www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 16:31

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 24 tra 2008 23:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
25. travnja



Sveti Marko, evanđelist



O životu svetoga Marka ne znamo mnogo. Ono najznačajnije o njemu govori nam zapravo njegovo evanđelje. Kad kažemo o njemu, ne mislimo na određene biografske podatke, već o njemu kao piscu Evanđelja. Njegovo pisano djelo govori o njemu kao o odličnu pučkome pripovjedaču. On pripovijeda događaje Isusova života jasno, a zaustavlja se i na vrlo dragocjenim pojedinostima kojih kod drugih evanđelista ne susrećemo. U svom je pripovijedanju pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze stavio na papiros za potrebe vjernika rimske općine.

J. Wellhausen kaže za sv. Marka da je u pisanju "jednostavan i neposredan, sa stanovitom hrapavošću pučke umjetnosti". On pripovijeda onako kako to čine jednostavni ljudi, kao oni koji ne posjeduju veliku kulturu.

I prilično rašireno štovanje sv. Marka govori nam podosta o njemu. Tako ga latinska Crkva na današnji dan slavi kao mučenika. Prema Martirologiju sv. Bede Marko je bio ubijen i pokopan u Aleksandriji, kamo je morao otići iz Rima. Već godine 829. njegovo tijelo nalazimo u Veneciji, koja ga izabra za svoga zaštitnika i sagradi mu velebnu baziliku. Njegov se blagdan ondje uvijek slavio najsvečanije.

U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva Sv. Marka postade kao neki simbol Gornjega grada te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.

Blagdan sv. Marka Evanđeliste može nam biti krasna prilika da se duhovno što više sprijateljimo i s njegovim evanđeljem i sa Svetim pismom uopće. Tome neka pripomognu i ove misli!

Sveto pismo je povijest u kojoj je glavni junak Bog sam, koji neprestano govori, djeluje i zahvaća. On je od vječnosti zamislio povijest spasenja, a Sveto pismo od prve do posljednje knjige opisuje njezino ostvarenje.

Sveto pismo je knjiga Isusa Krista. To vrijedi ne samo za Novi već i za Stari zavjet, jer je Stari pripremao Novi i u svjetlu Staroga bolje shvaćamo Novi zavjet. Ono je "Radosna vijest o Isusu Kristu, Sinu Božjemu" (Mk 1,1), koju navijestiše već proroci i koja mora biti naviještena sve do konca vremena.

Sveto pismo je knjiga nade jer nam govori o najvećoj nadi koja je ikada u povijesti bila dana. Ono nam govori i o životu poslije smrti, s onu stranu groba, o vječnosti.

Sveto pismo je knjiga molitve, koja može neprestano hraniti našu i usmenu i mislenu molitvu.

Sveto pismo je knjiga Crkve. U njoj Crkva pronalazi svoje božansko podrijetlo, svoju mudrost, svoju vjeru. Sav nauk Crkve temelji se na Svetom pismu koje osvjetljuje učiteljstvo i usmena predaja. Crkva se u svom bogoslužju i u dijeljenju sakramenata neprestano služi Svetim pismom.

Magdalena Delbrel lijepo kaže za Evanđelje: "Ono je knjiga Gospodinova života. Ono je napisano da postane knjiga i našega života. Svaka je od njegovih riječi duh i život." Slaveći danas svetoga Marka, pisca drugog evanđelja, treba da i nas kao i tolike druge prije nas zahvati čar njegova predragocjenog spisa.





Sveta Terezija Ansurez, redovnica



Ta španjolska svetica, redovnica, opatica samostana S. Pelayo di Oviedo potjecala je iz kraljevske kuće. Njezin je otac Bermud II. bio kralj kraljevine Leon, a majka dona Elvira. Njezin brat Alfonz V. naslijedio je kao kralj na prijestolju svoga oca. Otac joj je kraljevao svršetkom X., a brat početkom XI. stoljeća. Prema tradiciji, iz državnih motiva Terezija je dana za ženu muslimanskom guverneru u Toledu, iako se tome iz vjerskih razloga sama vrlo protivila. Moramo znati da je tada velik dio Španjolske bio pod arapskom vlašću, i vjerojatno je kralj kraljevine Leon dao svoju kćerku muslimanu za ženu da bi imao sigurnije granice prema nadmoćnome susjedu. Politički interesi prevladali su, dakle, nad vjerskima.

Terezija, udana na silu za muslimana, pokušala ga je svim sredstvima pridobiti da je i ne dotakne, a prijetila mu se i Božjom kaznom. Sve je to ipak bilo uzalud. Predaja dalje kaže da je musliman uskoro bio pogođen vrlo teškom bolešću pa je odlučio osramotiti svoju ženu i poslati je natrag ocu u Leon. Takvo nešto bilo je tada već samo po sebi velika sramota.

Za Tereziju je to bio spas. Ona više nije gubila vremena već je u benediktinskom samostanu S. Pelayo de Leon stavila na se redovničku koprenu. Sveti Pelayo je bio mučenik u Cordovi, i baš su tada njegove časne relikvije bile prenesene u samostan benediktinki, koji se po njemu tako i zvao. Terezija nije ostala dugo u tom samostanu, već je godine 996. prešla u samostan Sv. Pelaya u Oviedo. Onamo je prešla radi veće sigurnosti, a sa sobom je ponijela i kosti sv. mučenika Pelaya.

U Oviedu je Terezija postala opaticom samostana, a kao takva primila je od svoga oca, kralja, bogatu darovnicu. Kralj je u dokumentu naziva "Terezija kraljica, Kristova službenica". Tom je darovnicom otac valjda htio popraviti negdašnju nepravdu što ju je učinio prema kćeri, i to je bilo lijepo. Svaku nepravdu valja okajati i prema mogućnostima popraviti.

Dan smrti opatice Terezije nije nam poznat. Isto tako nam nije poznato da ju je netko proglasio svetom. Ipak joj neki španjolski hagiografi daju naslov svetice. Kao svetica je štovana s blagdanom na današnji dan i u svome samostanu. Enciklopedija svetaca smatra je također sveticom.





Blaženi Benedikt XII., papa

(† 1342)



Jakov Fournier, tako se zvao po rodu Benedikt XII., rodio se u Saverdunu, biskupiji Pamires, u Francuskoj. Otac mu je bio mlinar, a i majka je potjecala iz vrlo skromne obitelji. Gotovo jedina mogućnost školovanja za dečka iz puka bila je tada stupiti u samostan. Tako je to željan nauka učinio i mladi Jakov te stupio u cistercitsku opatiju Boulbonne. Kako je bio darovit, kasnije bi poslan na studij teologije u Pariz, gdje postigne doktorat iz teologije. Svršivši nauke prijeđe u Opatiju Font-froide, gdje godine 1311. postade opat naslijedivši svoga ujaka Arnalda Novellija, koga je prvi avignonski papa Klement V. imenovao kardinalom. Šest godina kasnije Jakov postade biskupom svoje rodne biskupije Pamiers, a godine 1326. biskupije Mirepoix. U objema je biskupijama razvio izvanrednu djelatnost, a naročito se borio protiv krivih nauka albigenza i valdenza. Svrativši na se pozornost pape Ivana XXII., ovaj ga 18. prosinca 1327. imenovao kardinalom. Po smrti istoga Pape 20. prosinca 1334. bude u Avignonu izabran za njegova nasljednika, i tako se uspe na vrh crkvene hijerarhije.

Papa Benedikt XII. bio je čovjek velike inteligencije, temeljite teološke izobrazbe, sveta života, a u upravi čvrst i sustavan. Odmah je nastojao iz papinskoga dvora ukloniti razne zloupotrebe, a prelate odgovorne za pastvu prisilio je na čuvanje rezidencije, tj. da budu u mjestu za koje su zaduženi. Uklanjao je i zloupotrebu da su pojedini prelati uživali i po više nadarbina. Nastojao je i oko obnove redovnika, posebno franjevaca i dominikanaca.

U povijesti teologije od Benedikta XII. potječe i važna konstitucija Benedictus Deus, od 20. siječnja 1336., koja stavlja točku na žestoke rasprave o blaženome gledanju Boga. Papa autoritativno naučava kao dogmu da duše krštene djece i pravednika koje poslije smrti ne moraju u čistilište, odmah uživaju neposredno gledanje Božje biti. Benedikt XII., za razliku od svojih prethodnika, bio je prilično slobodan i od nepotizma jer svoje rođake nije obasipao raznim povlasticama.

Papa je provodio strog privatni život, služeći se čak i svojim redovničkim odijelom. Unatoč tome morao je trpjeti od raznih kleveta, kojima su se na njega nabacivali. Neki mu povjesničari predbacuju izgradnju palače u Avignonu, što je otežavalo povratak papâ u Rim. Taj prigovor je samo djelomično opravdan jer tada se zbog opće nesigurnosti u Rimu još nije moglo misliti na povratak papâ u Vječni grad. Benedikt XII. je ipak dao popraviti krov bazilike sv. Petra u Rimu, što svjedoči da je i on držao boravak papâ u Avignonu samo privremenim. Ono što bi mu se moglo više prigovoriti bilo bi da je i on stajao pod priličnim utjecajem francuskoga kralja, što je onemogućavalo širi stav prema drugim vladarima, osobito prema njemačkom. Apstrahirajući od tih sjena, Benediktu XII. se ne može poreći da je bio dobar papa, pravi obnovitelj crkvenoga života.

Benedikt XII. umro je u Avignonu 25. travnja 1342. te je pokopan u tamošnjoj katedrali. Iako nije bio općenito štovan kao svetac, cisterciti ga već od XV. stoljeća štuju kao blaženika. Saussay u svome Galikanskom martirologiju piše o njemu kao o čovjeku "svete uspomene". Nema sumnje da je u povijesti papinstva on i bio vrlo svjetao lik. Bio je pun dobrih nakana i planova, ali nije ostao samo kod toga, već je mnogo i ostvario.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 25 tra 2010 23:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
:D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 tra 2011 10:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Danas su Sveti Marko, evanđelist, Sveta Terezija Ansurez, redovnica i Blaženi Benedikt XII.,papa.

Slika
Sveti Marko, evanđelist


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 tra 2016 08:49 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
SV. MARKO Evanđelist

Sveti Marko (lat. Marcus - mlat, čekić; ratnik - posveta bogu rata Marsu)
rođen je u Isusovo vrijeme, a umro u Aleksandriji, 25. travnja 68. Evanđelist,
kršćanski svetac, autor Evanđelja po Marku, aleksandrijski biskup,
utemeljitelj kršćanske zajednice u sjevernoj Africi, zaštitnik Venecije.
U Novom zavjetu nemamo previše vijesti o Sv. Marku,
premda je on jedan od četvorice evanđelista.


Evanđelje je pisao pod utjecajem svetoga Petra jer je zapravo njegove kateheze
stavio na papirus za potrebe vjernika rimske općine.
J. Wellhausen kaže za Sv. Marka da je u pisanju „jednostavan i neposredan,
sa stanovitom hrapavošću pučke umjetnosti“. On pripovijeda onako kako to čine jednostavni ljudi,
kao oni koji ne posjeduju veliku kulturu. Evanđelje po Marku ili Markovo evanđelje,
najstarije je od svih Evanđelja. Marko više od drugih evanđelista ističe Isusovo čovještvo.
I drugi evanđelisti naglašavaju da je Isus doista pravi čovjek,
ali ga promatraju u svjetlu proslavljenoga Gospodina.
Njegovo je evanđelje vjerojatno nastalo prije 70. godine,
budući da ne pokazuje da je pisac znao za razaranje jeruzalemskog hrama.
Evanđelist Marko postupno nas uvodi otkrivajući mesijansku tajnu
što se po svemu očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu,
da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.


Zaštitnik

Ostaci Sv. Marka u 9. stoljeću iz Aleksandrije su preneseni u Veneciju,
te su najprije pokopani u duždevoj kapeli, gdje je između 1063. i 1073. godine
sagrađena katedrala Sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele,
ali je molitvom Sv. Marku, ostao nepovrijeđen. Zbog toga je Sv. Marko zaštitnik zidara.
U našim krajevima posvećene su Sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj,
a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva Sv. Marka postade kao simbol Gornjega grada,
te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.


Simbol sv. Marka

Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelisti njegov simbol.
Stoga, gotovo redovito uza sv. Marka prikazuje se i krilati lav.
Razna su tumačenja zbog kojih je on dobio taj simbol.
Prema nekima, to je zato što njegovo Evanđelje ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista
- „Lava iz koljena Judina“. Drugi opet kažu da je lav simbol Markova Evanđelja
zato što to Evanđelje potanko opisuje Kristovo uskrsnuće i s velikim zanosom
proglašava Kristovo kraljevsko dostojanstvo. Prema nekima opet simboli evanđelista
nastali su na temelju viđenja proroka Ezekijela, proroka Izaije i Apokalipse.
Prema tome tumačenju, Sv. Marko ima simbol krilatog lava, jer svoje Evanđelje
počinje s Ivanom Krstiteljem, koji je „glas što viče u pustinji“.
Zaštitnik je i odvjetnika, građevinskih radnika, zidara, staklara,
pletača košara, notara i pisara, zatvorenika i Egipta, žita i žitnih polja, te ostalih usjeva.
Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti, te za dobro vrijeme i dobru žetvu.
Blagdan mu je u Rimokatoličkoj Crkvi 25. travnja,
a istoga ga datuma slave i pravoslavne crkve (ako koriste julijanski kalendar, onda je to 8. svibnja).

Izvor; http://zupa-smen.hr/sv-marko


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 11 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr