20. veljače Sveti Eleuterije, biskup
U divnoj katedrali Naše Gospe u Tournaiu, u Belgiji, čuva se kovčeg u kojem se čuvaju posmrtni ostaci sv. Eleuterija, prvog biskupa Tournaia. Na kovčegu se nalazi lijepo izrađen reljef sv. biskupa, odjevena u biskupski ornat. U jednoj ruci drži pastirski štap, a u drugoj svoju katedralu. Reljef potječe iz XIII. stoljeća.
Biskup Eleuterije živio je i biskupovao u burnom razdoblju seobe naroda, za vrijeme provale Franaka. Biskup je bio od godine 484. do prvih godina VI. stoljeća. Kako se iz tog nemirnog vremena sačuvalo malo pouzdanih dokumenata, to o njemu ne znamo gotovo ništa. Pučka mašta, a i neki pisci, stvorili su o njemu mnoge anegdote. U latinskoj patrologiji pripisuju mu se neki govori, molitve te ispovijest vjere u Presveto Trojstvo. No nije sigurno da li je baš on autor tih spisa. Unatoč nesigurnim podacima o njegovu životu narod ga ipak mnogo štuje i u Tournaiu i u Flandriji. Blagdan mu se slavi na današnji dan.
Sveti Euherije, biskup († 738)
O Euheriju, svetom biskupu Orléansa imamo ipak nešto više povijesnih podataka. Rodio se u Orléansu u VII. stoljeću u jednoj moćnoj obitelji Merovinga. Osjetio je u srcu poziv za samoćom da se bolje i lakše posveti duhovnim poslovima. Zato je bio primljen u Jumieges, gdje je proveo sedam godina. Na zahtjev svojih sugrađana, a i uz pristanak majordoma Karla Martela, slavnog pobjednika Arapa kod Poitiersa, protiv svoje volje naslijedio je na biskupskoj stolici u Orléansu svoga rođaka Savarika.
Nakon 6 godina biskupovanja u miru nadošle su godine u kojima je morao mnogo toga pretrpjeti. Karlo Martel, pred kojim je bio prikazan u lošem svjetlu, zapovjedio mu je da ga prati u Pariz, a zatim ga posla u izagnanstvo u Köln. Taj ga je grad na Rajni primio veoma dobro, što se nekima nije svidjelo pa je morao opet na put i to najprije u Liege, a zatim se povukao u opatiju Saint-Trond u biskupiji Maastricht, u današnjoj Nizozemskoj. Prema najnovijim studijama tamo je i umro godine 738. Legenda mu je pripisala viđenje prema kojem bi vidio da je Karlo Martel osuđen na vječno prokletstvo. Međutim, to je samo legenda. Blagdan svetog Euherija slavi se danas.
Jordan Mai, sluga Božji (1866-1922)
U Jordanu Mai, franjevačkom bratu pomoćniku, imamo Božjeg ugodnika koji nam je vremenski posve bliz. On je umro na današnji dan godine 1922. Rodio se 1. rujna 1866. u mjestancu Buer, biskupije münsterske u Njemačkoj. Otac mu se zvao Henrik, a majka Elizabeta, rođena Wittkemper. Na krštenju je dobio tri imena: Henrik, Teodor, Herman. Dječak je bio vrlo bistar, poučljiv, sklon pobožnosti, a od dobrih roditelja primio je duboko kršćanski odgoj. Kad mu je bilo 14 godina, na Bijelu nedjelju 1880., prvi put je pristupio stolu Gospodnjem. Bio je to jedan od najljepših i najsretnijih dana njegova života. Henrik je bio u dobi kad je prilično mogao doživjeti veličinu susreta sa Spasiteljem u Euharistiji. Njemu je otkrio i povjerio svoju dušu. Primio je i sakrament potvrde, a Duh Sveti je izabrao njegovu dušu da od nje učini remek-djelo milosti.
Henrik je sve do svoje 28. godine živio bez ikakvih naročitih problema, radeći skupa sa svojim roditeljima. G. 1894. kanio je stupiti u brak s jednom djevojkom iz svoga kraja, ali je za vrijeme duhovnih vježbi, koje je vodio isusovac o. Hüklenbrock, osjetio u duši prvi zov da stupi u redovnički stalež. Djevojka u koju se zaljubio nije znala za njegove osjećaje pa je u kolovozu 1894. stupila u samostan. To je utjecalo i na njegovu odluku. On se odlučio konačno za redovništvo te stupio u franjevački red kao brat pomoćnik. Njegovoj se odluci doduše opro otac, ali on je bio čvrst te je u samostanu Harreveld u Nizozemskoj obukao franjevački habit, uzevši novo ime Jordan. Nakon novicijata proveo je kao oblat 4 godine u samostanu u Paderbornu i drugdje. Pripušten je 29. kolovoza 1901. po svečanim zavjetima prvom redu sv. Franje.
Najveći dio života u redovništvu proveo je kao kuhar, a vršio je i druge niže poslove. Svoj fizički rad znao je povezati s molitvom i duhom sabranosti pa je u samostanu u Dingelstadtu i Dortmundu bio uzor i redovničkoj subraći i mnogim vjernicima koji su ga upoznali. U Dortmundu je 20. veljače 1922. umro na glasu svetosti. Godine 1960. sveta Kongregacija obreda izdala je dekret o uvođenju apostolskog procesa za njegovu beatifikaciju.
|