www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 11:38

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 13 ruj 2008 22:10 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
SVETI IVAN ZLATOUSTI, crkveni naučitelj

>> 13. rujna

Najvećeg crkvenog govornika, kome je povijest dala časni naslov "zlatousti", možemo ubrojiti u red izuzetno velikih ličnosti kršćanske starine. On je na Istoku već stoljećima uživao neosporan ugled, a na Zapadu najveću popularnost poslije sv. Augustina. Iako nije bio veoma originalan teolog te ga po teološkoj dubini nadvisuje ne samo sv. Augustin, već i sv. Atanazije i Grgur Nisenski, to je kao dušobrižnik neusporediv. Isto tako možemo reći da su propovijedi sv. Ivana Zlatoustoga, od svih svetih Otaca, najmanje izgubile na svojoj svježini i izražajnosti.
Ono što je Demosten u povijesti svjetovnoga, to je Zlatousnik u povijesti crkvenoga govorništva. On je posjedovao u neobičnoj mjeri cio niz vrlina koje su potrebne dobrom govorniku: inteligenciju i srce, živahnost mašte, smisao za mjeru, psihološku prodornost, pastoralnu revnost, nesebičnost. Sve su te osobine učinile od njega idealnoga crkvenog govornika, velemajstora propovijedi i svetoga govorništva.
Ivan se rodio između 344. i 347. godine u kozmopolitskom gradu Antiohiji u Siriji, trećem po važnosti u Rimskome Carstvu. Otac mu je Secundo obavljao službu visokoga časnika u Rimskoj vojsci. Umro je brzo nakon Ivanova rođenja, a osim njega imao je još jednu kćerku.
Ivan se, protiv volje svoje majke, konačno povukao u brda, gdje je među monasima provodio veoma strog život molitve i pokore, koji mu je prilično narušio zdravlje. Ne mogavši zbog slaba zdravlja izdržati sve zahtjeve strogoga monaškog života, vratio se u Antiohiju, gdje ga je biskup Melecije zaredio za đakona. Bile su mu tada 23 godine. Pet godina kasnije bio je zaređen i za svećenika. Tome je zvanju davao prednost pred monaškim govoreći da je između jednoga i drugoga tako velika razlika kao "između položaja podanika i cara". Postavši svećenik, Ivan se naročitim žarom posvetio službi propovijedanja jer je za nju posjedovao izrazit talent. Često je kao propovjednik zamjenjivao i svoga biskupa koji se baš nije odlikovao rječitošću.
Ivan je kroz 12 godina u Antiohiji velikom revnošću obavljao propovjedničku službu. Propovijedajući, imao je pred očima jasan cilj: naviještanje Božje riječi, ali i izravnu borbu protiv poroka, koji su tada u gradu vladali. Grmio je protiv poganskih običaja, stare strasti za cirkuske igre i kazalište, slavljenja poganskih praznika. Sigurno da to nije činio zato što je bio protiv zabave kao takve ili protiv lijepe umjetnosti, već zbog niskih strasti koje su se u takvim zabavama nedolično iživljavale. Nije štedio ni kler ni redovnice, ukoliko ne bijahu na moralnoj visini svoga staleža. Zalažući se za siromahe, žigosao je socijalne nepravde. Njegove su, dakle, propovijedi bile vezane uz stvarne probleme tadašnjega života, zato su i bile tako žive i prodorne. Uz propovjedničku službu bavio se veoma živo i pisanjem.
Glas se o tom velikom antiohijskom propovjedniku proširio daleko izvan Antiohije, sve tamo do Carigrada, tadašnje prijestolnice Rimskoga Carstva.
397. godine sv. Ivan Zlatousti postao je biskup prve biskupske stolice Istoka i carski dvorski propovjednik. Njegova propovjednička vještina vjerojatno je kod tog izbora izbila u prvi plan, no oni koji su ga predlagali za Carigrad nisu znali da se u njemu po mentalitetu krije i pravi monah te dušobrižnik koji ljude neće puštati u njihovu miru, već ih poticati na obraćenje. Ivan reformator zamjerit će se mnogima, doživjet će osamljenost i završiti u progonstvu.
Ivan se i u Carigradu na osobit način brinuo za siromahe, zapuštene, one na rubu društva. U toj brizi izdašno su ga pomagale neke bogate plemenite gospođe. Brinuo se i za misionarenje u provinciji pa mu je pošlo za rukom privesti pravoj vjeri mnoštvo Gota. Borio se čvrstom rukom protiv heretika novacijana i arijanaca. Uza svu ljudskost prema njima bijaše neumoljiv.
Otpor prema njegovu radu, povezan s raznim spletkama, započeo je od nekih dvorskih gospođa koje su imale utjecaj na caricu Eudoksiju. No dolazio je i izdaleka od aleksandrijskog patrijarha Teofila. Povod za napad bijaše činjenica što je Zlatousnik primio k sebi četiri monaha koje bijaše prognao aleksandrijski patrijarh. Teofil, neprijateljski raspoložen prema carigradskom patrijarhu, jedva je to dočekao i prešao u napad na njega, potpomognut nekolicinom nezadovoljnih biskupa.
Teofil je god. 403. sazvao svoju sinodu, takozvanu "sinodu kod hrastova", koja je svrgla s biskupske carigradske stolice samoga Zlatoustoga. I Ivan je osuđen na izgnanstvo iz Carigrada. Ono je trajalo samo kratko jer je zbog općeg nezadovoljstva u gradu carica Eudoksija dala povući carski dekret i Ivan se vratio u Carigrad.
No, Ivan je bio osuđen na drugi izgon. Tada se zauvijek se oprostio od svoje biskupske crkve. Bio je prognan sve do Crnog mora.
U predvečerje svoje smrti stigao je u Komanu, gdje je bio dobro primljen. Nastavio je put, ali je nakon 5 km klonuo. Ondje bi doveden u kapelicu svetog mučenika Baziliska. Tu je obučen u bijelu mrtvačku košulju te je s najvećom pobožnošću primio Euharistiju, o kojoj je znao tako divno propovijedati. Na to se prekrižio i izrekao svoje posljednje riječi na zemlji: "Bogu budi hvala na svemu! Amen." Bile su to riječi dostojne najvećega crkvenog govornika. Njima je udario doličan pečat svim svojim govorima.
Od svih spisa sv. Ivana Zlatoustog najglasovitiji je O svećeništvu. U njemu svetac raspravlja o uzvišenosti svećeničkog dostojanstva, o strašnom udesu koji čeka nedostojne svećenike, o kvalitetama propovjednika, o aktivnom životu ukoliko traži veću savršenost od kontemplativnoga. Ta je rasprava oduvijek smatrana kao klasično djelo o svećeništvu i kao biser otačke literature. Prevođeno je na mnoge jezike.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 ruj 2009 06:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sv.Ivan Krizostom, hrvatski mučenici
[ 13.9.2009 ]

Vjernici ga prozvali Zlatoustim zbog njegovih propovijedi. Danas se sjećamo i svih hrvatskih mučenika kroz povjest

Svetoga Ivana Zlatoustog mnogi smatraju najvećim propovjednikom u povijesti Crkve. Jedan je od četiri velika istočna crkvena oca. Rođen je oko 350. godine u gradu Antiohiji u Siriji, koji je tada bio treći po važnosti grad u Rimskom carstvu.

Otac mu je bio u službi visokoga časnika u rimskoj vojsci. Umro je nedugo nakon Ivanova rođenja, a majka se nije više udavala nego se posvetila odgoju svoga sina.

Ivana je oduševio monaški život. Nakon što je pet godina živio s monasima, zaređen je za svećenika te je u Antiohiji sljedećih 12 godina uspješno propovijedao. U propovijedima je vješto spajao teologiju i moral, praktičan život i nauk Svetoga pisma.

Znao je u sve unijeti Riječ Božju i brinuti se za to da vjernici mogu živjeti pravim životom iz poklada svoje vjere. Za ovoga vrsnog propovjednika ubrzo se pročulo i u Carigradu koji je tada bio prijestolnica Rimskoga carstva. Tako je Ivan u Carigradu naslijedio umrloga patrijarha, i postao biskup glavne biskupije Istoka te carski propovjednik.

Biskup Ivan je odmah započeo s provođenjem reformi. Zauzeo se za red i disciplinu kod klera, a bio je i prvi biskup Istoka koji je uvodio red i u druge biskupije. Osobito se zauzimao za obespravljene u društvu. Brinuo se i za misionarenje i žestoko se suprotstavljao krivovjerju.

To potvrđuje i njegova ostavština – očuvano je oko 300 govora i 236 pisama. Zbog svoga djelovanja doživio je oštre kritike, ostavljenost i na kraju progonstvo. Nakon prvog progona pozvan je natrag u Carigrad ali je ubrzo opet poslan u progonstvo u kojem je umro 407. godine kod Komane u Pontu. Ivan Zlatousti, za života osporavan, nakon smrti je odmah bio svetački štovan i jednodušno priznat.

Za Crkvu u Hrvata danas je Dan hrvatskih mučenika. Prisjećamo se mučenika Crkve starokršćanskih vremena; svetih Venancija, Duje, Demetrija, Ireneja, Anastazije ili Stošije, Maura, Poliona, Cibala, Kvirina Sisačkog. Prijećamo se i hrvatskih mučenika – sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina i bl. kardinala Alojzija Stepinca, zatim mučenika za vjeru po predaji i svjedočanstvu koji nisu proglašeni takvima, ali postoji predaja i svjedočanstvo o njihovoj mučeničkoj smrti. Za primjer navodimo mučenike iz vremena turske okupacije ili Drinske mučenice.

Spominjemo se i branitelja narodne slobode. Među onima koji su stradali boreći se 'Za krst časni i slobodu zlatnu' najbrojniji su Hrvati, ali ima ih i iz drugih naroda. Zatim nevinih žrtava koje su trpjeli i umrli od nasilja i terora, a najviše u ratnim operacijama, u logorima i zatvorima, a ne mali broj stradao je i poslije Drugog svjetskog rata. Stradavali su zbog pripadnosti nekom narodu, vjerskoj ili ideološkoj skupini.

Danas brojni vjernici hodočaste na Udbinu gdje je 2003. godine započeta izgradnja Crkve hrvatskih mučenika. Spomen obilježje svim hrvatskim mučenicima gradi se na mjestu gdje je 9. rujna 1493. godine u Krbavskoj bitci protiv turske vojske u jednom danu život izgubilo više od 10 000 ljudi.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 ruj 2011 11:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Današnji svetac dana je Sveti Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj;

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 ruj 2015 08:29 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
SV.IVAN ZLATOUSTI
Vjernici ga prozvali Zlatoustim zbog njegovih propovijedi.
Svetog Ivana Zlatoustog mnogi smatraju najvećim propovjednikom u povijesti Crkve.
Jedan je od četiri velika istočna crkvena oca. Rođen je oko 350. godine u gradu Antiohiji u Siriji,
koji je tada bio treći po važnosti grad u Rimskom carstvu.

Otac mu je bio u službi visokoga casnika u rimskoj vojsci.
Umro je nedugo nakon Ivanova rođenja, a majka se nije više udavala nego se posvetila odgoju svoga sina.

Ivana je oduševio monaški život. Nakon što je pet godina živio s monasima,
zaređen je za svecenika te je u Antiohiji sljedecih 12 godina uspješno propovijedao
. U propovijedima je vješto spajao teologiju i moral, praktičan život i nauk Svetoga pisma.

Znao je u sve unijeti Riječ Božju i brinuti se za to da vjernici mogu živjeti pravim životom iz poklada svoje vjere.
Za ovoga vrsnog propovjednika ubrzo se proculo i u Carigradu koji je tada bio prijestolnica Rimskoga carstva.
Tako je Ivan u Carigradu naslijedio umrloga patrijarha, i postao biskup glavne biskupije Istoka te carski propovjednik.

Biskup Ivan je odmah započeo s provodenjem reformi.
Zauzeo se za red i disciplinu kod klera, a bio je i prvi biskup Istoka koji je uvodio red i u druge biskupije.
Osobito se zauzimao za obespravljene u društvu.
Brinuo se i za misionarenje i žestoko se suprotstavljao krivovjerju.

To potvrđuje i njegova ostavština – očuvano je oko 300 govora i 236 pisama.
Zbog svoga djelovanja doživio je oštre kritike, ostavljenost i na kraju progonstvo.
Nakon prvog progona pozvan je natrag u Carigrad ,
ali je ubrzo opet poslan u progonstvo u kojem je umro 407. godine kod Komane u Pontu.
Ivan Zlatousti, za života osporavan, nakon smrti je odmah bio svetački štovan i jednodušno priznat.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 ruj 2016 19:48 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Sveti Ivan Zlatousti (345.-407)
Rođen je u Antiohiji Sirijskoj oko 345. godine, pa je prvotno nazvan Antiohijski,
a nadimak Krizostom – Zlatousti dobio je nakon svoje smrti poradi iznimne rječitosti
i divnih propovijedi po kojima je ostao zapamćen. U mladosti se posvetio pustinjačkom životu,
ali se zbog slabog zdravlja vratio u rodni grad, gdje je najprije zaređen za svećenika.
Glas o njemu kao vrsnom propovjedniku stigao je do cara Arkadija koji ga je 398. godine
pozvao za patrijarha u Carigradu. Nastavio je propovijedati britko ali i kritički.
Kako bi se ćudoređe koje je Isus navijestio istinski živjelo,
počeo je propovijedati i upozoravati i carsku obitelj.
To nije bilo pravo caru te je bio prognan iz Carigrada.
Idući u novo progonstvo u Pont na Crnome moru preminuo je 407. godine.
Proglašen je crkvenim naučiteljem s naslovom: “Doctor eucharisticus”.



Krist je sa mnom, koga da se bojim?
Pa uzdigli se protiv mene i valovi, i mora, i bijes prvaka,
sve je to za mene slabije od paučine. I da me nije zadržala vaša ljubav,
ni danas ne bih bio odbio da otputujem drugamo. Uvijek naime kažem:
Gospodine, budi volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a ne što hoće ovaj ili onaj.
To je moja utvrda, nepomična stijena i štap koji se ne savija. Ako to Bog hoće, neka bude.
Ako želi da ostanem ovdje, zahvaljujem mu. Gdje god bude htio, iskazujem mu hvalu.

Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog

Izvor; http://zupa-svkriz.hr/sveti-ivan-zlatousti/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr