www.tebe-trazim.com

10. ožujka
Četrdeset mučenika
O četrdeset svetih vjernika mučenika u Sebasti, koji su kao vojnici služili u slavnoj XII. legiji, zvanoj »Legio fulminata Melitensis«, sačuvani su nam slavni govori koje su na njihov blagdan držali veliki crkveni govor­nici IV. stoljeća, među njima i sv. Bazilije Veliki. Ti govori, iako u pojedinostima nemaju stopostotnu vrijednost, ipak su vjerodostojno svjedočanstvo za hrabrost svetih mučenika koji su se radije posmrzavali u vodi negoli odrekli svoje vjere. Već sama činjenica da su o njima najpohvalnije govorili i pisali uz spomenutog sv. Bazilija, sv. Grgur Nisenski (dva govora), sv. Gaudencije iz Brescije (jedan go­vor), sv. Efrem Sirski (dva govora), sv. Grgur Turonski, Sozomen, znak je da je to mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge.

Iz pisanih povijesnih izvora može se prilično točno ustanoviti potresan događaj mučeničkog svjedočenja četrdesetorice mučenika. Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše prvo iako se radilo o vrlo okrutnoj smrti: da umru u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da po smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, selo danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo broj 40. Stoga su zamolili i vjernike da ne bi iz motiva pobožnosti raz­vukli njihove relikvije. Odredili su također da najmlađi između njih, sluga Eunoik, ako bude pošteđen od smrti i zadobije slobodu, postane čuvarom njihova groba. Na koncu oporuke, nakon kratkih opomena braći u vjeri, pozdrava roditeljima i prijateljima, svi se potpisaše svojim imenima.

Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu gimnazija uz kupalište grada Sebaste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripre­mljeno je i toplo da primami po kojega koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slabić pa je prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah poginuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar ski­nuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kad svi izginuše, tijela im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku. Progonitelji su se bojali i mrtvih, pa su željeli uništiti svaki spomen na njih. Vjernici, željni svetačkih relikvija, uspjeli su ipak barem nešto spasiti. Iako su ovi sveti mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. njihov se blagdan u zapadnoj Crkvi slavi na današnji dan.

»Crkva je u tijek godine unijela spomene mučenika i drugih svetaca koje je mnogovrsna Božja milost uzvisila do savršenstva, pa su već postigli vječno spasenje te u nebu pjevaju savršenu hvalu Bogu i nas zagovaraju. O rođendanima sve­taca Crkva navješćuje vazmeno otajstvo u svecima koji su zajedno s Kristom trpjeli te su s Njime suproslavljeni, a vjernicima predlaže njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu, i njihovim zaslugama moli i postizava Božja dobro­činstva« (Konstitucija o svetoj liturgiji, br. 104).

Četrdeset mučenika
[ 10.3.2010 ]

Predaja kaže da su to bili Lionski mučenici iz 177. godine, mučeni u Sevastopolu. Prema drugoj predaji, riječ je o 40 vojnika mučenih u Sebesti

Danas se Crkva sjeća Četrdesetorice mučenika. Prema jednoj predaji, to su bili mučenici koji su općenito poznati kao Lionski mučenici iz 177. godine, mučeni u Sevastopolu na Crnom moru. Druga predaja kaže da je riječ o 40 vojnika dvanćste legije mučenih u Sebesti. Za vrijeme progona cara Licinija pohvatano je tih 40 kršćanskih vojnika i stavljeno pred izbor: odreći se vjere ili umrijeti vrlo okrutnom smrću - bacanjem u hladnu vodu koja se mrznula. Kako se hrabri mladići nisu odrekli vjere, bačeni su u bazen s hladnom vodom koja se mrznula, a da kušnja bude veća, uz taj je bazen bio jedan koji se grijao. Tako je jedan mladić ipak pao u kušnju i prešao u toplu vodu, ali je zbog nagle promjene temperature odmah umro. To je čuvaru vojnika koji je i sam bio kršćanin, dalo poticaja da se sam prijavi i umre mučeničkom smrću za Gospodina.

Sve se to dogodilo 9. ožujka 320. godine u Sebesti u Maloj Aziji. Dok su vojnici još bili u zatvoru, napisali su da ih pokopaju u Sareimu kod Zele, selo danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a zapravo znači broj četrdeset. Ipak, njihovi progonitelji, bojeći ih se i mrtvih, nakon pogibije odnijeli su ih izvan mjesta gdje su ih spalili a prah su bacili u rijeke. Vjernici, željni svetačkih relikvija ipak su uspjeli spasiti ponešto od njihovih zemnih ostataka. Od vremena pape Inocenta X. njihov se blagdan slavi na današnji dan.

Današnji sveci dana: četredeset mučenika za vjeru...