www.tebe-trazim.com

27. veljače
Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe (1838-1862)

Sv. Gabrijela od Žalosne Gospe nazivaju Alojzijem XIX. stoljeća. Njegov je životni vijek trajao baš toliko koliko i Alojzijev. Obojicu je resila potpuna vjernost redovničkim pravilima, potpuno predanje bez pridržaja, duh molitve i pokore, čistoća srca, osobito naglašena pobožnost prema Majci Božjoj. Gabrijel od Žalosne Gospe prema najboljim tradicijama pasionističkog reda, kojemu je pripadao, štovao je naročito Žalosnu Gospu.

Francesco Possenti, tako se zvao naš Gabrijel prije ulaska u red, rodio se u Asizu 1. ožujka 1838. Njegov otac Sante Possenti bio je guverner u Papinskoj Državi, a inače čovjek besprijekorna značaja, duboke i proživljene kršćanske vjere. I majka Agneza, rođena Friosciotti, bila je žena iskrene kršćanske pobožnosti, a kao supruga i majka sva se posvetila svojoj brojnoj obitelji. Prve četiri godine života Francesco je proživio u raznim gradovima Papinske Države, u kojima je službovao njegov otac. Od zadnjih mjeseci godine 1841. pa do 6. rujna 1856. proboravio je u Spoletu, gdje mu je otac bio prisjednik i trajno se nastanio.

Osnovnu je školu polazio kod redovnika Školske braće, koji su nastavili dobrim odgojem dobivenim već u Italiji. To je bilo za Francesca važno jer mu je majka umrla 9. veljače 1842., kad su mu bile tek 4 godine. U jesen godine 1850. Franjo je započeo srednju školu u isusovačkom kolegiju. U njoj je ostao sve do 19. godine, kad je stupio u red pasionista sv. Pavla od Križa. U kolegiju je postao član Marijine kongregacije, posvetivši se Blaženoj Gospi. Inače je bio veoma živahan mladić, strastven lovac, volio je ples i lijepa odijela. Zato je bilo iznenađenje za mnoge kad su čuli da se odlučio za pasioniste. Kraj sve vanjštine u njemu je kucalo nevino srce u kojem se mogla roditi i razrasti klica duhovnog zvanja. Kad mu je bilo 18 i pol godina, 6. rujna 1856., Francesco se oprostio od oca, braće, prijatelja te pošao u Morrovalle, gdje se nalazio novicijat pasionista. Najprije je bio primljen na prve kušnje, zatim je obavio osmodnevne duhovne vježbe te 21. rujna obukao pasionistički habit dobivši novo ime Gabrijel od Žalosne Gospe. Sljedeće godine položio je profesiju ostavši u Morravalleu još 10 mjeseci.

Nakon toga otputoavo je u Isola del Gran Sasso na studij filozofije. Tu je ostao sve do svoje blažene smrti 27. veljače 1862. Primio je samo takozvane niže redove. Trideset godina zbog teških prilika u Italiji šutjelo se o mladom redovniku. Tek godine 1891. njegov nekadašnji drug na studijama, a kasnije general pasionistâ, o. Franjo od Prežalosne pokrenuo je proces za Gabrijelovo proglašenje blaženim. To nastojanje je okrunjeno uspjehom pa je papa Pio X. 31. svibnja 1908. Gabrijela proglasio blaženim. Kod beatifikacije bijahu prisutni blaženikov brat Mihael i duhovni vođa o. Norbert. S procesom se nastavilo i dalje pa je Benedikt XV. 13. svibnja 1920. Gabrijela proglasio svecem. Nastojanjem monsinjora Domenica Tardinija, tada generalnog asistenta Katoličke akcije talijanske mladeži, a kasnije kardinala državnog tajnika Ivana XXIII., sv. Gabrijel je bio proglašen suzaštitnikom talijanske mladeži u Katoličkoj akciji. Papa Ivan XXIII. godine 1959. proglasio je svetog Gabrijela zaštitnikom talijanske pokrajine Abruzzo. Njegov grob u Isola de Gran Sasso postao je proštenišno mjesto kamo godišnje zna hodočastiti preko 600.000 hodočasnika, što je znak velike popularnosti u Božjem narodu.

i opet

Sv. Gabrijel od Žalosne Gospe
[ 27.2.2010 ]

Resila ga je vjernost redovničkom pravilu, duh molitve i pokore, čistoća srca te posebice istaknuta pobožnost Majci Božjoj.

Danas je sv. Gabrijel od Žalosne Gospe. Resila ga je vjernost redovničkom pravilu, duhu molitve i pokore, čistoći srca, a posebice ga je krasila pobožnost prema Majci Božjoj. Žalosnu Gospu je štovao u duhu pasionističkog reda kojemu je pripadao. Gabrijel je rođen kao Francesco Passenti u Asizu, 1. ožujka 1838. godine.

Otac mu je bio guverner u Papinskoj državi, pa je s obitelji živio u različitim gradovima. Roditelji su mu se isticali iskrenom pobožnošću i besprijekornim kršćanskim životom, pa nije čudo da je mali Francesco zadobio solidne vjerničke temelje. Otac mu se od 1841. godine trajno nastanio u Spoletu, a Francesco je tamo živio do rujna 1856. godine. Od obitelji je otišao s nešto više od 18 godina, kada je započeo redovnički život. Osobitu ljubav prema Majci Božjoj neki gledaju u tome što je u dobi od četiri godine ostao bez majke, pa je svu djetinju ljubav crpio i prenio na Nebesku majku.

Nakon primanja u redovnički novicijat, otputovao je u Isola de Gran Sasso gdje je započeo studij filozofije, u čemu ga je omela blažena smrt 27. veljače 1862. godine. Trideset se godina šutjelo o smrti ovog mladog redovnika, koji još nije dospio primiti sve redove. Tek je 1891. godine njegov školski drug, poslije general reda pasionista, o. Franjo od Prežalosne pokrenuo proces za Gabrijelovu beatifikaciju.

Papa Pio X. proglasio je Gabrijela blaženim 31. svibnja 1908. godine, a tom je činu bio nazočan Gabrijelov brat Mihćl i duhovni vođa o. Norbert. Proces je nastavljen pa ga je papa Benedikt XV. 13. svibnja 1920. proglasio svetim. Gabrijel je proglašen i suzaštitnikom mladih u Katoličkoj akciji u Italiji. Papa Ivan XXIII. proglasio ga je zaštitnikom talijanske pokrajine Abruzzo. Njegov grob godišnje posjeti više od 600.000 hodočasnika.

Danas je Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe...