www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 02:25

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 31 lis 2008 06:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
31. listopada
Sveti Alfonz Rodriguez, redovnik (1533–1617)

Dok se Ignacio de Loyola nalazio još na naukama u Parizu te oko sebe okupljao sposobne studente dijeleći s njima svoje apostolske ideale, 25. srpnja 1533., na blagdan Sv. Jakova, zaštitnika Španjolske, rodio se u španjolskom gradu Segoviji, u krilu jedne duboko kršćanske i brojne obitelji Alfonso Rodriguez, budući najslavniji brat pomoćnik Družbe Isusove. Bio je drugo po redu dijete obitelji koja će imati 7 sinova i 4 kćeri.

Iako Alfonzov rodni grad nije velik po broju stanovnika, danas broji 36.000, to je ipak znamenit po svojoj starini i arhitekturi koja još i danas plijeni poglede znatiželjnih turista. I mali je Alfonz mogao promatrati ostatke rimskog akvedukta – vodovoda, gradske bedeme, a osobito alkazar, utvrđeni maurski dvor, što se ponosno uzdiže na strmoj litici. To lijepo zdanje nalazi se još i danas u svim turističkim vodičima. Lijepa gotička katedrala počela se tek graditi u Alfonzovu djetinjstvu.

Alfonz se kao desetogodišnjak susreo s prvim svećenikom novoga reda Družbe Isusove, blaženim Petrom Faberom, koji ga je svojom poznatom istančanošću pripremio za prvu pričest te poučio u glavnim vježbama kršćanske pobožnosti. Susret s tim divnim čovjekom bila je, sigurno, velika milost njegova života. Ima susreta s ljudima koji se nikad ne zaboravljaju. Za Alfonza je bio takav nezaboravan susret s Petrom Faberom.

Alfonza je, dakle, već od djetinjstva Bog polako pripremao za Družbu Isusovu, u kojoj ga je želio imati baš kao brata pomoćnika da preko njega pokaže svu ljepotu takvoga zvanja. Život dobroga brata Družbe Isusove ponajviše sliči skrovitom životu Svete obitelji u Nazaretu. Većina braće po samostanima obavlja kućne poslove, one i onakve kakve su s toliko ljubavi u nazaretskoj kući obavljali Isus, Marija i Josip i posvetili ih.

Pogledajmo kako je Gospodin spremao Alfonza za takav način života. Kad mu je bilo 14 godina, pošao je na studij u isusovački kolegij u Alcalu. No tamo ostade tek godinu dana. Morao se vratiti kući te naslijediti oca u dobro uhodanom i uspješnom trgovačkom poslu. Vodio je trgovinu sukna, oženio se, postao otac, ali nakon 7 godina braka umre mu žena, pa onda djeca, a posao krene tako naopako da je praktički izgubio svu imovinu. Bili su to teški udarci, no Alfonza nisu ipak posve slomili. On je još uvijek imao volje za život i da u životu nešto veliko ostvari. Nije mu bilo još posve jasno što bi to trebalo biti.

Slobodan od svega pokušao je nastaviti prekinute nauke pa je na Sveučilištu u Valenciji počeo polaziti tečajeve gramatike i retorike. No bilo je to bez ploda i uspjeha jer se sa svojih 38 godina sve manje osjećao sposobnim za studij. U toj dobi redovito više nije tako lako pamtiti toliko toga što solidan studij traži. Bog ga je čekao i trebao drugdje, a ne na sveučilištu. Alfonzu postade jasno da ga Bog kao brata zove u redovnike pa 31. siječnja 1571. stupi u isusovački novicijat u Valenciji. Već 6 mjeseci nakon ulaska u novicijat poglavari ga poslaše u Palmu de Mallorca za vratara u kolegij de Montesión. U toj će službi ostati sve do smrti, u njoj će se i posvetiti te tako ostvariti ono na što ga je Gospodin zvao.

Svoju će duhovnu avanturu po nalogu poglavara opisati sam u svojoj autobiografiji koju je god. 1956. u Barceloni izdao glasoviti pater Segarra pod naslovom San Alonso Rordiguez. Autobiografia o sea Memorial o Cuentas de la Consciencia. No ostavio je svetac iza sebe dosta spisa u kojima ima mnogo njegovih opaski o raznim pitanjima duhovnoga života. Nije sve u tim spisima njegovo originalno jer si je on iz raznih duhovnih pisaca marno ispisivao ona mjesta koja su mu se svidjela, ono što je smatrao da će mu biti od koristi za vlastiti duhovni život, a bilježio je i prosvjetljenja što ih je u molitvi od Gospodina dobivao, svoje odluke, unutrašnje borbe svoga života, a posve samostalno i prodorno raspravlja o nekim asketskim i mističnim pitanjima. Sve je njegove spise, uključivši i pisma, izdao u tri sveska g. 1885. do 1887. u Barceloni, malo prije svečeve kanonizacije, isusovac otac Nonell, poprativši to monumentalno djelo mnoštvom vrijednih i korisnih bilježaka.

Obavljajući vjerno službu vratara, Alfonz je bio prema svima veoma uslužan, prijazan, pun bratske ljubavi i susretljivosti, dok je prema samome sebi bio veoma strog. Budući da se na kućnim vratima susretao s tolikim ljudima, nastojao je na sve djelovati apostolski pa je tako kroz dugi niz godina svoje službe izvršio i silan apostolat dobroga primjera, lijepe i pobudne riječi. Posjetitelji su rado slušali i poštivali vrijednoga vratara. Njemu je Bog dao i izvanrednih darova kao što su: viđenja, prosvjetljenja, pa i čudesa. Svime se time služio da u susretu s ljudima bude što bolji, ali i da ljude učini boljima. Ljudi su osjećali da je on pravi svetac pa su dolazili k njemu na savjetovanje ili da mu se preporuče u molitve.

Među Alfonzove duhovne učenike valja ubrojiti mladoga Petra Clavera, budućega slavnog misionara u Kolumbiji, apostola crnačkoga roblja. Kao student filozofije u Palmi rado je vodio razgovore s bratom Alfonzom, a taj ga je oduševljavao za rad u misijama i prorekao mu da će postati velik misionar. Petar Claver nije ga nikada zaboravio.

Sveti Alfonz je bio veoma pobožan prema Gospi. Nazivao ju je: »moja Gospa Djevica Marija«, »moja slatka Marija«, »moja Marija«. Njegova pobožnost i ljubav prema Gospi vuče svoje korijenje još iz djetinjstva. Potjecao je iz obitelji, a i iz grada, gdje se izvanredno štovala Isusova Majka. Kad mu je bilo već 75 godina, pisao je ovako o sebi: »Kako je prolazilo vrijeme i redale se godine, rasla je u meni toliko ljubav i pobožnost prema Djevici, našoj Gospi; razgovarajući s njom u molitvi u raznim zgodama molio sam je da moli za mene svoga blagoslovljenoga Sina, a on neka učini da prema njemu i njoj budem pobožan u što većoj mjeri, nasljedujući ih.«

Alfonzova je pobožnost prema Svetoj Djevici nalazila svoj konkretan izražaj u revnom moljenju krunice, Malog časoslova Bezgrješnog Začeća, a tu je Marijinu povlasticu, koja u ono vrijeme nije još bila proglašena dogmom, svojski branio i naglašavao.

Pater Gaviña u Alfonzovoj duhovnosti uz njegovu pobožnost prema Bogorodici naglašava njegovo veliko nastojanje oko upoznavanja samoga sebe i Gospodina Boga, u duhu one Augustinove molitve: »Gospodine Bože, daj da upoznam tebe i daj da upoznam sebe!« To je nastojanje bilo naročito intenzivno kad je u duhovnim vježbama razmatrao o temama prvoga tjedna, o svrsi života, o vlastitim grijesima, o paklu.

Tražeći neprestano i u svemu Gospodina, Alfonz je sa srcem velikim kao svijet god. 1608. ovako sažeo želje svoje duše, žedne ljubavi: »Molim Boga i Svetu Djevicu za četiri ljubavi: ljubav prema Bogu, ljubav prema Isusu Kristu našem Gospodinu, ljubav prema Djevici našoj Gospi i ljubav prema drugima.« To je bio njegov duhovni svijet u kojem se neprestano kretao. Kao vratar proveo je na Mallorci 46 godina, služeći u jednostavnosti srca Gospodinu, redovničkoj zajednici, svima koji su dolazili na vrata kolegija. Umro je 31. listopada 1617., a sprovod mu je bio pravo slavlje. U njemu je sudjelovao španjolski potkralj, plemstvo Mallorce, biskup, mnoštvo građana, siromaha i bolesnika, od kojih neki od njih već tada po njegovu zagovoru zadobiše izvanredne milosti. Leon XIII. proglasio je Alfonza Rodrigueza, skupa s Ivanom Berchmansom, 15. siječnja 1888. svecem.
jučer vrh stranice


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 stu 2009 07:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveti Alonzo Rodriguez
[ 31.10.2009 ]

Odan Blaženoj Djevici Mariji koju je štovao sinovskom ljubavlju i širio pobožnost prema njoj.

Sveti Alfonzo Rodriguez najslavniji brat pomoćnik Družbe Isusove rodio se u Španjolskoj 1533. godine. U svojoj desetog godini susreo je isusovca Petra Fabera. Taj susret obilježio je Alfonzov život jer ga je Petar pripremio za prvu pričest te poučio glavnim kršćanskim pobožnostima.

U 14 godini počeo je studirati u isusovačkom kolegiju u Alcali, no ubrzo je morao napustiti studij zbog očeve smrti i preuzeti dobro uhodanu trgovinu suknom. Oženio se, ali mu je žena nakon 7 godina braka umrla, a potom i djeca koju je s njom imao. I poslovi s trgovinom sukna krenuli su nizbrdo, tako da je gotovo ostao bez imovine.

Nakon teških životnih udaraca Alfonzo je pokušao ponovno studirati retoriku i gramatiku, ali ni to nije išlo. Tada je otkrio da je njegov poziv biti brat pomoćnik u Družbi Isusovoj i to je započeo 31. siječnja 1571. godine. Nakon 6 mjeseci poglavari su ga poslali za vratara u samostan u Palma de Mallorcu i na toj službi je ostao do smrti. Radeći kao vratar vršio je silan apostolat dobroga primjera, lijepe i poticajne riječi. Među onima koji su ga rado posjećivali bio je i Petar Claver, koji je ubrzo postao čuveni misionar, a to mu je brat Aflonzo i prorekao.

Svoju duhovnu avanturu Alfonzo je po nalogu poglavara opisao u svojoj autobiografiji. Vodio je bilješke o svom duhovnom životu, zapisivao je nadahnuća koja mu je Gospodin davao, a prepisivao je i korisne upute od mnogih duhovnih pisaca. Sve je to izdano u više svezaka, prije njegove kanonizacije.

Alfonzo je od djetinjstva bio odan Blaženoj Djevici Mariji i širio je pobožnost prema njoj. Umro je na današnji dan 1617. godine, a sprovod mu je bio pravo slavlje u kojem je sudjelovao potkralj Španjolske, plemstvo Mallorce, biskup, mnoštvo građana, siromaha i bolesnika, od kojih su već tada neki zadobili milost po njegovu zagovoru. Papa Leon XIII. proglasio ga je svetim 15. siječnja 1888. godine.

I na kraju rubrike 'Svetac dana' čestitamo imendan onima koji nose ime sv. Alfonza Rodrigueza. Donosimo neke zanimljivosti koje smo pronašli o ovom imenu. Potječe od starovisokonjemačkih riječi 'al' (alles) – sve, 'adal' – plemenit, otmjen i 'funs' – spreman, revan. Ime je vrlo rašireno u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. U nas su izvedeni oblici u muškom rodu Alfo, Alo, Alko, Aco a u ženskom Alfonza, Alfa, Ala, Alka i druge.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2011 20:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Današnji svetac dana je Sveti Alfonz Rodriguez;

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2015 09:40 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Sveti Alfonzo Rodriguez

Odan Blaženoj Djevici Mariji koju je štovao sinovskom ljubavlju i širio pobožnost prema njoj.

Sveti Alfonzo Rodriguez, najslavniji brat pomoćnik Družbe Isusove,
rodio se u Španjolskoj 1533. godine.

U svojoj desetoj godini susreo je isusovca Petra Fabera što je obilježilo
Alfonzov život jer ga je Petar poučio glavnim kršćanskim pobožnostima.
U 14 godini počeo je studirati u isusovačkom kolegiju u Alcali,
no ubrzo je morao napustiti studij zbog očeve smrti i preuzeti dobro uhodanu trgovinu suknom.
Oženio se ali mu je žena nakon 7 godina braka umrla, a potom i djeca koju je s njom imao.
I poslovi s trgovinom su krenuli loše pa je gotovo ostao bez imovine.

Nakon teških životnih udaraca Alfonzo je pokušao ponovno studirati
retoriku i gramatiku ali nije išlo.
Tada je otkrio da je njegov poziv biti brat pomoćnik u Družbi Isusovoj
i to je započeo 31. siječnja 1571. godine.
Nakon 6 mjeseci poglavari su ga poslali za vratara u samostan u Palma de Mallorcu.

Na toj službi je ostao do smrti.
Radeći kao vratar vršio je silan apostolat dobroga primjera,
lijepe i poticajne riječi. Među onima koji su ga rado posjećivali bio je i Petar Claver
koji je ubrzo postao čuveni misionar, što mu je brat Aflonzo i prorekao.

Svoju duhovnu avanturu Alfonzo je po nalogu poglavara opisao u svojoj autobiografiji.
Vodio je bilješke o svom duhovnom životu, zapisivao je nadahnuća koja mu je Gospodin davao,
a prepisivao je i korisne upute od mnogih duhovnih pisaca. Sve je to izdano u više svezaka,
prije njegove kanonizacije. Alfonzo je od djetinjstva bio odan
Blaženoj Djevici Mariji i širio je pobožnost prema njoj.

Umro je na današnji dan 1617. godine, a sprovod mu je bio pravo slavlje
u kojem je sudjelovao potkralj Španjolske, plemstvo Mallorce, biskup,
mnoštvo građana, siromaha i bolesnika, od kojih su već tada neki
zadobili milost po njegovu zagovoru. Papa Leon XIII. proglasio ga je svetim 15. siječnja 1888. godine.

Izvor;HKR

-i još malo više podataka o ovom svecu na linku;
http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=155


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 8 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr