www.tebe-trazim.com

Gospodin nam može govoriti i preko magarice, a kamoli ne preko drugih osoba, samo velika poniznost zna čuti Njegove riječi.

I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?

Tu su dvije važne oznake, a to su: njegovo znanje i njegova moć. Čovjek čezne upravo za tim. Dvije najveće čežnje u ljudskoj prirodi jesu želja za znanjem i želja za silom. Čovjek ih može zadovoljiti na prirodan način, ali samo do neke mjere. Ako čovjek time nije zadovoljan tada se okreće nadnaravnim izvorima. A postoje samo dva izvora nadnaravnog znanja i sile: Bog ili Sotona! .
Isus je došao služiti čovjeku. Služiti - ali ne robovati! U služenju ostvariti vrhunac slobode - a ne slobodu prodati ili izgubiti. Niti svojom slobodom gospodariti. Jednostavno, Isus je predivan!

"Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Kako samo oporo i teško zvuče Isusove riječi da je prorok nije bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu. Isus ovdje dotiče tri stvari na koje smo jako ponosni i vezani: moj zavičaj, moja rodbina i moj dom. Te tri stvari označavaju čovjekov mali i sebični svijet, čovjekovu zatvorenost i sebičnost, okrenutost k sebi jednakima.
To se može događati unutar obitelji, a isto tako i na globalnom planu. Označavaju ono naše, ono što je izraz naše moći i sigurnosti i što ubija svaku istinsku spontanost i rast do zrelosti.
Svijet svojom nevjerom u biti ide unatrag, ništa se ne razvija, zatvara se u sebe. Dosta je pogledati koliko smo ovisni jedni o drugima i to upravo u negativnim područjima života. Zato se Isus čudio njihovoj nevjeri. Kako je moguće da nam je na raspolaganju kroz Isusa Krista primiti spasenje i ostvariti posvećenje, a ipak ostati tako daleko od njega? Prema tim se stvarima ne može biti indiferentan. Današnje evanđelje kritički nas dovodi pred odluku da se opredijelimo vjerovati Isusu Kristu.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mk 6,7-13

Isus je obilazio selima uokolo i naučavao. Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Isusova je poruka da sa što manje tereta putujemo kroz život. Bogatstvo, želja za priznanjem i osobni ponos mogu spriječiti našu želju za Bogom i našu slobodu da ljubimo i činimo dobro. Mi smo samo prolaznici u ovomu svijetu, a vrijeme nam je vrlo kratko. Isus nam savjetuje da svoj život što bolje iskoristimo za sebe i za druge.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 6,14-29

Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. I dode zgodan dan kad Herod o svom rodendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" I odmah žurno ude kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Ovo je jedan od najjezivijih prizora u evanđelju i čitavoj literaturi. Čovjek, pod utjecajem alkohola i potaknut spolnom požudom, pušta da i ono malo dobrote u njemu bude poraženo; ubija čovjeka za kojega je znao da je svet. Ivan je simbol svih ljudi koji su mučeni za pravednu stvar. Molimo za te ljude.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mk 6,30-34

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Ovo je događaj koji je prepun brige za druge. Isusovu želju za mirom i tišinom narušilo je mnoštvo koje ga je trebalo. Ovo je slika mnogih roditelja i ljudi koji služe drugima. Potreban nam je odmor kako bismo povratili energiju i ljubav srca, no ponekad će brige drugih prevladati i nećemo imati mira. Molitva može ujediniti oboje - djelovanje i ljubav.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Židovi su učili da treba obdržavati subotu, iako su obdržavali ono što mi zovemo nedjelja. Knjiga Postanka opisuje Boga kako se odmara sedmoga dana. Izvještaj o stvaranju na početku Biblije slikovit je prikaz važne istine: Bog je postojao prije svijeta i vremena kao Stvoritelj svega. Dan subotnji, bilo da se slavi u subotu ili u nedjelju (ili u petak, kako to čine muslimani), nije samo dan odmora. To je i dan Gospodnji, kada svoje vrijeme dajemo Bogu.

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 1,29-39

I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe Isus s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Što mi želiš reći, Gospodine?