|
Sveta Agata, djevica i mučenica († 251)
Kult je svete Agate, djevice i mučenice, već zarana bio veoma raširen, ali su stvarni podaci o njezinu životu prilično škrti. Sporno je i njezino rodno mjesto. U raznim kalendarima i martirologijima spominje se gotovo uvijek Catania, na Siciliji. Svetica je živjela u prvoj polovini III. stoljeća, a pretrpjela mučeništvo za vrijeme cara Decija 5. veljače 251.
Prema legendarnim podacima potjecala bi iz bogate i plemenite obitelji. Već kao djevojčica učinila je zavjet djevičanstva. Da ga obrani, morala se mnogo boriti, ali iz svih je borbâ izišla kao pobjednica. Kad je objavljen Decijev ukaz protiv kršćana, neki Kvintijan, znajući da je Agata kršćanka, dao je nalog da je uhvate te povjere nekoj pokvarenoj ženi. Ta je imala zadatak da je pokvari. Pri tom se služila i obećanjima i prijetnjama. Na sve to Agata je, krijepeći se neprestanom molitvom, ostala postojana u dobru.
Kvintijan, videći izjalovljen svoj pokušaj, dao ju je dovesti pred sud. U preslušavanjima je pokazala i čvrstoću i neustrašivost u vjeri. Tada su je stavili na muke. No i muke je ne mogoše slomiti. Ona je ostala postojana u vjeri te je za nju i poginula. Narod joj je u čast dizao crkve, osobito u Cataniji, Rimu i Raveni. Grad Catania naročito časti svoju zaštitnicu sv. Agatu i zaziva je u pomoć protiv erupcije vulkana Etne. Njezino je ime ušlo u rimski kanon mise. Proslaviše je svojim spisima mnogi sveti oci i kršćanski pisci. I u obnovljenom kalendaru slavi se u cijeloj Crkvi s obveznim spomendanom.
"...Preko tako slavnih djela svetih mučenika, kojima Crkva posvuda cvate, vlastitim očima potvrđujemo koliko je istinito ono što pjevasmo: 'Dragocjena je pred licem Gospodnjim smrt njegovih svetaca.' Dragocjena je i pred našim licem i pred licem onoga zbog čijeg je imena podnesena. No cijena tih smrti jest smrt jednoga. Koliko je smrti kupio jedan umirući, onaj jedan koji da nije umro, ne bi se pšenično zrno bilo umnožilo?"
(Sveti Augustin)
Sveti Modest, apostol Karantanije
Kad su se Slovenci doselili u krajeve koje danas nastavaju, susreli su se s kršćanstvom preko preživjelih starosjedilaca. Područje tadašnje Karantanije, današnje Koruške, papa Zaharija pridružio je misijskoj brizi salzburške biskupije. Slavni salzburški biskup sv. Virgilije oko g. 757. poslao je u Karantaniju biskupa Modesta s više vjerovjesnika. On je sa svojim suradnicima, bila su to 4 svećenika, u alpskim dolinama naviještao Evanđelje tamošnjim Slovencima. Nije imao stalnog sjedišta, već je bio biskup-misionar, koji je neprestano bio na putu. On je sagradio i glasovitu crkvu Gospe Svete na Gosposvetskom polju, nedaleko od Krnskoga grada, gdje su se ustoličavali karantanski knezovi. Ta je crkva postala duhovno središte odakle se svjetlo Evanđelja širilo u sve obližnje krajeve. Slovenci je još i danas štuju kao jednu od svojih narodnih svetinja. U toj crkvi nalazi se grob sv. Modesta, sagrađen u obliku preromaničkog oltara. U njemu se u drvenom lijesu nalaze svečeve kosti. I taj je grob još i danas u velikoj časti jer sadrži posmrtne ostatke onoga koji je bio neumoran apostol tih krajeva. On počiva u sjeni prekrasnog Gospina svetišta i čeka uskrsnuće tijela. Samo je svetište jedan od najznačajniji kulturno-umjetničkih spomenika Koruške. Nalazeći se u tom svetištu osjetio sam dah stoljeća, koja su njime prohujala, ali i pomlađenu svježinu sadašnjeg trenutka jer crkva djeluje kao mjesto o kojem se vodi ozbiljna briga i danas što, na žalost, nije baš uvijek tako i posvuda.
Neka sveti Modest, koji je za pokrštenje Karantanije bio presudna ličnost, i danas bude zagovornikom svih hodočasnika Gospi Svetoj i njegovu grobu! Neka po njegovu zagovoru kršćanstvo i danas bude živo i duboko usađeno kako u slovenskom narodu, tako i kod svih stanovnika današnje Koruške!
Sveta Adelhajda, redovnica († 1015)
U blizini Bonna, današnje njemačke prijestolnice, nalazi se Vilich, drevna opatija benediktinki. Proslavila ju je svojim životom opatica sv. Adelhajda koja je, doduše, na današnji dan godine 1015. umrla u Kölnu, ali ipak po vlastitoj želji pokopana u klaustru samostana Vilich. No, to je bilo samo privremeno. Kako je na njezin grob dolazilo sve više hodočasnika pa je narušavalo samostanski mir, svetičino je tijelo preneseno u crkvu. Počeli su je štovati odmah nakon smrti, a blagdan joj se slavi čak dvaput u godini: danas i u osmini Male Gospe.
Adelhajda je bila kćerka Megengoza i Gerburge, a rodila se negdje oko godina 960., vjerojatno u zamku Gelderu. Još kao djevojčica dana je redovnicama sv. Jeronima u samostan Svete Uršule u Kölnu, gdje se odlikovala u pobožnosti i u učenju. Kad joj je godine 977. brat Goffred poginuo u ratu protiv Čeha, roditelji su njegov dio baštine odredili za gradnju ženskog samostana u Vilichu kod Bonna, a Adelhajdu postavili za prvu poglavaricu. Iako je za tu odgovornu i tešku službu bila još premlada i neiskusna, brzo se pokazala posve na visini svoga zadatka. Svojski je nastojala oko pobožnosti i studija u samostanu.
Poslije smrti svoje majke, koja je umrla negdje oko godine 994., potaknuta milošću, Adelhajda je odlučila u svoju zajednicu uvesti redovničko pravilo sv. Benedikta. Štoviše, nakon godine dana te nakon mnogih molitava i pokora, Adelhajda je svoj samostan stavila pod vodstvo benediktinki u Kölnu. Kasnije postade poglavarica i toga samostana i to po želji cara Otona III. U upravi obaju samostana Adelhajda se odlikovala velikom razboritošću, energijom, ljubavlju prema sirotinji u korist koje odredi stalne dohotke. Bog ju je obasuo raznim darovima pa i darom čudesa. Lijepa redovnička duša, koja je duhovno obogatila dva samostana i stoga nije čudo da ju je pobožni narod odmah nakon smrti počeo štovati i u pomoć zazivati.
Njezinim su se likom pozabavili i razni životopisci tako da o njoj postoji i prilično bogata literatura.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
