www.tebe-trazim.com

25. veljače
Sveti Donat, zadarski biskup († oko 811)

O svetom Donatu, slavnom zadarskom biskupu, pisao je već glasoviti isusovac Farlati u svom monumentalnom djelu Illyricum sacrum, V. svezak. Djelo je izdano u Veneciji godine 1775. A za Farlatijem pisali su i drugi manje poznati pisci. Inače prva ozbiljnija vijest o svetom Donatu potječe od Eginarda u njegovu djelu Povijesni spomenici Njemačke. Mjesna zadarska predaja misli da je sveti Donat rodom Zadranin.

Prema Dandolovu ljetopisu malo poslije Božića godine 805. na dvoru Karla Velikoga u Salzburgu su se sastali skupa s mletačkim duždem Pavao, zadarski knez i Donat, zadarski biskup. On je igrao posredničku ulogu između Franaka i Bizanta. Išao je u Bizant, gdje je dobio na dar moći svete sirmijske mučenice Anastazije. Bilo je to godine 804. za bizantinskog cara Nikefora. Sveti Donat je prenio svetičine kosti u svoj Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali Sv. Petra. Kasnije katedrala bi posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu, svetoj Stošiji, koju i danas veoma svečano slave. Neki spominju da je sv. Donat u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog mučenika Krizogona, po zadarski Krševana, te Zoila, Adape i Irene. Tim je svetinjama, do kojih se onda mnogo držalo, duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve.

Sveti Donat je umro oko godine 811., a pokopan je u velebnoj crkvi Presv. Trojstva koju je obnovio te koja je kasnije dobila po njemu ime, sačuvano sve do danas. Ta je crkva u našim krajevima crkveno-umjetnički spomenik prvoga reda. Po stilu je minijatura glasovite crkve Aja Sofije u Carigradu. Danas se u njoj izvode koncerti ozbiljne glazbe. Godine 1622., po volji zadarskog nadbiskupa Stelle, moći sv. Donata stavljene su pod glavni oltar. Godine 1809., nakon provale Francuza u Zadar, prenesene su u katedralu Svete Stošije, gdje se i danas nalaze. Tako bar misli Bibliotheca sanctorum Lateranskog sveučilišta. Sveti Donat je drugotni zaštitnik grada Zadra, a slavi se na današnji dan.

i opet

Danas je Sveti Donat, zadarski biskup...


Sveti Donat


Crkva Sv. Donata u Zadru

Sveti Donat Zadranin

Donat (latinski: Donatus -”od Boga darovan”) rođen je u
8. stoljeću u uglednoj zadarskoj obitelji vjeruje mjesna zadarska predaja.

Sveti Donat drugi je zaštitnik grada Zadra, iza svete Stošije.
On se svojim zaslugama, duhovnom snagom i čudesima izdvaja u nizu
duhovnih osoba Zadarske nadbiskupije. Zanimljivo je istaknuti kako je
prvi poznati zadarski biskup bio Feliks koji je sudjelovao na saborima u Akvileji 381.
i u Milanu 390. godine, a Donat je živio u vrijeme careva Karla Velikoga na Zapadu i Nicefora na Istoku.

Prema Donaldovu ljetopisu pouzdano se zna kako su biskup Donat
i mletački dužd Beat bili i na dvoru bizantskog cara Nicefora I.
u Carigradu (tada Konstantinopolu) i kako se susret dogodio najvjerojatnije 804. godine,
a u ime Karla Velikog pregovarali su o razgraničenju
između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji.
Vjeruje se naime kako je upravo zahvaljujući tim susretima s vladarima
Zapada i Istoka 812. zaključen Aachenski mir između Franačkoga i Bizantskog Carstva,
kojim su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju.
Biskup Donat je tako mnogo pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi
(Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor) ostvare veliku autonomiju
i da ujedno budu čuvari plovnih putova i trgovine.
Njihova je odanost Bizantu uz prekide trajala sve do 12. st.

Biskup Donat je u Carigradu dobio na dar moći sv. Anastazije (Stošije),
prenio je svetičine relikvije u Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali svetog Petra.
Kasnije je katedrala posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu svetoj Stošiji.
Spominje se kako je sveti Donat u Bizantu dobio na dar
i relikvije svetog mučenika Chrysogona (Krizogona), po zadarski Krševana.
Ujedno je, prema legendi, donio i relikvije solunskih svetica,
sestara koje su stradale u Dioklecijanovim progonima – Irene, Agape i Kijone (Chione).
Tako su u Zadru našle relikvije svih svetaca povezanih sa sv. Krševanom,
uključujući i sv. Stošiju i sv. Zoila, što je vjerojatno bio i motiv tih pomalo neobičnih poklona.
Biskup Donat je sasvim sigurno najzaslužniji što se sv. Anastazija štuje u Zadru,
a to je i zabilježeno na natpisima na kamenim gredama
i mramornom relikvijaru iz kapele sv. Stošije. Sveti Donat je nesumnjivo
tim svetinjama duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve.

Biskupu Donatu pripisuje se i izgradnja čuvene zadarske crkve –
rotonde Sv. Trojstva, izgrađene početkom 9. stoljeća, koja od 15. stoljeća nosi njegovo ime.
Sveti Donat je umro oko godine 811., a pokopan je
u upravo velebnoj crkvi Presvetog Trojstva (današnja crkva sv. Donata).
Njegovi su posmrtni ostaci 1622. godine za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle
smješteni ispod glavnog oltara crkve. Crkva je desakralizirana i
odvojena od biskupskoga sklopa za austrijske uprave 1798. godine,
a nakon provale Francuza u Zadar 1809. posmrtni ostaci svetog Donata
prebačene su u katedralu sv. Stošije gdje se i danas nalaze.

Izvor: www.tzzadar.hr