www.tebe-trazim.com

>> GOSPA, OTKUPITELJICA ROBOVA

>> 24. rujna


Jedan je od najvećih naravnih darova, što ih je Bog dao čovjeku, sloboda. O tome je čovječanstvo uvijek bilo duboko uvjereno. Sve socijalne revolucije imale su uvijek kao cilj slobodu, samo što su je i same nemilosrdno gazile, počinivši pri tom u nebo vapijuće zločine. Zato je i papa Ivan Pavao II. na svome putovanju u Meksiko glasnogovornike nasilne revolucije upozorio na umjerenost.
Najveći je neprijatelj slobode čovjek sam jer: tko je začetnik ropstva, diktatura svih boja i ideologija, ako ne čovjek? Pa kako onda protumačiti tu proturječnost: da čovjek, boreći se s jedne strane za slobodu, s druge je strane sam ruši i gazi? - Tumačimo je čovjekovom sebičnošću, a pogotovo ako se ona pretvori u sustav. Sebičnost je najveći čovjekov neprijatelj jer je najveći neprijatelj njegove slobode.
Otkupitelj čovjeka - kako to lijepo izlaže i Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici - došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu. Neka to potvrde ovi evanđeoski tekstovi, dakako, ako ih ispravno i u punini shvatimo:
"Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski" (Mt 5,48)! Božja je savršenost i u njegovoj apsolutnoj neovisnosti i slobodi. Približavati se Božjoj savršenosti znači približavati se i pravoj slobodi.
"Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća" (Mt 23,8)! Ako se istinski držimo toga od Krista postavljenoga načela, onda nikad neće biti ugrožena ničija sloboda. Ako čovjeka smatram bratom, poštivat ću njegovu slobodu.
Apostoli, prvi izravni baštinici Kristova nauka, bijahu i prvi učitelji i promicatelji slobode i sveopćeg bratstva među ljudima.
Tako je sv. Pavao u Rimu, tadašnjem središtu tiranije, propovijedao: "Tako, braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne" (Gal 4,31).
A sv. Petar, raskrinkavajući one kojima su usta uvijek bila puna riječi o slobodi, da bi tako pokrili svoju premoć, dovikivaše: "Pokoravajte se kao slobodni, ali ne služeći se slobodom kao izgovorom za svoju zloću, nego kao sluge Božje" (1 Pt 2,15)!
Pape, biskupi, sveti Oci, nasljednici apostolâ, bijahu uvijek u svijetu najveći branitelji evanđeoske slobode. U još ne tako dalekoj prošlosti bili smo svjedoci takvih duhovnih pastira koji su u doba najcrnje tiranije hrabro dizali svoj glas u obranu ljudske slobode.
Težnja za obranom ljudske slobode uzrokovala je i današnji blagdan Majke Božje, Otkupiteljice robova. Svetkovanje toga blagdana uveli su redovnici mercedarijevci god. 1615., koji su se sami borili za otkup i oslobođenje onih duša što su ih Saraceni učinili robovima. Taj je Gospin blagdan papa Inocent XI. proširio na cijelu Španjolsku, a Inocent XII. god. 1696. proširio ga je na cijelu Crkvu. Danas, nakon reforme kalendara, blagdan se opet slavi samo u pojedinim mjestima, no njegovo je svetkovanje općeg značenja. Danas, kad još ima toliko nedužno osuđenih na lišenje slobode, dobro je svetkovati blagdan Gospe, Otkupiteljice robova, kao dan čovjekova prava na slobodu.
Prema tradiciji Blažena Djevica Marija, Majka svega čovječanstva, ganuta samilošću prema porobljenima, ukazala se 2. kolovoza 1218. svetom Petru Nolascu te mu naložila da osnuje novi red koji će se sav posvetiti plemenitom djelu otkupljivanja robova. Svetac je poslušao Gospin glas. Zapaljen svetim žarom, dao se na posao s jednim jedinim idealom u srcu: dati i svoj život za spas braće koja upadoše u okrutno ropstvo.
U ostvarenju toga plemenitoga ideala pomagao mu je Jakov I., aragonski kralj, a savjetovao ga je i potpomagao dominikanac sv. Rajmund de Peńafort. I tako je sv. Petar Nolasco osnovao novi red Majke Božje de Mercede za otkup robova. Redovnici se toga Gospina reda obvezuju posebnim zavjetom da će dati i život za zarobljenu braću. Red je odobrio papa Grgur IX. godine 1235. Naša je Bl. Gospa, Otkupiteljica robova, svojim zagovorom i zaštitom pratila redovnike mercedarijevce koji pod njezinim okriljem i uz najveće žrtve spasiše iz ropstva više od 70.000 duša.
Taj red postoji i danas te broji oko 1.500 redovnika što rade u 12 provincija. Danas osobito blagotvorno djeluju u misijama.

Sveti Pacifik
[ 24.9.2009 ]

Uz svetog Pacifika Crkva danas spominje i bl. Antuna Mariju Slomšeka, prvog mariborskog biskupa

Crkva danas slavi blagdan sv. Pacifika Severinskog. Njegovo ime prevedeno na hrvatski jezik bilo bi Mirko ili Miroslav. Pacifik je rođen oko 1653. godine u San Severinu u Italiji. U 17. godini pristupio je franjevačkoj zajednici.

Nakon svećeničkog ređenja određen je za profesora teologije i propovjednika, ali je zbog bolesti morao napustiti te dužnosti. Bolovao je 35 godina, strpljivo podnoseći i nerazumijevanja okoline. U bolesti je gradio svoj duhovni život. Ljudi su ga rado susretali, a iz susreta s njim uvijek bi zadobili neko čudesno ohrabrenje i pouzdanje. Svojom je pojavom svima ulijevao povjerenje. Sveti je Pacifik umro na današnji dan 1721. godine.

Na današnji dan 1999. godine papa Ivan Pavao II. blaženim je proglasio mariborskog biskupa Antuna Mariju Slomšeka. Rođen je 1800. godine u selu Slom, nedaleko od Celja, a umro 1862. godine. Slovenski narod pamti prvog mariborskog biskupa kao izuzetnoga pastoralnog i kulturnog djelatnika i buditelja narodne svijesti.

Uz zalaganja na polju ekumenizma i odgoja svećenika i vjernika, bio je jedan od prvih koji se u srednjoj Europi zauzeo za jedinstvo kršćana. Utemeljio je bogosloviju i teološku školu u Mariboru, doveo je lazariste u Celje, dobro organizirao pastoralni rad i osnovao tiskaru 'Mohorjeva družba'.

Zahvaljujući biskupu Slomšeku i granicama nove biskupije, Štajerska je teritorijalno i nacionalno ostala slovenska. Maribor je kao novo biskupijsko sjedište, doživio procvat u kulturnom, školskom, duhovnom i nacionalnom smislu. Postupak proglašenja blaženim biskupa Slomšeka više puta su spriječavale političke ili ratne neprilike, a proces je konačno završen 3. srpnja 1998., kada je Sveta Stolica priznala čudo po zagovoru novog blaženika.

I na kraju rubrike 'Svetac dana' podsjećamo da uz one koji nose ime Mirko i Miroslav, imendan danas mogu slaviti i Antuni. Tumači smatraju da je ime Antun izvedenica od rimskog plemena Antonius. No, korijen imena vjerojatno je još stariji i dolazi od etrurske riječi 'antenium' čije značenje još nije otkriveno. Od brojnih muških i ženskih izvedenica imena Anton izdvajamo sljedeće: Anto, Antonio, Toni, Tonči, Antica, Tonica, Tončica, Antonijeta.

Danas je Gospa - otkupiteljica robova i Sveti Pacifik;