www.tebe-trazim.com

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mk 7,31-37

Zatim se Isus ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog Pisma:

* Mnogi od sukoba koji su zabilježeni o Isusu odnose se na liječenje. Pratio ga je ugled liječnika. Ljudi su hrlili k njemu jer su ga trebali, kao što to ljudi čine danas kada odlaze kojekakvim iscjeliteljima. Boga trebamo zbog slabosti našega tijela i krhkosti srca. Molitva je vrijeme kada u potrebi dolazimo pred Boga, znajući da nam on uvijek daje snagu duše, tijela i uma, kada se stavimo u njegovu prisutnost.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Mk 8,1-10

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka." Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Nekoliko malih kruščića nahranilo je mnoštvo. Isus uzima ono što mu mi dajemo ili mu stavimo na raspolaganje. Svoju riječ progovara po nama i ljubi svijet po nama. I mi smo začuđeni kao i učenici kako naš mali doprinos može učiniti puno kada se udruži sa snagom ljubavi.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Što je to u nama da jednostavnu stvar - "naći vrijeme i mjesto za Boga" - moramo uokviriti zakonom? U Isusovo vrijeme obdržavanje subotnjega dana postalo je glavna briga. Sav je posao bio zabranjen, a rad podijeljen u trideset i devet kategorija. Isus se ponovno sukobljava s farizejima i pismoznancima glede obdržavanja subotnjega dana. Za židovske je učitelje to bio smrtni grijeh, pitanje života i smrti. Kada su Isusovi učenici bili gladni, ubrali su pokoji klip kukuruz pokraj puta, a rabini su ih proglasili krivima. Kada su farizeji optužili Isusa, on im je uzvratio rečenicom za pamćenje: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote" (Mk 2,27). Ljudi moraju biti ispred zakona. Dan odmora posvećen Bogu i obitelji ispunjava potrebu za slobodnim vremenom i odmorom od posla. Isus bi sigurno ponovio istu rečenicu farizejima današnjice koji, suprotno onima iz Isusova vremena, ne žele čovjeku dati slobodno vrijeme i žele ga iskoristiti za vlastitu zaradu i probitak.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Mk 1,40-45

I dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Gubavac nije plakao, nije molio, nije vikao za Isusom, on se bio pomirio sa svojim stanjem. Došao je do Isusa kleknuo i u svoj svojoj poniznosti sve predao u Isusove ruke i u njegovu volju: “Ako hoćeš, možeš me očistiti”.
“Ako ti Isuse hoćeš” - neka bude po tvojoj volji.
“Možeš me očistiti” – ja znam da ti to možeš jer ti si Bog, tko bi drugi to mogao.
Ovaj stav gubavca je ganuo Isusa.

Gospodine svemogući, besmrtni, ako hoćeš, možeš i mene očistiti!

U trenutačnom stanju duha usredotoči se na današnji tekst s pouzdanjem.
Vjeruj da je Duh Sveti prisutan
i da te on može nadahnuti da otkriješ što ti ovaj današnji tekst govori.
Čitaj pažljivo i s razumijevanjem; osluškuj što se događa u tvome srcu.

Mk 8,11-13

Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Molitva je i vrijeme vjere. Obično ne dobivamo nikakvih jasnih znakova od Boga osim plod vremena koji provedemo s Bogom. Osjećaji nisu uvijek uključeni u molitvu, ali milost rasta u vjeri uvijek se daje za vrijeme molitve. Isus nije uvijek osoba od velikih znakova, ali je stalna i nježna ljubav koja je prisutna, dana u potpunosti u znaku njegove smrti.

ne mogu a da me ne podsjeti ovaj odlomak,gdje se traže znakovi koje i u ono vrijeme pored svega vidljivoga,tako i danas,još uvijek tražimo znakove s neba...

nijedan od evanđelista,u prvih osam glava svog evanđelja,nije naveo toliko čuda i znamenja,što ih učini Isus,kao Marko..uz mnoge,on posebno navodi ozdravljenje gubavca,ozdravljenje u subotu čovjek ausahle ruke,stišavanje oluje na jezeru,istjerivanje zloduha iz opsjednutog Gerazenca,ozdravljenje Jairove kćeri,ženu koja je bolovala 12 g.od krvarenja,istjerivanje zloduha iz kćerke žene Sirofeničanke,gluhom mucavcu vratio sluh i dar govora,kako je u pustinji nahranio četiri tisuće ljudi...

i zamislite...nakon svega toga vidljivog i konkretnog,farizeji od njega traže znak..i to ne bilo kakav znak,već znak s neba...no,ipak naš Isus uzdahne iz duše,zna on i pozna farizeje..nije njima uoće stalo do znaka,niti do vjere..znao je da je njima jedini cilj polemika i svađa...ali takovima i onima prije,a nama sada,u svim vremenima,Isus je rekao da imamo doovljno znakova za one koji žele povjerovati i vjerovati,a onima pak koji ne vjeruju nikada im neće biti dovoljno...sjećam se kako je moj stari vjeroučitelj,često nama kincima znao govoriti na vjeronauku..."vjera ne ovisi samo o znakovima,za vjeru je potrebna i unutarnja skrušenost.."znakovi..znakovi..hmhmmh...

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mk 8,14-21

A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo." Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 18 imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." A on će njima: "I još ne razumijete?"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Jedan je kruh bio posve dovoljan. Zaboravili su da je Isus mogao nahraniti mnoštvo s jednim kruhom. Upozorio ih je da u životu ovise o njemu. Jedan je kruh i pogled u budućnost i naznaka euharistije. Isus će se poistovjetiti s kruhom života.
Naša nam molitva daje vremena da dopustimo Isusovoj tajni, jedino važnoj stvari u životu, da potone duboko u dubinu našega bića.