www.tebe-trazim.com

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 6,34-44

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* "Dođi i vidi" poziv je koji smo čuli u molitvi. Sada su poziv i naredba da "idemo i vidimo". Isus zna da su velike potrebe među mnoštvom ljudi koje se okupljalo oko njega. Učenici su ti koji trebaju ići okolo i vidjeti koje su sve potrebe i što se može učiniti.
* Danas promatraj i osluškuj potrebe ljudi oko sebe i vidi kako bi mogao Božju brigu i sućut izraziti u konkretnim djelima.

"Pust je ovo kraj...i već je kasno..."



Tisuću puta već ....čula sam riječi ovog evanđelja...koje govore o tome...
...kako je Isus čudesno nahranio mnoštvo...

...Uvijek bi mi pred oči dolazile slike kruha i riba...slike hrane...
...nedugo...ove riječi poprimiše neke nove vidike...

Isus govori..."Dajte im vi jesti.....nahranite gladne..."
Okrećemo se oko sebe...i vidimo tek pokojeg siromaška...gladnog kruha...
...A oko nas...sve vrvi od onih gladnih Ljubavi....gladnih Boga...
...Njih daleko teže uočavamo....daleko teže udjeljujemo njima...

Možda i ne iz razloga...što ne bi željeli...već iz razloga ...što nam se čini da i sami nemamo...

Upravo zato i izvukoh rečenicu na vrhu...
Pust je ovo kraj...i kasno je...
..Pusti su predjeli moga srca Gospodine...
..i tako često mislim...i sama Te nemam...
..što ću takva siromašna dati onom do sebe...
...A Isus jednostavno baš od tog malenog...
...od te male mrvice u meni dijeli dalje...
..i ne trebaju mu moji plodni predjeli...
...i ne treba mu ni vrijeme...ne pita je li kasno...
...samo govori....Daj jesti svima oko sebe...
...od te mrvice koju imaš...možeš nahraniti mnoštva...
...jer ne hraniš ti...ne daješ ti....ti samo pretačeš...

..Možda i baš onda...kada mislim da sam potpuno beskorisna...
...potpuno prazna...
...možda baš tada netko do mene čeka jednu kap...
..od koje će u njemu proklijati zrno ....
...možda baš iz mojih pustih posuda...jedna prolivena mala kapljica...
..u nekome poteče izvor....

..zato...ne opirimo se....uvijek možemo dati i od tog malog što imamo...
..jer...doista smo samo posudice iz kojih Bog pretače po svom izboru...
...samo se trebamo otvoriti...
....samo trebamo omogućiti pretakanje....

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Mk 6,45-52

Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

Ode da se pomoli - nešto što je Isus činio često. Vrlo malo nam je poznato (gotovo nepoznato) kako je molio, što je govorio, kako je sjedio ili stojao. Nije važno. Tako je i s nama: nije važno kako molimo, već je važno DA MOLIMO. Ranokršćanski pisac dao je dobar savjet: "Moli kako možeš, a ne kako ne možeš."

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 4,14-22

A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Isusa su svi hvalili. Privlačila ih je njegova osobnost, privlačnost i ljubav. Možda riječi i način kako je govorio. Netko može o Božjoj ljubavi govoriti na pozitivan i poticajan način, a netko na zastrašujući. Ljudi su poznavali Isusov život kao i njegove riječi. Kasnije će ga, nažalost, odbaciti.
* Kako bi sada, u molitvi, hvalio ili zahvaljivao Isusu? Što ti se na njemu sviđa? Hvala i molitva idu zajedno.

evanđelist Luka piše da se Isus u snazi Duha vratio u Galileju..no odakle s evratio?

znamo d aje u Nazaretu proživio svoje djetinjstvo i mladost zajedno sa svim svojim rođacima,tako da se gotovo ništa nije razlikovao od svojih vršnjaka..kad ej bio navršio 30 godina,raširio se glas po čitavoj zenmlji da se na rijeci Jordan pojavio prorok koji poziva an pokoru,pokrštava i najavljuje nova vremena...

Isus odlazi tamo.pomiješa se s mnoštvom te zajedno s ostalima prima Ivanovo krštenje...tada se kao što znademo otvoriše nebesa nad njim,Duh se u obličju goluba spustio na njega,s neba se začuo glas Oca koji ga proglašava svojim Sinom u kojemu mu sva milina...

odatle krenu Isus u pustinju,gdje je postio i molio,te dozvolio da ga đavao tri put kuša...kad je prošlo četrdeset dana,obračunao se s napasnikom,i vratio u Galileju...eto,sad znademo odakle s evratio i gdje je u snazi Duha posjećivao sinagoge i u njima poučavao...

tako i današnji odlomak nam govori gdje je u sinagogi uzeo tekst proroka Izaije,te iskoristio priliku da im navjesti svoje poslanje...mogu si samo zamilsiti,koji je to šok i nevjerica bio među onim mnoštvom tog subotnjeg dana u sinagogi,kada im je kazao da se Izaijino proročanstvo ispunilo njegovim dolaskom..šok..šok..nevjerica,ali istina nad Istinom!