www.tebe-trazim.com

Iv 16

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Sef 3

Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! U onaj dan reći će se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke!Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu.

Pohod Blažene Djevice Marije


"U one dane Marija se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi, i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: 'Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!'

Marija reče: 'Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju. Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne; gladne zasiti dobrima, a bogataše otpusti praznih ruku; priskoči u pomoć Izraelu, sluzi svome, sjećajući se milosrđa - kao što obeća ocima našim - u prilog Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.'

Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatim se vrati svojoj kući" (Lk 1,39-56). Događaju koji nam je tako plastično opisao sv. Luka dodajmo malo tumačenje! Bilo je to, vjerojatno, negdje svršetkom ožujka g. 748. od gradnje Rima. židovi su se spremali za proslavu Pashe, svoga najvećega vjerskoga i narodnog blagdana, koji im je dozivao u pamet oslobođenje iz egipatskoga ropstva, i tom su prigodom masovno hodočastili u Jeruzalem. Tu priliku iskoristila je i Marija, pridružila se jednoj karavani te pošla u pohod svojoj rođakinji Elizabeti u Ain Karim. Povod za to dao joj je anđeo kod navještenja, koji joj je rekao: "Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu ništa nije nemoguće" (Lk 1,36-37).

"Još prije nego sam Isus bude rekao da je najveća zapovijed - zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, Marija ne misli na sebe, već misli na druge. Misli kako će jedan njezin pohod obradovati njezinu rođakinju, kojoj će moći i pomoći, s kojom će moći podijeliti veliku radost zbog skorog materinstva" (Gualberto Giachi, SI). Mariju, dakle, da poduzme naporan put od 3 do 4 dana pješačenja vode motivi ljubavi prema bližnjemu, želja da pomogne u posljednjim mjesecima trudnoće majci u već poodmakloj dobi.

I Marija je došla u Ain Karim, dražesno i ubavo seoce, 7 km jugozapadno od Jeruzalema, što se diže po zelenim stepeničastim bregovima, okruženo boricima, maslinjacima i vinogradima. Susret se dviju majki zbio u doista lijepom krajoliku. Marija prva pozdravlja Elizabetu, a ona joj radosno otpozdravlja. U tom času Bog joj daje upoznati Marijinu tajnu i ona pod dojmom te tako bremenite spoznaje upada u zanosno klicanje i blagoslivljanje Bogorodice. "A Marijina ljubav izvodi prvo duhovno čudo: Ivan Krstitelj u majčinu krilu prima Duha Svetoga, kao neko krštenje unaprijed" (Giachi).

Prigodom Marijina pohoda Elizabeti i rođenja Ivana Krstitelja u Ain Karimu se rodiše dvije najljepše biblijske pjesme: Magnificat i Benedictus, kojima već stoljećima Crkva u svom časoslovu jutrom i večerom pjeva pohvale Bogu. O tome već početkom VIII. stoljeća sveti Beda časni piše ovako: "Tako je u svetoj Crkvi nastao običaj, odličan i nadasve spasonosan, da svi svakoga dana pjevaju Marijin himan s psalmima večernje pohvale. češće sjećanje tim himnom na Gospodnje utjelovljenje potiče dušu vjernika na duh pobožnosti. Jednako tako i češće razmatranje primjera njegove Roditeljice osnažuje u postojanosti kreposti. Dobro je što se ljudima svidjelo da to čine kod večernje, da naša pamet, kroz dan zamorena i rastresena raznolikim mislima, postane tako na početku vremena za počinak sabrana u sjedinjenju svoga razmišljanja."

Mk 12

I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!" Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev." A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.

Mk 12

Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate."


Ps 123

Hodočasnička pjesma.

Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.
Evo, kao što su uprte oči slugu
u ruke gospodara
i oči sluškinje
u ruke gospodarice
tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega,
dok nam se ne smiluje.

Lk 9

Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju."A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

Ps 119

Mnogi me progone i tlače,
od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.


Srž je riječi tvoje istina,
vječan je sud pravde tvoje.


Mogućnici me progone nizašto,
al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.


Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,
ni o što se oni ne spotiču.


Pomoć tvoju čekam, o Jahve,
tvoje zapovijedi izvršavam.


Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje,
jer svi su putovi moji pred tobom.

Mk 12


A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

Liturgijska meditacija iz Samostana sv. Margarite na Pagu

VJERA RASTE UZ IZAZOVE KOJE DONOSI ŽIVOT
Petak, 4. lipnja


Čitanja:


2 Tim 3, 10-17


Je li moja vjera odrasla? Je li bila izložena sumnjama i ugrozama? Je li se učvrstila, ukorijenila? Oko tih pitanja kruži Pavlovo pismo njegovome učeniku Timoteju. Pavao sjedi u tamnici i čeka svoje pogubljenje. Njegove oproštajne riječi imaju značaj oporuke koju predaje svojemu učeniku. Ako se vjara poljulja, moramo si posvijestiti ono što je do sada nosilo našu vjeru. Jesu li to, kao što je kod Pavla bio slučaj, "Sveta Pisma"? Mogu li nas ona pratiti na putu prema zreloj vjeri? Prema Pavlu, Sveto Pismo je "korisno za počavanje, uvjeravnje, popravljanje, odgajanje u pravednosti". Vjera ne dolazi u lagodnosti, ona nije tek lijepi osjećaj, nego zahtjeva promišljanje, razumijevanje odnosa, sučeljavanje. Vjerovati znači osjetiti gdje mi je to potrebno oproštenje, ona se zauzima za pravednost, a čuva se u njegovanju međuljudskih odnosa. Takva vjera raste uz izazove koje donosi život. Ona je središte snage koja uređuje bolne i radosne događaje na našemu putu.


Mk 12, 35-37


Koje Isusove riječi, geste i čini me pokreću da se radujem?


Molitva


Bože istine, tvoj Sin Isus Krist je Mesija koji je došao na naš svijet da bi nas otkupio. Daj da se radujemo što nam je on posve blizu po svojemu Duhu ljubavi, kako bismo i mi rasli u istini i lljubavi. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam je pokazao da si ti ljubav. Amen.

Mk 12


A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.

Liturgijska meditacija iz Samostana sv. Margarite na Pagu



POUZDANJE UNATOČ NEUSPJEHA I PORAZA

Subota, 5. lipnja - sv. Bonifacije


Čitanja:


Dj 26, 19-23


"S pomoću Božjom sve do dana današnjeg svjedočim." To kaže netko koga su uvijek napadali, tko sjedi u tamnici, u bijedi. Osjećam li Božju pomoć u teškim životnim prilikama? Ne ovisi li to o mojemu predanju Bogu, umjesto da se pouzdajem u vlastite sile?


Iv 15, 14-16a. 18-20


Na svojemu putovanju u Njemačku 1980. godine papa Ivan Pavao II. je u Fuldi, gradu sv. Bonifacija, propovijedao: "S Bonifacijem je na neki način započela povijest kršćanstva u vašoj zemlji. Mnogi kažu da se ta povijest sada primiče svojemu kraju. Kažem vam: Ta povijest kršćanstva u vašoj zemlji treba sada tek iznova početi, i to po vama, po vašemu svjedočanstvo oblikovano u duhu sv. Bonifacija!" -

Što možemo učiniti u Bonifacijevom duhu sada, oko 1.250 godina nakon njegove smrti? Bonifacije je živio kršćanski ideal hodočašća. Svoju sigurnu domovinu zamijenio je nesigurnim, trajnim putovanjem, kako bi uistinu svim ljudima navijestio evanđelje. Bio je strastveni borac za jednako dostojanstvo svakoga čovjeka, jer je bio zahvaćen evanđeoskom porukom koja svim ljudima obećava spasenje. I konačno, pred kraj života bivao je sve svjesniji da posvemašnje zalaganje nije jamac uspjeha. On, s kojim je "na neki način započela povijest kršćanstva" u velikom dijelu Europe, doživljavao je neuspjehe i poraze, no njegova vjera i povjerenje nikada nisu posustali. Ako nas muče neuspjesi i porazi - koliko smo kadri suočiti se s njima s pouzdanjem koje izvire iz vjere?


Molitva


Bože prijatelju, ti nas nikada ne napuštaš, pa ni onda kad mi tebe napustimo, jer nam želiš biti prijatelj. Ti nas ne napuštaš kad doživimo neuspjeh, ne napuštaš nas kad uspijemo. Ne napuštaš nas ni kad se udaljimo od tebe. Ojačaj našu vjeru u tvoje prijateljstvo s nama, kako bismo opstali u ovome svijetu. To te molimo po Isusu Kristu, našemu prijatelju i bratu. Amen.