www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 19:04

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 06 vel 2008 00:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
6. veljače
Sveti Pavao Miki i drugovi, mučenici († 1597)

Sveti Pavao Miki, po narodnosti Japanac, a po zvanju isusovac, živio je u prijelomno doba povijesti svoga naroda. Uslijed pada središnje vlasti dinastije Ashikaga-Shogunates Japan je gotovo kroz 100 godina postao poprištem beskonačnih borba između brojnih daimyja, tj. feudalnih knezova. Nešto slično kao prije ujedinjenja i u Italiji. Sredinom XVI. stoljeća militaristički vođe Oda Nobunaga i Toyotomi Hideioski postavljali su pomalo temelje narodnog jedinstva i postepenog smirivanja situacije, ali to je potpuno bilo ostvareno tek u narednom stoljeću.

U to nemirno doba nesigurnost je prijetila kako životu pojedinaca tako isto i svem društvenom poretku. Ono što je bilo odlučujuće bila je vojnička korektnost i viteško držanje. Jaki vođe nastojali su učvrstiti vlast u svojim rukama, a njome utjecati na sudbinu što većeg broja ljudi.

U isto vrijeme promicala se domaća nacionalna kultura, osobito u originalnom graditeljstvu, slikarstvu i drugim granama umjetnosti, pa i u književnosti. Dodir sa Zapadom, osobito s Portugalcima, u mnogočemu je obogatio život Japanaca. Želja za nekom sabranošću i produbljenjem našla je svoj tipičan izražaj u čajnim obredima, koji su se tada naročito gajili u širokim narodnim slojevima. Sve je to budilo nacionalnu svijest o vlastitoj vrijednosti i ponos na domaću kulturu.

Sv. Franjo Ksaverski počeo je godine 1549. u Japanu prilično uspješno misionariti. Taj rad naišao je kasnije na mnoge poteškoće. Domaće japanske religije, duboko povezane s narodnom kulturom, počele su pružati kršćanstvu žilav otpor. U Yamaguchiju je bila veoma živa kršćanska zajednica koja je mnogima bila trn u oku. Unatoč svemu tomu, kršćanstvo se i dalje širilo. Godine 1852. Crkva u Japanu brojila je već 150.000 pokrštenih duša.

Kako se preko 40 godina Družba Isusova jedina bavila misijskim radom u Japanu, to je japanska pobožnost stajala pod velikim utjecajem isusovačke duhovnosti, osobito duhovnih vježbi sv. Ignacija. Vizitatora misija isusovca o. Alessandra Valignana, koji je prvi put g. 1579-82. obišao Japan, silno se dojmio vjerski žar japanskih kršćana pa je u svojim izvještajima dao oduška velikoj nadi za budućnost Crkve u Japanu. Kako je bio vrstan organizator i dobar planer, stvorio je odličan program za budući misijski rad. Vrijednost je toga programa u tome što se nastojao prilagoditi mentalitetu Japanaca.

Militaristički vlastodršci pokazivali su se ispočetka veoma skloni kršćanstvu. Ipak je godine 1587. jedan veoma utjecajan između njih, Toyotomi Hideyoshi, nenadano promijenio svoje držanje. Zabranio je daljnje širenje kršćanske vjere i zapovjedio da se iz Japana istjeraju svi misionari. Uzrok tim oštrim mjerama mogla je biti sumnja u veze misionara sa strancima, a i strah za vlastiti utjecaj. I od toga je trenutka Crkva u Japanu bila izložena svakojakim iskušenjima, opasnostima i pritiscima svake vrste. Nastupiše teški dani jer se nebo nad Crkvom silno naoblačilo. Bilo se bojati i najgorega.

Godine 1593. došla je s Filipina u Japan skupina franjevaca. Oni su smjeli ostati u Japanu pa su svojim karitativnim djelima, osobito po bolnicama te brinući se za siromahe i gubavce, pružili pred javnošću divno svjedočanstvo za nauk Evanđelja. Ipak je položaj Crkve u Japanu bio i dalje ugrožen. Zemlju su još opteretile različite elementarne nepogode te nesretni rat s Korejom. Nova je kriza nastupila kad je španjolski brod San Felipe na putu iz Manile u Mexico pristao uz japansku obalu. To je bilo shvaćeno, a posve krivo, kao da se radi o posve ratnim namjerama prema Japanu.

U vezi s tom nategnutom aferom Hideyoshi je 6 franjevaca, među njima 3 svećenika, i 15 njihovih japanskih pomoćnika osudio na smrt na križu. Tom popisu osuđenih pribrojana su i 3 člana Družbe Isusove, svi Japanci: Pavao Miki, skolastik, dakle, bez posljednjih zavjeta, i 2 brata Ivan Soan Goto i Jakov Kisai. Oni su pripadali isusovačkoj rezidenciji u Osaki. Uz njih su još bila pridružena 2 japanska kršćanina tako da je 5. veljače 1597. u svemu pogubljeno 26 mučenika. Navedena trojica bili su prvi mučenici isusovci u Japanu. Slijedit će ih na tome slavnome putu još mnogi.

Pavao Miki u dobi od 5 godina primio je krštenje skupa sa svojim roditeljima koji ga kasnije povjeriše isusovcima na odgoj. Godine 1586., kad su mu bile 22 godine, stupio je u novicijat Družbe Isusove. Prve zavjete položio je godine 1588. Zatim je 3 godine studirao u mjestu Arie. Latinski mu je bio veoma težak jezik. Ubrzo je počeo djelovati kao katehist i propovjednik, a to mu je kao domaćem sinu išlo dobro od ruke. Bio je sposoban za dijalog s nekršćanima. Nakon uspješnog djelovanja u Kyushu pozvan je u središnji Japan gdje je također lijepo djelovao među samurajima, tzv. višim slojevima japanskog društva. Tamo je u prosincu godine 1596. bio i zatvoren. Njegov je život neprestani rast u nasljedovanju Krista raspetoga i sav u službi naviještanja Evanđelja. O tome svjedoče njegova brojna pisma, osobito ona iz zatočeništva. A njegovo posljednje pismo krasna je ispovijest vjere u Krista od mučenika koji za svoju vjeru ide hrabro u smrt.

Ostala dva Mikijeva subrata: Ivan Soan, po svom rodnom otoku nazvan Goto, i Jakov Kisai, iako su od njega bili različite dobi, bili su s njime združeni jednakom vjernošću Kristu i željom za mučeništvom.

Ivan Soan, 19-godišnjak, kao sin kršćanskih roditelja bio je već od mladosti veoma povezan s Družbom Isusovom. Jakovu Kisaiu bile su 64 godine. On se sav posvetio razmatranju tajnâ Isusove muke i vjernom služenju Crkvi u raznim poslovima. Obojica su žarko željela mučenički poginuti skupa sa slavnim propovjednikom Pavlom Mikijem. Malo pred smrt smjeli su položiti isusovačke zavjete.

Sva trojica tih isusovačkih prvomučenika u Japanu ispunila su na uvjerljiv i potresan način onu Gospodinovu zapovijed: "Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" (Mt 16,24). Sva trojica su ispunila životni ideal svoga isusovačkog zvanja iz knjižice Duhovnih vježbi "prinoseći veće cijene i veće vrijednosti".

Nalazeći se pribijen na križ, kao i njegov božanski Učitelj, Pavao Miki je s križa prisutnima ovako progovorio: "Kad sam već došao do ovog trenutka, držim da među vama nema toga koji bi vjerovao da ću sad prešutjeti istinu pa vam izjavljujem da nema nijednog puta k spasenju do onoga što ga imaju kršćani. Taj me put uči da oprostim neprijateljima i svima koji me uvrijediše pa rado opraštam kralju i svim začetnicima moje smrti i molim ih da se dadu uvesti u kršćanski krst."

Sveti Amando, biskup († 679)

Sveti Amando, apostol Belgije i Nizozemske, kome je u tim zemljama posvećeno ništa manje nego 111 crkava, rodio se početkom VII. stoljeća u pokrajini Gascogne, na jugu Francuske. Bio je preteča velikih vjerovjesnika na pograničnom području između Frizije i Franačke sv. Willibrorda i sv. Bonifacija. Tu u ono doba još nije bilo završeno naseljavanje franačkih plemena pa je onda i evangelizacija bila još na početku. Razvili su je revni monasi.

Amando je već u svojoj mladosti posve ozbiljno shvatio evanđeosku poruku koja traži nasljedovanje siromašnoga Krista. Kasnije, na jednom hodočašću u Rim, bolje je upoznao svoj životni poziv. To je poziv misionara. Oko godine 638. posvećen je u Galiji za misijskog biskupa i krenuo je na sjever, tamo u današnju Flandriju.

U prvim godinama misionarenja doživio je veliko razočaranje. Ostavili su ga njegovi najbliži suradnici. Samo čovjek velikog pouzdanja u Boga i izvanredne hrabrosti mogao je izdržati takovu kušnju. Jedno je vrijeme čak napustio Flandriju te pošao na jug da bi, jugoistočno od Alpa, slavenskim plemenima naviještao Evanđelje. Osjetio je, ipak, da je njegovo misijsko polje na sjeveru pa se vratio onamo. I tada je osnivanjem samostana želio položiti čvrste temelje za ono što se stručnim jezikom misiologije naziva "zasađivanje Crkve". Najglasovitija opatija koju je osnovao bila je Elnon, kasnije po njemu nazvana imenom Saint-Amand. Ona je postala žarište kršćanskog života i duhovne izgradnje. Oko godine 647. postao je biskupom u Maastrichtu. Već dvije godine kasnije odrekao se biskupske službe.

Njegov veliki ugled kod pape Martina I. i austrazijskog kralja Sigiberta II. pomogao je da su franački biskupi potpisali odluke Lateranske sinode.

Umro je u miru 6. veljače 679. u samostanu Elnonu. Prije toga je zapisao u svojoj oporuci: "Mi smo na daleko i naširoko iz ljubavi prema Kristu svim pokrajinama i plemenima naviještali Božju riječ i dijelili krštenje. Bog nas je spasio od mnogih opasnosti. Sada je tijelo izmoreno i iscrpljeno mnogim radom. Nadamo se da će se naš oproštaj od svijeta zbiti veoma brzo." U oporuci se u velikoj poniznosti naziva "najbjedniji grješnik".


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 vel 2009 07:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
6. veljače
Sveti Pavao Miki i drugovi, mučenici († 1597)



Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 vel 2009 10:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 ruj 2006 07:42
Postovi: 355
Lokacija: ...Daljina Tvoje Ljubavi cini me jakom...
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
A sv Doroteja je isto danas jel netko o njoj nesto zna.. lipo prosim??


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 vel 2009 10:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Slika

Sveta Dorotea iz Cezareje († 311.)

Rođena u Cezareji, Cappadocia (sada Armenija); umrla u istom mjestu mučeničkom smrću 311. godine. Priča o Svetoj Doroteji, onako kako je došla do nas, je legendarna. Kada je mlada djeva, Doroteja, zbog kršćanstva bila utamničena tijekom Dioklecijanovih progona, obratila je dvije odmetnute čuvarice zatvora koje su poslane da je zavedu. To je razbjesnilo Fabricija, upravitelja Cezareje, koji ju je osudio na smrt.


Na putu prema stratištu, Doroteju je okrutno dražio odvjetnik po imenu Teofil zbog toga što je odbijala da se uda ili obožava idole. Podrugujući se tražio je da mu pošalje voće i cvijeće iz vrta u kojem će ona kako je radosno najavila uskoro biti. Kada je kleknula da bi joj odrubili glavu i počela se moliti, jedno dijete (ili anđeo) čudesno se pojavilo s košarom zlatnih jabuka i ruža. Ona je uzela ubrus i na njega stavila tri ruže i tri jabuke. Zatim je zamolila dijete da ih odnese Teofilu i rekne mu da će se vidjeti u vrtu. Kada je on vidio ove darove, obratio se na kršćanstvo, a kasnije je i sam doživio mučeničku smrt. Prije nego što je ubijena, Doroteja je bila razapeta na spravi za mučenje. Zabilježeno je da se još uvijek smiješila kada se sjetila obraćenih čuvarica.


Iako rane martirologije, poput onih svetog Jeronima, svrstavaju njezinu smrt u Cappadociji tijekom Dioklecijanovih progona, ime Svete Doroteje nije poznato u kalendarima na Istoku. Postojala je još jedna sveta djevica koju je Rufin zvao Doroteja, bogata i plemenita žena iz Aleksandrije, koja je propatila mučenja i dobrovoljni izgon kako bi sačuvala vjeru i djevičanstvo protiv surove požude i tiranije cara Maksima godine 308. kako su to zabilježili Euzebije i Rufin. Ali mnogi vjeruju da je ova druga djevica, čije ime Euzebije nije spomenuo, poznata sveta Katarina Aleksandrijska.

Središte njezinog štovanja bili su Italija i Njemačka, iako se ona prikazuje i na vitrajima i slikama u crkvama u Engleskoj u 15. stoljeću. Sveti Aldhelm (umro je 709.) znao je legendu o njoj, a kasnije je ta legenda bila osnova drame Johna Massingera i Thomasa Dekkera Djevica Mučenica (1622. g.) i pjesama Switburnea i Gerarda Manleyija Hopkinsa. Vjeruje se da Dorotejini ostaci leže u njezinoj crkvi u Rimu (Attwater, Benedictines, Bentley, Delaney, Encyclopedia, Farmer, Husenbeth)

U umjetnosti Sveta Doroteja je djeva koja nosi košaru s voćem i cvijećem, posebice ružama koje su njezin znak. Ponekad anđelov pratitelj nosi košaru (Tabor). Kadkad ona se prikazuje: 1) kako vodi dijete Isusa za ruku, 2) s košarom voća i djetetom Isusom kako jašu konjića za ljuljanje, 3) u voćnjaku s djetetom Isusom na stablu jabuke, 4) okrunjena cvijećem i okružena zvijezdama dok kleči pred krvnikom, 5) okrunjena s košarom cvijeća u rukama, 6) okrunjena s košarom cvijeća i palme okružena zvijezdama, 7) pokrivena velom dok drži nebeske jabuke na grani, i 8) pokrivena velom s cvijećem na krilu.


Često je miješaju sa svetom Elizabetom Ugarskom koja uz sebe obično ima siromašne. Na nekim engleskim Kristovim križevima sveta Cecilija se čini kao da ima karakteristike Doroteje (Roeder).


Sveta Doroteja je zaštitinica pivara, mladenki, cvjećara, vrtlara, babica i tek vjenčanih parova (Roeder).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 vel 2009 19:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: sv. Doroteja
PostPostano: 14 vel 2009 11:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 ruj 2006 07:42
Postovi: 355
Lokacija: ...Daljina Tvoje Ljubavi cini me jakom...
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Gdje se u Hrvatskoj u kojim mjestima i crkvama slavi ova svetica ?
IMENA:
Doroteja, Dora, Dori, Doriana, Dorica, Dorina, Doris, Dorislava, Dorjana, Dorka, Dorotea, Rotija, Roteja, Teja, Tea, Tejka.

http://www.druzina.si/icd/spletnastran. ... enDocument
:grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 vel 2009 12:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
http://www.destinacije.com/datum_nav.as ... =11&s=Next
http://www.molve.hr/crkva_molve.aspx

ništa drugo ne nalazim


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 vel 2011 10:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Današnji sveci dana...Sv.Pavao Miki i drugovi, Sv.Amando, biskup i Sv. Dorotea iz Cezareje... :)

Slika
Sveta Dorotea iz Cezareje


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 vel 2016 23:46 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
Današnji sveti zaštitnik je Pavao (Paul, Paulo) Miki, japanski isusovac i mučenik,
jedan od 26 japanskih mučenika iz Nagasakija, koji su svoj život položili za vjeru Kristovu.
Pavao Miki rodio se oko 1562. u Tsunokuniju nedaleko Kyota. Kršten je s 5 godina,
zajedno sa svojim roditeljima. Odgojili su ga isusovci u Azuchiju i Takatsukiju.
Stupio je 1580. u Družbu Isusovu i postao glasovit kao vrsni propovjednik i vjeroučitelj.
Zahvaljujući njemu mnoštvo duša iz svih slojeva japanskog društva prigrlilo je katoličku vjeru.
Bio je izuzetno vješt u dijalogu s nekršćanima. Svoj život posvetio je nasljedovanju Krista raspetoga
i službi naviještanja evanđelja. O tome svjedoče njegova brojna pisma, osobito ona iz zatočeništva.
Jedan od tadašnjih japanskih vlastodržaca, daimyo Toyotomi Hideyoshi, u strahu pred utjecajem stranaca
i širenja kršćanstva, počeo je 1587. žestoko progoniti misionare i japanske katolike.
Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. On i njegova braća po vjeri morali su pješačiti
oko 1000 kilometara od Kyota do Nagasakija. Putem su ih zlostavljali, vrijeđali i psovali,
a oni su slavili Svevišnjeg, molili i pjevali „Tebe Bože hvalimo“.
Kad su stigli u Nagasaki, japanski grad s najvećim brojem katolika,
Miki je 5. veljače 1597. razapet na križ. Svoju posljednju propovijed izrekao je s križa,
opraštajući svojim progoniteljima i ubojicama, ponosan što je Japanac i katolik.
Uz njega su razapeti i japanski isusovci Joan Soan de Gotó i Santiago Kisai
te još 23 mučenika, među njima 6 franjevačkih misionara i 17 japanskih laika.
Toga dana, 5. veljače 1597, 26 osoba završilo je život smrću na križu, poput svoga božanskog Učitelja.
Sve njih blaženima je proglasio 1627. papa Urban VIII, a svetima 1862. papa Pio IX.
Posvećene su im brojne župe i crkve u Japanu i širom svijeta.

Sveti Amand iz Maastrichta
Sveti Amand (Amandus), apostol Belgije i Nizozemske, misionar, biskup Maastrichta,
rođen je oko 584. u francuskoj pokrajini Poitou (zapad središnje Francuske).
S 20 godina postao je monah na otoku Île d'Yeu. Njegova obitelj bila je
protiv njegovog zaređenja pa ga je pokušala oteti iz samostana,
ali nije uspjela u tom naumu. Zatim se uputio u Bourges (departman Cher, središnja Francuska),
gdje je postao učenik biskupa, svetog Austregisilusa. Tamo je u samotnoj pustinjačkoj ćeliji
proveo 15 godina, živeći samo o kruhu i vodi. U ono vrijeme još nije završeno
naseljavanje franačkih plemena pa je i evangelizacija na na tom području bila tek na početku.
Amand je bio preteča velikih misionara na pograničnom području između Frizije i Franačke,
svetog Willibrorda i svetog Bonifacija. Već je u svojoj mladosti shvatio
evanđeosku poruku koja traži hod za siromašnim Kristom. Na jednom hodočašću u Rim
uvidio je da želi postati misionar. Oko 628. posvećen je u Galiji za misijskog biskupa i krenuo na sjever,
u današnju Flandriju. U prvim godinama misionarenja doživio je veliko razočaranje
jer su ga ostavili njegovi najbliži suradnici. Neko vrijeme je čak napustio Flandriju
i pošao na jug da bi, jugoistočno od Alpa, naviještao evanđelje slavenskim plemenima,
na području današnje Slovačke. Osjetio je, ipak, da je njegovo misijsko polje
na sjeveru pa se vratio u Flandriju. Kao misionar propovijedao je evanđelje
u Francuskoj, Flandriji, Koruškoj i Njemačkoj. Temelje Crkve želio je osnažiti osnivanjem samostana.
Izgradio je i osnovao mnoge crkve, opatije i samostane, a posebno je glasovita bila opatija u Elnonu,
kasnije nazvana po njemu, Saint-Amand (danas Saint-Amand-les-Eaux, departman Nord, sjeverna Francuska).
Ta je opatija postala žarište kršćanskog života i duhovne izgradnje.
Bio je prijatelj i duhovni savjetnik svetog Humberta iz Maroillesa i svetog Achariusa iz Tournaia.
Pripisuju mu se mnoga čudesa.

Oko 647. postao je biskup u Maastrichtu (provincija Limburg, jugoistočna Nizozemska),
ali se već tri godine kasnije odrekao biskupske službe. Povukao se u svoju opatiju Elnon
i posvetio se molitvi. Uživao je veliki ugled kod pape Martina I. i austrazijskog kralja Sigeberta II.
U svojoj oporuci je napisao: „Mi smo nadaleko i naširoko iz ljubavi prema Kristu svim pokrajinama
i plemenima naviještali Božju riječ i dijelili krštenje. Bog nas je spasio od mnogih opasnosti.
Sada je tijelo izmoreno i iscrpljeno mnogim radom. Nadamo se da će se naš oproštaj od svijeta zbiti veoma brzo."
Preminuo je na današnji dan, 6. veljače 679, u samostanu u Elnonu (Saint-Amand).
U Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj posvećeno mu je više od 100 župa i crkava.
Štuju ga naročito pivari i vinari jer je djelovao u krajevima gdje je posebno
bila razvijena proizvodnja piva i vina. Zazivaju ga kod bolesti stoke, groznice,
paralize, reumatizma, kožnih bolesti i problema s vidom, a zaštitnik je gostioničara,
hotelijera, svratištara, pipničara, barmena, trgovaca mješovitom robom, ljekarnika, trgovaca,
izviđača, vinogradara, vinara, proizvođača octa, pivara, Flandrije, Maastrichta i Utrechta (Nizozemska),
Salzburga (Austrija) te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Europe.



Sv.Dorotea
Sv. Doroteja, djevica koja je podnijela mučeništvo u Cezareji u Kapadociji
za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana. Namjesnik Sapricije naredio je
da je muče na strašnoj spravi zvanoj 'konjic', a potom joj je odsječena glava.
Dorotejina postojanost i ustrajnost u vjeri tijekom mučenja zadivila je mladića Teofila,
koji se nakon toga obratio i postao kršćaninom. I sam je podnio mučeništvo.

Izvor;zupajastrebarsko.hr;HKR


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 7 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr