www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 10:56

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 19 lis 2009 06:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Sveti Pavao od Križa, Ivan Brebefski
[ 19.10.2009 ]

Uz Isusovačke misionare mučenike koji su djelovali među Indijancima na području Sjeverne Amerike, Crkva se danas spominje utemeljitelja Družbe pasionista.
Crkva se danas spominje misionara: sv. Ivana Brebefskog, Izaka Žogija i ostalih mučenika koji su djelovali među Indijancima na području Sjeverne Amerike. U 17. stoljeću ti su misionarili među indijanskim plemenom Hurona. Propovijedali su u izuzetno teškim prilikama. Nisu poznavali kulturu ni jezik plemena.

Dodatne poteškoće bile su i česte epidemije za koje su indijanci optuživali upravo njih. Sve to bilo je razlogom da je Ivan Brebefski tek nakon šest godina misionarenja uspio krstiti jednog jedinog odraslog čovjeka. Misionari su mučenički pogubljeni a pokazalo se da njihov trud nije bio uzaludan. Od Huronskog plemena ostalo ih je tek nekoliko stotina, ali upravo su oni, raspršeni na tom području proširili katoličku vjeru među ostalim Indijancima zapada. Crkva u Kanadi i SAD-u slavi sv. Ivana Brebefskog i Izaka Žogija kao svoje apostole i utemeljitelje mjesne Crkve.

Družbe pasionista danas slavi blagdan svog utemeljitelj sv. Pavla od Križa. Još od rane mladosti svoj je duhovni put izgrađivao razmatrajući Kristovu muku. Nakon ustrajnoga rada okupio je oko sebe zajednicu s kojom je provodio duboki kontemplativni život. Papa Benedikt XIII. zaredio ga je za svećenika i odobrio njegovu družbu. Sačuvano je oko 2000 duhovnih pisama svetoga Pavla, koji je 1775. u Rimu umro u 82. godini života. Svetim ga je proglasio papa Pio IX.
Družba pasionista djeluje u 25 provincija diljem svijeta, te dvadesetak misijskih središta.

Danas se spominjemo i velikoga askete sv. Petra Alkantarskoga, franjevca. U svoje je vrijeme bio začetnik duhovnog pokreta unutar franjevačkog reda. Bio je i savjetnik sv. Tereziji Avilskoj u njezinim reformatorskim pothvatima, a ona ga je nazivala "dikom Španjolske". Umro je 1562. godine. Njegov spis “Rasprava o molitvi i razmatranju” preveden je i hrvatski jezik još u 18. stoljeću.

I na kraju rubrike 'Sveca dana' spominjemo tko danas slavi imendan. U kalendaru stoji da su to oni koji nose imena Ivan, Pavao i Petar. Jeste li znali da je ime Ivan u nas i u svijetu jedno od najučestalijih imena? Korijen imena je u hebrejskom jeziku i znači 'Bog je milostiv'. Od brojnih oblika imena izdvajamo: Ivo, Iva, Ivica, Ićo, Iko, Ivoš, Ivana, Ivanka, Inka, Ika, Kika, Nana, Vana.

Svetopisamsko ime Pavao etimološki dolazi od latinske riječi 'paullus' što znači 'malen'. Kod nas se susreću muške i ženske inačice: Pavo i Pava, Paul i Paula, Pavko i Pavka, Pave i Pavica i druge. Izvor imenu Petar je riječ 'petra' koja i grčki i latinski znači stijena, kamen, hrid. Od izvedenica ovoga imena ističemo sljedeće: Pero, Perica, Periša, Pejo, Petrica, Pera, Perka.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 lis 2011 18:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
19. listopad

SVETI PAVAO OD KRIŽA (1694.-1775.)


Slika

U rimskoj bazilici Svetih mučenika Ivana i Pavla, na kosini brežuljka Monte Celio, nalazi se grob osnivača pasionista svetog Pavla od Križa. On se rodio 3. siječnja 1694. u Ovadi kod Genove. Već od rane mladosti osjećao je iskrenu i duboko proživljavanu pobožnost prema raspetome Kristu. Njegovu je muku revno i postojano razmatrao, njome se duhovno hranio, na njoj svoj značaj izgrađivao. Da se i sam što više suobliči raspetome Gospodinu, svoje siromašno tijelo podvrgavaše oštrim pokorama. Po noći je bdio, bičevao se, a po danu molio i postio.
Kad je god. 1715., potaknuta od Klementa XI., Venecija opremila vojsku protiv Turaka, pridružio joj se i Pavao "i to ne kao plaćenik, već iz želje da se bori protiv Turčina". No došavši u Cremu, gdje se okupljahu dobrovoljci - najvjerojatnije 20. veljače 1716. - "potaknut nadahnućem odozgora što ga zadobi u jednoj crkvi gdje se obavljala pobožnost 40-satnog klanjanja, baš na tusti četvrtak, odstupi od svog nauma i vrati se natrag". Čini se da je od toga časa pomalo nazrijevao koji je njegov životni poziv. Do potpune će jasnoće doći kasnije, prosvjetljivan svjetlom odozgora.

Aleksandrijski biskup Gattinara, nakon zrelog razmišljanja i ispitivanja priznao je nadnaravni karakter Pavlovih viđenja i prosvjetljenja pa ga je osobno 22. studenoga 1720. odjenuo u crnu pustinjačku tuniku. Pavao je malo-pomalo postavio temelje novoj redovničkoj družbi koja će provoditi intenzivan kontemplativni i ujedno apostolski život. Uz to je počeo po raznim mjestima marno i uspješno propovijedati. Kad mu se pružila prilika da se u Rimu susretne s papom Benediktom XIII., papa mu je dopustio usmeno da može primati kandidate u svoju družbu. Kasnije će mu sam papa Benedikt XIII. 7. lipnja 1727. podijeliti svećenički red.

Svladavši mnoge poteškoće, Pavao je napokon 11. lipnja 1741. mogao učiniti profesiju - položiti zavjete - uzevši ime Pavao od Križa. U sedam je generalnih kapitula reda, što su održani od 1747. do 1775. godine, uvijek bio biran za generalnog poglavara. Njegovi su ga duhovni sinovi i sljedbenici poštivali kao istinskog oca i učitelja.

Bile su to godine kad se na Družbu Isusovu nadvila teška oluja koja je dovela do njezina ukinuća.

Iscrpljen naporima, pokorama i bolestima više nego godinama, Pavao od Križa preminuo je blago u Rimu 18. listopada 1775. Papa Pio IX. proglasio ga je najprije blaženim, a zatim svetim. Družba koju je svetac osnovao službeno se naziva Družba bosonogih klerika Presvetog Križa i Muke Gospodina Našega Isusa Krista. Postoji i ženska grana te družbe. Obično ih nazivaju pasionisti. Nose crnu tuniku, na kojoj se nalazi srce s usadenim križem te natpisom Muka Isusa Krista. Danas Družba pasionista broji 25 provincija, koje su raširene po cijelom svijetu, te dvadesetak misijskih središta. Njezinu veliku obitelj sačinjava i 25 samostana klauzure te 5 instituta aktivnoga života koji su osnovani u dtaliji, Engleskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Meksiku.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 lis 2015 17:02 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Sv. Pavao od Križa bio je izvanredan propovjednik koji je posjedovao
mnogo mističnih darova uključujući dar proroštva, bilokaciju, vizije, moć nad prirodnim silama i levitaciju.
Prepoznat kao svetac još i tijekom života, uvijek su ga dočekivale gomile ljudi
koji su htjeli zadobiti komadić njegova habita, ili bar dodirnuti ga i zatražiti ozdravljenje.

Sv. Pavao od Križa je rođen 3. siječnja 1694. u Ovadi kod Genove kao sin vrlo pobožnih roditelja.
Njegovo je djetinjstvo obilježio događaj kada je njegov brat, Ivan Krstitelj, pao u rijeku.
Spasila ga je prekrasna žena za koju oni vjeruju da je bila sama Blažena Djevica.
Pobožan od ranog djetinjstva, u dobi od 15 godina odlučio je posvetiti život molitvi i pokori.

U dobi od 20 godina osjećao je dužnost da se pridruži vojsci protiv Turaka da brani kršćanstvo.
No, to je iskustvo samo ukazalo na to da je njegov poziv zapravo negdje drugdje.
Nakon otpusta, vratio se životu molitve.

Nakon niza vizija u kojima je bio nadahnut da osnuje kongregaciju
koja bi posebno štovala Svetu Muku Krista, Pavao i njegov brat, Ivan Krstitelj, osnovali su red redovnika Pasionista.
Smješten na Monte Argentariu, samostan je uskoro počeo primati prve novake.
Strog život zajednice samostana uključivao je i propovijedanje po selima
i ovaj je posao zaokupirao veći dio svečeva života.

Sv. Pavao od Križa bio je izvanredan propovjednik
koji je posjedovao mnogo mističnih darova uključujući dar proroštva, bilokaciju,
natprirodne mirise, vizije, moć nad prirodnim silama i levitaciju.
Prepoznat kao svetac još i tijekom života, uvijek su ga dočekivale gomile ljudi
koji su htjeli zadobiti komadić njegova habita, ili bar dodirnuti ga i zatražiti ozdravljenje.
Bog je bio s njime kamo god je pošao i na njegove su propovijedi dolazili gotovo svi lokalni stanovnici,
a čak i oni iz susjednih gradova. Bog je pokazao odobravanje nad djelovanjem ovog sveca
čineći nebrojena čuda preko njega na svim njegovim putevima kao da je želio reći:
„Ovo je moj ljubljeni sluga – slušajte ga!“

Svetac je također posjedovao izvanrednu moć nad Đavlom.
Jednom tijekom misije u Orbetellu, bilo je veliko komešanje u barakama vojnika.
Jednog od vojnika, koji je vrištao od užasa, vukla je i gurala nevidljiva sila.
Sv. Pavao je došao i držeći u ruci raspelo zapovjedio duhu da odstupi.
Kako se Đavao opirao, naredio je vojniku da učini čin pokajanja.
Tada je naredio odstupanje Đavla. U nemogućnosti daljnjeg opiranja, zli je duh napustio dušu vojnika.
Vojnik se ispovjedio te od tada uživao mir duše.

Svečeva moć nad prirodom mogla se vidjeti mnogo puta, posebno u Santaflori gdje je običavao propovijedati.
Crkva je često bila puna ljudi, a još se veće mnoštvo ljudi guralo na trgu pred crkvom.
Kako bi ga i oni unutra i oni vani mogli čuti, svetac je stao na prag crkve i počeo govor.
Dan je bio sunčan, ali najedanput se spustio strašan pljusak da su se bujice vode počele stvarati pod nogama ljudi.
Ljudi su počeli trčati na sve strane tražeći zaklon. Vidjevši u ovim smetnjam
a đavolje djelo, svetac je držeći svoje raspelo u rukama blagoslovio zrak.
Odmah se nebo razvedrilo i kiša prestala te su ljudi mogli nastaviti slušati propovijed.
Na čudo svih prisutnih, svi koji su se tada ondje zatekli, bili su potpuno suhi,
bez obzira na to što su minutu prije trčali po trgu po najvećem pljusku.

Drugom prilikom, nebo je strašno pocrnilo prijeteći strašnom olujom.
Kako je uvjerio ljude da je to djelo Đavla koji silom želi spriječiti dobro koje se ima dogoditi,
ljudi su ostali na svojim mjestima vjerujući svecu. On je opet, držeći raspelo, blagoslovio crne oblake.
I kiša se spustila, olujno nevrijeme je bjesnilo, ali – svuda oko ljudi,
a na mnoštvo koje je slušalo propovijed nije pala niti jedna jedina kap kiše!

Svećenik Pius u biografiji sveca opisuje događaj koji se zbio kada je svetac trebao poći na otok Elbu,
ali nije bilo broda kojim bi otišao tamo. Svetac je prišao kapetanu koji mu je objasnio
da je brod ozbiljno oštećen tijekom oluje i da su ga jedva izvukli na obalu.
Svetac je rekao kapetanu neka se ne brine, da će s Božjom pomoći sigurno doploviti na odredište.
Svetac je jednom rukom držao raspelo oko vrata, a drugom vukao brod s ostalim mornarima.
Dovukli su brod do vode. Sigurno su stigli na otok, a čim su se svi iskrcali, brod je pukao po pola i potonuo.

Prekrasno čudo se dogodilo jednog dana dok je sveti Pavao hodao pokraj jednog seljaka koji je vodio dva mlada vola.
Kako su volovi bili nervozni, seljaku su zadavali mnogo poteškoća dok ih je pokušavao voditi.
Počeo je strašno psovati i bogohuliti. Svetac ga je opomenuo, ali uzrujani je seljak na kraju uperio pušku u njega.
Svetac se ni malo nije bojao za svoj život, već je bio užasnut takvim psovkama i pogrdama,
te je podigao svoje raspelo te rekao: „Kad već ti nećeš poštovati raspelo, volovi hoće!“
Kao da su razumjeli što je sv. Pavao rekao, volovi su odmah kleknuli pred raspelom spuštene glave.
Vidjevši ovo čudo, seljak je maknuo pušku, molio za oprost, a uskoro došao i na svetu ispovijed i obratio se Bogu.

Jedno od najljepših čuda u životu ovoga sveca dogodilo se u Piagaru dok je propovijedao, 1738.
Na kraju govora rekao je: „Mnogo je onih kojima se čini kao tisuću godina dok moje poslanje ovdje završi,
ali ostavit ću nešto drugo ovdje, što će nastaviti poslanje bolje nego ja."
Kada je svetac napustio crkvu, neki su ga ljudi slijedili, a neki su ostali u crkvi da se mole.
Otac Pius kaže da su ljudi primijetili da je odjednom s raspela u crkvi počeo teći plavkasti znoj.
Svećenici su uzeli platna te brisali znoj kako bi sačuvali dragocjenu tekućinu.
Neki su brzo otrčali svecu kako bi mu ispričali događaj, a on je rekao: „Ja sam to znao.“
Pitao je koje je boje znoj, a kada su rekli da je plav, on je odgovorio:
„To je dobar znak“ – te nastavio sa svojim putovanjem. Oni koji nisu bili dirnuti njegovim riječima,
pokajali su se vidjevši čudo u crkvi na raspelu. Za trajno sjećanje na ovaj događaj,
nova je kapela izgrađena u koju je smješteno čudesno raspelo, s natpisom o čudu, i može se vidjeti i dan-danas.

Iscrpljen naporima, pokorama i bolestima više nego godinama,
Pavao od Križa preminuo je blago u Rimu 18. listopada 1775.
Papa Pio IX. proglasio ga je najprije blaženim, a zatim svetim 28. lipnja 1867.
Družba koju je svetac osnovao službeno se naziva
Družba bosonogih klerika Presvetog Križa i Muke Gospodina našega Isusa Krista.
Postoji i ženska grana te Družbe. Obično ih nazivaju pasionistima.
Nose crnu tuniku, na kojoj se nalazi srce s usađenim križem, te natpisom Muke Isusa Krista.
Danas Družba pasionista broji 25 provincija, koje su raširene po cijelom svijetu, te 20-ak misijskih središta.
Njezinu veliku obitelj sačinjava i 25 samostana klauzure, te pet instituta aktivnog života,
koji su osnovani u Italiji, Engleskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Meksiku.

Grob ovog sveca nalazi se u rimskoj bazilici Svetih mučenika Ivana i Pavla, na kosini brežuljka Monte Celio.


Izvor;Misticizam u Katoličkoj Crkvi | Bitno.net


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 7 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr