www.tebe-trazim.com

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 9,23-26

A govoraše Isus svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 18,1-8

Kaza im Isus prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

Sucu je bila dužnost brinuti se za udovice i siročad - to je bio dio njegove društvene uloge u Isusovo vrijeme. Moglo bi se reći da je žena imala pravo gnjaviti ga i dosađivati mu. Isus kao da kaže da u molitvi i mi imamo pravo Bogu dosađivati i gnjaviti ga. Upornost može dovesti do uslišanja molitve. Za vrijeme molitve sve više učimo o nama samima i rastemo u blizini i povjerenju u Boga.

'" Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

Isus nas u evanđelju suočava sa sličnim "molitvenim prosvjedom". Jedna siromašna udovica, koja dugo trpi nepravdu svojega tužitelja, ne razmišlja uopće o tome hoće li možda svojom upornošću "izvršiti pritisak na sud", nego stalno moli i dosađuje sucu toliko da on na kraju popušta i odlučuje: "Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me." Isus ne komentira postupak "nepravednog suca" (koji za učinjeno dobro djelo ne zaslužuje nikakvu pohvalu jer je zapravo obavio samo svoju dužnost), nego pohvaljuje upornost siromašne udovice koja tako uspijeva izboriti pravdu. Na tome primjeru Krist daje pouku da će i Bog "obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu, sve ako i odgađa stvar njihovu". To je poticaj kršćanima na trajnu molitvu i poruka o njezinoj djelotvornosti. Pod uvjetom da pred Bogom stojimo s dubokom vjerom! Čak i onda kad naše molbe raznim zemaljskim ustanovama redovito ostaju neuslišene. Važno je također istaknuti da naša molitva ne smije postati nekakav magični čin. Ako je ona usmjerena pravednosti kakvu Bog očekuje, naša će molitva uvijek biti uslišena. Primjer udovičine molitve, o kojoj nam govori evanđelje, može nam u tome biti uzor i poticaj.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Mt 25,14-30

Isus reče svojim učenicima ovu prispodobu: "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!' Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.' A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.' 'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'"
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Dobro imovinsko stanje može voditi k radosti i velikodušnosti ako ostanemo gospodari novca i ne damo da novac ili njemu bilo kakva vrijednost, osobni ili obiteljski ugled ili posao, gospodari s nama. Novac može pridonijeti našoj radosti, ali nikada kao takav, u sebi, ne može biti izvor radosti. Isus je svoju rdost temeljio na odnosu s Bogom i ispunjenju životnoga poslanja. Istinsku sreću možemo pronaći onda kada svoj život usmjeravamo prema Bogu i živimo vrijednosti evanđelja Isusa Krista.

Covjek koji se spominje u prispodobi, Gospodar koji polazi na put, ocito je Krist. Sluge simboliziraju svakoga covjeka, jer svakome covjeku, bez obzira kojoj kulturi ili narodu pripadao misli na sluge...
Bog nam daruje sposobnosti i milosti, koje su potrebne da bi ispunili svoje zivotno poslanje.Bog je stvorio covjeka iz ljubavi, pozvao ga je u postojanje da s Bogom suradjuje u njegovom stvarateljskom djelu.Dakle, svijet je u razvoju u nastajanju. Bog trazi od nas suradnju u preobrazbi ovoga vidljivog svijeta ,i u izgradnji onoga nevidljivoga svijeta, Bozjega Kraljevstva sto je posljednji cilj naseg postojanja. Talente sluge primaju kao dar, oni nisu nicim zasluzeni. Tako i mi ih ne dobivamo kao placu, nego kao dar. Svatko prima svoju mjeru talenata, prema svojim sposobnostima. Premda se razlikuju po broju primljenih talenata, svi ostajemo u istom odnosu prema Gospodaru Stvoreni smo iz Bozje ljubavi kroz ljubav nasih roditelja i pozvani smo da prenosimo ,da i mi suradjujemo u ljubavi s Bogom ostvarujci nas zivot i poslanje,poziv. Ovo zivotno zvanje na ljubav ostvaruje se tijekom zivota na mnogo raznih nacina. Bog nas je obdario razlicitim sposobnostima. To su nasi talenti. Hocemo li ih upotrijebiti , u sto cemo ih uloziti, to ovisi o nama. Bog nas je obdario, ali i obvezao. Svaki je dar ujedno i nalog i obveza. Bog ima povjerenje u covjeka. Prispodoba govori da gospodar odlazi i ne nadzire sluge. Time se otvara prostor slobode potreban za odgovornost. Uloga gospodara se zbog odlaska i udaljenosti ne mijenja. Zivotno zvanje za sve ljude: svi smo pozvani na zvanje ljubavi, da u svojoj okolini budemo ostvaritelji i siritelji ljubavi. To zivotno zvanje na ljubav ostvaruje se kroz razne profesije ili zanimanja .To jest u sluzbi zivotnog zvanja ili poziva na ljubav i njemu je podredjena. Najdulje traje do mirovine. Isus u govoru o posljednjim stvarima istice element konacnog suda kao nesto temeljno i neizbjezno. On ce se sigurno vratiti. Kako cemo mi proci u susretu sa njime ne ovisi o njemu vec o nama. Koristim li pametno talente koje mi je Bog povjerio? Isus nam porucuje da se isplati ulagati, da se isplati uci u avanturu rizika, jer je to uvjet ulaska u radost gospodarevu ili uvjet ulaska u nebo. Nijedan covjek u zivotu nista ne postize bez truda."Zivot covjeku nista ne pruza bez truda". Tko zeli uspjeti u zivotu treba se ipak dobro oznojiti, potruditi.Graditi svijet bez Boga, znaci graditi ga u stvari protiv covjeka. Isus govori: "Sluga zli i lijeni", koji svoju zlocu i lijenost svaljuje na Gospodara. Prigovara Gospodaru njegovu strogost. Cak mu govori da ga poznaje: "Znadoh te: covjek si strog, zanjes gdje nisi sijao i kupis gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih tvoj talenat ." Strah, nepovjerenje, skrivanje . Koliko danas ima straha i nepovjerenja prema svemu i svakome, pa i prema samome Bogu? Koliko ima krivih slika o Bogu. Koliko ima optuzbi na racun Boga? Kada smo u grijehu onda je uvijek kriv netko drugi. Od nasih bliznjih do Boga. Svaljujemo drvlje i kamenje na sve i svakoga samo da prikrijemo svoju zlocu i lijenost. Tako za zivot ,za poslanje se treba pripremati ozbiljno,i znati da je zivot dar Bozji koji nam je Bog darovao u ruke.I sav uspjeh ,nije nas uspjeh,nego je Bog taj koji nam je darovao Milost svoju da uspijemo..u tomu . On nam je toliko toga darovao, toliko je u nas investirao. Svi smo Bozji duznici, svi cemo pred njim polagati racun o upravljanju povjerenim nam darovima. Zivimo li plodno ili promaseno? I taj zivot nije samo dar nego i talent koji nam Bog stavlja u ruke da bismo s njime suradjivali, a ne ga zakapati, tj. da se prepustamo uzivalackom shvacanju i nacinu zivotu koji gleda samo vlastiti interes. Kad se budemo pojavili pred Bogom pitati ce nas kako smo suradjivali s njegovim talentima, koliko smo drugih talenata stekli. Blago nama ako budemo culi Isusove rijeci: Udji slugo dobri i vjerni u radost Gospodara svoga! Dok jos imamo vremena cinimo dobro svima, otkopajmo svoje zakopane talente, investirajmo ih iz ljubavi u bliznje. Bog od nas ocekuje takvu novu, oplodjenu, umnozenu ljubav i talente. To je uvjet da onaj posljednji sud za nas bude na liniji dobra, kako bi mogli cuti: "Valjas slugo dobri i vjerni! ...Udji u radost Gospodara svoga

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 18,35-43

A kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

* Zar ne bi bio divan osjećaj biti uzbuđen poput slijepca jer je Isus blizu? Nije prestajao vikati i zahtijevati od Isusa. U svojoj sljepoći prepoznao je Isusa kojega su oni zdrava vida promašili. Isusa možemo prepoznati onda kada stvarno shvatimo da ga trebamo, kada shvatimo da on ima dati našemu životu nešto što nam nitko drugi ne može pružiti. Sigurnost u vjeri, milosrđe i oproštenje, sigurnost u Božju ljubav koja traje zauvijek... Moli za to i ako ne znaš što bi molio i tražio, jednostavno reci: »Gospodine, molim te, daj mi ono što mi je najpotrebnije.«
* Događaj se zbio na rubu mjesta; možda bismo trebali otići na rub svoga bića kako bismo pronašli Boga!

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 19,1-10

I uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"
Što mi želiš reći, Gospodine?