www.tebe-trazim.com

Ps 119


Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih
i ja ću je čuvati do kraja.


Pouči me da se tvoga držim Zakona
i čuvat ću ga svim srcem.


Uputi me stazom svojih zapovijedi,
jer ja u njoj uživam.


Prikloni mi srce propisima svojim,
a ne k pohlepi!


Odvrati moje oči da ne vide ništavost,
život mi čuvaj na putu svojemu!


Evo, čeznem za naredbama tvojim:
pravdom me svojom poživi.

Mt 7


"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim.Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati."

ODRŽAVATI, PROMICATI, DONOSITI ŽIVOT

Srijeda, 23. lipnja


Čitanja:


2 Kr 22, 8-13; 23, 1-3


Biblijski nas likovi podsjećaju u savjesni na lutanje i kolebljivost kad je riječ o našem udaljavanju ili približavanju Bogu. Ponekad se čini da moramo duboko pasti da bismo shvatili da je naš jedini spas okretanje prema Bogu. A on, on neće dopustiti da padnemo.


Mt 7, 15-20


Dok je Matej pisao svoje evanđelje, neki su još uvijek iščekivali «boljega» Mesiju. Drugi su se doduše pozivali na Isusa, ali su propovijedali da su zapovijedi prevladane. Bili su to sanjari, agitatori, zbunjivali su ljude i time bili lažni proroci. Da bi ljudi mogli prepoznati lažne proroke, Matej se poziva na Isusovu riječ koja je njemu bila dragocjena: «Po djelima ćete ih njihovim prepoznati.» Gdje su čovjeku korijeni, to se prepoznaje po plodovima. No mora proći vremena da bi iz cvijeta nastao plod, poneki prekrasni cvijet ne donese roda, dok drugi neugledni ima neprocjenjivi plod. Neki plodovi istrunu prije nego li sazriju, neki su pak izvana ružni a iznutra puni slada.

U prirodi plodovi služe za razmnožavanje i za hranu. To znači da služe za održavanje života: života koji već postoji a koji oni hrane; i života koji tek ima doći. Jesmo li kao kršćani vjerodostojni, prepoznaje se po tome održavamo li, promičemo li i donosimo li život. U konačnici samo Bog poznaje dobrotu naših plodova. Pomozimo jedni drugima da donosimo plodove! Hranimo jedni druge svojim plodovima!


Molitva


Bože stvaralačke punine, ti daješ i održavaš život, ti daješ da raste i da sazrijevaju njegovi plodovi. Probudi u nama želju da nastavimo tvoje stvaralačko djelo, kako bismo sami donosili plodove i kako bismo jedni drugima bili ukusna hrana. Amen.
Liturgijska meditacija iz samostana na Pagu

Lk 1,57-66.80:

Rođenje Ivana Krstitelja

Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

SVAKO JE DIJETE ZNAK NADE ZA SVIJET
24. lipnja - Rođenje sv. Ivana Krstitelja


Čitanja:


Iz 49, 1-6


Bog nam nešto povjerava i od nas nešto očekuje, no ne prosuđuje nas prema uspjehu i neuspjehu. Štoviše, u određenim okolnostima kroz nova opterećenja zadibivamo nove sposobnosti i bolje osjećamo svoje određenje, umjesto da rezignirano ostajemo na istim kolosjecima.


Dj 13, 16. 22-26


Bih li mogao biti skroman poput Ivana Krstitelja, koji je zapravo svoj život podredio tome da uputi na veličinu i osobitost jedne druge osobe - umjesto da pokušavam samoga sebe staviti u prvi plan?


Lk 1, 57-66. 80


Kako će se čovjek razvijati, od rođenja pa nadalje, ovisi svakako o njegovim genetskim predispozicijama i o društvenim i psihičkim uvjetima. No svako je dijete više od čimbenika koji utječu na njegov razvoj. Njegov je počatka u Bogu i pozvano je postati njegovom slikom. To snažno dolazi do izražaja u prizoru kad se Ivanu dodjeljuje ime: On neće, kao što je uobičajeno, nositi ime svojega oca, on nije produžetak obiteljske povijesti, nego je produžetak Božje povijesti. Njegovo ime, Ivan - "Bog je milosrdan" - jest njegov životni program. Ivan ima u svijet unositi Božju milost, kako bi se maračno vrijeme koje žudi za svjetlošću preobrazilo u vrijeme svjetlosti.

Biti svjetlo znači izdržati vatru. Ivan je sav svoj život posvetio tome određenju, bio je svijetli lik u pravom smislu te riječi, izgorio je, potrošio se. Svako je dijete pozvano biti svjetlo. Svaki život može biti svjetlo i davati toplinu ako je spreman izgorjeti. Kad bismo tom vatrom ljubavi zapalili jedni druge - koliko bi naš svijet bio svjetliji!?


Molitva


Bože milosrđa, svako dijete koje je rođeno, bez obzira u kakve prilike došlo, bez obzira je li željeno ili neželjeno, znak je nade za ovaj svijet. Jer svako je dijtete više od proizvoda okolnosti i čimbenika koji utječu na njegov život. Nad svakim je djetetom tvoj blagoslov i svako nosi tvoj poziv. Daj nam snage da svojoj djeci budemo dobri pratitelji na putu i zaštiti ih od života koji će ih strovaliti u bijedu i nevolju. To te molimo po Isusu Kristu koji je djeci obećao kraljevstvo nebesko. Amen

Mt 8


Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

Gubavac se baca Isusu pod noge jer čvrsto vjeruje da ga Isus svojom božanskom vlašću može iscijeliti: «Gospodine, oko želiš, možeš me ozdraviti.» Zbog te bezuvjetne vjere u Božju vladavinu biva nagrađen: ozdravio je. Smijemo li iz toga izvući zaključak da moramo samo dovoljno snažno vjerovati, pa će sve naše prošnje biti ispunjene? Ili obrnuto, jesmo li sami krivi, zato što ne vjerujemo tako snažno kao gubavac, što naše prošnje nisu uslišane? Jedno valja imati na umu: Božja vladavina ne ovisi o našoj vjeri. Bez obzira je li naša vjera velika ili mala, Božja je vlast apsolutno suverena. On čini ono što želi. I upravo je u tome trajni izazov našoj vjeri, što Bog ne čini ono što mi želimo.

Danas živimo u društvu sveopćeg gubitka autoriteta, nepovjerenja u bilo kakvu vlast. Mnogim autoritetima i vlastima koji su nekada bili neupitni, danas se niječe nadležnost. Takav razvoj po sebi nije loš, jer autoritet i vlast su se često brkali s tiranijom i autoritarnošću. S druge strane, i dalje ne može svatko činiti što želi. To bi ugrozilo sveukupni život ljudske zajednice. Sveopći gubitak autoriteta i nepovjerenje u vlast u društvu doveli su u pitanje i Božji autoritet. No Božja vlast nije moć tiranije, nego moć ljubavi koja je po njegovome Sinu postala čovjekom, koji je za nas umro i uskrsnuo - kako tiranija smrti ne bi imala posljednju riječ nad našim životom.


Molitva


Bože, ti si jedini autoritet i jedina vlast na koju se možemo u potpunosti osloniti i u kojega možemo imati apsolutno povjerenje. Jer tvoja je vladavina ljubav, koja ne želi drugo doli našega spasenja. Daj da samo pred tobom sagibamo koljena, kako bismo spoznali tvoju volju. To te molimo po Isusu Kristu, koji je snagom svoje božanske vlasti liječio ljude. Amen.

Mt 8


Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama." Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

Lk 9

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima."

SAMO BOG MOŽE DATI SIGURNOST

Nedjelja, 27. lipnja - Trinaesta nedjelja krozu godinu


Čitanja:


1 Kr 19, 16b. 19-21


Ako smo otvoreni, tada nam dođe riječ, gesta, susret koji nas - kao Elizeja - potakne da slijedimo svoj životni poziv. Što bih morao ostaviti da bih nasljedovao svoj životni poziv? Imam li slutnju ili osjećaj što bi bio moj poziv?


Gal 5, 1. 13-18


Mi smo "oslobođeni za slobodu". Sloboda - što povezujem s tom riječju? Koja me nesloboda sputava? Kako živim slobodu koja mi je darovana?


Lk 9, 51-62


Ne nalikuje li u mnogočemu naše vrijeme selu koje je odbacilo Isusa i njegove učenike? Jer kako je moguće opaziti Boga i razabrati njegovo kraljevstvo ako u središte ne stavimo njega, nego sebe? Možemo li reći da vjerodostojno naviještamo i živimo evanđelje, ako čitavi životni prostori ostaju "otporni" na njega i daleko od njega. Kako bi izgledala naša zbilja kad bismo uistinu nasljedovali Isusa onako kako on zahtijeva od ove trojice; kad bismo raskinuli sve prošle i sadašnje spone? Naše oduševljenje ne smije biti zapaljena slama koja brzo izgara, niti naša suzdržanost smije biti zatvaranje. Samo onaj tko se oslobodi onoga što ga zadržava, može spoznati da je budućnost Božji dar. Jer, u konačnici, na ovome svijetu ne postoji ništa što bi bilo trajno i na što bismo se mogli apsolutno osloniti. Isus odbija sve koji sigurnost traže u ovostranosti. Sigurnost nam ne može dati ništa i nitko osim Boga. I ništa ne može spriječiti naš pad. Osim ako se, u Isusovo ime, pustimo i padnemo u Božje ruke.

Nasljedovanje nije neostvarivi ideal. Samo moramo pronaći smjelosti i dopustiti Isusu da nas vodi. Tada Božja žetva može uspjeti i na loše zasijanim njivama, usprkos svim protivštinama.


Molitva


Bože naše budućnosti, evanđelje tvojega Sina jest obećanje nebeskog blaženstva. No kako često nismo na visini te sreće, nego radije vjerujemo u male trenutke sreće koju sami sebi priuštimo. Ohrabri nas da prošlost prepustimo prošlosti te se usudimo poći i nasljedovati ideale tvojega kraljevstva. To te molimo po Isusu Kristu, koji nas poziva u budućnost tvojega kraljevstva. Amen