www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 09:15

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 16 lis 2008 12:10 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
15. listopad

Sveta Terezija Avilska, djevica

i crkvena naučiteljica (1515–1582)

Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. O tome je njemački isusovac Josef Sudbrack napisao vrijednu i stručnu studiju u kojoj pokazuje aktualnost Terezijina iskustva. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, a i u apostolat. Tko si bude dao truda te pročita barem središnje tekstove iz Terezijinih djela, naći će u njima onakve stavove kakvi su i njemu potrebni za njegov osobni duhovni život.

Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji, koji je nadaleko poznat po svojoj romaničkoj crkvi, gotičkoj katedrali te bedemima iz XI. stoljeća. Roditelji su joj bili Don Alonso Sánchez de Cepeda i Doña Beatriz de Ahumada. Osim nje imali su još jedanaestero djece. Od triju djevojčica dvije se kasnije udadoše, a samo se Terezija odluči za redovnički stalež.

Odluku nije donijela iz neke nužde, već posve slobodno i promišljeno. U svojoj djevojačkoj dobi između 14. i 18. godine i ona je mnogo držala do ljepote, ljupkosti, bogatstva i ljubavi pa se ozbiljno bavila i mislima o udaji. Iako je već od ranog djetinjstva bila veoma temperamentna, u svojim željama i odlukama naprasita, ipak ništa nije činila nepromišljeno, bez prethodnog razmišljanja. Posjedovala je veliku i spontanu sposobnost da ljubi, no to je nikad nije dovelo u nepriliku da bi nešto od onoga što je rekla ili obećala morala povući, a što govori da je sve prije dobro odmjerila.

Terezijina je duša bila gladna znanja. Tu glad nije bilo lako utišati pa je neprestano posezala za novim knjigama. Kako je po naravi bila dražesna, ljupka, u društvu i igri upravo čarobna, nikad joj nije uzmanjkalo mladoga društva i muškoga i ženskoga. Ona je bila pravi virtuoz u sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život.

Kad je Terezija odlučila stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, bilo je to iznenađenje i za nju samu i za sve one koji su je poznavali. Svakako da iza te odluke nije stajalo nikakvo ljubavno razočaranje, a još manje neka naročita simpatija ili naravna sklonost pa čak ni oni neki pokreti duše koji su u sličnim odlukama redovito više ili manje prisutni. Nju je u samostan jednostavno vodila želja da spasi dušu jer se, poznavajući svoju narav, bojala da bi to u svijetu mogla ostvariti. Zbog toga je stupanje u samostan bio za nju veoma bolan i težak, upravo dramatičan doživljaj. Ona sama o tome svjedoči: »Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost.« Da nije to sama napisala, jedva bismo takvo što mogli pomisliti o jednoj, u povijesti Crkve, najodličnijoj redovnici. Ona je svoje zvanje skupo platila, a i to je nemalo pridonijelo njenoj veličini.

Kako je Terezija bila promišljena i odlučna žena, kad je jednom odlučila postati redovnica, onda je tu stvar uzela veoma ozbiljno. Sa zvanjem se nije šalila. Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo dokrajčila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaju bili već zalijevali očne kapke. Neki misle, čak, da samo brizi i slutnji Don Alonsa valja zahvaliti, jer se opirao pogrebu, da nije bila živa zakopana. Svetica sama misli da tu milost ima zahvaliti zagovoru sv. Josipa koga je počela još više štovati i pobožnost prema njemu cijeli život neumorno širiti.

Nakon toga iskustva ne znači da je Terezija odmah postala svetica. Daleko od toga. Ona je čak 18 godina provela u osrednjosti. Samostan od Utjelovljenja u Avili imao je doduše 120–180 sestara karmelićanki, ali je u njemu bilo takvo ozračje koje nije mnogo poticalo na savršenost i svetost. Tko se želio ipak posvetiti, morao je to činiti na vlastitu inicijativu, uz rizik da bude ismijan, šikaniran i onemogućavan.

Doña Teresa de Ahumada pokušala je ipak s nekim sestrama nešto učiniti, no malo ih je izdržalo taj pokušaj. Lakše je bilo provoditi u samostanu jedan udobniji život u onoj »blaženoj« osrednjosti, prema načelu: »Ne quid nimis!« – bez prevelikog zalaganja i naprezanja. Terezija, opisujući život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. To je i nju strahovito razočaralo, a u duši je sve jasnije i življe osjećala zov da se iz svega toga izdigne. U jednom je viđenju vidjela mjesto u paklu, koje joj je pripravljeno, ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. Bilo joj je tada 40 godina. Ona se energično odlučila za reformu Karmela.

Od časa kad je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima« i kad je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti« sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka postade jaka žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživljavati u duhu Evanđelja. I u tome je bila sva obnova Karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Rodio se novi, idealni Karmel, nama dobro poznate bosonoge karmelićanke, dostojne kćeri velike majke Terezije od Isusa.

Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine. Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdoblja nastala njezina pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svoga života, Put savršenosti, Stanovi ili grad duša, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.

U svojim molitvama i mističnim zanosima ta je sveta redovnica nosila sve brige i tjeskobe Tridentskog sabora, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Sama je rekla da je Indijanci tamo u Americi stoje mnogo jer je u molitvi za njihovo spasenje mnogo uzdisala. Iako je bila na vrhuncima mistike, nije bila daleko od svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo.

Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: »O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.«

No Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj način za kraljevstvo se Božje boriti. Povijest joj je dala pravo jer ona postade jednom od vrhunskih ličnosti katoličke obnove XVI. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin su se život i duhovno iskustvo savršeno utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor.

Terezija je napustila vrijeme izdahnuvši 14. listopada 1582. Dan poslije njezine smrti bio je već 15. listopada, jer je upravo tada stupila na snagu reforma kalendara – ispravak staroga julijanskoga kalendara te se vrijeme uskladilo s objektivnom stvarnošću prema kojoj se mjeri. Ima u tome mnogo znakovitosti jer je Terezija Avilska svojom obnovom Karmela pomogla pomaku redovničkoga života naprijed općenito. Na njezinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki redovnici i redovnice.

Samo u našem stoljeću od god. 1900–1967. Terezijina su djela bilo sva bilo djelomično objavljena u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već 4 stoljeća utječu na ono što se naziva duhovni život Europe. Bossuet se nije ustručavao izreći o njoj ovaj sud: »Sama Terezija ima i u mistici isto značenje kao Toma Akvinski u dogmatici.« Papa Pavao VI. proglasio ju je stoga 27. rujna 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve. Engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku »srcem katoličke reforme«, a Gisbert Kranz misli da ona pripada čovječanstvu, što znači da je zajednička svojina čovječanstva. Kad je tako, onda valja posegnuti za njezinim djelima i čitati ih.

Završimo ovaj sažeti prikaz o sv. Tereziji njezinim riječima što ih je zapisala na jedan listić i stalno ih čuvala u svome Časoslovu:

Neka te ništa ne zbuni,

Ništa ne uplaši!

Sve prolazi;

Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti.

Strpljivost sve postizava.

Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje;

Bog je jedini posve dostatan.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 17 lis 2008 07:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
..Sveti Ignacije sirijski , biskup, umro mučeničkom smrću..
..u rimskoj areni, rastrgnut lavovima...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2009 06:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveta Terezija Avilska
[ 15.10.2009 ]

Naučiteljica Crkve i velika obnoviteljica Karmelskoga reda. Njena djela “Moj život”, “Put k savršenosti” i “Zamak duše” spadaju u sam vrh kršćanske duhovnosti

Kroz povijest Crkve bilo je puno žena velikih umnih sposobnosti koje su svojim životom i obnoviteljskim djelima mijenjale duh u Crkvi i društvu. Jedna od njih je sv. Terezija Avilska, naučiteljica Crkve i velika obnoviteljica Karmelskoga reda. Rodila se 28. ožujka 1551. godine u španjolskoj pokrajini Avili u obitelji koja je podigla 11-ero djece. Još kao djevojčica željela je što brže doći u nebo. Kada je čula da muslimani ubijaju kršćane zbog vjere, sa sedam godina pobjegla je s bratom od kuće u želji da i ona podnese mučeničku smrt za vjeru. Nakon smrti majke otac je djevojčicu žive naravi dao na odgoj sestrama augustinkama.

Terezija je u samostanu čitala pisma slavnog sv. Jeronima što ju je potaknulo da svoj život posveti Bogu. U karmelićanski samostan u Avili ušla je 1535. godine. Svoj je poziv shvatila vrlo ozbiljno i s velikom je upornošću nadvladavala bolest i teške duševne kušnje. Nastojala se je osloboditi vezanosti uz zemaljske želje i naći put duhovnog savršenstva. U svom mističnom životu imala je puno viđenja.

Napisala je brojne knjige u kojima je opisala stanja duše na putu sjedinjenja s Bogom. Njezina djela poput “Moj život”, “Put k savršenosti” i “Zamak duše” spadaju u sam vrh kršćanske mistike i duhovnosti. Nitko prije a ni poslije Terezije nije tako opširno i jasno prikazao područje mistike.

Zajedno da sv. Ivanom od Križa, Terezija je provela reformu karmelićanskog reda. Iako su stroža pravila izazvala suprotstavljanja i napade, papa je dekretom podupro Terezijino djelo. Obilazila je samostane po Španjolskoj, propovijedala i pisala pisma. Do smrti 1572. godine osnovala je 30 samostana. Kada je nakon 20 godina njezino tijelo bilo iskopano, još je bilo posve neoštećeno.

Terezija je svetom proglašena 1622. godine a papa Pavao VI. podigao ju je kao prvu ženu na čast crkvene naučiteljice. Bilo je to 1970. godine. Bosonoge karmelićanke su najstroži ženski red. Kada djevojka jednom uđe u samostan život provodi u molitvi, razmatranjima i tišini i nikada više ne izlazi iz njega. Karmelićanke je u Hrvatsku doveo blaženi kardinal Alojzije Stepinac s nakanom da se mole za hrvatsku domovinu i narod.

Na kraju rubrike 'Svetac dana' imendan čestitamo svim Terezijama. Donosimo zanimljivosti koje smo pronašli o ovom imenu. Jedni korijen imena vide u grčkom izrazu 'therion' što znači 'divljač koja se lovi', a drugi ime tumače grčkom riječju 'theresis' – obrana, zaštita. Ime se u hrvatskom području proširilo u brojnim inačicama od kojih navodimo sljedeće: Tereza, Tera, Terica, Terka, Terezita, Zika, Reza, Rezica, Rezika, Leska, Lesa.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2011 12:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Danas je Sveta Terezija Avilska, djevica;

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2011 13:46 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 969
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
sve Terezijo Avilska, majko svih karmelicana i karmelicanki, uciteljice molitve, pomozi nam da poput tebe svakoga dana se otvorimo nasemu dragomu Prijatelju, nasem Isusu kako si ti cinila i druge poticala... potakni nas svojim zagovorom da nasljedujemo Krista i da citamo tvoja djela koja su tvoji sinovu karmelicani preveli na hrvatski

moli za nas sv. Terezijo Avilska, da dostojni postanemo obecanja Kristovih :grlim te: :grlim te:

evo neke antifone od Terezije Avilske koje su prevedene na hrvatski



lyrics:

Odakle mi dolaze sva ova dobra?
Od Tebe, od Tebe, Gospodine
I sve moje dobro je vidjeti Te u sebi,
U sebi, u sebi, Gospodine
U sebi, u sebi, Gospodine.





lyrics:

Gledaj On te gleda, gledaj On te gleda,
Gledaj On te gleda, gledaj Ga (2x)
Uza Nj ostani, govori Mu, moli ga,
Budi ponizan i pricaj s Njim. (2x)


meni osobno najljepse sto sam cuo u zivotu :D :D... uvijek mi uzdizu srce Bogu


tko je primio Gospin skapular podsjecam da bi bilo dobro ako se nije ovih dana ispovjedio da se ispovijedi, pricesti, izmoli molitvu na nakanu sv. Oca i obnovi obecanje prilikom oblacenja skapulara :grlim te: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2012 05:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 tra 2012 13:03
Postovi: 181
Lokacija: Sinj
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Danas je Sveta Terezija Avilska, djevica;

Sveta je Terezija Avilska imala stigme na srcu. Njen je slučaj neuobičajen i nevjerojatan. Naime na njenom se tijelu nikada nije vidjela nikakva rana. No, ona je otkrila svom ispovjedniku, te u jednom svom mističnom djelu napisala, kako je ''imala stigme urezane u svoje srce''. Ne mistične stigme, ne duhovne, već prave rane, stvarne posjekotine.
Fenomen se mogao utvrditi tek nakon smrti svetice. Prilikom obdukcije, srce joj je izvađeno i na njemu se moglo vidjeti pet rana, baš kao što je opisala. Jedna je rana bila dugačka pet centimetara. Liječnici su rekli kako je bila dovoljna samo jedna od njih da prouzroči smrt, a sveta je Terezija sa svim tim ranama živjela 23 godine.
Srce svetice, još uvijek sačuvano, nakon više od 400 godina, čuva se u svetištu u Alba Torresu, u Španjolskoj. Na srcu je čak moguće vidjeti rane, svjež i žive.

Iz knjige PADRE PIO,Renzo Allegri

sv Terezijo Avilska moli za nas.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2013 13:25 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 ožu 2011 23:52
Postovi: 585
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Danas se Crkva spominje velike naučiteljice i mističarke.
Slika

Stavljam jedan mali djelić koji mi je danas zapeo za oko iz Zamka duše:
Značenje samospoznaje za molitvu - "Važnost toga je golema, to nam je najvažnije. Toliko je to potrebno. Toliko je to važno. Strašne su lukavštine i smicalice nečastivoga da se duše ne upoznaju i ne razaznaju svoje putove. Spoznati sebe znači prihvatiti svoju stvarnost, cjelovitu istinu o sebi, biti u svemu osoba istine što nas dovodi do istinske poniznosti. "


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2015 14:05 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
10 stvari koje možemo naučiti od sv. Terezije Avilske

1. I kolerik može postati svetac.

2. Ne moraš se odreći radosti i veselja ako želiš postati svet. Samo ih moraš znati podijeliti s drugima.

3. Krv nije voda. Nikad ne zaboravi svoju obitelj, čak i ako odeš u klauzurni samostan.

4. Kad si nešto zacrtaš, budi ozbiljan. Nema odustajanja, radilo se o pospremanju kuće ili reformi jedne redovničke zajednice.

5. Ako ne vidiš izlaza, pomoli se sv. Josipu. I on je bio u sličnoj situaciji.

6. Nikad nije kasno započeti nešto iznova. Ne moraju samo mladi biti pokretači promjena. Četrdesete godine mogu biti idealne za to.

7. Čak i kad misliš da si jako blizu Bogu, ne zaboravi virnuti što se zbiva širom svijeta.

8. Ako te Bog na nešto potiče, ne boj se to učiniti. Knjige možeš pisati, ako i ne znaš savršeno pravopis.

9. Ako te nešto smeta, ne boj se to riješiti. Ako treba, idi do pape. Ili mu barem napiši pismo.

10. Kad je gadna gabula, nemoj se oslanjati na muškarce.



———

Današnja sveta zaštitnica, velika Terezija Avilska ili Terezija od Isusa,
karmelićanka i crkvena naučiteljica, rodila se 28. ožujka 1515. u Gotarrenduri kod Ávile (Castilla)
kao Teresa Sánchez de Cepeda y Ahumada. Ljupka, vedra i živahna djevojčica, u mladosti je čitala živote svetaca,
ali i viteške romane. U karmelićanski red stupila je 1535. u Ávili.
Teško je oboljela, zapadala u duševne krize, a u svojim zanosima doživljavala je neobična viđenja i nadahnuća.
Premda krhkog zdravlja, bila je žena jakog karaktera, čvrste volje i bistre glave,
otvorena, jednostavna, nemirna, neumorna, vedra i duhovita.

Kao poduzetna i energična nadstojnica čitav život posvetila je
obnovi karmelićanskoga reda i odgoju redovnica.
Zajedno sa svetim Ivanom od Križa provela je reformu karmelićana,
osnovala 32 nova samostana i organizirala provinciju bosonogih karmelićanki.
U brojnim djelima, tiskanima posmrtno, opisala je svoja duhovna
i mistična iskustva koja odišu optimizmom, razboritom i umjerenom askezom.

U “Knjizi o životu” zabilježila je etape svojega duhovnoga razvitka, pa je to i svojevrsna rasprava o molitvi.
“Put savršenosti” asketski je traktat usmjeren na vjerski odgoj redovnica i na borbu protiv reformacije.
U svojem najvažnijem djelu “Unutarnji dvorac”, služeći se alegorijskim slikama,
sažela je svoja asketska i mistična iskustva i opisala ljudsku dušu kao dvorac s mnogo odaja
kroz koje se duša čisti i dolazi do središta gdje se sjedinjuje s Bogom.
Sačuvana je i njena vrlo opsežna i zanimljiva korespondencija (oko 400 pisama).
Svojim djelima, koja odišu živom imaginacijom, spontanim izričajem
i prožeta su čestom uporabom slikovitih pučkih usporedbi,
dala je ogroman prilog kršćanskoj duhovnosti i španjolskoj književnosti.

Izvanredna žena, bila je mističarka i vidovnjakinja, a istovremeno i vrlo realna i druželjubiva osoba.
Bila je svjesna da nismo anđeli nego ljudi i priklanjala se Kristu, u kojem je vidjela Boga,
ali i Čovjeka koji može shvatiti ljudske patnje. Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu
i kršćanstvo sve do dana današnjega, vapila je: “O kršćani, vrijeme je da branite
svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate!
Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje;
veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera.
No, najgore je što oni koji se prema vani očituju kao Gospodinovi prijatelji,
potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.”

Preminula je 4. listopada 1582. u Alba de Tormesu kod Salamance,
u samostanu koji je osnovala. Blaženom ju je 1614. proglasio papa Pavao V.,
svetom 1622. papa Grgur XV., a crkvenom naučiteljicom 1970. papa Pavao VI.
Zaštitnica je Španjolske, španjolske vojske, bolesnika (naročito onih koji pate od glavobolje),
djece bez roditelja, čipkarica i čipkara, redovnica i redovnika, ljudi koji žude za milošću,
ljudi koje ismijavaju zbog pobožnosti, te mnogih naselja, biskupija, župa i crkava širom svijeta i hrvatskih krajeva.

Završimo ovaj sažeti prikaz o sv. Tereziji njezinim riječima što ih je
zapisala na jedan listić i stalno ih čuvala u svome Časoslovu:

Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši!

Sve prolazi;

Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti.

Strpljivost sve postizava.

Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje;

Bog je jedini posve dostatan.


Izvor; Bitno.net


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2016 10:21 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Sveta Terezija Avilska

Naučiteljica Crkve i velika obnoviteljica Karmelskoga reda.
Njena djela 'Moj život', 'Put k savršenosti' i 'Zamak duše' spadaju u sam vrh kršćanske duhovnosti.

Kroz povijest Crkve bilo je puno žena velikih umnih sposobnosti
koje su svojim životom i obnoviteljskim djelima mijenjale duh u Crkvi i društvu.

Jedna od njih je sv. Terezija Avilska, naučiteljica Crkve i velika obnoviteljica Karmelskoga reda.

Rođena je 28. ožujka 1551. godine u španjolskoj pokrajini Avili u obitelji koja je podigla 11-ero djece.
Još kao djevojčica željela je što brže doći u nebo.

Kada je čula da muslimani ubijaju kršćane zbog vjere,
sa sedam godina pobjegla je s bratom od kuće u želji da i ona podnese mučeničku smrt.

Nakon smrti majke, otac ju je dao na odgoj sestrama augustinkama.

Terezija je u samostanu čitala pisma sv. Jeronima. U karmelićanski samostan
u Avili ušla je 1535. godine. Svoj je poziv shvatila vrlo ozbiljno i s velikom je upornošću
nadvladavala bolest i teške duševne kušnje.

Nastojala se osloboditi vezanosti uz zemaljske želje i naći put duhovnog savršenstva.
U svom mističnom životu imala je puno viđenja.

Napisala je brojne knjige u kojima je opisala stanja duše na putu sjedinjenja s Bogom.

Njezina djela poput “Moj život”, “Put k savršenosti” i “Zamak duše” spadaju u sam vrh kršćanske mistike i duhovnosti.

Nitko prije, a ni poslije Terezije nije tako opširno i jasno prikazao područje mistike.

Zajedno sa sv. Ivanom od Križa, Terezija je provela reformu karmelićanskog reda.

Iako su stroža pravila izazvala suprotstavljanja i napade, papa je dekretom podupro Terezijino djelo.

Obilazila je samostane po Španjolskoj, propovijedala i pisala pisma.
Do smrti 1572. godine osnovala je 30 samostana.

Kada je nakon 20 godina njezino tijelo bilo iskopano, bilo je posve neoštećeno.

Terezija je svetom proglašena 1622. godine, a papa Pavao VI. podigao ju je
kao prvu ženu na čast crkvene naučiteljice. Bilo je to 1970. godine.

Bosonoge karmelićanke su najstroži ženski red.

Kada djevojka jednom uđe u samostan život provodi u molitvi,
razmatranjima i tišini i nikada više ne izlazi iz njega.

Karmelićanke je u Hrvatsku doveo blaženi kardinal Alojzije Stepinac.
U Španjolskoj je u tome redu danas više od deset Hrvatica.


Izvor;HKR


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 9 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr