www.tebe-trazim.com

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika. Pri tom je, također, dobro imati na pameti ono što kaže Hans Hümmeler, koji je napisao veliku knjigu o svecima, da vjera ima drugo vrednovanje nego razum. Vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila je svetu Barbaru među 14 velikih pomoćnika u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.

Seljaci zazivaju sv. Barbaru za nevremena protiv groma. Njoj se utječu i rudari koji su, radeći pod zemljom, uvijek u opasnosti. Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca.

S blagdanom Svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan Sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja odrežu na blagdan Sv. Barbare grančicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu čovječanstva, Isus Krist. To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije: »Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena« (Iz 11,1).

I sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu kršćanstva. Legenda pripovijeda je bila kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora. Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao je na muke. Kako je Bog čudesno iscijelio njezine rane, otac ju je ponovno predao sucima i sam je ubio vlastitom rukom. Tako legenda.

Neki misle da je, po svoj prilici, poginula za svoju vjeru god. 306. A iz mučeničke smrti i sv. Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao je život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo. Vjerujemo da se pobožni kršćanski osjećaj ne vara zazivajući u pomoć svetu Barbaru. U likovnoj umjetnosti ovjekovječio je sveticu prekrasnom slikom H. Holbein stariji.

Prije svoje smrti Barbara je molila da svaki kršćanin koji se sjeti Kristove muke i njezina mučeništva bude pošteđen na posljednjem sudu. Nebo je, kaže legenda, potvrdilo da će njezina molitva biti uslišana. S tim u vezi Barbara se često prikazuje s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije, poputbine umirućima i zato je vjernici zazivaju kao zaštitnicu dobre smrti i protiv nagle i naprasne smrti u nesretnim slučajevima.

Molitva sv. Barbari za dobru smrt

Sveta djevice Barbaro! Kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć, biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijeđu i Presvetim se Oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost! Amen!

Sveta Barbara
[ 4.12.2008 ]

Mnogi je vjernici zazivaju kao zaštitnicu dobre smrti, seljaci je zazivaju kao zaštitnicu od groma, a utječu joj se i rudari kao velikoj zagovornici u nevolji


Sv. Barbara je zaštitnica rudara, arhitekata, ljevača, topnika, kao i u pogibelji u nesretnom slučaju, od epidemija, od groma i u smrtnom času. Životopis ove svetice počiva na legendama. Živjela je u 3. stoljeću u Nikomediji. Pametnu, učenu i oštroumnu pogansku djevojku za sebe su nastojali pridobiti najbogatiji mladići grada. Barbara je odbijala prosce, a sve se više priklanjala jednoj maloj grupi pokrštenih koji su u strahu pred carskim progoniteljima živjeli prikriveno. To je primijetio njezin otac i odlučio ju držati što dalje od kršćana.

Za vrijeme dulje odsutnosti, otac je Barbaru zatvarao u visoku kulu s dva prozora kako bi je očuvao od kršćanskoga praznovjerja. U kuli ju je posjećivao glasoviti kršćanski teolog tadašnjice, Origen, koji ju je i krstio. Barbara je dala napraviti i treći prozor na kuli da je podsjeća na Presveto Trojstvo, a na vrata je stavila križ da je podsjeća na Kristovo otkupljenje. Otac ju je zbog toga dao na muke, a kasnije joj je sam odrubio glavu. Čini se da je Barbara podnijela mučeničku smrt za svoju vjeru 306. godine.

Uz blagdan sv. Barbare vezani su običaji poput sijanja pšenice u plitku posudu koja će izrasti do Božića. Zelene vlati pšenice usred zime znak je i jamstvo novoga života. U nekim krajevima se umjesto pšenice u vodu stavljaju grančice trešnje, jabuke ili kruške koje procvjetaju za Božić. Barbarin kip ili slika naći će se u brojnim crkvama. Prikazuje se s kaležom i hostijom, simbolima sakramenta euharistije. Neizostavna je kula s tri prozora, kao i mač, znak njena pogubljenja.

I na kraju rubrike 'Svetac dana' spominjemo da ime Barbara i u grčkom i u latinskom jeziku znači tuđinka, barbarka, divlja. Inačice imena su: Barba, Bara, Barica. Svim današnjim slavljenicama čestitamo imendan.

Zaštitnica je rudara, dobre smrti i protiv groma i vatre. Jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevoljama. Njene relikvije nalaze se u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji.

Nju je jako štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.

Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca. . U SAD- u postoji "Red svete Barbare", vojno društvo artiljeraca.

Običaji na njen blagdanS blagdanom sv. Barbare Stavlja se pšenica u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja odreže se na blagdan sv. Barbare grančica s trešnje, stavi se u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta.

Spomendan joj je 4. prosinca.

S blagdanom Svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan Sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja odrežu na blagdan Sv. Barbare grančicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu čovječanstva, Isus Krist. To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije: »Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena« (Iz 11,1).

4. prosinac

Blagdan je Svete Barbare, jedne od adventskih glasnica koja nam
naviješta Božić, a ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji.

fra Stanko Duje Mijić – Razmatranje o svetoj Barbari

Uvod

Čudesna djevojčica i djevojka. Kršćanstvo je bliže srcu žena nego razumu muškaraca. Kršćanstvo je srce i duša. Tada je Bog blizak i ljubav. Postala je kršćanka i hrabro je svjedočila svoju vjeru i nije htjela glumiti ni pred vlastitim ocem iako je znala što je čeka. Sam ju je otac ubio mačem. Zamislite! Koji je to izazov vama mladima. Ako vam roditelji ne idu u crkvu - idite vi, svjedočite svoju vjeru. Mučenici i mučenice prve Crkve, prvih stoljeća itekako su nam izazov u ovom vremenu, pogotovo mladima. Mladi mijenjaju ovaj svijet, čovjeka, ovaj mentalitet samodopadnosti i taština, hedonizma i karijerizma. Traže se ljudi koji će sami sebi moći reći: dosta, kamo to vodi, koje ludilo obuzima ovaj svijet? Dokle ovako? Dokle tolika samoubojstva i ubojstva, dokle?

Kratki životopis

Prema legendama i tradiciji rođena je u Nikomediji, današnjem Izmiru, u Turskoj. Otac je bio bogataš, trgovac, koji je na nju bio jako ljubomoran, jer je bila izuzetno lijepa. Primijetio je njenu sklonost kršćanstvu, jer se nije htjela udati za jednog bogataša s kojim je poslovao njezin otac. Zato je dao sagraditi jednu kulu s dva prozora, u kojoj je zatvarao svoju ljepoticu dok je on bio na duljim putovanjima. Strahovao je da je ne bi netko ukrao i oženio ili da ne bi postala kršćanka. No ona je iskoristila to vrijeme, pokrstila se, postala je kršćanka po želji svojeg srca. Još je na tornju otvorila treći prozor, a ispred kule na pragu i stubama dala učiniti križ. Kad joj se otac vratio s putovanja, vidio je križ i poludio je od bijesa, odmah mu je bilo jasno da je postala kršćankom. A na njegovo pitanje zašto je otvorila treći prozor ona je odgovorila da je to znak Presvetoga Trojstva. Otac je otrčao po mač da je ubije, no ona se iskrala i nestala iz kule. Utekla je u brda, no otac ju je pronašao i nanio joj teške ozlijede i predao je sucu, optuživši je da je izdala svojega boga i postala kršćanka. Budući da se nije htjela odreći Krista, trebala je biti ubijena. Kroz to vrijeme rane su joj bile zacijelile. Sam otac morao je izvršiti smaknuće. Uzeo je sjekiru i odsjekao joj glavu. Dok je otac to izvršavao, u njega je udarila silna munja i grom i od njega učinila komad ugljena. Ovaj događaj s ocem svete Barbare učinio je velik obrat u njihovom mjestu i mnogi su postali kršćani kad su vidjeli kako je on u trenu postao oveći komad ugljena. Prvo čudo svete Barbare.

Poruka za današnjeg vjernika

Kad čovjek sačuva srce, pogotovo kod ženskog roda, nema onog što je može odvojiti od Boga. Srce se od srca teško odvaja. To je zakon srca, da traži onoga koji ga je pokrenuo da kuca. To je slučaj svete Barbare. Zaštitnica je od groma i nenadanih smrti. U Europi je bila zaštitnica rudara čiji su životi uvijek bili izloženi nenadanoj smrti. U nekim krajevima na dan svete Barbare u tanjuriće siju pšenicu za božićno zelenje. U nekim kršćanskim zemljama Europe na blagdan svete Barbare u vaze stavljaju grančice trešanja da procvjetaju za Božić. Za Božić nam dolazi cvijeće radosti. Neka nam sveta Barbara bude divan Božji cvijet i nadahnuće, neka sačuva čistoću i nevinost života.