www.tebe-trazim.com

29. svibnja



Sveti Polion, vinkovački lektor i mučenik



Po mjesnom kalendaru đakovačke biskupije danas se u Vinkovcima slave kao naslovnici - naslov je promijenjen u novije doba - župne crkve sveti Euzebije, biskup i Polion, lektor. Kako je u obnovljenom bogoslužju služba čitača dobila na važnosti, dobro će biti da upoznamo toga slavnoga lektora, koji proslavi Cibale - tako su se Vinkovci u rimsko doba nazivali - te postade uzorom svih onih koji u crkvi žele dostojno obavljati službu čitača.

Kad je za vrijeme cara Dioklecijana i Maksimijana protiv kršćana buknulo krvavo progonstvo, Probo, sirmijski prefekt, upravitelj velike rimske pokrajine, poče odmah provoditi u djelo carske ukaze. Dakako da su prvi na udaru bili klerici. I tako po njegovu nalogu biše pogubljeni u Singidunumu - današnji Beograd - svećenik Montan, u Srijemskoj Mitrovici slavni biskup sv. Irenej i đakon Demetrije, a u Vinkovcima baš na godišnjicu njihove smrti sveti biskup Euzebije, a njima se pridruži i mladi, idealni, poletni lektor Polion, poznat po svojoj revnosti i zauzetosti u vjeri.

On je bio predveden pred namjesnika Proba, ali ne pokaza pred njim ni najmanjega znaka straha ili zaplašenosti. Znao je da za svoju vjeru mora svjedočiti i zato je posve slobodno rekao kako se zove i koju službu u crkvi obavlja. Namjesnik ga je optužio da je i on jedan od onih što djevojkama tjeraju strah u kosti pred brakom i što ih nagovaraju na neku ispraznu čistoću i djevičanstvo.

Polion je na optužbu ponosno odgovorio:

- Kakvi smo mi zapravo, danas ćeš se moći uvjeriti.

- Na koji način? - upita ga namjesnik. Polion odvrati:

- Na taj način što ćemo posvjedočiti svoju pobožnost i postojanost u vjeri u Kralja nebeskoga i što smo se spremni i na mukama držati njegovih zapovijedi.

- Kojih zapovijedi? Kojega kralja?

- Svetih i pobožnih zapovijedi Krista Kralja.

- U čemu se one sastoje?

- U tome da je samo jedan Bog na nebu; da se drvo i kamen ne mogu nazivati bogovima, da valja popraviti svoje grijehe, da dobri ustraju u održavanju svojih odluka, da djevice moraju postići savršenstvo svoga staleža, a oženjeni čuvati bračnu čistoću, da gospodari moraju postupati s robovima više blagošću nego silom, imajući na pameti da svi imaju istu ljudsku narav, da sluge moraju obavljati svoje dužnosti više iz ljubavi nego iz straha, da se kraljevima mora pokoravati kad zapovijedaju pravedne stvari, a s vlastima surađivati u dobru; da se roditeljima duguje poštovanje, a prijateljima uzajamnost, neprijateljima praštanje, građanima ljubav, gostima ljudskost, siromašnima milosrđe, ljubav prema svima i nikome se ništa na žao ne smije učiniti. Nepravde valja strpljivo podnositi, nikome zlo ne činiti, biti spreman izgubiti svoja, a nikad ne poželjeti tuđa dobra. A onaj će vječno živjeti koji će zbog vjere prezreti časovitu smrt što je vi možete zadati...

Probo je ostao osupnut takvim hrabrim svjedočenjem vjere i kršćanskih dužnosti. No da se izvuče iz neprilike cinički je odvratio: "Koja li je korist od toga da sa smrću netko izgubi ovo svjetlo i sve tjelesne radosti!?" - Posve materijalističko, jednodimenzionalno reagiranje. On je - kako bi rekao Bergson - u prevelikom tijelu imao premalu dušu. Nedostajala mu je dimenzija duha, kojega je Polion bio pun.

Taj mu je odgovorio: "Vječna je svjetlost daleko uzvišenija i nadmoćnija od ove zemaljske i neprolazna su dobra daleko slađa od prolaznih. Nije, dakle, pametno ono što je trajno zapostaviti prolaznome i nesigurnome." Namjesnik je uvidio da s tim hrabrim i pametnim mladićem raspravljanjem neće doći daleko, stoga se poput svih silnika, što ne poštuju tuđe mišljenje i slobodu, poslužio silom i zaprijetio mu se da će ga poslati u smrt.

No Polion nije bio čovjek bez značaja i stoga se prijetnjama nije dao zaplašiti. Odlučno je odbio žrtvovati rimskim bogovima. On je za svoje uvjerenje bio spreman ginuti i stoga je mirno odvratio: "Čini što ti je naređeno, a ja ću slijediti nauk svojih učitelja te s radošću poći na muke što me čekaju." Probo ga je osudio na smrt i to da živ bude spaljen. Kazna je odmah bila izvršena na mjestu jednu milju od grada udaljenu.

Izvještaj o ovome vinkovačkom mučeniku imamo iz spisa Mučeništvo svetog Poliona, koji bolandisti smatraju vjerodostojnim. U Jeronimskom martirologiju sveti se Polion spominje 29. svibnja, kad se slavi i u Vinkovcima. Uz tamošnju župnu crkvu ima skupina mladih, koji se nazivaju "Polionovi drugovi", a trude se da nasljeduju njegove vrline, osobito njegovo hrabro ispovijedanje vjere. Kult sv. Poliona u Vinkovcima je u novije doba doživio svoj procvat, a u današnjim vremenima, kad za vjeru valja također biti hrabar, veoma je nadahniteljski. U svetom Polionu imamo odlična mučenika Krista Kralja, pravog borca za vjeru i kršćanska načela te čitača koji je sam ostvarivao ono što je u crkvi drugima čitao.

Današnji je sveti zaštitnik Sveti Polion, vinkovački lektor i mučenik;