www.tebe-trazim.com

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Mk 1,21-28

I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe Isus u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Za ljude koji su nazočili ovomu čudnom događaju izgon zloduha označio je Isusa kao Božjega poslanika. Borba se ovdje odvija između Isusa i nečistoga duha, između dobra i zla. Jedva da poznajemo čovjeka koji je opsjednut. No to je bilo dovoljno da na početku Isusova javnoga djelovanja ovaj sukob učini Isusa poznatim u Galileji.
* Sama je Isusova prisutnost bila izazov za sve što mu je bilo suprotno. Mogu li mirno reći da moj način života poziva ljude na razmišljanje?

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

"Jedna od rečenica iz Svetoga pisma koja mi je uvijek na pameti jest ta da je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan. Iako su ljudi danomice pod stresom i uznemireni, još uvijek ih nešto vuče, a to je upravo ta Božja ljubav."

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Lk 2,22-40

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Mk 5,21-43

Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Vjera nadstojnika sinagoge bila je jaka, vjera koja ga je dovela k Isusu. Prati Isusa do svoje kćeri i - usprkos vijesti o njezinoj smrti - njegova je kćer ponovno živa. Lijek je došao u vrijeme kada je Bog htio, a to se događa s našim molitvama i načinu našega zajedničkog života s Bogom.

Eto ,Bog nam i tu govori da se Njegova volja vrsi kad On to hoce ,ali mi m oramo biti ustrajni u molitvi i vjerovati dok molimo da ce se ispuniti.Amen.

[youtube]http://es.youtube.com/watch?v=fI4f49EhDOA[/youtube]

Isuse, posmatram ovu zenu, ona samo u tebi trazi utjehu, nigdje drugo, ona ti s vjerom pristupa i s vjerom se dotakla tvojih haljina,.. I ja se zelim dotaci tvojih haljina, okreni se i izljeci me,..
Ne znam kako ti prici, tiho i uplaseno kao ova zena, ili pak odlucno i uvjerena u ono sto cinim i trazim poput Jaira, premda se podsmjehuju ostali koji nas promatraju, i gledaju s nevjericom moju vjeru u Tebe.
Ja cekam, zelim biti vjerna, zelim se uzdati u Boga, o daj mi cisto i ponizno srce.
Molim te daj mi da osjetim tvoju prisutnost, da me podsjeti na obecanja koja si nam dao. Jer danas je tesko biti svet, tesko se boriti za tebe, predati se tebi,. Navikli smo na svoje boli i mane, zaboravljamo da ti lijecis i tijelo i dusu,.. Zaboravljamo da si tu, da Ti dajes Zdravlje i Zivot... Uzdajemo se samo u ono sto vidimo,..
A Ti, Ti si uvijek tu, okreces se pri iskrenoj molitvi, pri iskrenom zazivu,..
Ako vjerujemo da je Krist pobijedio, ostaviti cemo sve svjetovno i stati cemo na put i ici za njim.. Ne mozemo sami, jedino oslonjeni na Isusa.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Mk 6,1-6

I otišavši odande, dođe Isus u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

* Protivnici nisu mogli zaustaviti Isusa. Čak i onda kada su se opirali njegovoj poruci i prigovarali o njegovoj obitelji, Isus je nastavio dalje, posjećivao druga sela, potpuno zaokupljen naviještanjem.
* Isusova mudrost dolazila je s neba i zemlje. Imao je posve miran pogled na značenje stvari i događaja. Rezultat je to rođenja na zemlji i njegova božanskoga podrijetla u nebu.

Kako se usudjuje ovaj da nam propovjeda? Kao da mi ne znamo tko je on? Odakle njemu tolika mudrost?
Bili su tvrda srca, nisu Ga htjeli prihvatiti jer su mislili da Ga poznaju. Imali su vec stvorenu predrasudu o Isusu, svojim tjelesnim ocima, i nisu htjeli otvoriti svoje duhovne oci. A takvo im je bilo i srce- zatvoreno.
Da li smo i mi sami ponekad takvi? Imamo li otvoreno i cisto srce? Dozvoljavamo li da nas se iznenadi i pokusa nesto nauciti? Jer ako zivimo po nasim predrasudama tesko da cemo prihvatiti ista sto dolazi od Njega.

Isuse otvori nam oci, otvori nam srce, prosvijetli ih i ocisti. Dozvoli nam da te prepoznamo i slijedimo, da te prepoznamo kao Sina Bozjega, Gospodina i Otkupitelja. Udjeli nam milost da ne sudimo one koji nam dolaze u Tvoje ime. Pomozi nam da prihvatimo da Tvoja Rijec dolazi po malenima.