www.tebe-trazim.com

SVETI EUSTAHIJE, TEOPISTA, TEIPISTO I AGAPIJE

>> 20. rujna


Kult je sv. Eustahija dosta rano bio živ u Rimu. Najstariji je, barem do sada poznati, njegov spomenik dijakonija ili bazilika Sv. Eustahija koju spominju početkom VIII. stoljeća dokumeti pape Grgura II. O njoj govori i Liber pontificalis u životopisima pape Leona III. i Grgura IV. Ta je bazilika obnovljena za pontifikata Celestina III., koji ju je posvetio 12. svibnja 1196. u uvjerenju da je u glavni oltar položio kosti sv. Eustahija i članova njegove obitelji. Sv. Eustahije daje čak i ime 13. kotaru grada Rima.
Legenda je o sv. Eustahiju u srednjem vijeku imala neobičan uspjeh. Sačuvana je u mnogim verzijama, redakcijama i prijevodima: grčkoj, latinskoj, armenskoj, sirskoj, gruzijskoj, koptskoj, slavenskima. Imamo je i na živim modernim jezicima: talijanskom, francuskom, španjolskom, engleskom, njemačkom, irskom, hrvatskom itd. Sve su te verzije različite u pojedinostima, no složne u onome što je bitno, a to je: pripovijest o čudesnom obraćenju svetog Eustahija, avanture s njegovom obitelji i mučeništvo.
Prema spomenutoj legendi, Eustahije bijaše visoki časnik u vojsci cara Trajana. Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, nenadano je među njegovim rogovljem ugledao svijetlu sliku Krista raspetoga te iz neba čuo glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se skupa sa svojom ženom Teopistom te svoja dva sina Teopistom i Agapijem krstiti. Gospodin mu je tada objavio kakve će sve muke pretrpjeti i na koncu Krista proslaviti. Muke su se na njega, kao na starozavjetnoga Joba, sručile, a on ih je podnio čudesnom strpljivošću. Na koncu su i on i cijela mu obitelj poginuli mučeničkom smrću.
Blagdan mu se slavio najprije 1. studenoga, zatim 2. studenoga, dok se od sredine VIII. stoljeća slavi 20. rujna. Slavi ga jednako i istočna Crkva.
Popularnost legende o sv. Eustahiju pridonijela je stvaranju drugih legendi, kao i one što poistovjećuje svetište Majke Božje Santa Maria in Vulturella u brdima Mentorella, nad Tivolijem, s mjestom na kojem se dogodilo ono čudo s jelenom.

Sv. Andrija Kim Taegon i korejski mučenici
[ 20.9.2009 ]

Prvi svećenik Rimokatoličke crkve koji je u Koreji umro za vjeru

Crkva se danas spominje sv. Andrije Kima Taegona, Pavla Chonga Hasanga i ostala 102 korejska mučenika. Andrija je bio prvi svećenik Rimokatoličke crkve koji je u Koreji umro za vjeru. Rođen je 1821. godine u korejskoj plemićkoj obitelji. Njegovi roditelji obratili su se na kršćanstvo, zbog čega mu je otac ubijen.

Andrija je kršten u 15. godini. Po završetku studija u Macaou i svećeničkog ređenja bio je šest godina svećenik u Shangaju. Zatim se vratio u Koreju u želji da propovijeda i evagilizira pučanstvo. No, u konfucijskoj Koreji kršćani su bili progonjeni i mučeni. Tako je, uz tisuće vjernika, u 25. godini života ubijen i sv. Andrija. Mučen je, a glava mu je odrubljena 1846. godine u Seulu. Beatificiran je 1925. godine, a 1984. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim, zajedno s ostalim korejskim mučenicima.

I sv. Eustahije i njegova obitelj bili su obraćenici koji su u prvim kršćanskim vremenima svoj život položili za Krista. Oko ove obitelji, a posebno sv. Eustahija, splela se legenda, premda se u njoj mogu prepoznati i vjerodostojni podaci. Prema legendi, Eustahije je bio visoki časnik u vojsci cara Trajana.

Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, među njegovim rogovima ugledao je sliku Krista Raspetoga. Čuo je i neobičan glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Nakon što se cijela obitelj krstila, Gospodin je Eustahiju objavio kakve će muke pretrpjeti i na kraju proslaviti Krista.

Blagdan sv. Eustahija i njegove obitelji danas jednako slavi i Istočna Crkva. Lovci su ga uzeli za svoga zaštitnika, a slikari ga obično prikazuju s jelenom u čijim rogovima svijetli križ. Popularnost ovoga sveca pridonijela je stvaranju i drugih legendi koje su očuvane i na modernim jezicima.

Na kraju podsjećamo da danas imendane slave oni koji nose ime Andrija, Andrijana, Andro, Pavao i Paula. Donosimo i neke zanimljivosti vezane uz ova imena. Andro, Andrijana, Andrijan, Andrina, Anda, samo su neke izvedenice imena Andrija. Izvor imena je grčki pridjev andreios i znači muževan, hrabar.

Kod nas se još susreću svojevrsni prijevodi imena Andrija, poput Hrvoje, Hrvoslav, Hrvoslava. Pavao je svetopisamsko ime. Etimološki dolazi od latinske riječi paullus što znači malen. U hrvatskom području prisutne su inačice: Pavo i Pava, Paul i Paula, Pavko i Pavka, Pave i Pavice i druge.

Današnji sveci dana su Sv. Eustahije, Teopista, Teipisto i Agapije.

Danas je također i Sv. Andrija Kim Taegon, prvi svećenik Rimokatoličke crkve
u Koreji koji je umro za vjeru i korejski mučenici;