|
7. travnja
Sveti Ivan Krstitelj de la Salle, prezbiter
(1651-1719)
U obnovljenom misalu i časoslovu uveden je novi obrazac za spomendane onih svetaca koji su se bavili odgojem. I time Crkva želi odati priznanje onima koji su obavljali jedan od najvažnijih ali ujedno i najtežih poslova. To je odgojiteljski posao koji je prava umjetnost, a i milost, i koji traži razvoj svih duševnih moći. Jedan od svetaca koji je sav život i sve energije posvetio poučavanju i odgoju djece i mladeži jest i sv. Ivan de la Salle, osnivač reda Školske braće. Iako ga mnogi pedagoški priručnici i ne spominju ili samo usput s nekoliko šturih riječi, on je ipak bio velik odgojitelj, a time i velik dobrotvor čovječanstva.
Rodio se 30. travnja 1651. u Reimsu, u Francuskoj, a umro 7. travnja 1719. u St. Yonu kod Rouena. Svoj životni vijek proveo je, dakle, za vrijeme francuskoga kralja Luja XIV., "kralja sunca". Francuska je tada bila najjača europska velesila, ali davala je i ton životu duha i kulture. Ipak se već tada stvarao u Francuskoj proletarijat građanskoga staleža, koji je jadno životario, dok su plemići plivali u obilju. Djeci toga proletarijata posvetio se plemićki sin Ivan de la Salle, da ih odgoji za bolji i čistiji život, da im pruži osnove znanja i da ih uvede u visine vjere. U tome plemenitom i napornom poslu mnogo je pretrpio, ali je ipak ustrajao u njemu punih 40 godina. Ljudska zloća, nerazumijevanje i nezahvalnost nisu ga mogli slomiti. Hrabro i strpljivo je, ne trepnuvši ni okom, podnosio sva poniženja koja su nemilo padala na njegovu časnu velezaslužnu osobu. Izgradio se u snažnu ličnost koja se znala mirno i superiorno izdignuti iznad ljudskih hvala ili kuđenja. Nije dopustio da to utječe na nj. Sav se i potpuno predao Bogu promatrajući samoga sebe kao jedno ništa, kome među braćom pripada posljednje mjesto.
Promatrajući svece vidimo da su svi od reda bili izgrađene ličnosti. Nisu se takvima rodili, već su takvi postali neprestanom izgradnjom. Uz Božju milost, s kojom su vjerno surađivali, izgradili su sebe i postali sposobni da izgrađuju i druge riječju i primjerom.
Svojim duhovnim sinovima, koji i danas nastavljaju njegovo odgojiteljsko djelo, sv. Ivan je pisao ovo: "Promislite u duhu što kaže apostol Pavao, to jest da je Bog postavio u Crkvi apostole, proroke i učitelje, i uvjerit ćete se da je i vas postavio u vašoj službi. Isti apostol pruža za to svjedočanstvo kad veli da su različite službe i raznolika djelovanja, a da se u pojedinim od tih darova očituje isti Duh Sveti na zajedničku korist, to jest korist Crkve.
Radi toga ne biste smjeli sumnjati da je ta milost koja vam je dana veliki Božji dar koji vas je pozvao u tu svetu službu, a to je poučavanje dječaka navještajući im Evanđelje i oblikujući ih u duhu vjere.
To naime veli sveti Pavao opominjući da se smatraju Kristovim službenicima svi koji navješćuju Evanđelje, koji ispisuju pismo što ga Krist kazuje u pero ne crnilom već Duhom živoga Boga; ne na kamenim pločama već na tjelesnim pločama srca, a to su srca dječaka. Isus Krist je umro za sve da ne žive za se koji žive, već da žive za onoga koji je za njih umro i uskrsnuo. Stoga nek vaši učenici, ganuti vašim marom i pomnjom, dožive kao da Bog preko vas potiče, jer vi u ime Kristovo djelujete..."
Sveti Herman Josip
Tko voli srednji vijek voljet će i njegove svece i mistike. Među najdivnije, iako ne i najpoznatije mistike srednjega vijeka, valja ubrojiti sv. Hermana Josipa. On je bio veliki Isusov i Marijin prijatelj. Premda je davno živio - u drugoj polovini XII. i prvoj XIII. stoljeća, i bio veoma štovan - Crkva mu je tek u naše dane, točno 15. svibnja 1960. službeno dala naziv sveca. Dekret tadašnjeg Svetog zbora obreda određuje da se Herman Josip smije zazivati kao svetac te da se pod istim naslovom njegovo ime smije tiskati u liturgijskim kalendarima biskupije Aachen. Crkva u Steinfeldu, gdje se čuva svečevo tijelo, podignuta je na dostojanstvo manje bazilike. Odredbom od 7. siječnja 1961. dopušteno je da se blagdan svetog Hermana Josipa može slaviti 7. travnja po svim njemačkim biskupijama. I tako je Crkva potvrdila pradavno štovanje Božjega naroda koji već stoljećima slavi Josipa Hermana kao sveca i u hodočašćima se okuplja na njegovu grobu.
Josip Herman se već od djetinjstva zanosio pobožnošću prema Isusu i Mariji. On se kretao u Njihovu društvu kao u krugu svojih najprisnijih prijatelja. Nadgrobni spomenik u Steinfeldu prikazuje ga s djetetom u naručju. Taj kip želi ovjekovječiti pobožnu predaju prema kojoj je Josip Herman bio tako intiman s Isusom da se s Njim već kao dječak igrao. Da je Herman Josip već u 12. godini ušao u samostan premonstratenza u Steinfeldu, bila je samo logična i naravna posljedica njegove izrazite pobožnosti. Kao đak nekoliko je godina proboravio i u samostanu Mariëngaarde u Nizozemskoj. Vrativši se u Steinfeld jedno je vrijeme vršio službu blagovaoničara, a zatim sakristana. U toj drugoj službi njegova je intimnost s Isusom, prisutnim u Euharistiji, još više porasla.
Postavši svećenik Herman Josip je vršio svećeničku službu po raznim ženskim samostanima cistercitskoga i premonstratenskog reda. U tim je samostanima cvala i pobožnost Srcu Isusovu. Ona je zahvatila i svetog Hermana Josipa pa se njemu pripisuje i jedan himan Srcu Isusovu, tj. "Summi regis Cor aveto!" - Zdravo, Srce, velikoga Kralja! U tom se himnu kliče proslavljenom Kristu, ali pod proročkom slikom čovjeka boli. Srce Isusovo kopljem probodeno, ranjeno iz ljubavi prema nama trpi mnogo, a od nas očekuje ljubav i utjehu. I to je prema nekima najstariji himan Srcu Isusovu, iz kojega odsijeva sva ljepota duše zaljubljene u Kristovu ljubav. Navedimo te vatrene stihove pune duboke mistike!
Zdravo, Srce Kralja Boga!
Primi poklik srca moga!
Tebe grlim srcem cijelim,
Razgovarat s Tobom želim,
Ti nadahni govor moj!
Kakva ljubav gonila Te,
Kakva muka mučila Te,
Kadno Sebe posve strati,
Da se možeš nama dati,
Otet smrti narod svoj!
O koliko gorka, bona,
Nemilosna smrt bi ona,
Što sred samog hrama sveta,
U kom živ je Život svijeta,
Krenu na Te zubom zlim!
Smrti ove užas cio,
Koji za me Tebe mlio,
Nek mi srce k Tebi vuče,
Da za Tebe ono tuče,
Više od sveg o tom snim...
Poput ruže razvij krunu
Mirisnoga daha punu,
S mojim srcem Sebe združi,
Utješi ga i rastuži:
Što je patnja uz tvoj žar?
Nad kim ljubav ima vladu,
Ne zna truda taj u radu,
Ne može se on uspregnut,
Ljubav svoju mjerom stegnut,
Svaka smrt za nj ima čar.
Slatko Srce, molim glasno,
Ti si meni milje krasno,
K srcu mojem Ti dohrli,
Da Te ljubi, da Te grli,
Vjerno Ti se predajuć.
Daj da Tvojim žarom bije,
Da u tromom snu ne gnjije,
Daj da k Tebi plačuć viče,
Tebe časti, Tebi kliče
Vazda Te uživajuć.
Ružo Srca, razvij krunu
Mirisnoga čara punu,
Širi ti se, blago budi
Srce moje, da iz grudi
S čežnjom k Tebi pogleda.
Vij mi srce k svom, o Kriste,
Tisni u nj mi rane iste:
Bit će ono slika Tvoga,
Kad probodu potpuno ga
Strijele ljutih uvreda.
U prsi ga Svoje metni,
Da Ti bude susjed sretni;
U radosnoj da žalosti,
U prelijepoj skrušenosti
Živi na se ne misleć.
Isuse, o Bože živi,
Molbi toj se ne protivi,
Tebe slijedit srce žudi,
Stan i odmor Ti mu budi,
Iz Srca mu ne daj već!
Sveti Herman Josip nije samo lijepo pjevao o Kristu, već je nastojao da Mu se u svemu što više suobliči. Zato je u njegovu životu izgledalo kao da su svi zemaljski interesi i vrijednosti posve u pozadini, dok u prvom planu stoji nadnaravni svijet. Herman Josip je nastojao što više biti sličan Kristu pa je postio, na tvrdom spavao, strpljivo podnosio sve neugodnosti i bolesti. Iz ljubavi i solidarnosti s Kristom želio je da ga ljudi omalovažavaju i preziru. Sve su to bili načini i sredstva da svome ljubljenom Kristu iskaže što veću ljubav.
Herman je bio i veliki štovatelj Majke Božje. U stihovima je slavio Marijinih pet radosti. Gospu je najradije zazivao imenom "Ruža". U jednom bečkom muzeju čuva se glasovita slika Antona Van Dycka koja prikazuje sv. Hermana Josipa kako sklapa duhovne mistične zaruke s Blaženom Gospom.
Narod je toga duboko pobožnoga svećenika veoma volio. Ta se ljubav nastavila i poslije njegove blažene smrti. Poradi njegova pouzdanog druženja s Djetetom Isusom i njegovom Majkom Marijom časte ga i kao zaštitnika majki i djece. Doista, divan zaštitnik!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
