www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 00:56

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 26 vel 2008 00:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
26. veljače
Sveti Porfirije, biskup (347-420)

Životopis ovoga svetog biskupa Gaze u Palestini dugujemo njegovu učeniku i kasnije đakonu Marku, koji je po zvanju bio krasnopisac. Iako u tom životopisu ima uljepšanih mjesta, drži se ipak da je bar 90 posto povijesna istina. Uzevši u obzir vremensku udaljenost to je odlično.

Porfirije se rodio u veoma bogatoj obitelji u Solunu godine 347. Oko godine 378. ostavio je svijet te se povukao u Egipat u pustinju i ondje provodio monaški život. Ostaje u pustinji pet godina, a zatim je pošao u Palestinu gdje je živio daljnjih pet godina u jednoj spilji kraj rijeke Jordana. Kako je provodio odviše strog život, naškodio si je zdravlju. Zato je pošao u Jeruzalem da bi ondje obišao svakom kršćaninu najsvetija i najdraža mjesta. Tu je upoznao Marka, svog kasnijeg životopsica i suradnika. Poslao ga je u Solun da riješi pitanja njegove baštine, jer je Porfirije imao još mlađe braće. Marko je taj posao sretno obavio, a kad se vratio, našao je svoga prijatelja potpuno zdrava. Čudesno je ozdravio na Kalvariji. Evo kako opisuje Porfirijev ćudoredni profil njegov životopisac: "Bio je čovjek bez mane, blag, pobožan, više od drugih posjedovao je dar tumačenja Svetog pisma, rješavanja poteškoća koje se u njemu nalaze te zatvaranja usta krivovjercima i nevjernicima. Ljubio je siromahe, lako bi se raznježio i to brzo čak do suza. Porfirije je dijelio svoja dobra ne samo u Jeruzalemu već i u okolnim selima, a znatan je dio dao i samostanima u Egiptu koji su bili jako siromašni." Zbog svoje prevelike darežljivosti sam je osiromašio pa je neko vrijeme obavljao zanat postolara.

Jeruzalemski biskup Ivan čuo je mnogo o Porfiriju, o njegovim vrlinama, pa ga je upoznao i kasnije zaredio za svećenika te mu povjerio čuvanje najsvetije kršćanske relikvije, dijelove križa na kojem je Spasitelj dovršio djelo otkupljenja. Postavši svećenik, Porfirije nije ništa promijenio u svom strogom načinu života i u svojim neprestanim postovima. Godine 395., nakon smrti biskupa u Gazi, metropolit Cezareje u Palestini posvetio je Porfirija za biskupa obudovjele biskupije. Gaza je tada brojila mali broj kršćana. Novi je biskup u vrijeme velike suše izmolio obilnu kišu pa je to čudesno uslišanje djelovalo na ljude te se preko 100 pogana obratilo na kršćanstvo. Međutim, sljedbenici stare poganske religije nisu mirovali, već su rovarili protiv novog, revnog biskupa, i on se morao skrivati. Poslao je u Carigrad svoga suradnika Marka gdje je taj, uz potporu sv. Ivana Zlatoustoga i carskoga sobara Eutropija, od cara dobio službeno pismo po kojem su se u Gazi morali pozatvarati svi poganski hramovi. Ta se careva odredba zbog korupcije carskog službenika nije u potpunosti izvršila. Porfirijev rad Bog je pomogao novim čudesnim djelima. Tako se spominje da je pritekao u pomoć ženi koja se mučila u preteškom porodu. Svečeva čudotvorna djelatnost izazvala je nova obraćenja, ali i tvrd postupak prema novoobraćenicima od neprijatelja kršćanskog imena.

Tada je Porfirije odlučio u društvu cezarejskog metropolite sam poći u Carigrad. Dva su prelata za svoju stvar pridobila caricu Eudoksiju, koja je baš tada rodila sina Teodozija II. Ona im je isposlovala novi carski dekret koji je uzeo u zaštitu kršćane.

Porfirije je živio još mnogo godina u kojima je učinio mnogo dobra, a i pravih čudesa. Razbolivši se dao je svojima još posljednje upute, a zatim je Bogu preporučio sve ovce svoga stada. Blago je umro u Gospodinovu miru 26. veljače 420., nakon 20 godina biskupovanja.

Sveti Agrikola, biskup

U francuskom gradu Neversu slavi se danas blagdan svetog Agrikole, koji je bio biskup toga grada, jedan od onih koji su u životu te biskupije zaorali dublje brazde te zbog toga i ostali u trajnoj uspomeni. Zanimljiva je činjenica da najtrajnija uspomena u pojedinim mjestima ostaje uspomena na svece. Njih Božji narod smatra svojim najboljim prijateljima, najmoćnijim zaštitnicima i pred Bogom zagovornicima. Zato s njima tako pouzdano i druguje. Prije nego je postao biskup, Agrikola je bio knez grada Neversa pod vladavinom kralja Gontrana. Biskupovao je u Neversu između godine 570. i 614. Bio je prisutan na pokrajinskim saborima u Mâconu godine 581., u Lyonu 583. i opet u Mâconu 585. Spominje se da je intervenirao zbog nekih nereda u samostanu Svetog Križa u Poitiersu. Sve je to znak da je bio veoma aktivan i revan pastir, odgovoran za Crkvu.

Sveti Agrikola umro je na današnji dan te je pokopan u crkvi koja će se kasnije prozvati po njemu. Za vrijeme Francuske revolucije bile su obeščašćene relikvije mnogih svetaca. To se dogodilo i relikvijama svetog Agrikole. Jedan je dio ipak spasen te prenesen u Nolay. Ovoga sveca zazivaju naročito u različitim nezgodama života.

Sveti Aleksandar Aleksandrijski († 328)

Sv. Aleksandar, aleksandrijski patrijarh, nasljedio je Achillasa g. 313., a umro 18. travnja 328. U zapadnoj se Crkvi slavi 26. veljače. Od g. 318. do 323. vodio je dogmatsku (vjersku) borbu protiv svećenika Arija koji je nijekao Kristovo božanstvo. Osudio je njega i njegovu propagandu brojnim pismima. Sveti je Epifanije poznavao 20 njegovih pisama; od njih su sačuvane dvije velike okružnice: svim biskupima i Aleksandru, biskupu Soluna i Konstantinopola. Njemu je sam car Konstantin Veliki upravio pismo preko Hozija iz Cordove, poslanika pape svetog Silvestra I. na saboru u Niceji. Sv. Aleksandar je na tom I. općem saboru odigrao važnu ulogu. Sabor je potvrdio njegovu vlast nad Egiptom, Libijom i Pentapolisom. Od njegovih propovijedi vjerojatno su sačuvane, i to u odlomcima, propovijedi o Duši i tijelu te o Isusovoj muci.

Aleksandru je u borbi protiv arijanaca mnogo pomagao njegov đakon Atanazije, kasnije njegov nasljednik i veliki svetac te crkveni naučitelj. Euzebije, biskup iz Nikomedije, te sam car Konstantin tražili su od Aleksandra da natrag primi u Crkvu Arija, no on se tome odlučno usprotivio.

Kad je riječ o sv. Aleksandru, aleksandrijskom patrijarhu, možemo mirne duše ustvrditi da se radi o velikom čovjeku koji je u vremenima arijanske krize odigrao veliku i pozitivnu ulogu. Zato ga opravdano spominju manje-više sve veće crkvene povijesti, a i velika Patrologia graeca (PG) u svom 18. svesku od 547. do 614. stranice donosi njegova Pisma i Govore. Štoviše, učenjak H. G. Opitz objavio je u jednom novom izdanju djelâ sv. Atanazija i pisma sv. Aleksandra. To je djelo izdano u Berlinu g. 1934.

Opisao ga je također i svjetski poznati patrolog Bardenhewer u svom klasičnom djelu Geschichte der altkirchlichen Literatur (Povijest starocrkvene literature). Opis iznosi čak 7 stranica. Jasno je da je ušao i u sve velike katoličke enciklopedije, od kojih spominjem samo dvije s kojima sam se poslužio u ovom prikazu: Lexikon für Theologie und Kirche (I, 313, prikaz profesora dr. Pierre-Thomasa Camelota, dominikanca) i Enciclopedia cattolica (I, 781-782, prikaz profesora Gaetana Corti koji je predavao na Teološkom fakultetu u Milanu te na Katoličkom sveučilištu Sacro Cuore, također u Milanu).

Blažena Edigna, djevica († 1109)

Legenda što je nastala o ovoj blaženici učinila ju je kraljevskom kćerkom, možda franačkoga kralja Henrika I. ili Filipa II. Drugi opet drže da je bila kraljeva sestra. U Edigni se po milosti dogodilo ono što je bez nje neprotumačivo. Raspaljena ljubavlju prema Bogu, u potrazi za duhovnim dobrima, napustila je sjaj kraljevskog dovra, odbila ponudu za bogatom udajom te postala siromašna i velikom svijetu nepoznata. Živjela je skrovito kao Isus u Nazaretu u gradiću Puch, kod Fürstenfeldbrucka u Gornjoj Bavarskoj. Kao stan joj je služila udubina u deblu stare lipe. Tu je provodila dane u molitvi, pokori, baveći se isključivo duhovnim stvarima. Nasljedovala je na svoj način život starih pustinjaka.

Sveto je umrla iscrpljena postom i pokorom 26. veljače 1109. Pokopana je u mjesnoj crkvu u Puchu. Mještani su je počeli štovati kao svoju sveticu i zaštitnicu. Osobito su joj se preporučivali kad bi nešto izgubili ili bili okradeni, a i u raznim bolestima. Pripisuju joj se mnoga čudesna ozdravljenja. Neka spominje redovnik o. Matej Rader, koji je 5. kolovoza 1616. pobožno hodočastio na blaženičin grob.

Godine 1661. pobožna kneginja Ana Marija Bavarska dala je u dragocjenoj pozlaćenoj urni prenijeti posmrtne ostatke blažene Edigne i položiti ih na podnožje novog oltara podignuta njoj u čast. U crkvi u Puchu sačuvane su i dvije slike blaženice. Jedna je prikazuje u društvu svete Valburge i svete Uršule. Druga je prikazuje u hodočasničkom odijelu kako sjedi na kolima koja vuku dva ujarmljena vola. Blagdan se blaženice slavi danas. Njezino ime rado nose redovnice.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 ožu 2009 15:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
i opet


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2010 09:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveti Porfirije
[ 26.2.2010 ]

Čudesno ozdravio na Kalvariji, nakon čega je čuvao relikviju Kristova križa.

Crkva danas pred nas stavlja više svetačkih likova. Spomenimo najprije sv. Porfirija, koji je umro na današnji dan 420. godine u Gazi, nakon 20-togodišnjeg biskupovanja. Rođen je u Solunu oko 347. godine u vrlo bogatoj obitelji. No, u svojoj 30. godini povukao se u egipatsku pustinju gdje je živio monaškim životom. Nakon pet godina odlazi u spilju blizu rijeke Jordan u Palestini. Zbog strogog načina života stradalo mu je zdravlje. Tijekom posjeta Jeruzalemu upoznao je Marka, svoga kasnijeg životopisca i suradnika. Nakon izvjesnog vremena Porfirije je čudesno ozdravio na Kalvariji.

Marko ga opisuje kao čovjeka blage naravi, pobožnoga i bez mane. Imao je čudesan dar tumačenja Svetoga pisma. Poteškoće je rješavao nadahnuto i ispravno tumačio, tako da su i najveći neprijatelji Krista i kršćanstva ostajali bez prigovora. Porfirije je rado davao od svoga imanja, pa je brzo osiromašio. Zato je neko vrijeme radio kao postolar. Jeruzalemski biskup Ivan čuo je za Porfirija pa ga je dao zarediti za svećenika, a potom mu je povjerio čuvanje najsvetije relikvije, ostatka Kristova križa. Nakon biskupove smrti, metropolit Cezareje zaredio je Porfirija za biskupa u Gazi. Bog je po njemu učinio mnoga čudesa, pa je broj kršćana svakodnevno rastao.

Spominjemo i svetog Agrikolu, francuskog biskupa koji je upravljao Crkvom od 570. do 614. godine. Danas je i sv. Nestor, biskup u Pergi koji je podnio mučeništvo za Dioklecijanova progona zajedno s Papijom, Diodorom, Kononom i drugima. Slavimo i sv. Aleksandra, biskupa u Aleksandriji koji je umro 326. godine. Njegov je svećenik bio Arije koji je nijekao Isusovo božanstvo, a Aleksandar ga je osudio. Aleksandrov je pak đakon bio sv. Atanazije, koji ga je i naslijedio u biskupskoj službi.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2011 08:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Današnji sveci dana: Sveti Porfirije i Sveti Agrikola, biskupi; Sveti Aleksandar Aleksandrijski, Blažena Edigna, djevica;

Slika
Sveti Porfirije


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr