www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 stu 2017 05:43

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 16 lis 2009 06:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveta Margareta Alacoque
[ 16.10.2009 ]

Uz sv. Margaretu Alacoque, glasnicu poruka Srca Isusova, danas se spominjemo i sv. Hedvige, žene prožete duhom molitve i pokore

Sv. Margareta Marija Alacoque poznata je po tome što je širila pobožnost Srcu Isusovu. Rođena je 1647. godine u Francuskoj. Prije ulaska u samostan Reda Pohođenja Marijina u Paray le Monialu imala je više nadnaravnih viđenja. U tijelovskoj osmini 1675. Margareti se u kapelici ukazao Isus. Tražio je od nje da se zauzme kako bi petak nakon tijelovske osmine bio 'petak Srca Isusova'.

Margareti su u tim nastojanjima puno pomogli Isusovci. Zahvaljujući ovoj svetici nastala je i pobožnost Prvih petaka. Naime, Isus je od nje tražio da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti. Margareta je umrla 16. listopada 1690. Svetim ju je proglasio papa Benedikt XV. 1920. godine. Paray le Monial, crkva ukazanja Srca Isusova i grob svete Margarete Marije Alacoque i danas su mjesta kamo hodočaste štovatelji Srca Isusova iz čitavog svijeta.

Danas se sjećamo i sv. Hedvige, redovnice koju podjednako štuju i Poljska i Njemačka, što je odigralo značajnu ulogu na Drugom vatikanskom saboru u poboljšanju međusobnih odnosa biskupskih konferencija tih zemalja. Hedviga je rođena 1174. S 12 godina se udala za šleskog kneza Henrika Barbuta. Imala je sedmero djece. Bila je žena prožeta vjerom, duhom molitve i pokore. Brinula se za siromahe a u tome joj je pomagao i njezin muž. Nakon muževe smrti povukla se u samostan cistercitkinja koji je sama utemeljila 1202. Svetom ju je proglasio Klement IV. 1267. godine.

I na kraju spominjemo tko slavi imendan. Današnje slavljenice su Hedvige i Margarete. Donosimo i nekoliko zanimljivosti o ovim imenima. Ime Hedviga potječe od starovisokonjemačkih riječi 'hadu' što znači 'boj, bitka' i 'wig' s podjednakim značenjem. Ime se u nas pojavljuje i u skraćenim oblicima: Heda, Hedi, Hedica, Iga, Igica, Viga, Vigica. Ime Margareta dolazi od grčke riječi 'margarita' i znači biserna. Brojne su izvedenice i umanjenice imena od kojih izdvajamo sljedeće: Gia, Giga, Ita, Maga, Magica, Marga, Margita, Marjeta, Maša, Reta.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 lis 2011 18:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
16. listopad
Sveta Margareta Alacouqe


Slika

Po ovoj svetoj redovnici Krist Gospodin je dao čovječanstvu jednu od najljepših poruka: svaka osoba neka se posveti Srcu Isusovu. Svatko tko štuje Srce Isusovo, zna koliko je korisna i važna ta pobožnost. A papa Leon XIII. naredio je posvetu cijelog svijeta Srcu Isusovu!

Margareta Alacoque proglašena je blaženom 1864. od pape Pia IX. dok ju je svetom proglasio papa Benedikt XV., tek 1920. godine (13. svibnja). Rođena je 22. srpnja 1647. godine u Lautecouru, u Francuskoj. U dobi od osam godina, dana je u zavod klarisa-urbanistica u Charollesu. U mladosti bila je četiri godine teško bolesna, gotovo uzeta. Kad je jednom zgodom došla posjetiti samostan sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu, čula je jasno u sebi slijedeće riječi: "Hoću da budeš ovdje!" Tada su joj bile 24 godine. Međutim, za Margaretu nije bilo dvoumice. Ona je znala da joj je progovorio Gospodin i da joj je mjesto u tom samostanu. Margareta je u tom samostanu obavljala službu asistentice majke M. Kristine Malin, koja je tada bila kućna poglavarica, a dvije godine (od 1685. do 1687.) bila je učiteljica novakinja. U svom kratkom ovozemaljskom životu (umrla je s 43 godine), postigla je veoma visok stupanj svetosti.

Sv. Margareta Alacoque je po zapovijedi svoje majke poglavarice, zapisivala svoja mistična iskustva i objave od Gospodina. U jednom viđenju koje je imala na blagdan sv. Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673., Isus joj je rekao ove riječi: "Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam kao ponor nevrijednosti i neznanja odabrao da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno od mene."

Tajne Srca Isusova nitko ne može znati, nego ih On sam objavljuje. A Tajna je u tome da je Božja narav ljubav, i to beskrajna, i stoga je ljudski um ne može shvatiti. Božju ljubav možemo samo doživjeti po Njegovom milosrđu i prihvatiti je vjerom. Upravo srce najbolje simbolizira tu Božju ljubav, odnosno njegovu narav. Božja je ljubav izvor života. Ali ta neopisiva i neshvatljiva Božja ljubav toliko je vrijeđana od ljudi. Jedno od viđenja sv. Margarete objavljuje upravo to: neizmjernu Božju ljubav i uvrede koje Bogu nanosi nezahvalno čovječanstvo. A sv. Margareta je to vidjela ovako: na prijestolju od plamenova sjajnijih od sunca, stajao je Isus sa Srcem koje je bilo okrunjeno trnovom krunom, a nad Srcem se nalazio križ. Taj križ je bio ondje od prvih trenutaka njegova utjelovljenja. Dakle, gorčina patnje tj. križa, što je Bogu bila sposobna zadati čovjekova nezahvalnost, bila je "usađena" u Presveto Srce Isusovo od časa kad je postao čovjekom, tj. od njegova utjelovljenja.

U jednoj objavi 1674. Isus se potužio Margareti na nezahvalnost i hladnoću ljudi, te je tražio od nje naknadu za uvrede i hladnoću kojom ljudi vrijeđaju njegovu neizmjernu ljubav. Tada je zatražio da se pričesti svakog prvog petka u mjesecu, i da se na to pripravi tako da u četvrtak navečer od 11 sati do ponoći, obavlja svetu uru - prostrta na zemlji. U toj objavi Isus joj se ukazao sav u sjaju slave, s pet rana koje su sjale poput pet sunaca, a njegove grudi bile su poput ognjišta. Iz Isusovog svetog čovještva izlazili su plamenovi sa svih strana. Presveto Srce Isusovo je naše ognjište, tj. naš dom. Njegovu ljubav nitko ne može nadomjestiti.

A kad se za vrijeme tijelovske osmine 1675. godine, Isus Margareti ponovno potužio na ljudsku nezahvalnost, zatražio je da se u petak po tijelovskoj osmini uvede blagdan Srca Isusova koji će u stvari biti blagdan naknade i zadovoljštine za nezahvalnost i grijehe ljudi, te za grijehe svetogrđa prema sakramentu Euharistije.

Sv. Margareta svim se srcem i snagama trudila ispuniti misiju koju joj je odredio Gospodin: štovanje Srca Isusova i širenje te pobožnosti, te pružiti zadovoljštinu za uvrede nanesene Bogu koji je izvor svake dobrote.

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 lis 2015 22:58 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
SVETA MARGARETA MARIJA ALACOQUE
Margareta Alacoque rodila se 22. srpnja 1647. u Lautecouru (Lotekur)
nedaleko od grada Paray-le-Moniala u pokrajini Burgundiji.
Njezin otac Claude Alacoque bio je kraljevski bilježnik.
Umro je mlad, ostavivši iza sebe brojnu obitelj.
Majka Filiberta kao udovica nastavila je brinuti se za svoju djecu,
a od nekih se sinova zbog toga morala i odijeliti.
Margaretu, kojoj je bilo osam godina, povjerila ju je klarisama u Charolesu.
U djevojačkom domu naišla je na sredinu punu revnosti i duhovnog poleta, što joj je veoma odgovaralo.
Iznenada je teško obolila i zbog bolest morala se vratiti kući. Bolovala je četiri godine i na čudesan način je ozdravila.
Kad je ozdravila, morala je svladati i druge poteškoće da bi u 24. godini života mogla ostvariti svoje pravo zvanje.
Do potpune jasnoće o tome životnom zvanju došla je prigodom posjeta samostanu sestara Pohoda Marijina u Paray-le-Monialu
. Bilo je to 25. svibnja 1671. Nalazeći se toga dana u samostanskoj govornici,
jasno je u svojoj nutrini čula glas s ovom porukom: "Hoću da budeš ovdje!"
U roku od tri tjedna zamolila je da bude primljena, a 25. kolovoza već je započela svoju postulanturu.
Sljedeće godine, 6. studenoga, primila je redovničko odijelo
te položila zavjete u ruke poglavarice majke Marije-Franciske de Saumaise (Somez).
Od tog se časa povijest njezina života i stapa s poviješću samostana u Paray-le-Monial.
Ako želimo njezin život iznijeti u glavnim datumima i službama, onda bi to izgledalo ovako:
15. svibnja 1684. postala je asistentica majke Marije Malin, kućne poglavarice;
4. siječnja 1685. imenovana je učiteljicom novakinja.
Tu je službu obavljala do konca siječnja 1687.
Nekoliko mjeseci kasnije ponovno je imenovana asistenticom. Umrla je u dobi od 43 godine 17. listopada 1690.

U tim redovničkim službama izranjao je lik jedne svete žene.
Margareta Marija Alacoque u novom vijeku postala je najveća glasnica štovanja Srca Isusova.
Ta pobožnost prošla je dva stoljeća i danas je aktualna jer donosi velike plodove.
Zahvaljujući nalogu Margaretine poglavarice, majke de Saumaise (Somez)
koja je željela izbliza slijediti mistična očitovanja u toj mladoj redovnici u travnju i svibnju 1673. zapovjedila je da ih opiše.
Odatle doznajemo što se to u njezinoj duši zbivalo. Tek što je počela po nalogu poglavarice pisati,
započeše i ona velika viđenja koja će njezino ime učiniti poznatim po cijelome svijetu.


Navedimo samo ona glavna četiri viđenja.
Prvo je bilo na blagdan Sv. Ivana evanđelista, 27. prosinca 1673.
Margareta je tek napustila kućnu bolnicu te pošla u kapelicu i kleknula do rešetke kora,
gdje su strogo klauzurne redovnice Pohoda Marijina obavljale svoje pobožnosti.
Tada joj se ukazao Isus i ona je posve jasno i razgovijetno čula ovu poruku:
"Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima
da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti.
Tebe sam odabrao kao malo vrijednu i skromnu da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno kako želim."
Misija je bila jasna. No jer je svetici, da bi je izvršila, bilo potrebno svjetlo i milost,
Gospodin joj to nije uskratio jer on za izvanredne zahvate daje i izvanredne milosti.
I tako je već tom zgodom svojoj odabranici objavio "divote svoje ljubavi i neizrecive tajne svoga Presvetoga Srca,
koje joj je do toga dana skrivao".

Nakon više ukazanja Gospodin je početkom god. 1674., opet na petak,
Margareti objavio novu veliku poruku. Da se radilo o velikoj objavi,
svjedočio je i vanjski dekor ukazanja. Gospodin joj se ukazao sa Srcem na prijestolju od plamenova,
što bijahu sjajniji od sunca i prozirni kao najfiniji kristal.
U tom vanjskom sjaju, prema Margaretinu opisu, bilo je Isusovo Srce "okrunjeno trnovom krunom,
koja simbolizira rane što mu ih zadaju ljudi svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio križ.
Taj je križ ondje od prvih časova njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce.
Odmah je u nj bio usađen i križ pun svake gorčine."
Margaretin je opis tih objava bio težak, hrapav i nezgrapan. Nije bila laka na peru.
No iz onoga što je teško izrazilo otkriva se dvoje: Ponajprije neizmjerna Isusova ljubav prema čovjeku ,
a zatim ljudski grijesi kojima nezahvalni ljudi vrijeđaju tu ljubav. To je posebno istaknuto u trećoj objavi,
koja je bila sinteza prvih dviju.

Treća objava se dogodila nekoliko mjeseci kasnije, opet na petka, dan poslije blagdanu Tijelova.
Isus se tada, prema Margaretinu opisu, ukazao "sav u sjaju slave, s pet rana, koje su bliještale kao pet sunaca,
a iz njegova svetog čovještva izlazili su plamenovi sa svih strana, osobito pak iz njegovih divnih grudiju,
koje su sličile ognjištu. One su bile otvorene da otkriju svu ljubav toga ljubaznoga Srca,
koje bijaše onaj stvarni izvor tih plamenova".
I tada se Isus potužio na ljudsku nezahvalnost. "Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni."
Isus kao uzvrat za tu nezahvalnost traži od svetice da čini naknade ili zadovoljštinu.
Dok je to tražio, iz njegova je Srca izašao tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti.
je toj poruci dodao i ovu: "Primit ćeš me u Presvetom sakramentu svaki put kad ti poslušnost bude to dopustila."
A zatim je zatražio Svetu pričest svakoga prvog petka u mjesecu, a priprava treba za ti bula bi sveta ura.
U pobožnost Srcu Isusovu uvedene se dvije vježbe kao naknada ili zadovoljština:
sveta ura i sveta pričest na svaki prvi petak u mjesecu.

Spomenimo još i četvrtu veliku objavu koja je dana za vrijeme tijelovske osmine između 13. i 20. lipnja 1675.
Najvjerojatnije bijaše to datum 16. lipnja. U toj objavi Isus se potužio na rane
što mu ih zadaju svojim nepoštovanjem sami vjernici i svojim svetogrđem nevjernici.
Onda je dodao: "A ono što me najosjetljivije vrijeđa jest što to čine i meni posvećena srca."
Kao naknadu za te sve uvrede Gospodin je zatražio da se u petak po tijelovskoj osmini
uvede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom pričešću i javnom molitvom
naknaditi za uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na oltarima.

Ovoj skromnoj redovnici Margareti Alacoque Gospodin je povjerio i upute kako ove velike objave prenijeti Crkvi.
U tome je nije ostavio samu veću je uputio na dobrog svećenika o. Klaudija La Colombiere, isusovca,
poglavara samostana u Paray-le-Monial. Rekao joj je doslovno ovo: "Obrati se mome sluzi
i reci mu od mene da učini sve što je moguće za uvođenje te pobožnosti i neka mi učini tu radost. "
Margareta Alacoque pokazala se dostojnom Isusova odabranja.
Svim se žarom dala na širenja pobožnosti Srcu Isusovu.
Pismeno je pozvala sve poznate ljude pa čak i francuskoga kralja Luja XIV. da svoje kraljevstvo posveti Srcu Isusovu.
U svom samostanu Margareta je 20. srpnja 1685. s novakinjama iskazala prvu javnu čast Srcu Isusovu,
a 21. lipnja sljedeće godine pridružila joj se cijela zajednica u proslavi blagdana Srca Isusova.
Od tada, unatoč brojnim poteškoćama, pokret štovanja Srca Isusova nije se više zaustavio.
Papa Klement XIII. odobrio je 6. veljače 1765. dekret Kongregacije obreda
kojim se dopušta Poljskoj i Rimskoj bratovštini Srca Isusova, svetkovanje blagdana Srca Isusova.
U Papinoj je namisli bilo dopuštenje da se nova pobožnost širi u Crkvi u raznim oblicima.
Ona je doduše u Crkvi i prije bila ali sad joj je dan novi izražaj.
Suvremenicu su otkrili vrijednost pobožnosti Srcu Isusovu.
Generalni vikar Languet, u mjesnoj biskupiji Auton,
pokrenuo je postupak za proglašenjem blaženom Margarete Marije Alacoque.
Papa Pio IX, proglasio ju je blaženom 24. travnja 1864. a papa Bendikt XV. svetom 13. svibnja 1920. godine.
Izvor; corpusdomini.hr

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 lis 2016 15:39 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Sveta Margareta Marija Alacoque

Uz sv. Margaretu Alacoque, glasnicu poruka Srca Isusova,
danas se spominjemo i sv. Hedvige, žene prožete duhom molitve i pokore.

Sv. Margareta Marija Alacoque poznata je po tome što je širila pobožnost Srcu Isusovu.
Rođena je 1647. godine u Francuskoj.

Prije ulaska u samostan Reda Pohođenja Marijina u Paray le Monialu
imala je više nadnaravnih viđenja. U tijelovskoj osmini 1675.
Margareti se u kapelici ukazao Isus.

Tražio je od nje da se zauzme kako bi petak nakon tijelovske osmine bio 'petak Srca Isusova'.

Margareti su u tim nastojanjima puno pomogli Isusovci.
Zahvaljujući ovoj svetici nastala je i pobožnost Prvih petaka.

Naime, Isus je od nje tražio da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti.
Margareta je umrla 16. listopada 1690.

Svetim ju je proglasio papa Benedikt XV. 1920. godine.

Paray le Monial, crkva ukazanja Srca Isusova i grob svete Margarete Marije Alacoque
i danas su mjesta kamo hodočaste štovatelji Srca Isusova iz čitavog svijeta.

Sveta Hedviga
Danas se sjećamo i sv. Hedvige, redovnice koju podjednako štuju i Poljska i Njemačka,
što je odigralo značajnu ulogu na Drugom vatikanskom saboru
u poboljšanju međusobnih odnosa biskupskih konferencija tih zemalja.

Hedviga je rođena 1174. S 12 godina se udala za šleskog kneza Henrika Barbuta. Imala je sedmero djece.

Bila je žena prožeta vjerom, duhom molitve i pokore.
Brinula se za siromahe, a u tome joj je pomagao i njezin muž.

Nakon muževe smrti povukla se u samostan cistercitkinja koji je sama utemeljila 1202.
Svetom ju je proglasio Klement IV. 1267. godine.

Izvor;HKR




https://www.bitno.net/vjera/sv-margaret ... a-isusova/

https://www.bitno.net/vjera/duhovnost/1 ... a-isusova/

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr