www.tebe-trazim.com

SVETI STARAC ŠIMUN

>> 8. listopada


Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret časni starina, jedan od onih ljudi koji su bili puni Božjega duha a koje nazivahu i prorocima. Zvao se Šimun, a sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Voden Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama.
Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti "svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela". Na žalost, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću što će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: "I tvoju će dušu probosti mač." Čitav je taj susret majstorski opisao sv. Luka u glavi II., 22-35.
Starac je Šimun u toj svečanoj i izuzetnoj zgodi izrekao svoj himan: "Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru.. Ta je pjesma hvale duboko ušla u kršćansku svijest, a sve tamo od V. stoljeća moli se svaki dan u Povečerju. Egzeget Lagrange kaže da u Šimunovu himnu ima nešto od melankolije oproštajnoga zbogom.
Starac je Šimun blagoslovio Mariju i Josipa - a kako misli bibličar otac Vaccari - ne zato što bi bio svećenik, već što je zbog svoje starosti i svetosti bio poštivan od sviju. Njegov blagoslov u ljudskim je očima značio odlikovanje. Ljudi uvijek žele da ih blagoslovi sveta osoba.
Sveti starac Šimun veoma je vezan uz grad Zadar, kome je zaštitnik, a gdje se nalazi i njegova crkva i raka. Držeći se knjižice što ju je o zadarskom zaštitniku priredio Milivoj Bolobanić, navedimo nešto o njegovu kultu u gradu Zadru.
Povijest nam svjedoči da su istočno-rimski carevi, koji su stolovali u Carigradu, sve tamo od IV. stoljeća skupljali ne samo glasovita vrijedna umjetnička djela, već istim marom i relikvije svetaca kako bi na taj način mogli stati uz bok s prvim Rimom. Tako je i tijelo sv. Šimuna bilo iz Palestine preneseno u Carigrad. Istočno-rimski car Justin II. dao je god. 570. u Carigradu sagraditi crkvu za te časne relikvije. Jedan sačuvani dokument svjedoči da su god. 1200. Danijel i Antonije Novgorodski vidjeli u Carigradu Šimunov grob. To dokazuje da su relikvije sv. Šimuna do XIII. stoljeća bile još u Carigradu.
Prema jednom gotičkom natpisu u raki sv. Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203.
Sačuvana predaja govori da je za vrijeme križarskih vojni neki križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja. Lađa je bila teško oštećena pa nije bilo moguće nastaviti put u Mletke. Putnik je morao ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke. Tu se danas nalazi župna crkva Sv. Ivana. Da pustinjaci ne bi saznali za Svečevo tijelo, on im je rekao da je to tijelo njegova pokojnoga brata koje sa sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dade ga zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo. I kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente pa će naći nešto veoma zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađoše bilješku o moćima sv. Šimuna koje bijaše sa sobom donio. Redovnici odmah u ranu zoru počeše otkopavati Svečevo tijelo. K tome, iste noći čudnovatim viđenjem bijahu upozorena tri gradska rektora, svaki napose, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro nađoše se sva trojica na licu mjesta pa jedan drugome priopćiše što su u viđenju bili saznali. Tada im redovnici otkriše kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo Sveca. Ubrzo za sve to sazna čitav grad i otad započe u Zadru javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.
Zadrani su mu kasnije podigli lijepu crkvu uresivši je raznim umjetninama i dragocjenostima. Na najuzvišenijem mjestu u tome, svetištu, iznad glavnog oltara, dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrnu raku sv. Šimuna. Ti su anđeli saliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. godine. U početku je svečevo tijelo bilo položeno u kamenom sarkofagu, koji se danas nalazi na podnožju glavnoga oltara, a datira iz XIII. stoljeća.

Sveti Šmun
[ 8.10.2009 ]

Relikvije sv. Šimuna čuvaju se u Zadru u raci iznimne vrijednosti koju je dala izraditi ugarsko hrvatska kraljica Jelisava.
Sveti Šimun Pravednik spominje se u Bibliji uz prikazanje Isusovo u hramu. Njemu je Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. I zaista, vođen Duhom Svetim došao je u hram u trenutku kad su Marija i Josip došli prikazati svoga prvorođenca Isusa kako je to zahtijevao Mojsijev zakon.

Šimun je tada uzeo dijete u naručje i izgovorio znameniti himan, hvalospjev Bogu: "Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru po riječi svojoj, u miru, ta vidješe oči moje spasenje tvoje...” Od petog stoljeća taj se hvalospjev redovito moli u časoslovu u posljednjoj molitvi dana - Povečerju.

Starac Šimun na poseban je način vezan za naš grad Zadar, kojemu je zaštitnik. U tom gradu nalazi se raka ovoga sveca. Kako je tijelo završilo u Zadru? Predaja kaže da je svečevo tijelo bilo najprije preneseno iz Palestine u Carigrad gdje je počivalo do 13. stoljeća, a 1203. godine preneseno je u Zadar.

Čini se da je tom prigodom neki mletački plemić, križar vraćajući se iz Sirije s križarskoga pohoda, nosio sa sobom tijelo sv. Šimuna. Lađu mu je zahvatio jak vjetar i bio je prisiljen pristati u Zadru. Tu se plemić i razbolio te tako tijelo sv. Šimuna Pravednika ostalo u Zadru kao najdragocjenija relikvija.

Moći sv. Šimuna čuvaju se u raci iznimne vrijednosti. Dala ju je izraditi ugarsko hrvatska kraljica Jelisava, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića. Ona je majstoru Franji iz Milana stavila na raspolaganju 250 kilograma srebra. Raka je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije. Na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji, kao i svakidašnji život žitelja Zadra, nošnja ondašnjih ljudi kao i izgled pojedinih dijelova grada.

Grad Dubrovnik danas slavi dvojicu svetih mučenika kao drugotne zaštitnike: Sv. Sergija, po kojemu brdo iznad Dubrovnika nosi ime Srđ, te sv. Baka. Prema predaji i Sergije i Bako bili su vojnici koje je car Maksimilijan ubio početkom 4. st. jer nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima.

I na kraju spominjemo tko danas slavi imendan. To su oni koji nose ime Hugo. Jeste li znali da je ovo ime kratica njemačkog imena Hubert? Ime Hubert tvore starovisokonjemačke riječi 'hudu' – misao, razum i 'beracht' – sjajan, glasovit. Tako bi se ime Hubert moglo prevesti kao 'glasovit mislilac'. Kod nas su prisutni sljedeći oblici imena: Berti, Berto, Bertica.

Današnji svetac dana je Sveti Šimun starac;