www.tebe-trazim.com

Bl. Ivan XXIII., papa
[ 11.10.2009 ]

Papa Dobri, osvojio je cijeli svijet svojom dobrotom, jednostavnošću i smislom za humor. Drugim Vatikanskim saborom posadašnjio je Crkvu i dao novi zamah ekumenizmu.

Pravim imenom Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenog 1881. godine u selu Sotto il Monte nedaleko od talijanskog grada Bergama. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu. Sa 12. godina ušao je u sjemenište u Bergamu a sa 19 godina odlazi u Papinsko sjemenište u Rimu. Nakon odsluženja vojnog roka 1904. godine zaređen je za svećenika i preuzima službu tajnika bergamskog biskupa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je sanitetski podnarednik a zatim vojni kapelan.

Nakon rata radi u sjemeništu u Bergamu. Istovremeno je aktivan i kao predavač u Katoličkoj akciji. Kao profesor osniva Studentski dom. Godine 1920. papa Benedikt XV. postavlja ga za predsjednika misijskog apostolata za Italiju. Pet godina kasnije papa Pio XI. imenuje ga biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku kako bi pomogao većoj povezanosti katolika različitih obreda među sobom. Dužnost mu je bila ujedno uspostaviti odnose poštovanja s pripadnicima pravoslavne vjere.

Biskup Roncalli je u Bugarskoj brzo stekao naklonost naroda brigom za običnog čovjeka. Nakon desetogodišnje službe u Bugarskoj poslan je kao diplomata u Tursku. Kao apostolski delegat za Tursku i Grčku za vrijeme njemačke okupacije Grčke biskup Roncalli je pribavljao grčkom stanovništvu pomoć i spriječio deportaciju grčkih Židova u logore smrti.

Papa Pio XII. imenovao ga je 1944. godine apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Kao nuncij u Parizu zauzimao se za njemačke ratne zarobljenike u Francuskoj. Podupirao je nastojanja francuskih biskupa oko ponovnog zadobivanja radništva posredstvom novih dušobrižničkih načina. Odbio je zahtjeve da se opozovu 33 biskupa zbog suradnje s režimom iz Vichya.

Kardinal Roncalli postaje nasljednikom pape Pia XII. 1958. godine. Uzeo je ime papa Ivan XXIII. a papinsko geslo bilo je 'Posluh i mir'. Mnogi su 77-godišnjeg papu smatrali prijelaznim papom. No on već na početku svoga pontifikata objavljuje namjeru da će sazvati opći koncil kao odgovor na potrebe vremena, čovječanstva i Crkve.

Na početku II. Vatikanskog koncila 11. listopada 1962. godine najavio je obnovu kodeksa crkvenog prava, posadašnjenje Crkve i pružio ruke drugim kršćanskim Crkvama. Godinu dana kasnije Papa Dobri je objavio okružnicu 'Pacem et terris' u kojoj se zauzimao za čovjekovo dostojanstvo bez obzira na bilo kakvu pripadnost. Svoju veličinu dokazao je i uklanjanjem iz molitvenih obrazaca izraza koji vrijeđaju i ponižavaju Židove. Nije dočekao završetak Sabora. Umro je 3. lipnja 1963. godine. Blaženim je proglašen 3. rujna 2000. godine. Kako je najvažniji događaj njegova pontifikata bio Drugi Vatikanski sabor blagdan mu se slavi na dan početka Sabora 11. listopada.

I na kraju podsjećamo da danas imendane slave oni koji nose imena: Filip i Radojko. Evo i nekoliko zanimljivosti o ovim imenima. Ime Filip ima zanimljivu etimologiju. Dolazi od grčke složenice Filippos: 'fileo' znači volim a 'hippos' – konj. Tako se ime prevodi kao 'onaj koji voli konja, ljubitelj konja'. Brojni su oblici ovog imena: Fila, Fili, Fico, Filo, Filko, Pilip, Pipa, Pipo, Filipka, Filipina, Ficka, Ina, Pina, Pinka. Od imena Hilarije dolaze imena: Radojko, Radovan, Rade, Rajko, Rašo itd. Korijen imena Hilarije dolazi od grčke riječi 'hilarios' i znači radostan, veseo.

11. listopad

Blaženi Ivan XXIII. papa

Papa Ivan XXIII. ili pravim imenom Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenog 1881. u zaseoku Brusiccu koji pripada selu Sotto il Monte (ili po hrvatski: Podgora) nedaleko Bergama (Italija). Angelo Giuseppe djetinstvo provodi u rodnom selul, a u dobi od 12 godina stupa u sjemenište u Bergamu. S devetnaest godina ulazi u Papinsko sjemenište u Rimu. Od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. služi vojni rok u 73. pješačkoj pukovniji brigade Lombardija. Za svećenika je zaređen u Rimu 10. kolovoza 1904. Poslije ređenja postaje tajnik novog bergamskog biskupa Giacoma Marie Radinija Tedeschija kojeg će nazvati zvijezdom svog svećeništva. U toj službi bio je deset godina. S ulaskom Italije u Prvi svjetski rat obukao je odoru sanitetskog podnarednika, a zatim je tri godine bio vojni kapelan. Nakon rata radi u sjemeništu u Bergamu dok je istovremeno aktivan i kao predavač u Katoličkoj akciji. Kao profesor osniva Studentski dom (Cassa dello studente). No, 1920. papa Benedikt XV. postavlja ga za predsjednika misijskog apostolata za Italiju (Consiglio cetrale dell'Opera della Progpagazione della Fede). Pet godina kasnije (1925.) papa Pio XI. imenuje ga biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku ne bi li pomogao većoj povezanosti katolika različitih obreda među sobom. Dužnost mu je bila ujedno uspostaviti odnose poštovanja s pripadnicima pravoslavne vjere.

U Bugarskoj je brzo stekao naklonost naroda svojom dubokom brigom za običnog čovjeka. Tako je za vrijeme boravka u Sofiji radio na prijevodu knjige Nasljeduj Krista. U jednom trenutku u dvorištu se začula vika Angelova tajnika na radnike koji su nešto radili. Biskup Roncalli je smjesta ostavio posao i otrčao u dvorište te uzeo u zaštitu radnike, ne pitajući za razlog vike koju je na njih digao tajnik. Netko drugi prvo bi saznao što se događa, no Roncalli ne postavlja takva pitanja. On gleda kako se postupa prema čovjeku jer čovjek ima svoje dostojanstvo koje unatoč svemu treba poštovati. Nakon deset godina provedenih u Bugarskoj isti ga papa šalje kao diplomata u Tursku. Pio XII. 1944. imenuje ga apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Kao nuncij u Parizu (od 1944. do 1953.) zauzimao se za njemačke ratne zarobljenike u Francuskoj. Podupirao je tada nastojanja francuskih biskupa oko ponovnog zadobivanja radništva posredstvom novih dušobrižničkih načina te odbio zahtjeve da se opozovu 33 biskupa zbog suradnje s režimom iz Vichya. No, kao apostolski delegat za Tursku i Grčku Angelo Roncalli (sa sjedištem u Ateni) za vrijeme njemačke okupacije Grčke pribavljao je grčkom stanovništvu pomoć i spriječio deportaciju grčkih Židova u logore smrti.

Nakon smrti Pia XII. karidnal Roncalli ulazi u konklave iz kojih izlazi kao papa Ivan XXIII. Bilo je to 1958., 28. listopada u 16:40 h. Kardinal Roncalli postao je nasljednik preminulog pape Pia XII. Upitan koje će ime uzeti kao papa odgovorio je: "Zvat ću se Ivan - Ioannes Vocabor". I obrazložio: to ime nosio je njegov otac, sv. Ivanu posvećena je župna crkva u rodnom mjestu i rimska lateranska bazilika, papina katedrala; Ivan je ime dvojice najbližih Kristu: Ivana Krstitelja, Gospodinova preteče i Ivana Evanđeliste, ljubljenog učenika Isusova. Tada su mnogi toga 77-godišnjeg papu smatrali prijelaznim papom. Ali on pak u početku 1959. objavljuje namjeru da sazove opći koncil kao odgovor na potrebe vremena, čovječanstva i Crkve. Svoje namjere svijetu je obznanio 25. siječnja 1959. u bazilici sv. Pavla. Svijet je bio zatečen. Novi papa saziva rimsku sinodu i određuje obnovu kodeksa crkvenog prava. Jedanaestog listopada 1962. svečano otvara II. Vatikanski koncil. Na dan otvaranja koncila govori: "Ja sam vaš brat koji vam je postao otac. Ne značim ništa. Io conto nulla." U daljem govoru ističe potrebu novog izraza za stare istine i pruža ruku drugim kršćanskim Crkvama. Zauzima se za podanašnjenje (aggiornamento) Crkve i ni na koga ne baca kletvu.

Ivanu XXIII. nije bilo dano vidjeti završetak koncila koji je sazvao. No, nije bio u tjeskobi zbog toga: "Drugi neka urade kako oni budu mislili. Ja sam radostan zbog prevaljenog puta." Državnom tajniku kardinalu Ciccognianiju je rekao: "Sada smo više nego ikad... pozvani da služimo čovjeku kao takvom, a ne samo katolicima. Da osobito i posvuda branimo prava ljudske osobe, a ne samo prava Katoličke crkve. Sadašnje okolnosti, zahtjevi posljednjih 50 godina i znanstveno produbljivanje dovelo nas je pred novu zbilju, kako sam to rekao u govoru na otvorenju koncila. Ne mijenja se Evanđelje, nego ga počinjemo bolje shvaćati. Tko je dulje živio i bio na početku stoljeća sučelice novim zadacima vezano uz socijalne djelatnosti koja se tiče čitavog čovjeka, tko je bio, kao ja 20 godina na istoku i osam godina u Francuskoj, te mogao upoznati kulture i tradicije, on zna da je došao čas da se prepoznaju znakovi vremena i da se iz toga izvuče prilika da se gleda daleko." Tu nije bio kraj pomirljivosti i dobrhotnosti novoga pape. Tako on unatoč drukčijem mišljenju nekih uglednika prima 7. ožujka 1963. kćerku i zeta sovjetskog komunističkog vlastodršca Nikite Hruščova. Nešto kasnije (travanj 1963.) objavljuje okružnicu Pacem et terris u kojoj se zauzima za čovjekovo dostojanstvo bez obzira na bilo kakvu pripadnost.

Sud o Ivanu XXIII. izrekli su njegovi nasljednici Pavao VI. i Ivan Pavao II. koji su ga nazvali papom ekumenizma. Izrekao ga je i carigradski patrijarh Atenagora I, koji je primijenio na Ivana XXIII. riječi Evanđelja: "I bi poslan od Boga čovjek imenom Ivan." Svoj sud iskazao je i narod koji je papu Ivana XIII. nazvao Ivan Dobri. Geslo pape Ivana XIII. bilo je Oboedietia et Pax (Posluh i mir). Svoju veličinu dokazao je i uklanjanjem iz molitvenih obrazaca izraze koji vrijeđaju i ponižavaju Židove. On veli da je manjkalo ljubavi prema narodu iz kojega je Isus i nekatoličke kršćanske zajednice naziva Crkvama. Što je dotada bilo skoro pa nezamislivo da izgovori jedan papa. Shrvan bolešću umire (3. lipnja 1963. u 19:49 h) pred mnoštvom koje se natiskalo na Trgu sv. Petra podno Apostolskog dvora. Posljednje riječi koje je izgovorio, držeći tajnikovu ruku, Ivana XXIII. bile su: "Radili smo, služili smo Crkvi. Nismo se zaustavljali skupljati kamenje koje su s jedne ili s druge strane bacali na nas. A mi ga nismo ni na koga bacali. Imamo mnogo prijatelja. Imat ćemo ih još više. Sastat ćemo se u raju." Pokopan je 6. lipnja u kripti bazilike sv. Petra u Vatikanu. U oporuci je izrazio želju da mu se u lijes stavi križ što mu ga je darovao Radini Tedeschi, njegov duhovni uzor. Proglašen je blaženim 2000. godine.

Obljetnica preminuća blaženoga pape Ivana XXIII.

Prije pedeset godina na današnji je dan preminuo blaženi papa Ivan XXIII. Popodne je s početkom u sedamnaest sati u bazilici svetoga Petra biskup Bergama Francesco Beschi predvodio svetu misu a na završetku je u baziliku došao papa Franjo. Ivan XXIII., odnosno Angelo Giuseppe Rinacalli, bio je 261. Petrov nasljednik, izabran 28. listopada 1958. godine, naslijedivši papu Pija XII. Odmah je u početku očitovao stil koji je održavao njegovu ljudsku i svećeničku osobnost, dozrelu kroz mnoga iskustava i snažan duhovni život. Preminuo je navečer 3. lipnja 1963. godine, a blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. rujna 2000. godine.
U razgovoru za našu radio postaju o dobrom papi govorio je msgr. Loris Capovilla, koji je bio posebni tajnik pape Ivana XXIII. „Njegov je razgovor s Bogom bio neposredan, spontan i vedar. Bogu se obraćao kao što se dijete obraća majci. Njegova je vjera bila vjera malenih i siromašnih, tako ju je opisao u jednom pismu svojim roditeljima. Bio je nuncij u Bugarskoj, a na Božić je osjetio nostalgiju za svojom kućom. Sve je svoje vidio oko skromnog božićnog stola i piše: Božić je blagdan obitelji, naročito onih s mnogo djece, kao što je naša. Upravo iz ljubavi prema djeci moramo biti dobri i živjeti u miru – piše Roncalli i dodaje:
Znate da sam studirao, postigao doktorate, a zaboravio sam gotovo sve što sam u školi naučio. Ali ništa nisam zaboravio od onoga što sam naučio od vas, tata i mama, i od župnika, koji me je krstio. A to je svjetlo, najbolje što imam u životu: snaga da nastavim pokoravati se onome što mi Gospodin veli preko Svetoga Oca – stoji u njegovu pismu iz Bugarske.
Na primjedbu da svi priznaju veličinu pape Ivana XXIII. rekao je da je na dan izbora za papu, pokazavši se na srednjem balkonu bazilike svetoga Petra u šest sati popodne – kada su svjetla i teleobjektivi bili upereni u njega – bio znatiželjan, želio je vidjeti lica svoje braće i sestara, a nikoga nije vidio. Malo razočaran što nikoga nije vidio, ispripovijedao je: Kad sam se okrenuo da se s balkona vratim u dvoranu Blagoslova, ispred mene je prema meni bio Križ okrenut, tad mi se učinilo da mi Isus govori: Angelino, promijenio si ime i ruho, ali zapamti ako ne ostaneš blaga i ponizna srca, kao što sam ja, ništa nećeš vidjeti od života Crkve ni od života svijeta. Ostat ćeš slijep. Blaga i ponizna srca: to je kao papa najprije izgovorio – kazao je msgr. Capovilla.
Na upit o sazivanju II. vatikanskog sabora, rekao je da mu je Papa odmah u početku rekao: „Povjerit ću ti mnogo toga, reći ću ti koje odluke želim usvojiti, i ako si zadovoljan s tim novostima, reci mi, a ako nisi ne trebaš mi ništa govoriti, ja ću te pitati.“ To se dogodilo sa Saborom. Kad mi je prvi put govorio, ništa nisam rekao. Drugi put, također ništa nisam rekao. Kad je treći put govorio onda me upitao: „Kako to? Govorio sam ti o događaju za koji u sebi osjećam da dolazi od Duha Svetoga a ti ništa nisi rekao?“ – kazao je msgr. Capovilla.
Odgovorio sam: „Zato jer me niste pitali.“ Ne, drugi je razlog. Ti znaš da sam star a da je projekt prezahtjevan i da ga neću moći ostvariti. Ti razmišljaš poput nekog činovnika koji za stolom razmišlja o projektu – rekao je. Tada sam mu odgovorio: Sveti Oče, sve što učinite bit će dobro i na blagodat cijelom čovječanstvu. Uzvratio mi je: Nije važno izvoditi, činiti, važno je prihvatiti nadahnuće, biti zanimljiv Bogu koji te zove na suradnju, to je već veliki pothvat. Pa kad bi mi se i dogodilo da samo navijestim Sabor, to bi već bio veliki događaj. To mi je bila prva pouka od dobroga Pape – kazao je msgr. Capovilla te dodao:
A druga je pak: Zapamti da sam biskup i da moram umrijeti kao biskup. Kad bude nešto teško, to mi moraš jasno reći. Kad se zbio posljednji razgovor s njim rekao sam mu: „Sveti Oče, došao je čas. Čekaj malo, trebat će pitati liječnike – odgovorio je. Kad sam mu rekao da smo već govorili s liječnicima, zagledao se u mene i rekao: „A tako je“. Da, Sveti Oče, tako je – odgovorio sam.
Onda, pripremimo se za rastanak. Morate mi svečano donijeti sakrament Euharistije, moraju biti nazočni svi moji najviši suradnici: sa svakim trebam razgovarati i oprostiti se i zavjetovati da će se Sabor nastaviti te da će biti okrunjen Gospodinovim blagoslovom. Glede pak nasljedstva, Isus je već odredio. Ako se nakon mene učini drugačije, nije važno: mi smo samo donekle važni. Važan je Bog, on se s nama malenim ljudima služi da čini velike i male stvari za spas cijelog čovječanstva – rekao je Dobri Papa prije preminuća.



http://hr.radiovaticana.va/news/2013/06 ... ca_preminuća_blaženoga_pape_ivana_xxiii./cro-698102

Službeno je – bl. Ivan Pavao II. i bl. Ivan XXIII. uskoro će biti proglašeni svetima

Blaženi Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. vjerojatno će do kraja ove godine biti proglašeni svetima, izjavio je danas na konferenciji za tisak predstojnik Tiskovnoga ureda Svete Stolice.

Papa Franjo primio je danas u audijenciju prefekta Kongregacije za kauze svetaca kardinala Angela Amata i odobrio Dekret o priznanju drugoga čuda koje se dogodilo zahvaljujući zagovoru pape Wojtyle, a otvorio je put i kanonizaciji pape Roncallija i bez drugoga čuda. Papa je naime odobrio pozitivno mišljenje Izvanredne sjednice otaca kardinala i biskupa s obzirom na kanonizaciju blaženoga Ivana XXIII., te je sazvao Konzistorij koji će se baviti kanonizacijom blaženoga Ivana Pavla II.
Ovu donekle nuobičajenu odluku p. Federico Lombardi objasnio je Papinom željom da, unatoč nepostojanju drugoga čuda, bude priznata svetost koncilskoga pape. On je naglasio da je kanonizacija valjana i bez drugoga čuda, budući da već postoji jedno priznato čudo koje je dovelo do beatifikacije. Spomenuo je i raspravu među teolozima i stručnjacima s obzirom na potrebu dvaju različitih čuda za beatifikaciju i kanonizaciju, te dodao da Sveti otac ima vlast dati dispenzu te omogućiti kanonizaciju bez drugoga čuda.
Premda nisu spomenuti konkretni datumi sazivanja Konzistorija niti kanonizacija, p. Lombardi, kako prenosi Radio Vatikan, nije odbacio mogućnost da se oba slavlja dogode istodobno, te je izrazio svoje mišljenje da bi se to moglo dogoditi do kraja godine.


Sazivatelj Drugoga vatikanskog koncila papa Ivan XXIII. (1958-63.) blaženim je proglašen godine 2000. a Ivan Pavao II. godine 2011. U poljskim crkvenim krugovima nagađa se o dva moguća termina kanonizacije poljskoga Pape: 20. listopada, što bi bio datum blizak 35. obljetnici izbora kardinala Karola Wojtyle za papu (16. listopada 1978.) ili o svetovini Bezgrešnog začeća 8. prosinca. (ika/bitno.net)

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/sl ... i-svetima/

Postoji i drugo čudo po zagovoru Ivana Pavla II, hvala Bogu.

http://www.24sata.hr/sudbine/otkrili-su ... zmu-322370

Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. bit će proglašeni svetima 27. travnja 2014.

Kanonizacija blaženika Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. održat će se 27. travnja 2014. u Rimu, odlučio je danas papa Franjo, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Danas se s radošću prisjećamo velikog i dobrog koncilskog pape, blaženog Ivana XXIII.