www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 17:39

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 24 svi 2008 14:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
24. svibnja



Sveti Vinko Lerinski († 450)



Poslije prilično burna života u svijetu Vinko se povukao u samostan na otoku Lérins pred Nizzom na Azurnoj obali. Tu je postao redovnik i svećenik. Stekao je visoku klasičnu i teološku naobrazbu. Postao je slavan u povijesti kršćanske dogme po svome djelu Commonitorium, koje je napisao negdje oko godine 434. te u kojem daje odlično obrazloženje kako ćemo sa sigurnošću razlikovati istinski kršćanski nauk od bilo kojeg krivovjerja. On polazi od činjenice da su različite krivi nauci i u prošlosti i u sadašnjosti samovoljno tumačili Sveto pismo. Zato je potrebna crkvena i katolička norma za ispravno tumačenje Svetoga pisma. Ona je s jedne strane pravo shvaćeno načelo kršćanske predaje, a s druge svijest da jedino ispravno tumačenje Svetog pisma pripada crkvenom naučiteljstvu i njegovoj vrhovnoj glavi - papi.

Za kršćansku predaju dao je ovu definiciju, koja se često navodi: "Mnogo se valja brinuti da držimo ono što se vjeruje svagdje, uvijek i od sviju, to je uistinu i u pravom smislu katoličko."

O crkvenom naučiteljstvu piše kako je "papa Stjepan, blažene uspomene, ustao protiv nekih krivih nauka, doduše zajedno s ostalim kolegama u biskupskoj službi, ali ipak i pred njima po ugledu svoga biskupskoga sjedišta. On je tada u pismu što je poslano u Afriku dao sljedeći naputak: Ne smije se uvoditi ništa novo što bi bilo u suprotnosti s onim što nam je predano. Taj je sveti i razboriti čovjek znao da pobožnost ne dopušta ništa drugo nego da sve ono što smo primili od otaca bude predano djeci s istom vjernošću. Nadalje, da religiju ne vodimo tamo kamo bismo htjeli, već da je slijedimo onamo kamo nas vodi. Napokon, da je svojstveno kršćanskoj skromnosti i promišljenosti potomstvu predavati ne vlastito, već sačuvati ono što smo primili od prethodnika".

Sveti Vinko Lerinski umro je oko g. 450., a blagdan mu se slavi 24. svibnja. Problematika s kojom se on bavio suvremena je i danas. Tako je Međunarodna teološka komisija početkom svibnja 1973. objavila dokument o jedinstvu vjere i teološkom pluralizmu. U tom dokumentu poštiva se također načelo kršćanske tradicije. Dokument među inim tvrdi: "Istina vjere vezana je za svoj povijesni hod od Abrahama do Krista do Parusije (slavnoga Kristova dolaska na svršetku povijesti). Stoga pravovjerje nije puko pristajanje uz jedan sustav mišljenja i vjerovanja, nego je to sudjelovanje u hodu vjere i u biću Crkve, koja je jedna kroz tijek vremena i koja je pravi subjekt vjerovanja. Budući pak da se vjera proživljava u hodu, to znači da je proživljavanje vjere povezano s praksom i poviješću razvitka vjere. Ali, budući da je kršćanska vjera utemeljena na Utjelovljenoj Riječi, njezin praktički i povijesni značaj bitno se razlikuje od povijesnosti u kojoj bi čovjek sam bio stvaralac svoga smisla.

Sadašnja crkvena situacija pogoduje pluralizmu teoloških mišljenja, ali ta različitost ograničena je činjenicom da kršćanska vjera stvara zajedništvo ljudi u istini koja je postala dostupnom Kristu. To znači da je nedopustivo svako poimanje vjere koje bi vjeru svelo na puku pragmatičku suradnju, bez zajedništva u istini. Ta istina nije vezana uz ovu ili onu teološku sistematizaciju, ali je izražena u normativnim iskazima vjere. I kad se radi o doktrinalnim prikazima veoma nejasnim i dvoznačnim, ili upravo nespojivim s vjerom Crkve, Crkva je u mogućnosti razabrati zabludu i dužna je zabludu odbiti, pa i krajnjim sredstvima izričite osude krivovjerja, radi zaštite vjere Božjega naroda.

O dogmatskim formulama dokument kaže da ih treba smatrati odgovorima na posve određena pitanja. U tom smislu te formule ostaju trajno istinite. Njihova trajna vrijednost ovisi o trajnoj aktualnosti pitanja na koja one odgovaraju. Traženje odgovara na nova pitanja što ih kršćani danas postavljaju o značenju Božje riječi pretpostavlja odgovor već definiranih dogmatskih formula, premda se na njih ne svodi." (Navedeno prema prikazu iz Glasa Koncila od 27. svibnja 1973.)

Crkveno je učiteljstvo i danas dosljedno sebi. Ono to mora biti jer se ne smije iznevjeriti povjerenoj mu istini. Nijedna novina u nauku ne smije biti u suprotnosti s onim što je Crkva već svečano definirala kao Bogom objavljene istine. Dogmatičar Ferdinand Holböck kaže s pravom da je djelo sv. Vinka Lerinskoga o načelu predaje i danas suvremeno i poučno. Ono nas odgaja u vjernosti prema onome što će nas očuvati od zabluda i skretanja.





Marija Agredska, časna Božja službenica

(1602-1665)



Marija Agredska postala je slavna i po svojim mnogobrojnim spisima, mnogo puta izdavanim i na razne jezike prevođenim. Rodila se u Agredi, u pokrajini Burgos, u Španjolskoj 2. travnja 1602. od oca Francesca Fernandeza Coronela i majke Katarine, rođene Arana. Bila je čudo od djeteta jer se već u dobi od 8 godina na Božić posvetila Gospodinu darujući mu svoje djevičanstvo, a u 12. godini već je htjela postati redovnica. Čudo je zapravo bila već sama obitelj iz koje je Marija potekla. I njezina je majka bila duboko pobožna, kontemplativna i mistična duša, pa je nadahnuta odozgor i uz suglasnost ispovjednika kanila svoju kuću pretvoriti u samostan, u kojem bi u povučenosti živjela s Marijom i s drugom kćerkom, koja je također željela u samostan. Marijin je otac uz pristanak žene stupio u franjevački red, gdje su mu se već nalazila dva sina. Takvo nešto u Španjolskoj nije neobično ni danas. Znamo za slučaj obitelji De Aldama, iz koje potječe i glasoviti teolog mariolog, isusovac, otac De Aldama. Kao mariološki stručnjak s veoma zapaženim predavanjem sudjelovao je i na Međunarodnom mariološkom kongresu u Zagrebu.

Marijina je majka ostvarila svoj planirani naum. Dolaskom triju sestara bosonogih franjevki mogla je 8. prosinca 1618. otvoriti samostan i posvetiti ga Bezgrješnom Začeću. Svečano su u nj ušle 13. siječnja javno obukavši redovničko odijelo, Marija, uzevši ime Marija od Isusa, njezina majka s imenom Katarina od Presv. Sakramenta i mlađa joj sestra s imenom Jeronima od Presv. Trojstva. Njima su se pridružile druge djevojke iz Agrede. Svršivši sretno propisani novicijat, Marija se 2. veljače 1620., na blagdan Isusova prikazanja u hramu, po redovničkim zavjetima konačno i neopozivo sva prikazala Bogu. S njome je polagala zavjete i njezina majka, a mlađa je sestra zbog prerane dobi morala još čekati. Svečanosti je prisustvovao i Franjo od Presv. Sakramenta, Marijin otac i Katarinin muž, koji je već prije postao redovnik franjevac.

Teško je nama koji nismo mistici razumjeti ono što je nakon toga uslijedilo. Mariju su kroz 40 godina zahvatile i držale neopisive fizičke i duševne muke, tako da je sama priznala kako je podnosila prave smrtne muke ne mogavši ipak umrijeti. U isto vrijeme bila je obasipana i darovima i viđenjima u kojima je često gledala Isusa svega izranjenoga, koji ju je poticao da iz ljubavi prema njemu drage volje podnosi svoje muke. Marija je čeznula za što skrivenijim životom s Bogom, a koji će tuđim očima biti zastrt velom najdublje tajne. Zato je i molila Gospodina da je ne obasipa osjetnim zanosima. A Gospodin ju je svojom milošću dovodio do najvišeg stupnja kontemplacije.

Po zagovoru Blažene Gospe Marija je iz Agrede bila čudesno oslobođena svojih velikih zala i boljetica, koje su je sprječavale da u svemu sudjeluje u zajedničkom redovničkom životu. Oslobođena njih, ali ne tereta ljubavi prema Ljubljenome, činila je velike pokore. Spavala je samo dva sata na golom podu ili na stolu, bičevala se sve do krvi, nosila na tijelu cilicij, teška užeta i lance, tri dana u tjednu postila o kruhu i vodi. Nama razmaženima, djeci suvremenoga potrošačkoga društva, to sve može izgledati nadasve pretjerano. Možda u tom ima pretjeranosti, ali ne naginjemo li mi u protivnom pravcu također prema pretjeranosti?

Marijina pokora nije bila svrha samoj sebi, nije bila zatvorena u se, već otvorena prema Gospodinu i prema dušama. Ona je, poput njega na križu, žeđala za spasom duša te je za obraćanje nevjernika prikazivala mnoge žrtve i molitve. Njezini životopisci čak spominju da je Gospodin s njom mnogo puta učinio čudo bilokacije, tj. da je u isto vrijeme bila prisutna na dva različita udaljena mjesta: u svom samostanu u Španjolskoj i u Americi, gdje je tamošnjim Indijancima propovijedala na njihovu jeziku. Te pojave spominje u svom lijepom prikazu o Božjoj službenici u Enciklopediji svetaca i Antonio Blasucci, konventualac, docent duhovne teologije na Papinskom teološkom fakultetu sv. Bonaventure u Rimu.

Marija Agredska bila je u dobi od 25 godina izabrana za poglavaricu svoga samostana i u toj je službi, izuzev razmaka od tri godine, ostala sve do smrti. Njezino je vodstvo kuće bilo u svakom pogledu primjerno i izvanredno, pa je samostan u Agredi tada bio među najboljima u Španjolskoj.

Po nalogu svoga duhovnoga vođe Marija je god. 1637. počela pisati svoj slavni ali i prijeporni spis Mistica ciudad de Dios (Tajanstveni Božji grad), u kojem na veoma subjektivan način opisuje život Majke Božje. Ona se zapravo već 10 godina spremala za pisanje toga djela. Kad ga je počela pisati, pisala ga je brzo. Kroz 20 dana bio je već gotov prvi dio djela. Jedna kopija rukopisa dana je španjolskom kralju Filipu IV. jer on je to izričito tražio u želji da ga ispitaju tadašnji ugledni teolozi. Ti su pregledali rukopis te izrekli sud da je vrijedan pohvale.

No o djelu je bilo i drugačijih mišljenja. Godine 1645. zamijenio je Marijina redovitog ispovjednika jedan drugi. On joj je zapovjedio da spali i taj i ostale svoje spise, što je ona bez ikakve tužbe izvršila. Kasnije dođe pod duhovno vodstvo Andrije da Fuenmayora, koga su mnogi smatrali čovjekom velikog duhovnog iskustva i veoma mudrim i pronicavim. Taj je Mariji zapovjedio da ponovno napiše život Gospe, ali i svoj, pogotovo sve one velike i izvanredne milosti što ih je primila od Gospodina. Marija je poslušala, dala se marno na posao pa je u roku od 5 godina dovršila Božji mistični grad. On se uz male izuzetke slagao posve s prvom kopijom. Teolozi koji su ispitali to djelo dali su o njemu veoma povoljan i optimističan sud, priznavši ga čak kao "nauk primljen s neba".

Uz pisanje mističnih djela Marija je imala i veliku korespondenciju. Pisala je papi Aleksandru VII. neka svoj veliki ugled kao opći pastir Crkve upotrijebi za promicanje mira među narodima. Kroz 22 godine napisala je brojna pisma španjolskome kralju Filipu IV., u kojima mu daje mnoge duhovne savjete kako za njegovo dobro tako i za dobro njegovih podanika i domovine.

Marija Agredska umrije 24. svibnja 1665., baš na duhovski blagdan, na glasu svetosti, te poznata kao velika mističarka koja je od Gospodina primila mnogo izvanrednih darova. Postupak za njezino proglašenje blaženom pokrenut je veoma brzo, već g. 1673., za pontifikata Klementa X. Od tada nosi naslov časne Božje službenice, ali do njezine beatifikacije nije došlo ni do dana današnjega. Tijelo Marije Agredske počiva u njezinu samostanu. Među odlične posjetitelje njezina groba valja ubrojiti g. 1667. Karla II., španjolskoga kralja i donu Mariju Gabrijelu od Savoje, španjolsku kraljicu. Ona je posjetila Marijin grob godine 1702.

Marijino glavno djelo, životopis Blažene Gospe, izdan je prvi put g. 1670. u Madridu, a onda su uslijedila brojna izdanja i prijevodi. Glasovit je njemački prijevod, koji je g. 1954. i dalje, izišao u Zürichu u 8 svezaka. Popratno pismo tome izdanju na latinskom, poljskom, engleskom, portugalskom, arapskom i grčkom jeziku napisao je tadašnji substitut u Državnom tajništvu Njegove Svetosti, kasniji kardinal Angelo Dell' Acqua.

Djelo je Marije Agredske prevedeno i na hrvatski jezik, a prijevod je doživio dva izdanja: g. 1932. i 1933. Prevela ga je sestra Marija Asunta, trećoredica, a rukopis dotjerao hrvatski književnik Petar Grgec. Izdavač je bio Treći red svetog Franje u Zagrebu. Prevoditeljica je kao neku poruku čitateljima napisala nekoliko svojih misli, a od njih za bolje razumijevanje djela navodimo ove:

"Dragi čitaoče! Čitajući Život Bl. Dj. Marije od Marije Agredske u novom njemačkom pokraćenom izdanju, koje je priredio Franjo Kerer (G. J. Manz, Regensburg) tako sam se oduševila za tu knjigu da sam odlučila prevesti je na hrvatski jezik. Ističem da je jedino ljepota i vrijednost knjige uzrok te sam možda precijenila svoje sile stavivši ruku na to djelo. Imala sam, naime, vruću želju, da je i hrvatski narod - koji toliko štuje Mariju - čita i njome se duševno obogati. Dragi mi je Bog pomogao, a i dobri ljudi, te sam je nakon dugog vremena ipak dovršila. Premda sam imala pri ruci još druga dva nepokraćena njemačka izdanja - prijevod iz originala - ipak sam se odllučila za ovo manje od Kerera, jer je to pučko izdanje, zbitije i prema tome kraće, te za naše siromašne prilike, mislim, zgodnije. No ipak se u svemu nisam držala ovoga izdanja. Na nekim sam mjestima posegla i za onim većim od svećenika 'Kongregacije presv. Spasitelja' (Pustet, 1908). Već prema tome kako mi se činilo zgodnije. Pitanje je da li sam svagda najbolje pogodila!

Da se postigne što veća jasnoća - jer je knjiga namijenjena puku - neke sam nebitne stavke ispustila, ali još uvijek imade par težih mjesta..."

Davno sam čitao to djelo i ono na me nije učinilo neki jači dojam, čak su me neke stvari u njemu i zbunjivale. Međutim, ipak mi je drago da je djelo kao dio kršćanske literature prevedeno i na hrvatski i tako dostupno i našim vjernicima. Smatram prihvatljivim ono što o tom djelu piše Antonio Blasucci: "Djelo je pod jednim vidom duhovnosti bogato pobudom, ne samo zbog iznesenog uzora: ličnosti Djevice, koja je svjesno promatrana u veličini svoje svetosti, već i zbog duhovnih pouka što ih sama Djevica dade spisateljici, pogotovo počevši od XVI. poglavlja prve od osam knjiga. Na svoj su način po duhovnom sadržaju bogati i drugi spisi Marije Agredske. Stoga ističemo da nam časna Božja službenica u cjelini pruža vrijednu građu za vjerodostojnu marijansku duhovnost."

Kako god tko sudio o toj knjizi - koja je kroz više od 300 godina uz mnogo protivnika imala još više učenih štovatelja - prevoditeljica se djela na hrvatski sestra Marija Asunta slaže s izjavom učenog i glasovitog Guerangera: "Najmanje što se toj knjizi može reći u pohvalu jest da ona ostaje jedan od najvelebnijih spomenika ljudskoga duha!" U svome predgovoru hrvatskom prijevodu franjevac o. Teofil Harapin kao preporuku djela Marije Agredske navodi riječi velikog učenjaka kardinala d' Aguirre koji je, na upit francuskog kralja što sudi o toj knjizi, pismom od 17. srpnja 1698. odgovorio ovako: "Što sam kroz 50 godina naučio nije gotovo ništa prema dubokom nauku koji sam našao u toj knjizi i koja se potpuno podudara sa Sv. pismom, sv. Ocima i crkvenim saborima. Pošto se ne može ni pomisliti da bi i najučeniji smrtnik mogao toj časnoj majci naravnim putem priopćiti tako visok nauk, to moramo moralnom sigurnošću prihvatiti da je pisala pod utjecajem Duha Svetoga." Ne opredjeljujući se ni za jedno od navedenih mišljenja, smatram vrijednim upoznati i Mariju Agredsku i njezino slavno djelo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 25 svi 2010 10:27 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
:D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 svi 2011 07:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Danas je Sveti Vinko Lerinski i časna božja službenica Marija Agredska;

Također častimo Mariju Pomoćnicu, zaštitnicu salezijanske službe;

Marija Pomoćnica

Slika

Danas je blagdan Marije Pomoćnice, koju posebno slave salezijanci. Naime, njihov osnivač, sveti Ivan don Bosco, gajio je posebnu pobožnost prema Mariji Pomoćnici, pa je i svoju Družbu stavio pod njenu zaštitu. Spomenut ćemo samo jedan primjer iz života toga sveca; premda je imao jako malo novca, zahvaljujući zagovoru Marije Pomoćnice u Torinu je sagradio velebnu baziliku.

Danas je i sveti Vinko Lerinski, koji se nakon prilično burnog života povukao u samostan na otoku Lerins na Azurnoj obali. Tu je postao redovnik i svećenik, stekavši visoku klasičnu i teološku naobrazbu. Čuvenim ga je učinilo djelo Commonitorium koje je napisao oko 434. godine, a u kojem tumači kako treba razlikovati pravi od krivog nauka u kršćanstvu. On polazi od činjenice da krivi nauci izlaze iz samovoljnog tumačenja Svetoga pisma. Stoga je potrebna crkvena i katolička norma za ispravno tumačenje Svetog pisma.

Za kršćansku predaju sv. Vinko Lerinski dao je slijedeću definiciju: 'Mnogo se valja brinuti da držimo ono što se vjeruje svugdje, uvijek i od sviju, to je uistinu i u pravom smislu katoličko. Ono što smo primili od otaca, moramo istom vjernošću predati i djeci', pisao je sveti Vinko. 'Osim toga, religiju ne smijemo voditi tamo kamo bismo htjeli, nego je trebamo slijediti onamo kamo nas ona vodi. To je svojstveno katoličkoj vjeri i kršćanskoj skromnosti i promišljenosti da ne predajemo nešto vlastito, nego ono što smo primili od prethodnika.' Umro je oko 450. godine. (preuzeto sa portala HKR-a)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 svi 2011 10:31 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 20 svi 2011 11:30
Postovi: 1
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Danas je kirbaj u Sotinu kod Vukovara.
Moje rodno selo... :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 svi 2016 09:48 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
MARIJA POMOĆNICA

Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja,
a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana.

Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom.
I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana.
Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske
nad Turcima 7. listopada 1571., u bitki kod Lepanta.

Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika,
ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti.

Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice
. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča,
ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga
pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo:
„Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“.
U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna.

Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe,
a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici.
Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI., koji ga je izopćio iz Crkve,
bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu,
1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII., koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu šest godina
i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan,
24. svibnja 1814., nakon Napoleonova poraza kod Leipziga.

Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta,
a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici.
Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana
slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva.

Naročiti doprinos širenju pobožnosti Marije Pomoćnice dali su salezijanci,
Družba svetog Franje Saleškog, koju je utemeljio sveti Ivan Bosco
i koja s velikim uspjehom i žarom djeluje i u hrvatskim krajevima.
Veliki Don Bosco svoju je družbu posvetio Mariji Pomoćnici,
a prva vjernička udruga Marije Pomoćnice osnovana je u Torinu 1868.
s ciljem i željom promicanja autentičnog kršćanskog života po Marijinu primjeru i zagovoru.

Marija Pomoćnica zaštitnica je Australije, Novog Zelanda, New Yorka te mnogih naselja,
biskupija, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva
(Zagreb-Knežija, Ivanec Bistranski kod Zaprešića, Sotin kod Vukovara, Donji Emovci kod Požege,
Strahoninec, Selište Drežničko kod Rakovice, Rijeka-Banderovo, Veprinac kod Opatije,
Split-Kman, Orebić na Pelješcu, Globarica kod Žepča, Klobuk kod Ljubuškog, Muo kod Kotora, Morović kod Šida)
.

Izvor: narod.hr


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr