www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 stu 2017 16:33

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 24 ruj 2011 14:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2145
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
24. rujna
DAN PROGLAŠENJA BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA


Slika

Sestre Kćeri Božje ljubavi otvorile su 1911. na Palama nedaleko od Sarajeva samostan Marijin dom, mjesto oporavka bolesnih sestara i sestara nastavnica iz Zavoda sv. Josipa u Sarajevu. Dom je postao poznat po dobrim djelima prema svima potrebnima, osobito prema pravoslavcima, zbog čega je prozvan "gostinjcem siromaha".

Za vrijeme rata, 1941., u zajednici na Palama živjele su predstojnica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Hrvatica, mađarskog podrijetla, 29 g.). Svojim životom i radom djelotvorno su svjedočile kršćansku ljubav u duhu svoje Družbe. Njegovale su bolesnike, dijelile kruh djeci državnog Dječjeg doma ne praveći razliku prema vjeri i naciji te pomagale siromahe. Četnici su 11. prosinca 1941. svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda, a samostan opljačkali i zapalili.

Njihov četverodnevni križni put po hladnoći i snijegu, a one bez odgovarajuće odjeće, uz preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, vodio ih je najprije do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama, koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama, a jedan je od njih imao oko vrata njezinu krunicu. Zapisano je da je ubijena 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih sestara, poznatih kao Drinske mučenice, nadaleko je raširen od samih početaka. Biskupijski postupak za beatifikaciju otvoren je u prosincu 1999. u Sarajevu te tri godine kasnije uspješno dovršen. Potom su dokumenti i spisi predani Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nadamo se da će današnje proglašenje Drinskih mučenica blaženima biti ne samo službeno priznanje njihova mučeništva, nego i promicanje duhovnih vrijednosti za koje su one živjele i žrtvovale svoje živote.

Ovih pet sestara iznimni su uzori vjernosti Bogu i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo da će njihova prolivena krv biti sjeme novih kršćana i novih duhovnih zvanja. One su moćne zagovornice u svim potrebama, napose u teškim životnim kušnjama i pogibeljima. Mnogi su se u to već osvjedočili.


MOLITVA

GOSPODINE BOŽE, TI SI SVOJE SLUŽBENICE JULU, BERCHMANU, KRIZINU, ANTONIJU I BERNADETU
OBDARIO MILOŠĆU REDOVNIČKOG ZVANJA I SNAGOM DA SVOJU VJERNOST I LJUBAV PREMA TEBI POTVRDE PROLIJEVANJEM KRVI.
UDIJELI I NAMA POSTOJANOST U VJERI DA SE NI UZ CIJENU TRPLJENJA NE ODIJELIMO OD TEBE.
DAJ DA NAM NJIHOV PRIMJER I ZAGOVOR POMAŽU U ŽIVOTNIM BORBAMA I POSTIZANJU VJEČNOG SPASENJA.
PO KRISTU GOSPODINU NAŠEMU. AMEN.

_________________
Svim srcem svojim Tebe tražim;
Ne daj da zastranim od zapovijedi Tvojih.
(Ps 119,10)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 ruj 2011 20:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ožu 2010 21:22
Postovi: 233
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: Solo
Prekrasno svjedočanstvo vjere drinskih mučenica i veliki dan za Bosnu i cijeli katolički narod...
Možda i svima nama primjer,kako se i pod cijenu vlastita života,brani vjera u Boga..
Neka nas zagovaraju sa neba te svete žene :a1250:

_________________
Jer,sve što je od Boga rođeno,pobjeđuje svijet.
I ovo je pobjeda što pobijedi svijet:vjera naša.(1Iv5,4)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ruj 2011 20:49 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 27 sij 2011 21:13
Postovi: 40
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: Rkt
Status: Solo


Jučer sam imala čast prisustvovati tom tako važnom događaju za nas katolike pa želim podijeliti sa svima vama,
koji štujete Drinske mučenice, 'novu' molitvu koju smo tiskanu na poleđini sličica ponijeli iz Sarajeva...


Molitva

Gospodine Bože, ti si blažene Drinske mučenice, sestru Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu
obdario milošću redovničkog zvanja i snagom da svoju vjernost i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi.
Udijeli i nama postojanost u vjeri da se ni uz cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.

Ponizno te molimo da svoje blaženice pridružiš zajedništvu svetih sveopće Crkve da bismo još odvažnije
slijedili primjer njihova života i iskusili njihov moćni zagovor u svojim potrebama i životnim borbama.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

_________________
Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. Izaija 33,2


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 pro 2012 19:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 27 kol 2010 15:09
Postovi: 202
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Status: U braku
15.12. spomendan blaženih Drinskih mučenica.

Pet Drinskih mučenica: pet ljiljana krvlju potpisanih, pet crvenih ruža, pet bisera evanđeoskih, u povijesti Crkve Božje u Hrvata.

Svi smo slabi i bijedni dok god
živimo na ovom svijetu, zato
trebamo puno milosti i pomoći
Božje. Moli, moli često, pa makar
i kratko, jer samo nas molitva
čuva od propasti… Preporučam te
našoj dragoj Gospi, neka ti ona
bude prava učiteljica i voditeljica
u svemu.
(pismo s. Jule 8. prosinca
1941.)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 pro 2012 20:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 15 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
STARO PETROVO SELO - Obljetnica beatifikacije Drinskih mučenica (foto)

Slika

U Starom Petrovom Selu, rodnoj župi bl sestre Jule Ivanišević, u suboru, 22. rujna, svečano je obilježena prva godišnjica beatifikacije Drinskih mučenica.
Hodočasnici sa svih strana Hrvatske, od Zagreba, Pleternice, Svetog Ilije, Karlovca, Siska, Petrinje, Slavonskog Broda, Sunje, Ludine, do Sesveta, Osijeka i Zadra, zatim iz Slovenije i Tuzle, stizali su autobusima najprije u Godinjak, gdje su se zadržali pred spomen-pločom bl sestri Juli, na mjestu gdje je nekada stajala njena kuća. Hodočasnici iz Slovenije stigli su sa svojim župnikom Cirilom Murnom.

Slika

Nakon riječi molitve i pjesama Drinskim mučenicima, nastavili su put prema župnoj crkvi sv Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu. Ovdje ih je pozdravio staropetrovoselski župnik i dekan Novokapelačkog dekanata, prečasni Antun Prpić, upoznao ih s poviješću župe i crkve, u kojoj je s Jula krštena i u koju je redovito dolazila dok nije pošla u samostan.


Slika

Uz misao bl s Jule „U Božjim smo rukama i on zna najbolje što je za nas dobro“ počeo je molitveno-meditativni program. Nakon kratkog filma, koji je bio osvrt na slavlje beatifikacije, 24. rujna prošle godine, hodočasnici su molili radosna otajstva krunice, na hrvatskom i slovenskom jeziku. Prvu deseticu molila je rodbina bl s Jule Ivanišević. Ovaj dio programa upotpunili su pjesmom mladi iz Zadra, uz časnu sestru Donatu, zatim mladi iz Pleternice te mladi iz Svetog Ilije. Pročitano je zatim pismo s Jule njezinoj nećakinji, napisano u prosincu 1940.g., koje u riječima i savjetima otkriva njezine stavove i uvjerenja, djetinje srce i ljepotu duše, ljubav prema Bogu i Nebeskoj Majci te ljubav prema čovjeku. Hodočasnici su zatim vidjeli prezentaciju „Na vratima stojim i kucam“, iz života blaženica.

Slika


Na početku euharistijskog slavlja, domaći župnik Prpić je još jednom pozdravio sve hodočasnike i sestre, a posebno predslavitelja misnog slavlja, delegata biskupa požeškog msgr dr Antuna Škvorčevića, msgr Josipa Devčića, zahvalivši mu na dolasku. Tajnik požeškog biskupa, vlč Josip Homjak, pročitao je biskupovu poruku, za ovu svečanost, kojoj on nije mogao biti nazočan, zbog drugih obveza. U poruci se, među ostalim kaže, kako je „Crkva proglašenjem blaženom sestre Jule Ivanišević službeno upisala u svoj martirologij ljubav jedne hrvatske žene, koja je žrtvovala svoj život za Krista. To nas ispunja radošću, zahvalnošću i ponosom, koji danas želimo ovdje očitovati. Dragocjeno svjedočanstvo vjernosti sestre Jule ugrađeno je u našu slavnu hrvatsku mučeničku baštinu, na kojoj je utemeljena i mlada Požeška biskupija, koja se ovih dana spominje 15-e obljetnice svoje uspostave,“ kaže se u poruci biskupa Škvorčevića.

Slika


Monsinjor Devčić je započeo misno slavlje pozdravom hodočasnicima, a zatim je blagoslovljena nova slika bl sestre Jule. Rad je to akademskog slikara Tihomira Lončara iz Zagreba, a prikazuje sestru Julu kako dijeli kruh siromašnima. Motiv je itekako opravdan i lijepo prikazan, jer je blaženica doista puno skrbila o siromašnima.
U nadahnutoj propovijedi, msgr Josip Devčić se prisjetio svog „susreta“ s knjigom don Ante Bakovića „Drinske muičenice“, koja se ne ispušta, nego čita u jednom dahu. Podsjetio je na ulogu časnih sestara u Bosni i Hercegovini i na sve što su činile za tamošnji narod, na svim područjima života i rada. Naglasio je kako su Drinske mučenice, sestra Jula i još četiri sestre iz družbe Kćeri Božje ljubavi , ostale do kraja vjerne Bogu, da spase svoju čast, dostojanstvo svoje osobe i zavjeta. Rekao je kako Gospodin zahtjeva od svakog svog sljedbenika, svakog vjernika, da ide njegovim putem, putem križa, da se odrekne sebe i ide putem svog Učitelja. Podsjetio je na usklik sestre Jule, „Gospodine, spasi nas“, u odlučnom trenutku i pozvao vjernike neka mole da i njih Gospodin spasi od svega što ih priječi da budu potpuno njegovi.

Slika

Na kraju misnog slavlja, u župi i crkvi koja čuva spomen na bl sestru Julu, sve je, u ime družbe, pozdravila provincijalna glavarica s. Elvira Tadić. Zahvalila je msgr Devčiću, zamolivši ga da prenese pozdrave biskupu i riječi zahvale za sve što je učinio i čini na širenju štovanja Drinskih mučenica. Zahvalila je svim hodočasnicima, a posebno vjernicima staropetrovoselske župe, na organizaciji i dočeku hodočasnika.
Tijekom programa i svečanosti u Starom Petrovom Selu, hodočasnici su pozvani da mole blaženu sestru Julu i njene susestre da ih pouče graditi vlastiti život na povjerenju, poput njih, a ne na strahu i tjeskobi. Neka svima izmole djetinje povjerenje u Očevu ljubav, koja vidi najbolje i još nešto: ona vidi najdalje!

http://www.ngbuntovnici.com/index.php?o ... Itemid=147

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 pro 2012 21:01 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 15 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
Slika

GODINJAK, 28. studeni 2012. - U Godinjaku, rodnom selu
blažene Jule Ivanišević i u cijeloj župi Staro Petrovo Selo, u nedjelju, 25. studenog, počela je priprava za spomen-dan blaženih Drinskih mučenica. Naime, 25. studenog 1893. godine, u Godinjaku je rođena Jula Ivanišević, jedna od Drinskih mučenica. 15. prosinca, na dan njihove mučeničke smrti, slavi se spomen-dan mučenica i blaženica.
Župa sv Antuna Padovanskog Staro Petrovo Selo, obilježit će taj datum svečano, kao i prošle godine, a do tada, u kapelici sv Luke u Godinjaku, organizirana je pobožnost u čast blaženoj Juli i njezinim susestrama, mučenicama.
Kako nam je rekao Tomislav Ivanišević iz Godinjaka, vjeroučitelj i rođak blažene Jule, svakog dana u 16.00 sati u kapeli počinje pobožnost. Uz marijanske molitve i krunicu, mole se litanije Drinskim mučenicama, himna blaženoj Juli Ivanišević i i druge molitve mučenicama. Kruna pobožnosti bit će 15., prosinca u župnoj crkvi u Starom Petrovom Selu.

Tekst i fotografije: Višnja Mikić
http://www.novagra.hr/index.php?option= ... 5&catid=89

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 pro 2012 21:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 7075
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 15 zahvala
Vjeroispovjest: katolikinja
1. LITANIJE DRINSKIM MUČENICAMA
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Sestro Jula, moli za nas!
Sestro Berchmana,
Sestro Krizina,
Sestro Antonija,
Sestro Bernadeta,
Drinske mučenice, molite za nas!
Djevice zavjetovane,
Djevice čiste,
Djevice siromašne,
Djevice poslušne,
Djevice budne,
Djevice mudre,
Djevice uzorne,
Djevice hrabre,
Djevice mučenice,
Po vašim zavjetima, pomozite nam!
Po vašoj vjernosti Zaručniku,
Po vašoj spremnosti služiti Gospodinu,
Po vašoj molitvi i pobožnosti,
Po vašoj žrtvi i odricanju,
Po vašoj vjeri, nadi i ljubavi,
Po vašem pozivu i odazivu,
Po vašoj ljubavi za bližnje,
Po vašim zadnjim koracima u progonstvu,
Po vašem zadnjem zazivu: „Isuse spasi nas!“,
Po vašoj mučeničkoj smrti,
Po zaslugama vašeg potpunog predanja,
Po vašem opraštanju neprijateljima,
Zagovornice naše, s vama zazivamo: Isuse, spasi nas!
Kad smo u nevolji,
Kad smo u sumnjama,
Kad smo u opasnosti,
Kad smo u tuzi i žalosti,
Kad smo u tjeskobi,
Kad smo u napuštenosti,Kad smo u neimaštini,
Kad smo bolesni,
Kad smo zarobljeni grijehom,
Kad smo zarobljeni ovisnošću,
Kad nas drugi kleveću,
Kad nam ponestane strpljivosti i ljubavi,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!
R. Molite za nas, blažene Drinske mučenice!
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!
Pomolimo se:
Bože, Ti nevidljivom moći užižeš srca svojih miljenika! Po zagovoru sestara: Jule,
Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete očuvaj u nama plamen vjere koju nam dade na
krštenju da bismo donosili plodove vrijedne vječnoga života. Po Kristu, Gospodinu našemu.
Amen.
MOLITVA
Gospodine Bože,
ti si blažene Drinske mučenice,
sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu
obdario milošću redovničkog zvanja i snagom da svoju vjernost
i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi.
Udijeli i nama postojanost u vjeri da se, i uz cijenu trpljenja,
ne odijelimo od tebe.
Ponizno te molimo da ove svoje blaženice
pridružiš zajedništvu svetih sveopće Crkve
da bismo još odvažnije slijedili primjer njihova života
i iskusili njihov moćni zagovor
u svojim potrebama i životnim borbama.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen


http://www.kblj.hr/drinskemucenice/file ... runica.pdf

_________________
SlikaPrepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 pro 2015 20:04 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
15.12.-DRINSKE MUČENICE

Na današnji dan spominjemo se pet sestara mučenica Družbe kćeri Božje Ljubavi,
Marije Jule Ivanišević, s. Marije Bernadete Banje, s. Marije Krizine Bojanc,
Marije Antonije i Marije Berchmane, poznatijima kao Drinske mučenice,
koje su četnici ubili “iz mržnje prema vjeri” između 15. i 23. prosinca 1941. u Goraždu u Bosni i Hercegovini.

Život i mučeništvo

Na poziv prvog sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Majka Franziska Lechner,
utemeljiteljica Družbe Kćeri Božje ljubavi, osnovane s prvotnom zadaćom da promiče odgoj
i obrazovanje djece i mladeži, napose ženske, dovela je 1882. u Sarajevo svoje sestre.
Već u jesen iste godine u Sarajevu je započela radom škola Zavoda svetog Josipa.
Prisutnost i djelovanje Družbe u kratkom su se vremenu vrlo razgranali te su sestre
o odgoju i školovanju brojne djece, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost,
osim u Sarajevu, skrbile i u Tuzli i u Breškama (kod Tuzle).

Godine 1911. sestre su kupile kuću i okolnu crnogoričnu šumu na Palama,
nedaleko od Sarajeva, s namjerom da ondje urede lječilište za bolesne sestre.
Kuću su nazvale Marijin dom te uz njega sagradile kapelicu Majke Divne.
Već 1912. i ondje su otvorile školu koju su, uz katoličku djecu,
pohađala i pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do školske godine 1918./19.
Nakon što je škola odlukom državnih vlasti ukinuta, sestre su nastavile s brigom oko bolesnih sestara,
a u Srpskoj narodnoj školi na Palama preuzele vjeronauk za katoličku djecu.
Bile su otvorene i za brojne potrebnike svih životnih dobi iz okolnih sela te za izletnike.
Uzdržavale su se radom svojih ruku.

Početkom Drugog svjetskog rata u ovom dijelu Europe, godine 1941.,
u to burno ratno vrijeme bremenito nesigurnošću i svakovrsnim nasiljem,
u Marijinu domu na Palama živjele su s. M. Jula (Kata) Ivanišević, predstojnica samostana,
s. M. Bernadeta (Terezija) Banja, s. M. Krizina (Josefa) Bojane,
s. M. Antonija (Jožefa) Fabjan i s. M. Berchmana Johanna (Karoline Anna) Leidenix.

Marijin dom u plamenu

Ujutro 11. prosinca 1941. Pale i okolni kraj bili su prekriveni dubokim snijegom.
Toga je jutra u neposrednoj blizini Marijina doma jedan četnik zamalo ustrijelio s. Antoniju.

Oko Pala je od jutra, tijekom čitavog dana, odjekivala pucnjava.
Oko četiri sata poslijepodne četnici su sa svih strana opkolili samostan.
U to vrijeme u samostanu su bile s. Antonija, s. Berchmana, s. Bernadeta,
s. Krizina i slovenski svećenik Franc Ksaver Meško koji je 1941.
s mnogim drugim katoličkim svećenicima protjeran iz Slovenije
te je ovdje našao privremeno boravište i službu.
Dakle, u tom trenutku u samostanu su bile dvije Slovenke i jedan Slovenac,
jedna Austrijanka i jedna Hrvatica mađarskog podrijetla – petoro katolika.

Sestra Antonija, s. Bernadeta i s. Krizina, vidjevši što se događa,
uspele su se do sobe svećenika Franca Ksavera Meska zatraživši ga
da im brzo da odrješenje jer su slutile da bi ih četnici mogli ubiti.

Sestra Jula je s Franjom Milišićem, samostanskim pomoćnikom,
u vrijeme napada na samostan, bila u Palama zbog nabave brašna.
Dok su se vraćali u samostan, s. Jula je u jednom trenutku shvatila
što se događa te je Franju Milišića uputila da se nekamo skloni,
a sama je pohitala svojim sestrama koje su bile u pogibelji
te je na očigled iznenađenih četnika utrčala u samostan.

Kad su četnici provalili u samostan, s uperenim su puškama prisilili sestre
i svećenika da napuste samostan, ne dopustivši im ni da se odjenu prikladno za vanjsku hladnoću.
Odveli su ih do neke obližnje gostionice. Vlasnici gostionice, bračni par pravoslavne vjere,
hrabro su se, ali bezuspješno zauzeli za sestre.

Netom što su sestre i svećenik bili odvedeni, četnici su započeli pljačkati samostan.
Za to vrijeme oko samostana su se skupili ljudi iz okolnih sela te su,
nakon što su četnici iz samostana iznijeli što su htjeli, samostan do kraja opljačkali
i iz njega iznijeli sve što je za njih imalo ikakvu vrijednost, uključujući i vrata i prozore.
Nakon toga samostan je zapaljen te je gorio sve dok nije do kraja sagorio.

U međuvremenu su četnici sestre i svećenika poveli iz gostionice kroz šumu.
Bio je već dubok mrak kad su stigli do neke kuće u osami. Ondje su proveli noć.
Tijekom noći četnici su u kuću doveli i skupinu katolkinja, mladih žena i djevojaka.
Potom su ih sve zajedno poveli do četničkog zapovjedništva
koje je bilo smješteno negdje u smjeru Carevih voda i prisilno ih smjestili u neke seoske kuće.
Ondje se skupini mladih žena i djevojaka gubi svaki trag.

Ujutro je započelo preslušavanje sestara i svećenika, koje je,
uz kraći prekid, trajalo do poslijepodneva. Za vrijeme preslušavanja
četnici su iznosili besmislene optužbe na račun sestara, vrijeđali ih, izrugivali im se i prijetili.
Naposljetku je odlučeno da se sestre i svećenik odvedu u četničko zapovjedništvo u Sjetlini.
Budući da s. Berchmana više nije mogla hodati, nju su povezli na saonicama sa zapregom.

Nakon četiri sata hoda stigli su do nekog napuštenog muslimanskog sela
u kojem su se zadržali tijekom noći. Četnici su ujutro odlučili da s. Berchmana,
jer je bila posve onemoćala, ostane u tom selu. Ostale sestre i svećenika poveli su do Sjetline.

Išli su pet sati i kasno poslijepodne stigli u četničko zapovjedništvo u Sjetlini.
Ovdje su ih ponovno preslušavali, na istovjetan način kao i prethodnog dana.
Svećenik Franc Ksaver Meško uspio je četnike uvjeriti da ga puste te su sestre Antonija,
Bernadeta, Jula i Krizina ostale same. Odlučeno je da one proslijede do Goražda,
do glavnog četničkog zapovjednika istočne Bosne.

Budući da su sestre bile preiscrpljene da bi nastavile hodati, kratak dio puta
– od Sjetline do Prače – prevezli su ih na zaprežnim kolima. Nakon noći provedene u selu Brdo Bare,
kod Prače, pješice su nastavile preostali dio puta do Goražda. Petog dana puta,
nakon – najvećim dijelom pješice – prijeđenih 65 kilometara, 15. prosinca poslijepodne,
sestre su u pratnji četnika stigle u Goražde.

Isuse, spasi nas!

Po dolasku u Goražde, sestre Antoniju, Bernadetu, Julu i Krizinu četnici
su odveli u vojarnu, gdje su ih grubo prihvatili i zatvorili u poveću prostoriju na drugom katu.

Uvečer je skupina četnika nahrupila u prostoriju u koju su sestre bile zatvorene.
Zatražili su od njih da se odreknu redovništva i ponudili im službu bolničarki
uz uvjet da im se prethodno podaju. Sestre su to bez imalo razmišljanja odlučno odbile.

Na pojačano četničko navaljivanje sestre su izrazile spremnost da im budu bolničarke,
kuharice ili sluškinje, ali jasno otklanjajući svaku mogućnost
da budu sredstvo njihove pohote jer je njima njihovo redovničko određenje,
zavjet Bogu i vlastitoj duši, sveto. One su u tome prepoznavale ne samo svoje ljudsko dostojanstvo,
nego i svoje poslanje, svoju odgovornost za Crkvu jednako i njihova i budućih vremena.

Četnici su ih, prethodno im zaprijetivši da će ih, ne podaju li im se, zaklati,
neko vrijeme ostavili same, očekujući da će se one slomiti i predomisliti.
Kad su se vratili, bili su pripiti i nasilniji. Imali su potrebu ne samo zadovoljiti svoju požudu,
nego i obeščastiti sestre i sve ono sveto u čemu su – u kome – one prepoznavale vrijednost svoga života, svoje službe.

Budući da se sestre nisu predomislile, štoviše, još su odlučnije izražavale
svoje protivljenje njihovim nečasnim i niskim namjerama, četnici su nasrnuli na njih.
Udarali su ih i počeli s njih trgati odjeću. Sestre su im se svim silama opirale.
No kad je uvidjela da će ih oni svojim tjelesnim snagama nadjačati,
s. Jula je naglo otvorila prozor i pozvala sestre da je slijede. Uz vapaje: „Isuse, spasi nas!“,
ona je kroz prozor skočila prva. Sestre su je spremno slijedile.
Sestra Bernadeta je skočila zadnja. Budući da visina nije bila velika, pad su sve preživjele.
Ostale su pod prozorima ošamućene od pada s visine i polomljenih udova.
Sestra Bernadeta je bila najviše stradala i onesvijestila se uslijed udarca pri padu.

Isprva zapanjeni, a potom razbješnjeni, četnici su pojurili za njima.
Zatekli su ih pred kućom te su svakoj od sestara zadali niz uboda noževima,
a uz to im izmasakrirali i oskrnavili tijela. Potom su ih odvukli do obližnje obale Drine
i ostavili da tamo leže. Neke su sestre, prema kazivanju svjedoka, tada još bile polužive.

Sljedećeg dana grobar je, po četničkom nalogu, tijela, s kojih je u međuvremenu
strgnuta sva odjeća, gurnuo u Drinu te ih je matica rijeke odnijela kao i tolike prije i poslije njih.

Sestra Berchmana, kako se zbog dobi i iscrpljenosti nije mogla kretati,
ostala je 13. prosinca u nekom selu između Carevih voda i Sjetline.
Ondje je naišla na iskaze gostoljubivosti mjesnog stanovništva.

Dana 23. prosinca dva su četnika došla po nju da je, kako su rekli,
odvedu ostalim sestrama. Odvezli su je prema pračanskom mostu i tamo je ubili.
Četnici su, nekoliko dana nakon toga, jednoj zarobljenoj djevojci
dali odjeću s. Berchmane i naredili joj da od nje sašije četničku zastavu.

Prema nekim svjedočanstvima, tijelo s. Berchmane našla je njemačka vojska
te ga pokopala u sjetlinskoj šumi. Njezin grob, međutim, unatoč znatnom trudu, nikada nije nađen.

Prema gori Blaženstava

Živjele su tiho i skromno, radile su za Boga i siromahe,
čineći svakome bez iznimke dobro – zapisano je na spomen-sličici sestara
– s. Antonije, s. Berchmane, s. Bernadete, s. Jule i s. Krizine – tiskanoj vjerojatno 1942. u Sarajevu.

Bolno je pitanje bi li njihova svetost bila prepoznata da nisu tako okrutno stradale?
Da su samo živjele tiho i skromno, radile za Boga i siromahe, čineći svakome bez iznimke dobro…?

„Živi, živi, jedino on te slavi…“ – klicao je svojedobno Izaija,
a u svoje vrijeme Pavao u Poslanici Rimljanima poticao:
„…smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu i Kristu Isusu!“

Njihove riječi zbore nam i danas. Ispituju i nas danas.

Jer tko zna tko je živ, a tko mrtav? Tko ako ne Bog? On je svepodržavatelj života.
Njegova je volja život. I da u svom životu budemo živi. S obje strane vječnosti.
Da budemo živi u životu svakoga koga susrećemo, svakoga tko se na naše ime, na naš trag ikad namjeri.

Život je čudo. A svetost njegova punina. Njegova neponovljiva punina.
Da puna srca živimo svoju jedinstvenost, da puna srca prihvatimo i
podržimo jedinstvenost onih koji su nam na bilo koji način darovani i povjereni,
da se nikada ne odijelimo od Boga – ima li išta vrjednije od toga?

Čudo svetosti udomljuje nas u našoj jedinstvenosti. I vodi neslućenim putovima.
Tko se – i ne znajući, ponajčešće nedovoljno svjesno – odluči za svetost,
odlučuje se živjeti volju Božju. Sve prihvaćati od Boga. Sve dijeliti s njim.
I pritom ne pristajati ni na kakav izgovor, pogotovo ne na to da Bog i za što posluži kao izgovor.

Čudo svetosti zahtjevno je čudo. Ono nam otkriva koliko su naši životi otkani Božjom ljubavlju.
Utkani jedni u druge. Otkriva nam da nas nema bez drugih. Bez drugih i drugačijih.

Svetost je – zagledan u Boga i Božje – ne previdjeti čovjeka do sebe.
Štoviše, još ga bolje uočiti. Srcem ga uočiti.

Svetost je odazvati se zahtjevnosti trenutka, ali, jednako tako,
i pristati na nevidljivost, ustrajati u postojanosti i kad je nitko ne opaža.

Svetost je odgovornost za svoje vrijeme, ali i za neka buduća vremena,
za neke neznane ljude. Naši životi i za njih trebaju ostaviti vrijedan trag.
Ne ostave li, nismo ni živjeli.

Sestre Antonija, Berchmana, Bernadeta, Jula i Krizina ostavile su
svoj trag i u nevidljivosti i u uočenosti. I mi smo baštinici njihova mučeništva.
Baštinici svetosti. Kao baštinicima – u svijetu bezumnog nasilja,
bolne ispraznosti i zatiruće ravnodušnosti, u svijetu u kojem riječ dostojanstvo
gubi svoje značenje i tako lišava čovjeka njegove osobnosti i odgovornosti
– valja nam razumjeti da je svaka isključivost, svaki nemar za drugoga zlo.
I da postoji samo jedan čovjeka dostojan odgovor:

Život po Govoru na gori.
Život po Govoru na gori u svako vrijeme.

I u svako nevrijeme.

Iz knjige Postojane u vjernosti, Stjepan Lice, Zagreb, 2010.

Pomolimo se: Gospodine Bože, ti si svoje službenice Julu, Berhmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu
obdario milošću redovničkog zvanja i snagom da svoju vjernost
i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi.
Udijeli i nama postojanost u vjeri da se ni uz cijenu trpljenja ne odijelimo od tebe.
Daj da sveta Crkva uzdigne ove tvoje službenice na čast oltara i da nam
njihov primjer i zagovor pomažu u životnim borbama i postizanju vječnog spasenja.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Izvor;Bitno.net

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr