www.tebe-trazim.com

28. studeni

Sveti Jakov Markijski, kao i sv. Bernardin Sienski te sv. Ivan da Capestrano, bijaše veliki propovjednik svoga vremena. Otkako je na blagdan Sv. Antuna Padovanskog god. 1422. u Firenzi u crkvi San Miniato, započeo s propovijedanjem, ostao je tome vjeran sve do svoje blažene smrti 28. studenoga 1476. u Napulju. Više od pola stoljeća krstario je putovima Europe propovijedajući posvuda o imenu Isusovu, što bijaše stalna omiljela tema njegovih propovijedi, kao i njegova velikog učitelja sv. Bernardina Sienskog. Propovijedao je s velikim uspjehom u Italiji, Bosni, Češkoj i Poljskoj. Često je obavljao i veoma delikatne misije u službi papa: Eugena IV., Nikole V. i Kalista III. Bila je u tome upravo poslovična njegova poslušnost. Tako se jednom nalazio baš kod stola kad mu stiže od Pape nalog da putuje u Ugarsku. On odmah ustade od stola i pođe na put. Poslušnost je uvijek shvaćao i tumačio u najstrožem smislu.

Giacomo della Marca, u svijetu Domenico Gangali, rodio se god. 1394. u Monteprandoneu. Veoma rano je ostao bez oca pa su ga već u sedmoj godini poslali čuvati ovce. Onda to nije bio baš lak posao jer je posvuda bilo vukova. Tako se i mali Dominik prestrašio vuka, napustio stado te pobjegao u Offidu, jednom svećeniku, svome rođaku. Kasnije će toga vuka nazvati »Božjim anđelom, a ne vukom, kako mu se nekoć činio«.

Dominik je tada pošao u školu koja mu je veoma dobro išla. Svršivši osnovnu i srednju školu, dakako u obliku svoga vremena, upisao se na Sveučilište u Perugiji na studij građanskog prava. Postao je bilježnik te smio nositi naslov Ser Domenico. Nastanio se u Firenzi. Na povratku u zavičajne Marche, zbog nekih obiteljskih poslova, zaustavio se u Asizu, kolijevci franjevaštva. Ondje je nakon razgovora s poglavarom samostana Sv. Marije Anđeoske, odlučio i sam stupiti u veliku franjevačku redovničku obitelj u kojoj će postati jednom od njezinih sjajnih zvijezda. Redovničke zavjete položio je 1. kolovoza 1416. U redu je dobio ime Jakov.

Kao svećenik jednog je dana rekao fra Bernardinu Sienskom: »Oče, ja idem propovijedati u Gubbio. A vi, kamo idete?« – Bernardin je odgovorio: »Ja ću poći u Regno.« Htio je reći da ide u Abbruzze, u Aquilu. No nekoliko dana nakon toga fra Jakov je prosvijetljen doznao da je njegov veliki i ljubljeni duhovni učitelj otišao u jedan drugi Regno; ta riječ u talijanskom znači kraljevstvo. Prekinuo je svoju propovijed te sa svima za velikog pokojnika izmolio pokornički psalam »Miserere«. A zatim je izjavio: »U ovaj čas pao je na zemlju velik stup!« I doista je tada umro Bernardin Sienski.

Fra Jakov Markijski bijaše velik pokornik. Velik dio života proveo je u strogom postu, često se zadovoljavajući porcijom boba kuhana na vodi. Trpio je velike napasti u tijelu pa je i po noći činio pokoru trapeći svoje tijelo. Često je bio bolestan te je tako 6 puta primio bolesničko pomazanje i to kao popudbinu za smrt. Pa ipak je kraj svega toga doživio 80 godina.

Kao propovjednik u propovijedima je udarao po lakomosti, škrtosti i lihvi. Ta pošast je u ono doba veoma cvala pa su bogatstvo i novac bili u rukama malog broja bogataša i lihvara koji su gulili narod. Te gulikože već je sv. Bernardin Sienski nazivao onima koji »ispijaju Kristovu krv«. Da bi se što uspješnije borio protiv toga društvenog zla, sv. Jakov je osnivao takozvana brda dobrote Monti di Pietà, gdje su siromasi mogli dobiti pomoć i zajam uz najpovoljnije uvjete. Te će dobrotvorne ustanove kasnije najuspješnije širiti sveti Bernardin da Feltre.

Fra Jakova je na njegovim putovanjima pratio brat Venancije koji pripovijeda da mu je, dok je propovijedao po Lombardiji, bila ponuđena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizan redovnik koji je o sebi ponizno mislio. To se vidi iz toga što je neprestano molio za oproštenje. Naročito je molio svoju redovničku subraću zbog – kako je on u poniznosti mislio – lošeg primjera što im je davao. Umirući je molio: »Isus, Marija, blagoslovljena bila Isusova muka!« Brat Venancije, njegov dugogodišnji pratilac, nakon smrti svoga duhovnog učitelja Jakova Markijskog napisao je njegov životopis u kojem govori o mnogim čudesima što ih je taj svetac učinio za života i poslije smrti.

28. studeni

Sveti Jakov Markijski



Propovijedao je protiv bezočnosti bogataša i društvenih nepravdi, a za siromahe je osnivao dobrotvorne ustanove.

Sv. Jakov Markijski, pučki propovjednik i reformator svoga franjevačkog reda, bio je veliki borac protiv krivovjerja koje se širilo po Europi. Rođen je 1394. godine blizu talijanskog grada Ancone. Kao dječak, mali je Giacomo ostao bez oca. Nakon nekog vremena ušao je u red franjevaca u Asizu i dobio ime Jakov. Svoju propovjedničku službu započeo je u Firenzi 1422. godine, na blagdan sv. Antuna Padovanskoga. S velikom gorljivošću nastavio je propovjedati do svoje smrti na današnji dan 1476. godine.

Jakov je s velikim uspjehom propovijedao u Italiji, Češkoj, Bosni, Slavoniji i Poljskoj. Zna se da je bio i u našim krajevima, primjerice u Đakovu, Stonu i Šibeniku, gdje se upoznao sa svetim Nikolom Tavilićem. Propovijedanjem je svraćao pozornost na sve bezočnosti bogataša i društvenih nepravdi. Za pomoć siromasima osnivao je dobrotvorne ustanove, koje su s uspjehom nastavila voditi i njegova subraća. Brat Venancije, koji ga je pratio na misijskim putovanjima, svjedoči da mu je u Milanu bila ponuđena biskupska stolica, ali ju je zbog poniznosti odbio. Venancije je o sv. Jakovu napisao i životopis u kojem su opisana i mnoga čudesa koja je svetac činio još za života, a i poslije toga. Jakov je ukopan u crkvi sv. Marije Nove. Tijelo mu je i danas sačuvano neraspadnuto.