www.tebe-trazim.com

UZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA

>> 14. rujna

Povijesna je pozadina današnjega blagdana osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika caru Herakliju. Prema jednoj predaji, sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskoga cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610-641) na čudesan je način pobijedio perzijskoga kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio zahtjev da kršćanima bude natrag vraćen sveti Isusov križ. Uvjet je bio ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pri tom se zbilo čudo. Car je na putu prema Kalvariji bio zaustavljen od jedne više sile. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio sveto breme na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, kao oltar na kojem je bila prinesena Spasiteljeva krvna žrtva.
Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili "za krst časni", osiguravajući caru, borcu za Križ, zapadne granice njegova carstva. Našem je narodu dao zadatak da se bori "za krst časni", za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopće. I zato naša narodna povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa. To je njezina najveća čast i slava, a na nama je danas da tome svetome znaku kao narod ostanemo vjerni i u buduće.
Osim pojedinih povijesnih motiva za svetkovanje današnjega blagdana ima i drugih. Najdublji je od njih proslava križa, znaka spasenja. Sveci su o križu mnogo razmišljali, od križa mnogo učili, križ im je bio svjetlo i snaga u životu, nada u času smrti. Zato su i umirali stiskajući u rukama časni znak svetoga križa. S tim su se znakom htjeli predstaviti na Božjem sudištu. Križ neka ima časno mjesto i u našem životu! Ne dao Bog da bi se ikada zastidjeli toga znaka našega spasenja!

..čudesni su putevi Gospodnji..
..od progonstva i rimskih arena s lavovima..
..kršćani ..dobiše naklonost..
.najmoćnijih dvoje ljudi na svijetu u ono vrijeme..

..Rimskog car Konstantina i njegove majke Jelene..
..osim duhovne preobrazbe..
..Jeleni su bila dostupna i velika financijska sredstva iz
..rimske riznice..
..pa je upravo ona..zaslužna
.za mnoge..građevine..
.koje su izgrađene na " Kristovom putu"
....(Crkva Svetog Groba)

.ali i u Rimu

,Car je svojoj majci poklonio prostrani posed na samom jugoistoku Večnog grada, na području poznatom kao Lateran. Na Heleninom imanju podignuta je možda i najstarija crkva u Rimu posvećena mučenicima iz Dioklecijanovog perioda, sv. Marcelinu i Petru.

Uzvišenje svetoga Križa
'Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista u kojem je spas život i uskrsnuće naše. Po kojem mi smo spašeni i oslobođeni.' Ovo je ulazna pjesma u liturgiju današnjeg blagdana Uzvišenja svetog križa. A duboka poruka evanđelja koje se danas čita ujedno je i jedna od onih rečenica koje bi se moglo uzeti kao moto cijelog evanđelja, tj. Isusova života i njegove poruke. Ona glasi: 'Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni'.

Križ je simbol života daleko više nego li bilo koji drugi simbol. Jer križ označava život u svoj njegovoj ozbiljnosti i proturječnosti, ali i u njegovoj božanskoj otkupljenosti. Prvotno bio je to simbol protuživota. Razapinjanje na križ bilo je vjerojatno jedan od najgorih oblika kažnjavanja smrću u povijesti. Tako je križ bio simbol straha i kazne. Osuđenici su se tako razapinjali da su dosta dugo umirali u strašnim mukama naočigled prolaznika. (Sličnu su praksu imali Turci kad su osuđenike nabijali na kolac i zašto su imali posebno osposobljene izvršitelje.). Križ je bio simbol sramote i poniženja. Na takvu smrt primjerice nisu mogli biti osuđeni rimski građani već samo pripadnici porobljenih naroda. Osuđenike su lišavali i njihove odjeće, tako da su ih potpuno izvrgavali ruglu. Bio je to nadalje simbol sile i snage Rimskog carstva, znak potlačenosti za potlačene narode, prijetnja i opomena. Razbojnici su se razapinjali javno pored putova tako da bi svi mogli vidjeti i dobiti opomenu: ovako skončavaju oni koji se usude biti protiv Rima. Križ je bio sigurno i simbol nepravde. Ne vjerujem da je samo Isus u praksi razapinjanja na križ bio onako bezdušno nepravedno osuđen.



Toliko je križ bio odvratan, da je i samim prvim kršćanima trebalo gotovo nekoliko stoljeća da ga prihvate kao znak otkupljenja. (Jer križ naime ne nalazimo na freskama koje su nam prvi kršćani ostavili u katakombama. Prvi su kršćani koristili simbole kao što su riba, Dobri Pastir, početna slova od riječi Isus i Krist u grčkoj verziji: XP IHS).



I evo upravo križ - znak koji označavaše svu tragediju života, sve ono što čovjek ne želi, čega se plaši i zbog čega često i zamrzi sam život, - to Bog na svoj način - žrtvujući svoga Sina - preokreće u pobjedu: u pobjedu života nad mržnjom, u pobjedu blagosti nad silom, u pobjedu opraštanja nad (ne)pravdom, u pobjedu slobode nad strahom, u pobjedu vječnosti nad smrću. Križ je pobjeda Božje otkupiteljske ljubavi za čovjeka. U razgovoru s Nikodemom, iz kojeg je već navedena rečenica, Isus govori kako je njegov dolazak na zemlju i sve vezano za njegov život na zemlji, objava Božje ljubavi prema čovjeku. Križ i ovaj blagdan Uzvišenja svetog križa poručuje da je Bog moćan uzdići i uzvisiti čovjeka iz njegova najdubljeg i najbezizlaznijeg stanja poniženosti. Bog jedini može čovjeka iz smrti uzdići u vječni život. To označava križ.



I zar nije zbilja prekrasno iskustvo kao krštenik biti dionikom te pobjede. Zar nije lijepo imati to povijesno iskustvo kako uzdignuće Isusa na križ, koje je trebalo biti njegovo svrgnuće, poniženje, njegov poraz, danas tako snažno sjaji kao nadvremenska pobjeda dobra nad zlom. (Na žalost ponižavajuće je vidjeti tko i kako se sve danas nosi križ oko vrata. Upravo odnos prema križu označava svu kompleksnost pa i gotovo tragediju odnosa današnjeg modernog čovjeka prema Kristu i njegovoj žrtvi ljubavi. Prije bi se reklo da mnogi svojim odnosom prema križu Boga Isusa time ponovno razapinje, nego li da ga se časti kao Spasitelja. Za mnoge je to prazan simbol, kažu neki samo ukrasni predmet. Možda i taj poremećeni odnos prema križu također simbolizira potrebu ljudi za pravim križem, tj. za Bogom i njegovim otkupljenjem. Križ je potrebno rehabilitirati. Treba mu dati – vratiti njegovo pravo značenje. Zato uzdižimo Kristov križ kao svoj znak spasenja.)



Isus odlazeći dragovoljno na križ, ne nameće svoju ljubav i svoje spasenje. On hoće da ga ljudi slobodno prihvate. Valja dakle znati da se ta borba dobra i zla nije do kraja okončala i da se ona događa u nama i oko nas. Svatko od nas pozvan i poslan da se u toj borbi opredijeli na stranu križa. Da se stavi pod njegovu zaštitu i da ga prihvati kao svoj znak. Križ je jamstvo moje pobjede i uzdignuća. Prihvatimo svaki svoj križ i uzdignimo ga kako bi i sami po njemu bili uzdignuti i spašeni. Koliko god to čudno i oporo zvučalo, ali upravo po mom životnom križu Bog mi nudi svoje spasenje.


(Preuzeto sa Sibenske Biskupije)

Uzvišenje sv. Križa
[ 14.9.2009 ]

Slaveći blagdan Križa, po kojem su otjerane tmine i vraćeno svjetlo, bivamo s Raspetim uzdignuti u uzvišeno, da bismo – ostavivši dolje zemlju s grijehom – stekli ono višnje.

Uz današnji blagdan Uzvišenja sv. Križa vezane su brojne predaje, ali i neki zapisi u povijesnim kronikama. Prema jednoj legendi carica Jelena, majka rimskog cara Konstantina, odlučila je pronaći Isusov križ. Uputila se na Golgotu i tamo pronašla tri križa.

Da bi saznala na kojem je od ta tri križa bio razapet Isus, pronašli su teško bolesnog čovjeka, koji se približio križevima i doticao ih. Dotaknuvši jednoga od njih ozdravio je, te su zaključili da je upravo to bio Isusov križ. Tada su komadiće sv. Križa poslali u crkve po svijetu da se čuvaju i štuju.

Druga, pak, predaja današnji blagdan povezuje s osvajanjem relikvije sv. Križa iz ruku nevjernika. Relikvije su u jednom ratu pale u ruke Perzijancima. U 7. stoljeću car Heraklije uspio je čudesno poraziti perzijsku vojsku i kao uvjet mira zatražio je povrat svetog Križa. Uvjet je odmah ispunjen i car je na svojim ramenima prenio Križ natrag u Jeruzalem.

Međutim, naišao je na prepreku – nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Jeruzalemski biskup Zaharije savjetovao mu je da skine carsku odjeću i da u pokorničkom odijelu prenese Križ. Tako je i učinio.

Konstantin Porfirogenet u svom djelu 'De administrando imperio' piše da je car Heraklije dao pozvati Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske sa središtem oko Krakova u naše današnje krajeve da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je car na Istoku vodio rat za oslobađanje Kristova Križa.

Tako su Hrvati od početka, bez obzira što tada još nisu bili kršteni, bili uključeni u borbu za Kristov Križ, za 'krst časni', obranu najveće svetinje kršćanstva.

Brojni su hvalospjevi posvećeni relikviji sv. Križa. Sv. Andrija Kretski u jednom govoru veliča Križ ovim riječima: 'Slavimo blagdan križa, po kojem su otjerane tmine a bi vraćeno svjetlo. Blagdan križa slavimo, i s Raspetim bivamo uzdignuti u uzvišeno, da bismo – ostavivši dolje zemlju s grijehom – stekli ono višnje.

Takvo je i toliko posjedovanje križa. Tko njega posjeduje, ima blago. S pravom nazvah blagom ono što je u stvari i po imenu najljepše od svih dobara. U njemu, i po njemu i u nj postavljeno je svekoliko naše spasenje i vraćeno u prvotno stanje.'

Na kraju ističemo –na današnji blagdan Uzvišenja sv. Križa imendan slave svi koji nose ime Višeslav. Ime tvore dvije hrvatske riječi: više (visok) i slava. Iako nema sveca s ovim imenom, stavljeno je u kalendar zbog sličnosti s nazivom blagdana. Navodimo i neke inačice imena Višeslav. To su: Slaviša, Slavko, Višeslava, Slava, Viška.

Danas je svetkovina Uzvišenja Svetog Križa;

"Uz današnji blagdan Uzvišenja sv. Križa vezane su brojne predaje.
Prema jednoj legendi pobožna carica Jelena, majka rimskog cara Konstantina Velikoga (IV. st.),
odlučila je pronaći Isusov Križ. Uputila se na Golgotu i tamo pronašla tri križa.
Da bi saznala na kojem je od ta tri križa bio raspet Isus, pronašli su teško bolesnog čovjeka,
koji se približio križevima i doticao ih. Dotaknuvši jednoga od njih ozdravio je.
Tada su komadiće sv. Križa poslali u crkve po svijetu da se čuvaju i štuju.
Na taj spomen ustanovljen je ovaj blagdan.

Druga, pak, predaja povezuje današnji blagdan s osvajanjem relikvije sv. Križa iz ruku nevjernika.
Relikvije su u jednom ratu pale u ruke Perzijancima. U VII. st. car Heraklije (610.-641.)
uspio je čudesno poraziti perzijsku vojsku i kao uvjet mira zatražio je povrat svetoga Križa.
Uvjet je odmah ispunjen i car je na svojim ramenima prenio Križ natrag u Jeruzalem.
Međutim, naišao je na prepreku ― nije mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu.
Jeruzalemski biskup Zaharije savjetovao mu je da skine carsku odjeću i da u pokorničkom odijelu prenese Križ.
Tako je i učinio.

Konstantin Porfirogenet u svom djelu “De administrando imperio”,
piše da je car Hereklije dao pozvati Hrvate iz Velike i Bijele Hrvatske
sa središtem oko Krakova u naše današnje krajeve da mu zaštite zapadne granice protiv Avara.
Bilo je to upravo u vrijeme kad je car na Istoku vodio rat za oslobođenje Kristova Križa.
Tako su Hrvati od početka bez obzira što tada još nisu bili kršteni,
bili uključeni u borbu za Kristov Križ, za ‘Krst časni’, za obranu najveće svetinje kršćanstva.

Sveti Andrija Kretski piše: “Blagdan Križa slavimo, i s Raspetim bivamo uzdignuti u uzvišeno,
da bismo ― ostavivši dolje zemlju s grijehom ― stekli ono višnje”.
– Uzdignut si visoko. U centru. Da te svi vide. Da nikom ne umakneš.
I to ne samo u centru između dvojice razbojnika, nego u centru svijeta.
Ti na Križu postaješ centar svijeta oko kojeg je jedino moguće spasenje.
Ustavši na Križ postaješ most preko kojeg omogućuješ, da postanemo još bliži s Bogom.

Sjeti se da taj most od drveta Križa neće puknuti i uvijek će postojati,
Krist će uvijek postojati uz tebe, uvijek ćeš se preko Njega vratiti Ocu, kada sagriješiš.
Križ više ne ostaje križ, patnja i bol, znak mučeništva, nego LJUBAV.
Stoga, naš križ ovoga svijeta postaje lakši hodeći po Križu Ljubavi,
koji nas vodi do samog milosrdnog i milostivog Oca. Krist je prekoračio i ukinuo svu patnju.

I kad ti je teško, sjeti se da je Isus prvi patio i to za tebe, za mene.
Sjeti se da je kupio tvoje grijehe i već te je spasio. Nemoj to zaboraviti kada sagriješiš,
misleći da ti neće oprostiti, kada ti je već na Križu otkupio i taj grijeh.
Oprostio ti je prije nego si sagriješio. Zato ponizno klekni pred Taj uzvišeni znak, jer na Njemu je Živi Bog."

Josip Antolović SJ

Pomolimo se: Oče dobri, molimo Te, da nam je pogled uvijek čist,
uzdignut prema Križu povjerenja i istine, jer prljav pogled vidi samo naslade ovoga svijeta,
a čist; jednostavnost, poniznost i Samoga Tebe u drugome.
Pomozi nam živjeti ustrajnost, hrabrost i odvažnost u naviještanju spasenja preko Tvog Svetog Križa. Amen!

Uzvišenje svetoga Križa.
Blagdan je koji ima svoje povijesne početke, ali mu Sveto pismo daje značenje i osmišljenje.
Povijesni početak blagdana je posveta bazilike Svetoga groba u Jeruzalemu.
Bilo je to 13. rujna 335. godine. Baziliku su podigli sveta Jelena Križarica i njezin sin car Konstantin.
Od 14. rujna počelo je slavlje Križa Kristova. Perzijanci su kasnije uzeli moći svetog Križa,
a koje je uspio vratiti car Heraklije 630. godine, te su svečano unesene u baziliku Svetoga groba.
No, istinski i liturgijski i biblijski izvor blagdana Uzvišenja svetoga Križa je vazmeno otajstvo.
Sveti Ivan promatra Kristov Križ kao proslavljenje, uzdignuće.
Zato je Križ znak potpunog lišavanja božanstva Sina Božjega,
križ je svjedočenje ljubavi Božje prema čovjeku; znak pobjede nad zlom ,
a to znači znak oslobođenja; znak je kršćanske nade u konačnu pobjedu.
Tako je križ znak našeg spasenja.

Zdravo budi, križu sveti, / Zdravo, drvo životno, / Zdravo budi, svijeta Nado, / Zdravo, Spasa zastavo!

Tebi hvala, tebi dika, / Tebi slava prevelika: / Zdravo, križu pobjedni!

Božanski časoslov

Izvor; http://zupa-svkriz.hr/uzvisenje-svetoga-kriza/