www.tebe-trazim.com

9. veljače
Sveta Apolonija, djevica i mučenica

Kad su me kao dijete boljeli zubi, tada su mi rekli: "Moli se svetoj Apoloniji i bol će proći!" Tako sam prvi put čuo za tu sveticu koju bogata ikonografija uvijek prikazuje s kliještima i zubom u ruci.

Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksandrijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju. U njemu navodi neke zgode iz doba teškog progonstva kršćana kojem je sam bio svjedok. Za vrijeme posljednjih godina vladavine cara Filipa (244-249) podigla se u narodu buna. Kao odgovor na nju buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani. Njihova dobra bijahu pljačkana, paljena, uništavana. Dionizije spominje kako su pogani pograbili i divnu djevicu Apoloniju, koja je bila već u poodmakloj dobi. Tukli su je po obrazu i čupali joj zube. Tada izvan grada naložiše veliku vatru i zaprijetiše joj se da će je u nju baciti ako skupa s njima ne bude izgovarala njihove bezbožne riječi. Ona zamoli da je za čas oslobode. Kad su to učinili, sama skoči u vatru i bi sažežena.

Taj bi se događaj imao zbiti godine 249. Biskup Dionizije, koji to spominje, piše za Apoloniju da je provodila neporočan život, vrijedan svakog poštovanja i udivljenja. Možda su je pogani mrzili baš zbog toga i zbog apostolskog rada, kojim se u Crkvi isticala, pa joj se htjedoše svirepo osvetiti na veoma vulgaran, neljudski i okrutan način. Dionizijev izvještaj o svršetku Apolonije, koja se sama bacila u vatru, ne sadržava nikakav prijekor. Nekima bi se to moglo učiniti kao samoubojstvo. Taj slučaj svete Apolonije spominje i sv. Augustin u I. knjizi svoga djela O Božjoj državi pa kaže da je slobodno sam poći u smrt samo da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj "potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji dolazi od Duha Svetoga".

Štovanje se svete Apolonije brzo raširilo najprije na Istoku, a onda i na Zapadu. Po Europi stoje mnoge crkve i kapele sagrađene u čast ove aleksandrijske mučenice. Možda je uzrok tolike raširenosti štovanja činjenica što je bila mučena na tako neobičan način. Nešto je pripomogla popularnosti svetice i legenda koja se kasnije oko nje splela i prema kojoj bi bila kraljevska kći te poslana u smrt od samog svog oca zbog toga što je postala kršćanka. Širenjem kulta sveticu su sve više počeli zazivati i u bolesti zuba.

9. veljače Sveta Apolonija, djevica i mučenica





Imena Polona, Polonca, Apolona, Apolonija, Lona, Polja, Polonica

Sv. Apolonija
[ 9.2.2010 ]

Nije željela pogrditi Krista i kršćanstvo te je, nakon strašnog mučenja, sama skočila u oganj.

Crkva danas časti svetu Apoloniju, mučenicu i djevicu, a vjernici su je uzeli za zagovornicu u zubobolji. Stoga nije nikakvo čudo što je bogata ikonografija prikazuje s kliještima i zubom u ruci.

Otac crkvene povijesti Euzebije donosi pismo aleksandrijskog biskupa sv. Dionizija napisano Fabiju u Antiohiju. U pismu se spominje i zgoda kojoj je sam Dionizije bio svjedok. U vrijeme cara Filipa, koji je vladao od 244. do 249. godine, bio je težak progon protiv kršćana. Tada su pogani zvjerski mučili i djevicu Apoloniju koja je već bila u poodmakloj dobi. Kad nije htjela izgovarati pogrdne riječi o Kristu i kršćanstvu, zaprijetili su joj lomačom. Nakon što su je kratko oslobodili, sama je skočila u oganj. Čini se da je to bilo 249. godine.

Dionizije spominje da je Apolonija živjela uzornim kršćanskim životom, pomagala sirotinji i bila istaknuta vjernica u Crkvi. Valjda je to smetalo poganima, pa su je zbog toga progonili. Njezin čin skakanja u vatru može se nekome učiniti kao samoubojstvo, no sv. Augustin u svom djelu 'O Božjoj državi' kaže da je slobodno sam poći u smrt da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj 'potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji je dolazio od Duha Svetoga'.

Svetica dana...Sveta Apolonija, djevica i mučenica.