poučavanje u samostanskoj školi. A kad mu je bilo 25 godina pratio je danskoga kralja Haralda na putu iz Mainza u njegovu daleku domovinu. Za pratioca preporučio ga je opat Wala iz Korweya. Franački car Ljudevit Pobožni tražio je, naime, pratioca danskom kralju koji će biti "bogobojazan te spreman za Kristovo ime na tako opasno putovanje". Opat Wala odgovorio je caru "da u svome samostanu poznaje jednog redovnika koji izgara za Božju stvar i koji za Božje ime želi podnositi patnje". Oskar je na taj prijedlog "čitavim srcem izrekao pristanak". Rekao je: "Nikada se ne bih usudio usprotiviti takvom zahtjevu. Ja ga štoviše želim i nitko me ne bi mogao pokolebati." Osim monaha Autberta nitko mu se drugi nije usudio pridružiti.

Povorka putnika krenula je niz Rajnu i preko Frizijske obale uputila se tamo daleko. Oskar je usput posvuda naviještao Radosnu vijest. I u Danskoj je razvio veliku misionarsku aktivnost, ali je godine 827. s Autbertom morao napustiti tu zemlju. Novu misijsku aktivnost započeo je godine 829., kad ga je kralj Björn pozvao u Švedsku. Onamo je stigao u proljeće godine 830. te se iskrcao kod Birka na jezeru Mälar, zapadno od Stockholma. I tu se rodila prva crkva te zemlje.

Osamnaest mjeseci kasnije Ansgar se opet pojavio na franačkom carskom dvoru. Caru Ljudevitu učinilo se najprikladnijim da za potrebe sjevernih misija na granicama svoga prostranog carstva načini jednu čvrstu odskočnu dasku. Ta točka bijaše Hamburg, u kojem je osnovana biskupija. Njezin prvi biskup postade Oskar, a biskupsko posvećenje podijelio mu je godine 832. Drogo, biskup Metza. Na to Oskar otputuje u Rim papi Grguru IV. koji prizna njegov izbor, podijeli mu i palij, znak časti nadbiskupa i odredi ga za svoga legata za Dansku, Švedsku i sve krajeve na sjeveru u kojima su tada obitavali Slaveni. Oskar je posvetio za biskupa svoga novog suradnika Gautberta i poslao ga kao misionara u Švedsku, dok se on sam posvetio misionarenju Danske, vodstvu svoje biskupije u Hamburgu s pokrajinama Schleswig i Holstein. U svim tim krajevima njegovo je ime sve do danas ostalo u velikoj časti.

Nakon mnogih uspjeha i neuspjeha, nakon razočaranja u vlastitim redovima, Oskar je morao doživjeti i katastrofu godine 845. Te godine Normani su razorili i opustošili Hamburg, Danci mu zadali mnogo jada, a Šveđani potjerali Gautberta. Sve nesreća za nesrećom. Ansgar se želio skloniti u Bremenu. Nakon smrti tamošnjeg biskupa Leudericha, 24. kolovoza 845., Ansgar je biskupiju Bremen sjedinio s Hamburgom. No tek je godine 858. bio službeno potvrđen za biskupa Bremena. Godine 864. papa Nikola I. potvrdio je ujedinjenje biskupija Hamburg-Bremen te to područje uzdigao na nadbiskupiju. Oskar je u međuvremenu u nešto povoljnijim prilikama nastavio misionarenjem Danske i Švedske. Iako je vidio da njegova prijašnja nastojanja nisu urodila nikavim plodom, nastavio je ipak s apostolskim radom. Tjerala ga je na nj ona nutarnja sila koju sv. Pavao naziva "Kristova ljubav".

Oskar je pošao godine 852. u Sigtunu, gdje mu je švedski kralj Olaf dopustio da propovijeda po svem njegovu kraljevstvu. Prije nego što se vratio u domovinu, predao je Rimbertu brigu za misije u Švedskoj, koji će ga naslijediti i na biskupijskoj stolici Hamburg-Bremen.

Kad je Oskar 3. veljače 865. zaklopio umorne oči, kršćanstvo je na sjeveru Europe bilo čvrsto ukorijenjeno u tri velika grada: u Birki, Schleswigu i Ribeu. Nije postao krvni, ali svakako nekrvni mučenik, jer je pretrpio mnogo suprotivština od kralja, od biskupâ, a i od svoje redovničke subraće. Sve to mu je pomoglo da se dovine do herojske kreposti.

Rimbert, Oskarov učenik i nasljednik, napisao je životopis svoga učitelja i prethodnika. Bez njega bismo malo znali o ovome velikom apostolu Sjevera. Oskarova pismena ostavština siromašna je i prema tome beznačajna. Sačuvano je samo jedno njegovo pismo, nekoliko molitava uz tekst psalama te opis jednog čuda sv. Willehada, bremenskog biskupa.

Rimbert je pun poštovanja prema Oskaru opisao njegovu životnu trku, njegovu borbu. U njemu je gledao odlična sljedbenika Raspetoga "koji je sav gorio od revnosti za Božju stvar". Pisac Hamburške kronike kaže za njega da je bio "Foris apostolus, intus monachus - izvana apostol, iznutra monah". Ta kratka lapidarna rečenica govori da je bio više sklon nutarnjem životu i tim više je udivljenja vrijedna njegova teška misionarska aktivnost. "Naviještanjem Božje riječi, pun revnosti, nastojao je pomoći ljudima. Povremeno je, ipak, volio samoću da se pozabavi Božjom mudrošću, ali nikada u njemu nije prevladavala vlastita udobnost i ljubav prema samoći nad dobrom povjerenih mu duša. On je htio slijepome biti oko, hromome noga, siromašnome pravi otac." Sav njegov život bio je jedno mučeništvo, ali bez nasilnog krvavog završetka. Sve je to izdržao jer je bio duboko nutarnji čovjek "prosvijetljen nebeskim objavama". Za sve svoje pothvate tražio je Božje svjetlo, a kad ga je dobio, onda više nije nimalo oklijevao već se dao na posao da izvrši ono što mu je bila dužnost. Slikaju ga gotovo uvijek na nogama s metropolitskim križem u ruci. Te slike označuju Božjeg apostola koji, poput sv. Pavla, hoda, putuje, s križem u ruci, znakom našega spasenja.

Sveti Nithard, monah i mučenik († oko 845)

Sveti Nithard bio je monah u samostanu Corbie, a zatim mučenik u Švedskoj. Mnogi pisci, koji opisuju misijsko djelovanje sv. Oskara u Švedskoj, počevši od Adama iz Bremena, spominju i mučeništvo sv. Nitharda. Svi oni crpe iz jednoga zajedničkoga izvora, a to je Život sv. Oskara, što ga je napisao Rimbert. U XIII. poglavlju toga životopisa piše da je sv. Oskar poslao u Švedsku biskupa Gautberta da ondje nastavi njegov misionarski rad. On je djelovao u pokrajini Björkö. Jednoga dana napali su ga pogani, začepili mu usta te ga sa svim njegovim suradnicima istjerali iz zemlje. Nithard, njegov nećak, ipak je bio ubijen i to iz mržnje prema kršćanskom imenu koje je naviještao. Kronika kaže: "Pars quaedam populi Nithardum odio christiani nominis percussum, Dei, ut credimus martyrem fecit. - Jedan dio naroda iz mržnje prema kršćanskom imenu udario je Nitharda i učinio ga, kako vjerujemo, Božjim mučenikom." Iz povijesnih izvora znamo da je sveti mučenik bio monah, ali ne znamo da li je bio i svećenik. Njegovo se mučeništvo zbilo negdje oko godine 845. Učeni Bollandisti stavljaju spomendan sv. Nitharda danas, kada se slavi i sveti Oskar. Sveti Nithard je malo poznat svetac, no njegovo misionarenje i slavna mučenička smrt zaslužuju da bude otet zaboravu.

Sveta Berlinda, djevica († 930/35)

Sveta Berlinda, djevica, u nas malo poznata, u Belgiji je silno čašćena i popularna svetica. Zazivaju je u pomoć protiv raznih bolesti bilo kod ljudi bilo kod domaćih životinja. Zbog toga je veoma popularna u poljodjelskim krajevima. U duhovsko doba seljaci iz Flandrije, Brabanta i Hainauta hodočaste u Meerbeke na njezin grob.

Uz mnoge legendarne elemente njezin život sačinjava i povijesno prihvatljive podatke. Obradio ga je kritički R. Podevyn. Prema tim podacima svetica se rodila negdje u posljednjim desetljećima IX. stoljeća. Otac joj je bio Odelard, gospodar Meerbekea u istočnoj Flandriji, a majka joj se zvala Nona. Oko godine 880., za vrijeme provale Normana u Flandriju, Odelard je bio zadužen da brani područje između Antwerpena i Condéa. U tom je ratu izgubio sina Eligarda, a poslije poraza Normana godine 891., vrativši se u Meerbeke, bio je zahvaćen gubom. Budući da se nalazio u takvoj nevolji, brižno ga je dvorila i njegovala kćerka Berlinda, koja je ostala siroče bez majke. Jednoga dana, a ne zna se zbog čega, no sigurno posve krivo, Odelard je primijetio kao da je njegova bolest njegovoj kćerci odvratna. Zbog te posve subjektivne predrasude razbaštinio ju je te svoja dobra ostavio samostanu sv. Gertrude, zaštitnice Nivellesa.

Pogođena svim tim nedaćama, Berlinda se povukla u samostan Moorsel kod Alosta, u kojem je godinama živjela u krajnjem siromaštvu. Saznavši u viđenju za očevu smrt, vratila se u Meerbeke da se pobrine za njegov pogreb. Ondje se i zadržala provodeći opet život u strogosti, molitvi i ljubavi prema siromasima, skupa s nekim ženama koje su se okupile oko nje. Poslije očeve smrti živjela je još 27 godina, a umrla je negdje između godine 930. i 935. te je pokopana u crkvi Sv. Petra u Meerbeku. Tada je opatija Nivelles preuzela dobra iz Meerbeka te stala promicati njezino štovanje. Biskup iz Cambraia Autbert II. (960-965) 30 godina kasnije prenio je njezine relikvije u novosagrađenu crkvu Svete Marije u Meerbeku. Briga oko te crkve i svetičina groba povjerena je skrbi zajednice od 6 redovnica i 6 crkvenjaka, kojima na čelu stoji prepošt, imenovan od opatice iz Nivellesa. Svetici se pripisuju brojna čudesa. Njezin je život sama jednostavnost, prožet ipak kušnjama koje je hrabro podnijela. Duboko katolički Flamanci štuju je još i danas.

Sveti Tripun, mučenik

Niz svetaca današnjega dana završit ćemo svecem koji se mnogo slavi u našoj najmanjoj biskupiji. To je sveti Tripun, zaštitnik Kotora i kotorske biskupije. U Rimskom martirologiju na dan 10. studenoga spominju se sveti mučenici Tripun i Respicije s Ninfom bez ikakve naznake mjesta, a čini se da i među sobom nisu imali nikakve veze. Sveti Tripun bio je u kršćanskoj starini štovan mučenik, iako je o njemu sve tamo do srednjega vijeka bilo slabo vijesti.

Središte štovanja sv. Tripuna bilo je u Sampsadosu, seocu nedaleko od Apameje, u pokrajini Frigiji. Odatle se štovanje proširilo u Niceju u Bitiniji, u Carigrad, gdje mu je car Justinijan sagradio crkvu. Posvećenje te crkve slavilo se 19. listopada. Početkom IX. stoljeća domogao se grad Kotor svečevih relikvija, proglasio ga svojim zaštitnikom i podigao mu katedralu. Štovanje sv. Tripuna proširilo se i u susjednu južnu Italiju i Siciliju, a čak mu je i u Rimu sagrađena i posvećena crkva na Campo Marzio. Od IX. stoljeća ta je crkva određena za korizmeni zbor i to u subotu po Pepelnici. Crkvu je obnovio i posvetio 28. studenoga 1006. papa Ivan XVIII. Sredinom XVIII. stoljeća ta je crkva srušena da bi ustupila mjesto gradnji samostana i crkve Sv. Augustina.

Unatoč tako rasprostranjenu štovanju, u povijesnim izvorima vlada nesigurnost s obzirom na svečev smrtni dan. Najvjerojatnije je to bilo 2. veljače, kako nam svjedoči tzv. Passio graeca. No zbog Svijećnice blagdan mu je u Kotoru prenesen na današnji dan, dok se u općoj Crkvi slavi 10. studenoga. Zlobni jezici su govorili da su Kotorani slavili sv. Tripuna na današnji dan da ne bi išli na slavlje u Dubrovnik, s kojim su znali biti u rivalstvu.

Budući da su povijesni izvori o vremenu i mjestu mučeništva veoma nesigurni, a život mu iskićen legendama, to ozbiljni povjesničar Agostino Amore piše: "Kao zaključak sa sigurnošću možemo jedino držati da je Tripun vjerodostojan mučenik Frigije, ali o njemu ne znamo zapravo ništa." To nas nipošto ne treba zbuniti jer su za vrijeme progonstva, osobito Dioklecijanova, bile spaljene i uništene mnoge kršćanske knjige i spisi. Mnogo je toga propalo za seobe naroda, a uslijed nestašice izvora nekritički srednji vijek stvarao je legende. Nama je, ipak, drago da je zaštitnik jedne naše biskupije povijesna ličnost i da je bio pravi mučenik. To nam je i dosta jer riječ mučenik i činjenica mučeništva govore veoma mnogo. Zato je posve opravdano štovanje i čast kojom su Kotorani od IX. stoljeća okruživali svoga svetog pokrovitelja. I mi skupa s njima:

Slavimo pojkom uzor mučenika,
Kristove vjere hrabrog pobornika.
Umom i srcem pjevajmo mu hvale,
Djela preslavna!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 vel 2009 13:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Slika


Blagoslov grla
O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.

Blagdan svetog Blaža (Vlaha), biskupa i mučenika, u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 3. veljače.

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 vel 2009 20:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Slika

Sv. Blaž, 3. veljače
Na dan svetoga Blaža običaj je da svećenik poslije mise vjernicima kratkim obredom blagoslovi grlo držeći pri tom dvije prekrižene svijeće, blagoslovljene dan ranije, na Svijećnicu i govoreći: Po zagovoru svetog Blaža, biskupa i mučenika, sačuvao te Bog od bolesti grla i svakog drugoga zla; u ime Oca i Sina i Duha svetoga. Vjernik se pri tom prekriži i odgovori: Amen.

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 vel 2010 11:54 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Mučenik sv. Vlaho na latinskom Sanctus Blasius rodio se u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj. Narod i svećenstvo su ga izabrali za biskupa nakon smrti njegova prethodnika. Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine 313. g. proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinije. Za to vrijeme sebatski se biskup skrivao po planinama Kapadokije. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću da dijeli utjehu mučenim i nesretnim kršćanima. Bog mu je dao moć da postane prijatelj sa divljim zvijerima. One su mu donosile hranu a za uzvrat on ih je liječio.

Agrikolaus koji je u to vrijeme bio rimski upravnik u Sevastu, izmišljao je najokrutnije muke protiv biskupa. Divlje zvijeri je puštao da izvode svoju «igru» sa kršćanima. Jednog dana naredio je vojnicima da ulove što više zvijeri. Nakon dugog traženja naišli su na pećinu ispred koje su mirno stajale divlje zvijeri a sv. Vlaho je molio među njima. Vojnici su se sutradan vratili po njega na zapovijed Agrikolausa. Mirno ih je dočekao. Vijest se brzo proširila pa su svi kršćani izašli iz skrovišta da ga još jednom vide. Putem do grada propovijedao je a mnoštvo ljudi ga je pratilo. Sv. Vlaho je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Kad bi spustio ruku na bolesne odmah bi im se vratilo zdravlje. Na tom putu priđe mu uplakana majka sa djetetom u naručju. Kroz suze mu ispriča kako je djetetu zapela u grlu riblja kost, molila ga je da ga spasi. Na to. Sv. Vlaho spusti ruku na grlo djeteta, prekrsti ga i pozove Svemogućeg da se kost izlomi i da se dječaku vrati zdravlje. Molio je da se to isto uvijek učini svima koji bi ga u bolesti grla molili u njegovo ime. Dijete ozdravi, mati se zahvali sv. Vlahu i uputi se kući.

Nedugo zatim pred njega dođe stara udovica i ispriča mu kako joj je vuk ugrabio mlado prase koje je čuvala. On je umiri, a u to je došao vuk i vratio živo i zdravo prase. Kad je doveden u Sebastu, Agrikolaus je od njega zatražio da se odrekne vjere. Na to mu je sveti biskup odgovorio:»Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati krivim bogovima.» Na to Agikolaus naredi da ga muče. Hrabro je podnio sve muke i još reče:»Jadniče, ako misliš da ću s bičevanjem iznevjeriti Krista, varaš se jer on mi je na pomoći!» Gradom se pročula vijest o njegovoj ustrajnosti. Udovica kojoj je pomogao, odluči ubiti prase. Skuhala je glavu i noge od prasca sa zeljem i odnijela u tamnicu. Donijela mu je još i svijeću da mu svijetli u zatvoru. On je primi i uzme malo jela, prorokova joj svoje brzo mučeništvo i smrt. Zamolio je da mu za uspomenu pali svijeće i da za svog života nastavi pomagati siromašnima. Obećao joj je blagoslov gospodina Boga i da će svatko tko se povede za njenim primjerom primiti isti blagoslov.

Nakon par dana Agrikolaus naredi da se sv. Vlaho objesi i da se oštrim željeznim češljevima za vunu dere od glave do pete. Uza sve to viseći s grede svom krvniku je rekao:»Ne marim za muke jer mi je Bog na pomoći!» Putem do tamnice iz njega je tekla krv koju su sedam žena kupile krajevima svojih haljina i maramama. Stražari su shvatili da su i one kršćanke, zarobili su ih i odveli pred Agrikolausa. Nagovarao ih je da se preobrate, na to su ga one zamolile da ih pusti na jezero da se operu kao bi bile čiste za primanje nove vjere. Stražari su ih poveli, a sa sobom su ponijeli kipove svojih bogova. Žene su uzele te kipove i bacile ih u jezero. Za to su bile kažnjene poput sv. Vlaha na isti način. Uz njih su bila i djeca koja su promatrala te muke. One bez boli podnesu muke uz pomoć Svevišnjeg. Nakon toga krvnik naredi da im se odrube glave a djeca bace u tamnicu sa sv. Vlahom. Sutra dan naređeno je da se na vrat sv. Vlaha veže kameni žrvanj i da ga se baci u jezero. Kad su svi došli do jezera sv. Vlaho se uputi po vodi kao po tvrdoj zemlji, na sredini jezera reče:» Ako i vaši bogovi imaju iste moći dođite i vi!» U tom trenu obasja ga jaka svjetlost, pojavi se anđeo i pozove sveca da primi vječnu slavu. A ljutiti Agrikolaus naredi da se sv. Vlahu i djeci odrubi glava. Na stratištu on klečući uputi molitvu Bogu. Molio ga je da svi koji razbole grlo a zazovu njegovu pomoć pred Bogom da im usliši molitve. Iznad njega se pojavilo svjetlo i začu se glas:»Ja sam Bog koji se te dosad proslavi, unaprijedit ću te još većom slavom, svoju milost ću udijeliti onima koji budu slavili tvoju uspomenu !»

Nakon tih riječi odsjekoše glavu sv. Vlahu i djeci. To se dogodilo u veljači 317. godine Kad je Konstantin je pobijedio Licinija, kult sv. Vlaha širio se cijelim kršćanskim svijetom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 vel 2010 11:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
U Turskoj pronađen grob sv. Vlaha

Grob je pronađen u gradu Sivasu (nekad Sebast), gdje je dubrovački zaštitnik sv. Vlaho bio biskup.
Dvojica turskih arheologa pronašli su memorijalni grob u gradu Sivasu (nekad Sebast) za koji se pretpostavlja da je grob dubrovačkoga zaštitnika sv. Vlaha koji je u Sebastu bio biskup. Zekia Sarilara, zamjenik gradonačelnika Sivasa, obavijestio je hrvatskoga veleposlanika u Ankari Gordana Bakotu o pretpostavci da je tijekom nedavnih arheoloških istraživanja u Sivasu pronađen i grob sv. Vlaha. Taj podatak objavljen je i u turskim novinama "Turkish Daily News". Veleposlanik Bakota izvijestio je dubrovačke gradske čelnike o tom otkriću. Tradicija slavljenja dubrovačkoga zaštitnika sv. Vlaha seže u godinu 971., kada je u noći s 2. na 3. veljače spriječio mletački napad na Dubrovnik. Već iduće godine, 972., u Dubrovniku je održana prva festa u čast zaštitnika grada sv. Vlaha i slavi se sve do današnjih dana, a 3. veljače proglašen je i Danom grada Dubrovnika.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: SVETI VLAHO
PostPostano: 02 vel 2010 13:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 28 kol 2009 11:42
Postovi: 1552
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 62 zahvala
Leo napisao:
. Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine 313. g. proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinije.


Zanimljiv tekst o sv. Vlahu, vidim da si ga s Wikipedije skinuo. Doduše čini mi se da je godina kriva. Piše da je Dioklecijan 313.g. proglasio opći progon kršćana u Rimskom Carstvu. To je nemoguće jer je 313.g. bio Milanski edikt kojim de facto prestaju progoni kršćana. Dakle morao je proglasiti taj progon ranije.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: SVETI VLAHO
PostPostano: 02 vel 2010 19:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 27 pro 2009 21:43
Postovi: 101
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
johnny 5 napisao:
Leo napisao:
. Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine 313. g. proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinije.


Zanimljiv tekst o sv. Vlahu, vidim da si ga s Wikipedije skinuo. Doduše čini mi se da je godina kriva. Piše da je Dioklecijan 313.g. proglasio opći progon kršćana u Rimskom Carstvu. To je nemoguće jer je 313.g. bio Milanski edikt kojim de facto prestaju progoni kršćana. Dakle morao je proglasiti taj progon ranije.


Hvale vrijedna tema, za svaku pohvalu.

A ovim putem bih zamolio sve forumaše da u buduće obrate pažnju na citate sa Wikipedije jer je, ruku na srce, Wikipedija nerelevantan izvor informacija. Kao osnovni razlog tome je to što Wikipediju može uređivati svatko, ali baš svatko: i članovi i anonimni korisnici stoga nije preporučljivo služiti se njome, a poglavito ne citirati ju.
Tražite relevantnije izvore informacija no Wikipediju.

Očigledan primjer je ovaj post gore... Koliko znam Dioklecijan je umro 311. (stoga se njegov opći progon Kršćana po Rimskom carstvu odvijao puno ranije no 313......) :?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 vel 2010 09:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2006 21:09
Postovi: 580
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Ko o kome, Dubrovčanin o svetom Vlahi. :D

Leo, neka te štiti i dalje zaštitnik grada! BTB


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 04 vel 2010 10:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Nasmijesen napisao:
Ko o kome, Dubrovčanin o svetom Vlahi. :D

Leo, neka te štiti i dalje zaštitnik grada! BTB


Hvala, i vas neka blagoslovi ovaj veliki Božji svetac i mučenik.
Slava Bogu!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 vel 2011 09:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Danas je Sveti Vlaho, zaštitnik grada Dubrovnika... :)

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr